GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nick posjećuje svoju bolesnu majku u mentalnoj bolnici i tamo saznaje da mu je otac živ i da može na neki način upravo on otkriti tajnu posebne Nickove moći. Odlazi na put kako bi otkrio postoji li kuća koju je on zamišljao od djetinjstva i kriju li se tamo mračne tajne...



Startao bih ovaj osvrt s mišljenjem o krajnje očaravajućem naslovu filma, pazite - Dark + House...a k tome se još film vodi i kao Haunted...mislim, ne znam na koji vas sve način ovaj naslov može ODVUĆI od filma, prvenstveno zato što kad vidite ovakav naslov u nekoj od ponuda za gledanje filmova, naravno da ćete ga lakše preskočiti nego zapaziti jer je toliko korišten i već pomalo nebulozan. Da ne gubimo vrijeme na naslovu filma, osvrnimo se malo i na glavni plakat. Plakat je prejeftin i nezanimljiv. Dobro, sada kada smo obavili ove manje bitne dijelove filma, vrijeme je da se posvetimo njemu samome. Redatelj Victor Salva je, osim po svojim pedofilskim ispadima publici poznat i po filmovima Jeepers Creepers, Clownhouse i nešto noviji, anonimniji horror Rosewood Lane, a njegove solidne i dobre filmove naslijedio je Dark House. Prilično neobičan za neki njegov što manje nadnaravan stil, osim Creepera, ovaj film se bazira na mješovitom izboru nadrealnih prizora i njegova čudna ideja može vas privući filmu ili vas udaljiti od njega. Mene je, nažalost, udaljila. Dark House je, osim što je iznimno bedast, usuđujem se reći i najlošiji uradak Victora Salve, mimo Rosewood Lane-a kojega nisam pogledao.



Prvo na što bih se osvrnuo su neke neobjašnjive stvari u filmu, koje nikada ni ne saznamo kako treba. A neke i koje su ofrlje objašnjene, doslovno su neinventivno prikazane i ne donose ničega novoga. Kuća u šumi, iako sablasna kuća moram priznati, tipičan je stereotip za nešto loše i horrorično, a nažalost, većinu puta vidimo doslovno loše stvari koje izlaze iz nje. Mlak početak filma nekako podiže njegova sredina koja je solidna i malo dinamičnija, ali kako se film privodi kraju, tako i pada moje raspoloženje prema gledanju i na par trenutaka sam bio skoro pa primoran premotati dio filma samo da vidim što će se na kraju dogoditi, no očito sam mazohist pa sam dopustio da me film muči još pola sata. Gluma je u filmu uistinu bezvezna, gotovo svi osim glavnoga lika (i par ključnih poput Tobina Bella) imaju previše istaknutih mana i nisu profesionalno pripremljeni. Neke scene stvarno znaju izgledati smiješno kada vidite kako se drveno glumci odnose prema njima. A dijalozi...dijalozi natrpani da spase manjak dobrog scenarija, samo jedan primjer dovoljan je za to: djevojka i momak koji su se upoznali na dan kada ih progone tri manijaka sa sjekirom poseksaju se u autu pred tom sablasnom kućom, eto tako, čisto iz razonode. Pa zanima me kako je uspio postići erekciju u tako nezahvalnom trenutku, no dobro, uplitanje ljubavi valjda je prenužno za opstanak horror filma. Nekoliko jezivih scena svakako su hvalevrijedne, ali vidjeti Tobina Bella s vidnom perikom - to je bila pobjeda. ''Zvijezda'' Saw serijala, kako piše na plakatu, ovdje je imala prilično zeznutu ulogu, ali na gospodina Bella ne mogu se požaliti. Njegov psiho pogled ubojice očito je jedino što će najbolje moći odglumiti, iako je kroz svoju karijeru imao mnogo različitih uloga, od astronauta, teroriste pa sve do FBI detektiva. Kako se film privodi kraju, tako se i brutalnost povećava, a redatelj nam otkriva mnoge ''skrivene'' poruke koje su se stvarale tijekom filma, no kako sam već rekao, na mene nisu odigrali nikakav poseban dojam.



Mišljenja sam da je Dark House prvenstveno podbacio u scenariju, a zatim u lošoj glumi. Neki prizori su ok, neka plašenja solidna, no sve je ostalo na jednom jako slabašnom nivou. Očekivao sam malo više od Salve, ali naslov Dark House...pa zamislite vi to, naslov me još uvijek proganja...slab film.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Elliot je prodavač u firmi u kojoj je upravo dobio otkaz, žena mu je trudna, a brat bolestan. U životu mu je sve krenulo naopako sve dok mu nije došao misteriozan telefonski poziv i glas koji mu obećaje veliku svotu novca ukoliko Elliot ispuni 13 zadataka, a koji je svaki zlokobniji od prethodnoga...



Rijetko kada uspijem nabasati na novi horror film koji mi može pružiti dosad neviđenu priču ukomponiranu s autentičnim scenama, idejama itd. Iako se ne može pretjerano pričati i o 13 Sins kao o ultra originalnom uradku, svakako je ostavio na mene pozitivan dojam upravo zbog količine inovativnosti i zanimljive ideje. Paralele koje sam povukao tijekom gledanja vežu se uz kratku seriju 'The Booth at the End', gdje u restoranu sjedi čovjek koji ljudima ispunjava želje, ali u zamjenu za neko krivično djelo. 13 Sins maše nam tematikom nečistoće, konzumacije grijeha i pretvaranjem dobroga čovjeka u lošeg pojedinca te se osvrće na to kako svaki čovjek može biti zao ukoliko mu se život tako namjesti. Ništa novo što već nismo znali u našim životima, ali svakako je poučan koncept. David Birke i redatelj Daniel Stamm prilično su zgodno napravili 13 anti-herkulovskih zadataka kroz koje protagonist mora proći kako bi sebi poboljšao život. Sebičnost, manjak razmišljanja o drugima, krvava borba i zabavne makljaže omogućili su da ovome filmu dam skoro pa vrlo dobru ocjenu.



Film udara odmah u sridu interesantnim početkom te kratkom razradom glavnih likova i što će se kroz film događati. Kako sam već rekao, dobra ideja je prisutna u svim segmentima njegovog obavljanja tih zadataka, no sada da ne otkrivam sve zadatke, reći ću samo kako sam se najviše iznenadio na scene s motoristima i na pijenje kave s mrtvacem starim 5 dana, jako dobro. No, kad smo već kod te situacije, film sadrži neke prilično nerealistično odrađene scene, kao što je odlazak s mrtvacem u kafić i strepljenje da ga netko ne otkrije, a očito je da se radi o neživoj osobi, ili neke krajnje scene koje upućuju na to da javnost zna da Elliot radi nepodopštine u gradu, no on se ipak prelako provlači kroz kriminalna djela. Gluma glavnoga lika (Marka Webbera) je jako dobro upotrebljena i vješto odigrana, čovjek se odlično snašao u trenutcima plača, bijesa, gnjeva, sreće, straha itd., baš ga je užitak bilo za pratiti, dok se neki sporedniji likovi poput Rona Perlmana ne dotiču toliko zahtjevnih situacija, iako su na neki način ključni dijelovi u fabuli. Pomalo bedast kraj, iako nam otkriva što se sve ustvari dogodilo i na koji način, ostaje prilično mlak. Kao da sam više očekivao nakon što me film sasvim dobro zapalio da vidim zadatak za zadatkom i dočekam rasplet.



13 Sins je više nego solidan novi horror film kojemu, da je možda malo više pripalo horror elemenata, bio bi čak i prilično jeziv. Misterija koja obavija film i nekoliko twistova tijekom njega također su pridonijeli kvaliteti radnje, a nepostojanje monotonije samo ga je učinilo još gledljivijim. Ne očekujte spektakl, ali mogao bi vas ugodno iznenaditi.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nasukajući se brodom na greben zbog neobjašnjive oluje, mladi par dolazi na naizgled napušteni španjolski otok. Tamo će sresti sve osim normalnih ljudskih bića, a nadnaravne stvari koje se događaju na otoku i riboliki ljudi koji štuju drevnog morskog boga mogli bi ih stajati života...



Ponovno, nakon kraćeg vremena gledam horror film inspiriran nekim od Lovecraftovih priča. Kako sam i rekao prije par recenzija, navukao sam se na njegova djela te me zanima što to zanimljivo mogu ponuditi redatelji koji bi se uhvatili u koštac s njegovom pričom. U ovom slučaju to je poznati Stuart Gordon, redatelj koji je već godinama u Lovecraftovim adaptacijama, a sjećamo ga se po From Beyond, Re-Animatoru, Castle Freak-u itd. Dagon je priča o biću iz morskog svijeta, svijeta kojega Lovecraft očito jako dobro njeguje te je od morskoga svijeta i od svojih gradova snova napravio gotovo mitološki prikaz nekih radnji. Ovdje se susrećemo s klasičnim Lovecraftovim monstrumima, nemanima, deformiranim ljudima, bićima iz sjene itd., a sve se to odvija na dalekom otočiću koji kao da je prikaz Wellsovog ''Otoka doktora Moreau-a'', naizgled ispražnjenog, a opet ispunjenog navedenim stvorenjima. U fokus priče dolazi opet Cthulhu, najpoznatije Lovecraftovo mitološko biće koje kao da prikazuje vrhovnog morskog boga, iznad Dagona, kojega se spominje u dozivanju Dagona u ritualu pri kraju filma. Stuart Gordon je ovoga puta nadmašio moja očekivanja. Nisam mislio da ću naići na film koji će mi biti zabavan kao In the Mouth of Madness koji je u nekim segmentima dosta sličan ovome, ali drago mi je što sam se prevario. Dagon je jedno lijepo horror iskustvo i jako je dobro prikazan i izrealiziran. Za neke će fanove pisca ovo možda biti riba koja je trebala biti bačena natrag u vodu, no za mene je ovo prilično lijepo prikazana mračna priča.



Kroz prizmu jednostavnih protagonista, koji očajnički jure kroz otok ne bi li se izvukli iz ralja deformiranih stanovnika, ovdje vidimo klasičnu potjeru koja se odvija kroz većinu filma, koja je u par trenutaka možda i nepotrebna, ali je u globalu jako dobro strukturno napravljena. Napetosti koje se događaju tijekom potjere možda i nisu napetosti jer se može pretpostaviti što će se dogoditi s određenim likom, ali budi u gledatelju određenu dozu nervoze i jeze kada ''normalnog'' čovjeka progoni banda nečega nedefiniranoga. Upravo ta neugodnost tijekom cijelog filma (neobična oluja, prazan otok, odjednom prepun otok ali ne ljudi, tajna otoka i krajnji cilj lovaca) ostavila je na mene veoma pozitivan dojam, unatoč, ja bih rekao manama za koje bih bio žestoko prozvan a da ih ne spomenem. Te mane najčešće se pojavljuju u povremenim humorističnim elementima, za koje smatram da su potpuno nepotrebni, jer, biste li vi zbijali šale na svoj račun dok vam je smrt za petama? Ne bih baš rekao. Osim toga, valja spomenuti efekte, koji čine veoma bitan dio filma, ako ne i suštinu, upravo zbog glavnog protivnika. Dok su u nekim slučajevima ok napravljeni, u nekima se baš može vidjeti jeftinoća, prevelik udio kompjuterizacije te masovno korištenje CGI efekata. No, da ne bi ispalo da je film gotovo negledljiv zbog nekih scena koje je nemoguće snimiti bez računala, u filmu se koristi dosta šminke i prirodnih maski koje glumci nose kako bi se manifestirali u ljigave stvorove. Ipak je film B produkcije. Dok nam nije baš jasno o čemu se tu uistinu radi, tijekom sredine filma događa se jedna zanimljiva dosjetka redatelja, a to je kako ispričati priču neupućenim gledateljima, pa je tako spojio govor jednog pijanca s glavnim likom, koji mu priča kako je na ovome otoku nekada kršćanstvo bilo zastupljeno, dok nije došao jedan kapetan i govorio kako on štuje Dagona koji mu donosi zlato iz dubine oceana i brdo ribe. Navukavši narod na pohlepu, svi su počeli štovati Dagona i tu su nastali problemi o kojima ne bih previše duljio, no shvatit ćete ako se zaputite u gledanje filma. Ponavljam, priča sama po sebi te realizacija same priče u meni su izazvali neviđeno zadovoljstvo, prvenstveno zato što ništa od ovoga filma nisam očekivao, unatoč pročitanim podijeljenim kritikama.



Dagon je, za ljubitelje H.P. Lovecrafta obvezno štivo za pogledati, a vi koji volite horrore, probajte se okusiti u ovom creepy uratku. Iako pati od određenih nedostataka, što financijskih, što iskustvenih, valja ga svakako promotriti sa strane atmosferične priče i brzo prohodne radnje te uistinu zabavnih dijelova. Film je po meni vrlo dobro ostvarenje.

Sve u svemu: 5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mladi par se useljava u staru zgradu gdje upoznaju neobične, ali drage susjede. Rosemary otkriva da je trudna, a događaji koji će je okruživati prijete sigurnosti njezinog nerođenog djeteta i život joj postaje opsesija bježanja od paranoje...



Već sam navikao krpati rupe nepogledanih kultnih horrora koji su se nekako izgubili u moru pogledanih filmova. S obzirom da sam rođen u generaciji koja nije mazila horror film te su se svi etablirani horrori stvorili barem 10-ak godina prije, dosta je komplicirano pohvatati kroz nekoliko godina recenziranja sve one filmove koji su nam svojom pojavom promijenili pogled na neke stvari. A osim toga, godine i dalje idu, stvaraju se novi filmovi, jurnjava ne prestaje. No, jučer sam si dao oduška pogledati Rosemary's Baby, vjerojatno svima poznat film Romana Polanskog koji je stvorio famu ''rođenja'' nečega lošeg i demonskog u svijetu ljudi, o vještičarenju se znalo snimati i prije 60-ih godina. Ništa manje nisam očekivao od Oskarom nagrađenog filma osim odličnosti, nepretencioznosti i kvalitetne priče. Glumica koja je dobila Oskara za najbolju ulogu u sporednoj ulozi je Ruth Gordon, što je dakako zaslužila, iako je to možda na neki način bio Oskar za životno djelo, no mišljenja sam kako je Mia Farrow (Rosemary) ipak odnijela pobjedu svojom maestralnom vještinom snalaženja u tako teškoj ulozi. Puno smo filmova svih narednih godina mogli vidjeti ovakve tematike, no Rosemary's Baby doista je nešto uznemirujuće i iako ne možda strašno ili napadno, atmosferičnost filma i borba protagonistice nešto je što ću dugo pamtiti.



Prvih 40 minuta filma naizgled ne otkriva ništa sumnjivo, iako se po nekim temeljnim pričama i po onome što doživljavaju likovi može zaključiti da će radnja eskalirati prilično brzo jednom kada sve krene nizbrdo po Rosemary i njeno dijete. Smrti prijatelja koje ju okružuju, iznenadna slava njenog muža glumca u njoj će probuditi osnovanu sumnju da joj prijeti teška budućnost i da će morati napraviti sve kako bi se obranila od sila zla. Na koji su se način manifestirale sile zla to biste morali sami pogledati da ne spoilam, ali film sada neće imati neki veliki obrat u radnji upravo zbog toga što vas Ira Levin, prema čijoj se noveli osmislio film, odmah upozorava na cilj njene priče.
Gluma je, ponavljam, uistinu dobra i sadržajna, oplemenjena bogatom naracijom, a efekti, oni malobrojni u filmu, doista su dobro odrađeni. Sam kraj filma može biti upisan u povijest kao jedan od najupečatljivijih završetaka horror filma 20. stoljeća, toliko intrige, uznemirenosti i ''zla'' teško se može vidjeti, a asocijacije na bogati aristokratski svijet kojega okružuje sam vrag savršeno je prikazan.



Rosemary's Baby je rodio masu sljedbenika, pridobio Akademiju, navukao brojne gledatelje i što je najunosnije - zaradio je puno novaca. Idealan horror film, pravi prikaz kvalitete i savršene priče.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Davison obitelj sastala se na vikendici udaljenoj od grada gdje roditelji slave godišnjicu braka. Nakon potpunog okupa obitelj počinje doživljavati invaziju na kuću od strane maskiranih ubojica, koji ubrzo saznaju da im pohod na kuću neće proći tako lako...



You're Next film je koji je tek prošle godine doživio svoju promociju, iako se zbog meni neznanih problema počeo raditi dvije godine prije, stoga je zato zabilježen kao film iz 2011. godine. Grupica maskiranih negativaca, veliki prostor u kojemu mogu obavljati svoje akivnosti te poveći broj žrtava - dobar preludij u brzi i akcijski horror. Veliki sam ljubitelj maski, stoga mogu prokomentirati kako je odabir životinjskih oblika sasvim dobar izbor, a jedna od maski podsjeća na dobro poznatju svinjsku glavu iz Saw serijala. Razlika između ostalih home invasion filmova i You're Next odlikuje se u tome da su ubojice oni koji će se nakon nekoliko vremena u filmu morati paziti nečega lošega što im se može dogoditi, kada se jedna od protagonistica istakne i počne pokazivati svoje vještine i sposobnosti za preživljavanje. Zanimljiv obrat, dosta akcije i makljaže, kvalitetni kadrovi i scene - sve u svemu, You're Next je neočekivano zabavan horror film.



Jedina stvar koju ne razumijem je zašto film nosi, uz žanr horror, a to je titula komedije. U filmu apsolutno nema niti jedne scene na koju se možete nasmijati, eventualno zbog nekih doskočica likova, ali titula komedije filmu uopće nije trebala pripasti. Nadalje, humoristični elementi pokušavaju smekšati bolnu agoniju koja se događa žrtvama napada, no može se zaključiti kako ti elementi uopće nisu potrebni jer situacija uopće nije toliko morbidna i za zgražanje, film nije uopće napadan s gnjusnim scenama ili iritirajuć kao neki sadistički filmovi. Ovdje su ubojice pedantne, vješte i iznimno paze koga će i kada i kako napasti. Iako je gluma u nekim dijelovima nedosljedna jer se tuga zbog izgubljenog člana obitelji u nekim slučajevima ne prikazuje previše realistično, ostatak glumačke ekipe koja nije s tim imala problema odlično je obavila svoj dio. Scene s ubojstvima su pametno odrađene i koriste se raznorazni zanimljivi alati i oružja za ubijanje, jedno od njih svakako bi bio samostrijel na samom početku nezaustavljive dinamike. Malo me ipak razočarao sam kraj i razvijanje radnje, no ne igra toliko ulogu koliko sam se ja uspio zabaviti dok sam gledao interesantne scene.



You're Next je zabavan i intrigantan horror, iako ne previše pametan i dosljedan u nekim dijelovima, ali pruža kvalitetnu potjeru i zanimljive obrtaje u radnji. Pogledajte ako ste željni dobrog novog horrora.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon što mu je preminuo ujak, čovjek ide raspoređivati njegove stvari i baštinu i nailazi na tajne spise koji govore o buđenju i pojavi drevne mitske legende o demonu po imenu Cthulhu...



Vrlo je teško napraviti neku konkretniju kritiku na ovaj short horror film od 45 minuta. Odnosno, pokušat ću biti veoma konkretan. Call of Cthulhu je, velikoj većini poznata priča legendarnog horror pisca H.P. Lovecrafta, koja govori o drevnom demonu koji živi u carstvu suludog uma i puke mašte. Lovecraftov svijet snova ovaj puta prenio je drugačiju atmosferu negoli u njegovim uobičajenim pričama o lutanju po gradovima snova, bitkama, neobičnim čarobnjacima i sl. Kako sam ga nedavno počeo aktivno čitati, a za ovaj film sam znao otprilike šest godina unazad, odlučio sam spojiti ugodno s ugodnim i konačno pogledati ovaj crno - bijeli (da, da) short film. O ekranizaciji priče i o radnji priče neću vam puno govoriti, dovoljna je i ova temeljna radnja opisana na početku kako biste shvatili što se događa u ovom kratkom pregledu. Andrew Leman je redatelj, a gledajući njegovu filmografiju, može se primijetiti kako je duboko zagrizao za Lovecraftova djela i najpoznatije horrore. Vjerojatno ću se ovih dana posvetiti i ostalim Lovecraftovim radnjama.



Što se može očekivati od ovakvog neobičnog filma? Horror koji teži biti prikazan u crno - bijelom štihu i kao nijemi film sa starom filmskom glazbom, kao da gledate film iz 20-ih, a ne iz 21. stoljeća. Nikakvi efekti, papirnata struktura misterioznog otoka gdje se demon nalazi, lažno more itd...sve su to odlike starog klasičnog filma, bio on horror ili nešto drugo. No upravo to, takva kreativnost redatelja i mogućnost da se napravi takvo nešto retrospektivno i u old school štihu filmu daje vrlo dobre značajke. Vjerujem, jako je teško za mizeran budžet i nezavisan film snimiti digitalni prikaz ogromnog demona i ostale scene i efekte koji bi morali ići uz sam prikaz takve priče, stoga ni ne čudi da se nitko još dosad osim Lemana nije dohvatio u koštac s ovako naizgled bizarnim djelom. Pohvale idu za hrabrost, lukavost i posebnu vještinu kreatora ovog djelca jer sam stvarno uživao dok sam gledao nijemi film iz 2005. godine.



Ako ste ljubitelji Lovecrafta i horror filmova, uputite se u gledanje ovog filma. Neće vas previše iznenaditi pričom koliko originalnošću i kreativizmom, a to je onaj artistički level kojega brojni filmaši pokušavaju doseći, no rijetko kome ustvari uspijeva.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon događaja koji su u potpunosti promijenili Nellin život, odlučila je potražiti novu okolinu i izgraditi novi život u gradskoj vrevi. Međutim, demon koji ju je opsjedao uporno je ne želi pustiti na miru i ovoga puta dolazi u još goroj verziji...



Nakon vrlo dobrog prvog dijela prije nešto više od godinu dana izašao je drugi dio popularnog horrora. The Last Exorcism kvalitetno je prikazao egzorcizam u nekom novom ruhu s ponešto drugačijom radnjom snimanom u first person kameri, s odličnim završetkom, intrigantnim likovima i s odličnom Ashley Bell kao glavnom žrtvom opsjedajućeg demona Abalama. Ne misleći da će se radnja nastaviti, dolazi nam drugi dio koji protagonisticu seli u gradić gdje počinje živjeti u sestrinskom domu, okružena nekim novim prijateljicama koje joj ubrzo počinju kopati po prošlosti nakon što vide da nešto s njom nije u redu. Tu se nalazi i pshijatar koji joj uporno govori kako ništa što ona vidi nije realno, tu je opet demon koji se pojavljuje u različitim oblicima i ljudima i takooo...zijev. Sve ono dobro što je prikazao prvi dio, u drugom se razvodnilo. Nezanimljivi ostali likovi, slabašni segmenti priče i katastrofalna borba protiv demona. Dvojka je upola slabija od jedinice, makar se ne može reći kako je film smeće ili da je na dnu horror lanca. Nekoliko dobrih scare-ova, kojih ima ustvari napretek, dobri potezi Ashley Bell i nekoliko dobrih efekata i kadrova je ono zbog čega bih vam mogao preporučiti film, iako to neću napraviti.




Očito je da se previše toga uložilo u puko strašenje gledatelja, više se gledalo na takve scene nego na neke iole pametnije i ozbiljnije. Upravo zato što takvih scena ima stvarno dosta, jer se očito sada tome teži u horror industriji (što uopće nije loše, samo zna biti nekad izbanalizirano i neadekvatno), ovaj film može zastrašiti ljude, ali uvjeren sam kako će mu se na kraju svi smijati, kao i filmu The Devil Inside ili novome Devil's Due (nisam ga još pogledao, ali naslušao sam se svačega). Načini na koje je protagonistica opet postala žrtva napornog demona pomalo su bedasti, ne otkrivaju neku širu sliku samih događanja i tu se upliće čak i neka ljubavna priča koja nije nimalo bila potrebna. Sami kraj filma toliko je bezvrijedan i surov da ga uopće nisam trebao vidjeti. Ne želim spoilati o čemu je riječ, ali ako ništa drugo, nadam se da neće doći do trećeg dijela ako su već krenuli ovakvom putanjom, jer ono što se na kraju može vidjeti čista je komedija.



Strašne scene, samo strašne scene su ono zbog čega ću filmu dati prolaznu ocjenu, sve ostalo je puko bacanje scena, nezanimljivi obrati, loše iskorišteno satipolno trajanje. Preskočite dvojku, držite se jedinice.