GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dva najbolja prijatelja odlučuju se na avanturistički put oko svijeta gdje planiraju posjetiti sva bitnija mjesta i dobro se iživjeti. Na putu im se događa nezgoda nakon koje se jedan od njih počinje osjećati malaksalo i loše te mu se počinju događati bizarne stvari, s njim i oko njega. Pokušavajući naći izvor misteriozne nesreće, obojica se moraju suočiti s užasima koji će se pogoršavati...



Redatelji, glumci i scenaristi...dvojac Derek Lee i Clif Prowse gotovo su u potpunosti samostalno napravili ovaj novi horror koji nas je dočekao ove godine. Odmah me oraspoložila činjenica da je težina kretanja na tri najbitnije strane u pravljenju nekog filma urađena od samo dvojice ljudi, koji su se ovome posvetili kroz prizmu found footage načina snimanja. Da, ovo je još jedan od FF horrora, makar, ovdje ću morati okrenuti ploču...ovdje me FF jako ugodno iznenadio, samo iz jednoga razloga - nije nešto što je već viđeno. Ovdje možemo vidjeti dosjetljiv način snimanja, tako da si kamerman prikvači kameru za tijelo da kamera prati svaki njegov pokret iz prvoga lica, a ti pokreti su, vjerujte mi, veoma impresivni. Kada se malo udubimo u recenziju i kada budete gledali film znat ćete o čemu sada pričam. Afflicted dakle govori o dvojici entuzijasta koji su spremni proputovati svijet te sve to evidentirati na kameri i praviti live stream na svojim internetskim stranicama. Kada se počinju događati nezgode oko putovanja i oko Derekovog zdravlja, stvari se zakompliciravaju do te mjere da će i Interpol početi igrati svoju ulogu, no, da vam dalje ne spoilam, ono što ćete vidjeti dosta će vas iznenaditi, ja barem nisam očekivao takav ishod mogućih događaja. Bilo kako bilo, Afflicted je film koji je ponudio nešto novo, snimanje iz perspektive čovjeka koji se pretvara u nešto nepredvidivo, veoma energične i atmosferične scene te podosta scary dijelova. Najbolji horror kojega sam gledao ove godine, vidjet ćemo kako će ići dalje.



Za snimiti nešto inovativno nije potrebno puno tehnike i novaca, više je potrebno dati mašti na volju i u interesantnom tonu zakrpati scenarističke izvedbe u dobru naraciju, a to je što ovaj film sadrži, kvalitetan raspored događaja, koji unatoč povremenim rupama i sjenkama nelogičnosti uspijeva opravdati nečija eventualna visoka očekivanja. Uznemirujućih scena ima napretek kako radnja odmiče; gotovo da se možete poistovjetiti s likom u nevolji, što je jako dobro napravljeno na emocionalnoj bazi, isto tako, empatija koju širite prema likovima odrazit će se na konačan ishod, gdje sam ja ostao u najmanju ruku zadovoljan viđenim. U filmu imamo čak nekoliko podžanrova horrora: imamo dramu, čistokrvni horror s brutalnim scenama, psihološki triler i poveću količinu akcije u zadnjih pola sata filma. Upravo je ta akcija mogla podsjetiti na mnogo filmova slične tematike, ali način snimanja jednostavno nije dopustio da se s bilo kojim filmovima može poistovjetiti, osim u nekoliko kadrova jednoga segmenta iz novijeg horrora V/H/S 2. Scary scene su također dobro osmišljene, a veliku ulogu igra i to što su popraćene odličnim efektima kojima sam u rijetkim slučajevima našao zamjerku. O glumi također ne moram puno govoriti, na zavidnoj su razini dva glumca koje nismo imali prilike prije viđati odradili užasno težak posao, spojiti dramatiku, veselje i radost te paniku i strah nimalo nije lako. Ono što se Dereku događa u krajnjem je rezultatu jako dobro napravljeno, interesantna je pozadina iza svega toga i kako se privodi kraju, radnja nam ne dosađuje i nije nam problem što smo nekakav polu-twist otkrili već pri sredini filma.



Nema što, Derek Lee i Clif Prowse dva su mlada talenta koja će, ako ovako nastave, u filmskome svijetu napraviti puno toga. Već sada sam ostao jako pozitivno iznenađen njihovim entuzijazmom, karizmom i spremnošću za rizik što se tiče snimanja filma ovakvog kalibra. Moja topla preporuka!

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mladi bračni par odlazi na medeni mjesec u Dominikansku Republiku nakon kojega se vraćaju kući potaknuti nekim neobičnim događanjima. Samantha doživljava neplaniranu trudnoću, a kako tjedni prolaze, par se počinje suočavati s mračnim pretskazanjima i sa situacijama koje mogu ugroziti njih i njihove bližnje...



Užasno su me počeli nervirati found footage filmovi. Doslovno svugdje gdje se okrenem da potražim neki noviji horror, obavezno je epitet found footage uključen u opis filma. Nadam se da će ta era što prije završiti u horror filmu jer su se počele nizati takve gluposti od filmova da se jednostavno teško može razabrati ili naići na pravu kvalitetu što se tiče ''drmajuće'' kamere. I logično je...da, naprosto je logično da se i Devil's Due predstavi publici kao obična kopija s nemaštovitom radnjom i svim (ne)čarima kamere iz prvoga lica. Poražavajuća je stvar i ta da se ovakvi filmovi pojavljuju u kinima i zarade triput više novaca nego za što su napravljeni, Devil's Due je sa 7 milijuna koliko je koštao skočio na zaradu od gotovo 32 milijuna dolara. Dam se kladiti da će upravo zbog toga Đavoljem sjemenu uslijediti i nastavak...a zašto? Zbog zarade, obične zarade.
Ovdje možemo vidjeti gotovo svega: djelomični spin off Rosemary's Baby, The Devil Inside, Last Exorcism, segment iz V/H/S-a (gdje su isti redatelji) itd itd...Devil's Due je film bez svojega karaktera i osobina, potpuno je bespotreban film i kao takav mi je pao na dno ocjenjivačke tablice. Osim par vrlo dobrih efekata i ponegdje zanimljivih načina snimanja, ovo smeće pada u zaborav, ispod svih prije navedenih filmova sa sličnom tematikom, jer niti me zadovoljio scenarijski, niti me zastrašio, niti me na bilo koji emotivni način pogodio.



Međutim, razlog zbog kojega filmu neću dati najnižu ocjenu mogu zahvaliti dobrim glumcima, mladi bračni par je odlično utjelovio svaku paniku i uzbuđenje, što tijekom radosnih vijesti poput otkrivenja trudnoće, što tijekom nemirnih i užasnih događaja. Oboje su podjednako doprinjeli atmosferi, no nažalost, oni su jedini koji su i stvorili nekakvu atmosferu u filmu, sve ostalo je obično drmanje kamere, previše mračnih i nevidljivih scena (kao da gledam Cave iz 2005.) te prilično već viđen kraj koji otvara opet mogućnost nastavka, kako sam i rekao. U filmu ima jako malo scary momenata, ja se doslovno niti jednom nisam trznuo na moguće zastrašivačke scene, ali ne vjerujem da je to zato što sam već godinama u horrorima, nego zato što to nije nešto što je nepredvidivo ili neočekivano, naprosto se znate pripremiti na neke scene i neće vam biti toliko uzbuđujuće, što je naravno loše. Tako da ne vjerujem da je iz kina uopće izašao netko pretjerano zadovoljan, no naravno, u kinu je ponešto drugačiji doživljaj. Jedan segment iz omnibusa V/H/S urađen je na sličnu tematiku od strane istih redatelja, stoga ako ste pogledali taj film, ovdje će vam dosta toga biti slično. Found footage ovdje je izgubio na svojoj uvjerljivosti, kao što sam nedavno primijetio u petom dijelu Paranormal Activity serijala, previše se ne razmišlja o tome kada će se u stvarnome životu uopće koristiti kamera za snimanje. Sigurno ne kada bježite od nekoga ili kada vas napadaju na ulicama ili slične radnje, no dobro, ovdje se pokušalo izvući s trikovima kao što su kamera iz trgovina i kamere uključene po kući (zvuči poznato?). Ovdje je previše toga jednostavno pokradeno, nesustavno i nezanimljivo.



Morate preskočiti ovaj film, nadam se da ćete poslušati moj imperativ i da ćete se okrenuti nečem pametnijem ili nečemu autentičnijem i jedinstvenijem. Devil's Due jednostavno je sve što loš film sadrži.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Student medicine i njegova djevojka postaju umiješani u bizarne eksperimente koje provodi njihov novi misteriozni kolega i cimer, a riječ je o oživljavanju mrtvog tkiva. Kada se serum počeo koristiti na ljudima, stvari su totalno krenule naopako...



Dobro je poznato da je Stuart Gordon veliki fan priča H.P. Lovecrafta. To se očituje u njegovim filmovima kao što su From Beyond, Dagon ili Castle Freak. No izuzev vrlo dobrog From Beyonda njegovo je najcjenjenije i najpoznatije djelo ipak Re-Animator, jedna od Lovecraftovih najpoznatijih priča objavljenih 1922. godine. Tu činjenicu potvrđuju i dva nastavka ovog kultnog filma, Bride of Re-Animator i Beyond Re-Animator u režiji Briana Yuzne. Mislim da je prošlo otprilike 15 godina otkako sam zadnji put gledao ovaj film, znači tada sam bio klinjo koji ustvari nije shvaćao što gleda i bježao je čim je vidio ustanak mrtvih leševa. Nevjerojatna je činjenica da već 6-7 godina pokušavam uhvatiti ovaj film pod repertoar da ga se u potpunosti prisjetim, no uvijek mi nekako pobjegne. Sada kada sam ga pogledao u puno ozbiljnijim okolnostima, može se reći kako sam nevjerojatno uživao. Jednom kada se zasitite ghost filmova, filmova s ukletim kućama i ostalih monstruma, posvetite se ovom filmu. Ovdje ćete u potpunosti odmoriti mozak gledajuće nevjerojatne stvari koje je Gordon snimio na Lovecraftovu naizgled manje morbidnu priču. Ovdje ima krvi na hektolitre, otkidanja udova, glava, eksplozija organa, pravih splatter scena...upravo ono što Gordon predstavlja često u svojim filmovima, mislio sam da mu je From Beyond vrhunac, ali ovo je svakako nešto bolje i opsežnije. Za svakog pravog horrorljupca Re-Animator je još prije 25 godina postao obvezna lektira.



U filmu nema skoro ničega što mi je zasmetalo - aktivne i dinamične scene od samoga početka, odlični efekti, dobra šminka i djelotvorna gluma. Bruce Abott glumi Dana Caina koji lakomisleno počinje surađivati s Westom i gdje mu se nudi kao asistencija za nabavku leševa iz bolničke mrtvačnice, a Jeffrey Combs, po kojemu će lik Herberta Westa (Re-Animatora) postati poznat, utjelovio je vjerojatno ulogu svog života, kao što je Westu dao život u još dva nastavka. Iako u prvome dijelu predstavlja miks anti-heroja i antagoniste, u svim prizorima što ga gledamo kao da smo na neki način na njegovoj strani, što je osobito neobično i kvalitetno izvedeno. Radnja je tečna i nenametljiva, u sat i pol koliko traje film naišli smo na pregršt gore-a, splatter scena i interesantnih poteza sa specijalnim efektima. Elementi komedije koji se ovdje toliko ne očituju svakako će se pojačati u narednim filmovima, no i ovdje se u par trenutaka (pri kraju filma) može nasmijati na neke kadrove. Gore scene su jako zabavno napravljene, osim što su inovativne i dobro realizirane, nude i dosad neviđen prikaz uznemirujućeg Lovecraftovog teksta, stoga mislim da je njegova priča pala u ruke dosta hrabrog Stuarta Gordona, koji je napravio ono što nitko dosad nije u ovakvoj varijanti, nudeći prikaze B kategorije u svojim teatralnim specijalnim efektima.



Nema što, Re-Animator je kultni horror i veoma zabavan film. Lovecraft je svakako zaslužio odlične ekranizacije, a može se reći kako je ovo jedna od njih. Nijedna Gordonova ekranizacija dosad me nije razočarala.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Tom Witzky je sredovječan čovjek koji misli da ima naizgled preobičan život. Skeptičan oko mogućnosti hipnotiziranja kojega njegova šogorica ima, pristane na jednu hipnozu nakon koje počinje vidjeti jednu mrtvu osobu koja će mu polako otkrivati misterije oko zastrašujućih vizija...



Stir of Echoes je film kojega već nekoliko godina želim pogledati, no iz nekoga razloga uvijek zaboravim. Imam čak i original prvog i drugog dijela iz 2007. godine, no tek sam se sinoć odlučio posvetiti prvom dijelu. Nevjerojatno je da sam tek pri sredini filma primijetio da sam ovaj film ustvari gledao kao puno mlađi, samo što sam to potpuno smetnuo s uma. David Koepp (Secret Window, Premium Rush) realizirao je ovaj film u pomalo nezahvalnom periodu za horror film i odlučio nam je predstaviti ghost film u nekom već viđenom, ali opet drugačijem obliku. Osoba koja vidi mrtve dobro je poznata u filmskom svijetu, ali ovdje je priča ponešto drugačija i vjerojatno je inspirirala brojne nepoznatije horrore 21. stoljeća. Film je inspiriran novelom Richarda Mathesona, popularnog pisca koji je preminuo prošle godine. Obično me ghost filmovi rijetko kada mogu iznenaditi i ne mogu mi pružiti satisfakciju kakvu mogu vidjeti u slasherima ili u zombie filmovima, no uistinu volim pogledati dobar ghost horror, pogotovo neki kojega sam propuštao od otprilike 2008. godine. Veoma sam zadovoljan viđenim, film je jedno ugodno iskustvo s dostatnom količinom napetih scena, bez neke nepotrebne sporedne priče, s dobrom glumom i pametno odrađenim scenarijem. Bilo bi super kada bi ljudi i za dvojku, koja je izašla osam godine poslije govorili isto.



Kevin Bacon glumi oca čiji sin ima nevidljivu prijateljicu Samanthu, a koja će kasnije biti jedan od pokretača radnje. Nije ni neka novost da dijete u kući priča s entitetima i da su entiteti druželjubivi prema djeci (to nikada nisam shvaćao), no ovdje se radnja zakomplicira na vidno drugačiji način jer Bacon počinje doživljavati em vizije budućnosti, em i prošlost koja je uzrokovala nastale događaje. Čudno susjedstvo, neobični obiteljski prijatelji i unajmljena kuća bili su dovoljan temelj da se neka tajna sakrije i da se otkije tek kada hipnoza počne djelovati, a Bacon je odlično odglumio u nekim trenutcima pomalo neurotičnog muža, kao da u par trenutaka (kada razbija kuću) možete vidjeti blažu verziju Nicholsona iz Isijavanja, no Bacona smo već upoznali kao luđaka u Hollow Manu godinu poslije. Ostali glumci također su zadovoljavajući, čak i mali koji nije niti iritantan niti toliko u fokusu. Efekti su moćni, u nekoliko trenutaka jednostavni, u nekim trenutcima jako kvalitetno odrađeni i pogodili su neugodnu atmosferu koja se odvija kroz film. Kraj je također dobro otkrio misteriju i dostojno zaokružio priču.



Nema se što puno za nadodati, pogledajte Stir of Echoes, neće vam biti žao, jedan dobar horror od sat i pol, ima dobrih trzavica, dobru glumu i zanimljivu radnju koja je već negdje ispričana, ali se nije manifestirala u ovakvom obliku. Dvojka će pak morati pričekati.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Omanji glazbeni teatar koji se sprema za broadwaysku karijeru terorizira maskirani ubojica koji zbog nekih razloga mrzi sve što je vezano uz glazbu i teatar...



Eto nam novi slasher nakon nekog vremena, k tome još i slasher mjuzikl. Prilično čudna kombinacija, relativno novi redatelj Jerome Sable iznenadio nas je takvom koncepcijom. Viđali smo i prije horror mjuzikle, najpoznatiji je svakako Sweeney Todd s fantastičnim Deppom, zatim The Wicker Man te noviji Repo! The Genetic Opera, no film s ovakvim konceptom još nismo vidjeli, što je svakako plus jer neprestano nedostaje neke inovativnosti u horror svijetu. Koliko je ovo zapravo horror film, a koliko mjuzikl? Uspoređujući to dvoje, može se reći da postoji podjednaki omjer glazbe, plesa te ubojstava i krvi, a ono što me iznenadilo te što nisam nigdje prije gledanja filma vidio - film je pun elemanata komedije. To je ono što je na neki način uništilo moje gledanje ovog filma, jer se iskreno nisam nadao da će ubojica dok ubija nekog growlati, a u pozadini da se pušta neka heavy metal razbibriga. To je samo jedan od primjera zašto film nije ispao ono što sam očekivao, a to je napeti ubojica u moru mogućnosti za ubijanje u svijetu kazališta. Mjuzikl mi čak i nije toliko zasmetao, makar je teško za spojiti nekakav veseli repertoar s ozbiljnom situacijom gdje vam prijatelji i kolege bivaju masakrirani. Dosta neprecizan koncept iznjedrio nam je jako prosječan slasher film koji će upravo zbog toga i nestati u moru ostalih nepoznatih slasher filmova. Srednja ocjena maksimalan je rezultat koji mu mogu dati samo zbog toga što mi film, osim bijedne sredine, nije bio naporan i prezahtjevan. Ali osim toga, još jedan relativno loš film iz 2014. godine.



Počinjemo s interesantnim ubojstvom i s mogućnošću ozbiljnog filma. Nakon toga, kada se stvari premjeste 10 godina poslije, počinju sranja s nepotrebnim pjesmama i teen drame oko audicije za predstavu itd. To će trajati jedno dobrih pola sata sve dok se ne dogodi sljedeće ubojstvo. Da, rascjep između ubojstava je nevjerojatno velik za jedan slasher film. Ubojstva su manje više ok i koriste se razni alati, nema toliko krvi i ubojica je vidno bolestan barem tijekom ubojstava, ali čuti ubojicu kako priča nekim životinjskim tonom, to je jako bezveze. Općenito čuti ubojicu kako priča. Za otkrivanje ubojice niste trebali imati previše mozga, jednostavno je premalo likova u filmu da se sada stvara špekulacija oko toga tko bi mogao biti who done it. Nadalje, likovi su imali vremena da budu razrađeni, glavna glumica je dostojna i ima dobar potencijal za daljnje uloge, ostali likovi su ili iritantni ili prezabavni da ostanu dugo živi, klasik špranca u horror vodama. Humoristični elementi nisu brojni, ali ih ima dovoljno da unište i onu malu ozbiljnost koju je film donosio, tako da ovdje uopće ne možemo pričati o nekom horror filmu kada tu uopće nema scary trenutaka osim ubojstava, koja na kraju krajeva ispadnu smiješna zbog, je li, ubojičinog talenta za pjevanje. Pjesme su, osim što nikako ne pašu uz film, lijepo snimljene i zanimljivo su skladane.



Stage Fright je bezvezan horror, s nepotrebnim glazbenim dijelovima i humorističnim elementima koji, da ih nije bilo, imali bi jednu dobru ideju i znatno brutalnijeg ubojicu, ovako, to je sve prosječno, mlako, neutabano i neproporcionalno. Slabo, slabo...

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dr. Stenson priča nam priče trojice mentalno poremećenih ljudi te kako su završili zbog svoje ludosti u umobolnici...



Još jedan omnibus predstavljen nam je prošle godine. Tri redatelja, tri priče i jedna omanja, glavna priča. Dr. Stensona, koji se u par navrata pojavljuje i koji većinom vodi naraciju je poznati Malcolm McDowell. Inače sam ljubitelj omnibusa i volim vidjeti nekoliko priča koji su vezani istom niti od različitih redatelja, no nerijetko se doista neugodno iznenadim. Istina, nisam ni gajio neke nade za ovaj promašaj, no neka imena poput McDowella, Loua Diamonda Phillipsa i Roberta Englunda (dobro, koji je već odavno zastranio u loše horrore) nisam očekivao u ovakvom kaosu od horrora. Sanitarium se ne sastoji od nekih očekivanih priča o sveopćem ludilu čovječanstva, o navikama ljudi ili o njihovim sociološkim problemima, već se direktno u drugoj minuti filma baca na prvu priču. Sanitarium je imao odličnu početnu ideju: životne priče nekih od pacijenata iz te nepoznate ludnice. Super ideja za omnibus, samo da se našlo nekoliko dobrih priča i imali bi super djelo. No, Sanitarium (čiji plakat nema veze s filmom) nema gotovo niti jednu kapljicu krvi, ne kažem da je to nužno loše, nego se jednostavno ništa konkretno ne događa i malo je nedostajalo da se filmu da PG-13 rating, no zbog pari golih grudi vjerojatno se film smatra ekstremnijom vrstom. Priče su u najmanju ruku neinteresantne, dosadne, ''prepristojne'', nepristupačne i neutemeljene. Ukratko ću sada probati napraviti opis svake priče i mišljenje, ali u globalu, Sanitarium je užasno dosadan film sa užasno dobrom prvotnom idejom.



Prva priča govori o umjetniku čiji prijatelj planira zaraditi na njegovim izložbama neobičnih lutaka. Umjetnik nakon nekog vremena odbija novac i počinje komunicirati s lutkama. Od svih tih predviđanja, nastat će nenadani problemi koji će u potpunosti promijeniti njegov život. Bezveze priča, zanimljivo napravljene lutke (koje se btw ne kreću), Robert Englund u potpuno nesuvisloj ulozi i na par trenutaka iritantni umjetnik koji u svojoj ludosti donosi krive odluke.
Druga priča vrti se oko dječaka koji ide u katoličku školu, ima veoma strogog i nestabilnog oca i priviđa mu se čudovište. Nakon par nezgodnih događaja, dječaku se potpuno pomuti um i na kraju završi kao jedan od pacijenata u ludnici. Nema se što puno tu opisivati, interesantno čudovište, zanimljiv način ludosti, ali osim toga, priča je preprejednostavna i ne bi bila gledljiva da je imalo duža.
Treća priča prati profesora koji je jako opsjednut prokletstvom apokalipse i kako će svijet nastradati po proročanstvima Maja 21.12.2012...izgrađuje si atomsko sklonište gdje nastavlja halucinirati da su događaji izvan skloništa ubili njegovu djecu i ženu i ostatak svijeta. Dobra ideja, užasno spora priča, dobar glavni lik, premalo horrora, previše dramatike, ovo jednostavno nije horror priča, ovo je drama sa triler elementima, apsolutno ništa horrora ovdje ne nalazim.
Zanimljivo je što je svaka od ovih priča moguće i postojana i stvarna, da ne mora biti da se sve odvijalo u glavama glavnih likova i da su se uistinu dogodile određene stvari koje su zamišljali, no, kako sam rekao, jako loše se pristupilo cijeloj tematici.



Kada malo bolje pogledam, Sanitarium je uistinu loš film, a pretjerano je ozbiljan. Nisam siguran što se ovdje htjelo postići, ali previše dramatike se splelo u kaotičnost s eventualno 2-3 horror trenutka, sve ostalo je bezvrijedno i monotono. Nisam očekivao ništa, dobio sam ništa. Dobra ideja, sve ostalo je za ludnicu.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Jesse počinje doživljavati neobične i uznemiravajuće stvari otkako je njegova misteriozna susjeda ubijena. Nakon nekog vremena primijeti da je obilježen neobičnim simbolom na tijelu, simbolom neke demonske postojanosti i da ubrzo počinje kontrola nad njegovim umom...



Nepune dvije godine nakon jako slabe četvorke, PA serijal ide dalje, ovoga puta se radnja isprepliće s događajima iz jedinice i savršeno je jasno kako je ovaj dio dodatno poslužio (kao i trojka) za objašnjavanje pomalo rastegnute priče. No, svi znamo kako je to kada neki horror serijal zarađuje, a svi znamo i kako PA serijal uvijek uloži dosta malo novaca (riječ je o nekoliko milijuna) i zaradi gotovo deset puta više na kino blagajnama. Ljudi očito i dalje puše ovaj serijal, iako se po recenzijama i kritikama sve više može primijetiti kako se stvara prijezir prema franšizi. No, ljudi i dalje hrle u kina jer se žele uplašiti, što ne mogu reći da je neistina, jer PA serijal stvarno nije bezvezan po pitanju jezivih scena, iako se mnoge od njih znaju ponavljati. I sam sam jedan od onih koji će ovakav serijal uvijek popratiti do kraja, prvenstveno zato što želim ostati dosljedan sam sebi, a druga stvar je zato što znam da će me Paranormal Activity, ako ništa drugo, barem na trenutak stresti ili da će me njegova atmosfera povesti sa sobom. Za razliku od prethodna četiri dijela, ovdje više nemamo statične kamere i kućne atmosfere (pretežito), ovdje smo (u wannabe petici), osim dodatnog imena 'The Marked Ones' dobili i promjenu radnje, odnosno širi spektar mjesta radnje kao što su crkva, ulica, druge kuće, podrumi itd. Radnja nije ograničena, tako da pruža više mogućnosti, no jesu li te mogućnosti iskorištene? Ne bih baš rekao. Iako je bolji od svog prethodnika, PA TMO je drugi najslabiji dio serijala. Dobro, istina je da serijal ne ide konstantno prema dolje, ali da se moglo nešto bolje napraviti kada se već krenulo s radom, to svakako.



Već je dobro poznato gledateljima serijala kako su se nakon prvoga dijela u priču počele uplitati i vještice i demonska prizivanja te rituali, a osim što smo u trojci čak i vidjeli gdje vještice obitavaju, ovdje nam je sada još jasnije što se ustvari događa i zašto su i kako Katie i Micah iz prvog dijela ustvari postali žrtve. Nekako je šlampavo spojen cijeli serijal, no ni Saw serijal (čiji sam puno veći ljubitelj) nije nešto dobroga posložio, no bitno je da je priča tu kakva je. Scary scene postoje, iako više imamo napetih dijelova i dijelova iščekivanja negoli konkretnih prepadica, no smatram da su neke iskorištene scene dobro provedene, no neke su već postale previše klišejaste i jako dobro znate kada će vam nešto iskočiti. Glumci nisu loši, dobro su se snalazili i dobro su odglumili potrebne scene, drago mi je što su se u radnju ubacili i gangsteri koji također ulaze u koštac s vješticama, to je bilo, iako kratko, zanimljivo za vidjeti. Osim navedenih stvari, film nema nekih svijetlih točaka. Dosta je neprecizan i nekada ne računa na to da će gledateljima eventualno dojaditi previše mirnih trenutaka, kada se ništa konkretno ne događa osim ludiranja s kamerom, koja je opet, jako neshvatljivo, stalno, ali stalno upaljena. Razmislimo malo, ganjaju vas vještice i natjeraju vas da uđete u njihovu vlastitu kuću, sakrijete se u ormar i nastavljate sa snimanjem događaj. Retardirano, banalno i neefektno. Makar na trenutak zaboravite da je kamera u rukama likova te da je to zapravo njihovo dnevno snimanje, neke scene su preočite, a da mogu biti zanemarive. Kraj filma je već viđen u prijašnjim dijelovima, iskreno se nadam da se dalje više neće ići. Sudeći po svemu, nema se ni razloga.



Prvi dio 4, drugi 3, treći 3,5, četvrti 2 i peti 2,5. Nevjerojatno mi se posložio takav tijek da svaki dobije različitu ocjenu, no mišljenja sam da svaki to zaslužuje. Peti dio je zaokružio priču serijala po drugi put, ponudio je par novih scena za plašenje, opet dobro zaradio i kritika ga je popljuvala. Standard, standard, standard...samo se nadam da će netko jednom reći: OK, dosta, zaradili smo dovoljno, idemo snimati porniće, horrori nam više ne idu.