Potok42

četvrtak, 29.09.2016.

destilacije

samo ova rečenica brune schulza
- ah, jesenji dan, taj stari
šaljivčina-bibliotekar
koji se u izlizanom haljetku
vere po lestvama i oblizuje
mermeladama svih stoljeća i kultura! -
kao slatka voćna sirovina dostaje
za destilaciju stotinu litara
poezije. pečem svoje pjesme
ovih zlatnih jesenjih dana
u njegovom poetskom kazanu
od provrele smjese emocija
ubranih u urbanim voćnjacima
pored teške spore zelene save
i podudarnih sastojaka iz
moravijinih rimskih priča
iz ulica uz žuti trgovački tibar.
pit ću ljute mirisne riječi
bez dodanog šećera žestine
kada tišina postane prijeteća
i približi se nagovještaj raspada.

četvrtak, 22.09.2016.

Istina

I

Prst na vagi u neravnoteži suprotnosti,
skladnost bivstvujućih špalira vjerojatnosti,
izlika za konačnost zamisli o oblicima i ciljevima.

II

Na usporednom položaju od umjetnosti
osobnosti, prolaznosti, razmrvljenosti;
gola bez kostrijeti neodlučnosti i tjeskobe.

III

Ambis i vrh, revolt i pokornost, energija i entropija,
ruševina ljepote i ljepota ruševina, značaj i značenje,
užitak i pasija, rekvizit i predstava, ti i ja.

petak, 16.09.2016.

što osjećaš kad govoriš kako ništa ne osjećaš

kad govoriš kako ništa ne osjećaš
osjećaš gubitak kolajuće vlage iz
lateralnih kanala za navodnjavanje
tvojih polja boja i glasova iz dubine,
sušenje hranjivog zelenila opstanka
i nestajanje hlada koji te štiti
od vrelih zraka sunca nužnosti.
kad govoriš kako ništa ne osjećaš
osjećaš stid zbog podle pobjede godina,
gađenje nad nepristojnim mijenjanjem tijela,
strah od konačnih udara i pucanja,
mržnju prema pomirenju s predajom,
srdžbu spram svojih izdajničkih slabosti,
ljubomoru za nevjerne koji uistinu
ne osjećaju više ništa i o tome ne govore,
zavist naprama onih koji vide glasove
značenja i čuju boje značaja,
tugu koja zamućuje uspomene
i rasvjetljava nadolazeću konačnost.
kad govoriš da ništa ne osjećaš
osjećaš kako više ne možeš oćutjeti
nadu sreću zadovoljstvo ljubav.
kad govoriš kako ništa ne osjećaš
osjećaš širenje užarene pustinje
pijesak u bolnim očima ušima i ustima,
osjećaš čežnju za nestalim sjeverom.

petak, 09.09.2016.

portret henry millera

u početku smo u njegovim trilogijama
jednom rukom ritmično pronalazili opise
jebanja drhtavih kita i dodirivanja pica.
igor mandić se čudio da nikada
na tim stranicama nije spomenuo klitoris.
a žene su mu ipak nezaustavljivo svršavale.
kada smo odrasli čitali smo po redu upoznali
njegov pariz new york clishy brooklyn išli
putevima klošara u potrazi za kruhom i
knjigama. pratili lovca na nosačice pički.
sreli smo maude monu anais brendu i prijatelje
koji su srali u bidet ulrica kronskog.
i elie faurea. bili u kozmodemonskoj agenciji
shvatili kaos kao red koji ne razumijemo.
žicali smo zajedno s njim provaljivali
u trezore opstojanja i sefove pune užitka
i riječima riječima slamali otpore čuvarica.
usvojili smo njegovo iskustvo da je seks
jedan od devet razloga za reinkarnaciju jer
bio je predsjednik zemlje zvane jebačina.
zamišljali smo ga kao privlačnog i umnog
komada od frajera. a onda smo vidjeli
njegov portret fotografiju starca
s maramom oko vrata i podočnjacima.
gledao je spokojan u nadolazeće ništa.
tada smo se sjetili i da je rekao
jedino ljubavi nikad ne dobijemo koliko želimo...
ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav.
naš prijatelj naš učitelj henry miller.

četvrtak, 01.09.2016.

budi pas obilježi svoj teritorij

postat ćeš kao kastrirani pas
ako od vremena do vremena
ne odlutaš što dalje od doma
ako ne označiš svoj teritorij
jedinstvenim mirisima žudnje
prepuštanja običnom trenutku.

psi uriniraju i prazne crijeva
po travnjacima - imitacijama
stepe prepune njihove vrste.
psi istražuju područja tumaraju
u potrazi za vonjem mogućih
partnera i iskonom opstanka.

ti ćeš obilježiti svoj teritorij
gutljajima hladnog piva u sjeni
suncobrana kod priprostog kafića
razgovorima bez režanja i naredbi.
budi pas koji ne mari za povijest
ideale politiku i mirise nadmoći.