kad govoriš kako ništa ne osjećaš
osjećaš gubitak kolajuće vlage iz
lateralnih kanala za navodnjavanje
tvojih polja boja i glasova iz dubine,
sušenje hranjivog zelenila opstanka
i nestajanje hlada koji te štiti
od vrelih zraka sunca nužnosti.
kad govoriš kako ništa ne osjećaš
osjećaš stid zbog podle pobjede godina,
gađenje nad nepristojnim mijenjanjem tijela,
strah od konačnih udara i pucanja,
mržnju prema pomirenju s predajom,
srdžbu spram svojih izdajničkih slabosti,
ljubomoru za nevjerne koji uistinu
ne osjećaju više ništa i o tome ne govore,
zavist naprama onih koji vide glasove
značenja i čuju boje značaja,
tugu koja zamućuje uspomene
i rasvjetljava nadolazeću konačnost.
kad govoriš da ništa ne osjećaš
osjećaš kako više ne možeš oćutjeti
nadu sreću zadovoljstvo ljubav.
kad govoriš kako ništa ne osjećaš
osjećaš širenje užarene pustinje
pijesak u bolnim očima ušima i ustima,
osjećaš čežnju za nestalim sjeverom.
Post je objavljen 16.09.2016. u 18:07 sati.