u početku smo u njegovim trilogijama
jednom rukom ritmično pronalazili opise
jebanja drhtavih kita i dodirivanja pica.
igor mandić se čudio da nikada
na tim stranicama nije spomenuo klitoris.
a žene su mu ipak nezaustavljivo svršavale.
kada smo odrasli čitali smo po redu upoznali
njegov pariz new york clishy brooklyn išli
putevima klošara u potrazi za kruhom i
knjigama. pratili lovca na nosačice pički.
sreli smo maude monu anais brendu i prijatelje
koji su srali u bidet ulrica kronskog.
i elie faurea. bili u kozmodemonskoj agenciji
shvatili kaos kao red koji ne razumijemo.
žicali smo zajedno s njim provaljivali
u trezore opstojanja i sefove pune užitka
i riječima riječima slamali otpore čuvarica.
usvojili smo njegovo iskustvo da je seks
jedan od devet razloga za reinkarnaciju jer
bio je predsjednik zemlje zvane jebačina.
zamišljali smo ga kao privlačnog i umnog
komada od frajera. a onda smo vidjeli
njegov portret fotografiju starca
s maramom oko vrata i podočnjacima.
gledao je spokojan u nadolazeće ništa.
tada smo se sjetili i da je rekao
jedino ljubavi nikad ne dobijemo koliko želimo...
ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav.
naš prijatelj naš učitelj henry miller.
Post je objavljen 09.09.2016. u 19:33 sati.