Biti udomljen unutar vlastitog osjećaja i smisla za priuštiti si trenutke za sebe tako dragocjene u svojoj divnoj jednostavnosti što joj možemo pripisati i običnost. Biti. Jednostavno - biti, kako nam je to (i kada) po mjeri raspoloženja, dok držimo naš trenutak kao vrijeme obećano sebi, na uzici, prije nego mu se prepustimo, i dok on na nas strpljivo i poslušno čeka... (osim ako se ne otrgne)
01.09.2016. (23:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dohvat povodca eliminira predikciju. Netko je zauvijek zatočen u ime svojih granica pred sobom. To ne opravdava. Razumijevanje određenja ne opravdava. Biti rob fiziologiji tijela? Smatram kako je najpogubniji ljudski osjećaj pružanje, ali i prihvaćanje sažaljenja. Pomirba sa statusom quo. Ma koliko to bilo u zametku plemenitijih osjećaja, ipak ga treba odbaciti u srazu s potrebom za ići dalje. Tješiti i tražiti utjehu u obrazloženjima još je malignije. Treba se ići dalje. Vjernost zatočuje sužavanjem. To nije oslonac sigurnosti, već iluzija kretanja u nepomičnosti. Od Willendorfske Venere do Davida traka je skokova. Prva je relikt shvaćanja, s patinom vremena pozlaćena, a potonji s odlukom ima naum pokrenuti tijelo i odmaći mu skokom iz savršene forme. Divimo se naumu kretanja. Divovi, divinizacija etimološki su uvjetovani divljenju. A David će, znamo, ubiti Diva. Na današnji dan u 15. st. svečano je obznanjen David. Još uvijek zaustavljen u naumu.
08.09.2016. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Budi!
01.09.2016. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
A ima i takvih načina? Dobro.
01.09.2016. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Da bar ?
Ali, i čemu ? Konflikti bistre razmišljanja do uvjerenja, što je pravo a što krivo!
01.09.2016. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Biti udomljen unutar vlastitog osjećaja i smisla za priuštiti si trenutke za sebe tako dragocjene u svojoj divnoj jednostavnosti što joj možemo pripisati i običnost. Biti. Jednostavno - biti, kako nam je to (i kada) po mjeri raspoloženja, dok držimo naš trenutak kao vrijeme obećano sebi, na uzici, prije nego mu se prepustimo, i dok on na nas strpljivo i poslušno čeka... (osim ako se ne otrgne)
01.09.2016. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
ja sam pas već 7 godina :) iz iskustva velim, ljepše je biti pas nego čovjek!
01.09.2016. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
međiko
došla su čudna ,vrlo čudna vremena u kojima zaista teško je reći što je bolje biti
02.09.2016. (13:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Dohvat povodca eliminira predikciju. Netko je zauvijek zatočen u ime svojih granica pred sobom. To ne opravdava. Razumijevanje određenja ne opravdava. Biti rob fiziologiji tijela?
Smatram kako je najpogubniji ljudski osjećaj pružanje, ali i prihvaćanje sažaljenja. Pomirba sa statusom quo. Ma koliko to bilo u zametku plemenitijih osjećaja, ipak ga treba odbaciti u srazu s potrebom za ići dalje.
Tješiti i tražiti utjehu u obrazloženjima još je malignije. Treba se ići dalje. Vjernost zatočuje sužavanjem. To nije oslonac sigurnosti, već iluzija kretanja u nepomičnosti. Od Willendorfske Venere do Davida traka je skokova. Prva je relikt shvaćanja, s patinom vremena pozlaćena, a potonji s odlukom ima naum pokrenuti tijelo i odmaći mu skokom iz savršene forme. Divimo se naumu kretanja. Divovi, divinizacija etimološki su uvjetovani divljenju. A David će, znamo, ubiti Diva.
Na današnji dan u 15. st. svečano je obznanjen David. Još uvijek zaustavljen u naumu.
08.09.2016. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...