Potok42

srijeda, 25.05.2016.

više ne iščekuje izbirljive ruke spasa

nered se ustalio
u hladnoj bujici
rijeke nesnalaženja;
energija praznine
u kovitlacu gura prijeteće
otpatke granje i olupine –
ostatke nekadašnjeg svijeta
koji ga je stvorio i kojeg je stvarao.
njegova čula prelaze
preko razaranja uzajamnosti
poriču propast
mire se s kolebljivim plutanjem
poslije hodanja i letenja.
a na površini ga još drže
neponištena sjećanja isto kao što i
eho uporno vraća slučajne glasove.
postavši odjek nekadašnjeg sebe,
ponavljanje na koje ne može utjecati,
više ne iščekuje izbirljive ruke spasa
kako bi ga izvukle na
suhu obalu zasluženog reda.
i to je odgovarajuća izmjena u promjeni
koju nije znao spriječiti.

četvrtak, 19.05.2016.

Do kuda su došle divlje svinje

Čaplji i Veni minirani su spomenici,
Kamilo Lisac i Šojka heroji, a ne izdajnici.
Mile Vrbica pjeva i u sredini stoji sam
sjeban mali domobran,
Lujo ima lanac supermarketa,
Prota je protjeran.
Veriga, bog te tvoj,
postao ministar kulture.
A Crni Rok (duh njegov),
svjetliji privlačniji švercer i lopov
ni danas ne misli samo na sebe.
Nanovo ima poklonike dok
luta stranputicom na kojoj je
od Verige bio uklonjen.
Tvorac priče koja se nastavila,
i nakon što ju je on završio, kaže:
ima jedna vrlo jednostavna,
sažeta i konkretna činjenica:
pitanje istine je pitanje hrabrosti.
I kakogod okrenete,
probajte o tome razmišljati,
potrebna je hrabrost.
Hrabrost za prihvatiti povijest kao
krvavu seriju obračuna švercera?
Hrabrost za suglasiti se da je umjetnost
igrana povijest obračuna švercera?
Pitanje istine - odgovor je na šverc.

petak, 13.05.2016.

iščezla bliskost

na stranice internetskog magazina
čitave bogovetne dane lijepi
ulomke nepreglednog mora naslućivanog
istine i samo istine manifeste
višebojne otiske autorskih glasova
opomene da se prestane zaglupljivati
prijetnje trenjem i pjesme o sebi za sebe.
a s oglasnog zida svog života briše
smetene površne poruke stalnih prolaznika
i besmislene razdražene crtarije prostaka.
nesklad je očigledan i ne može
ga odstraniti jutarnjim umivanjem;
ne mogu se mlakom vodom s lica
ukloniti razmnožene zablude.
pogrešne pretpostavke da još uvijek
opstoji suosjećanje (kao armatura bliskosti)
sa samim sobom koji istovremeno
izlaže skladnost i odstranjuje nečistoću,
i s onima koji kaljaju zajedništvo
istodobno sebično daju i uzimaju –
pere izjavama s omekšivaćem od opravdanja
o svojim neostvarenim očekivanjima
i ispire tankim nerazboritim mlazom
priznavanja društvenog stida.
i od bliskosti više nije ostalo ni traga. iščeznula.

subota, 07.05.2016.

stapanje s kamencem

proglašene su neke navike nevaljalima
ometajućim tvrdokornim kamencem
u kupaonici i kuhinji srca i uma.
u stalnoj si iznuđenoj i navođenoj potrazi
za sredstvima djelotvornog uništavanja
prijanjajućih naslaga svojih sklonosti koje
ne čine dobro tvom zdravlju ugledu i statusu
koje ponavljanjem nanose štetu zajednici
koje su se ustalile kao otpor prirodnom
naporu da bez pitanja svaki dan razmataš
kao jedinstveni dar kao poklon s cijenom
koja se zna ali o kojoj se pristojno šuti.
jasno ti je da bi za početak trebao prestati
koristiti tekuću vodu izvornosti za ispiranje
svog stečenog protivljenja i neusklađenosti
s nametnutim odnosima općim redom
pridržavanjem stupnjevanjem i pokoravanjem.
ipak puštaš ju da teče stapaš se s kamencem
jer ne podnosiš suhe darove ujednačavanja
opireš se odstranjivanju vlastitih svojstava
protiviš se pobjedi općeg sjaja i običaja.