Potok42

petak, 29.04.2016.

lice straha

boji se da će
podlaci i zluradi
umjesto lica
vidjeti masku
njenu amimiju protumačiti
kao skrivanje uvelih pobuda
sparušenih nagona
odsustvo naklonosti.

plaši se da će
hladni i bezvoljni
umjesto lica
vidjeti ljušturu
krhki oklop
iza kojeg kuca
nebranjeno sterilno srce
i priviđenja o pomirenju.

u strahu je da će
obmanjivači i proračunati
umjesto lica
vidjeti fasadu
prozrijeti
da je duša ratnika
obnažena bez snage
da izađe iz pakline navika.

strepi da će
blagonakloni i privlačni
umjesto lica
vidjeti maketu
smanjena mjerila
izazivanja nereda
protesta pobune
traženja drugih u sebi.

četvrtak, 21.04.2016.

retorika

postoji jedna stara poderana ljubav
promijenjena u jadikovku
zbog neispunjenih želja.
postoji jedna usamljena stara majka
koja čuje plač nevidljive
djece i svoje braće. postoji jedan prijatelj
koji ne čuje plač bliskih od slatkog
pretakanja usluga u novac.
postoji jedan strukovnjak koji i pred
suprugom na glave neupućenih istresa
savjete kao teške kamene blokove.
postoji jedna kćer koja ostarjelim roditeljima
u glave nastoji skrenuti svoja predbacivanja
kao mutne poplavne vode.
postoji jedna poznanica razmažena pomodna
buntovnica koja se udaljila iz čistog mira
uprljavši sujetom cijelu etapu.
postoji jedan rođak zaslužan za navlačenje
političkih mrtvačkih pokrova na radno sposobne.
postoji jedan retoričar koji pravi poetsku inventuru
predstavnika čitave legije operiranih srca i mozgova
trofeja nesreće pohlepe neprikladnosti i opterećenja.
a retorika je, norman mailer je u pravu, smještena tri inča
ispod i iza erogene zone klitorisa.

subota, 16.04.2016.

neće vidjeti halleyev komet 2061

što se događa s dovršenim životom?

premjesti li se zauvijek u nepomičnost
uokvirenih zapisa svjetlosti?
plaši li svojom neotklonjivom prisutnošću?
raduje li odjecima svoje nesavladive utjecajnosti?
utječe li na proteg za nove brze izmjene tvari?
uči li ponavljanju ponavljanje učenja?
ili nijednog trenutka ne prestaje pulsirati
kao tragično zvjezdano nebo?

što se ne događa s dovršenim životom?

ne isijava ne traga za tragovima traganja
ne omata ne usklađuje ne reflektira
ne žali ne mijenja ne dosađuje ne predviđa.
i zacijelo neće dočekati i gledati prolazak
halleyevog kometa 2061 jer ga 1986 nije opazio;
više se neće vratiti iz afela prema perihelu
ostaje zauvijek nepokretan bez žara bez sjaja
kao usahle oči svemira koji ne može
kroz njih promatrati samog sebe.

četvrtak, 07.04.2016.

Igra za dva igrača

Upamti ovo:
fluid
pokreće vjetrenjače,
daje zvon zvonu,
čuva vatru.
Zato:
šapni pjesmu,
iskoristi snagu
svog daha
iz dubine duše,
budi glasnik
bića iz sanja.
I saznat ćeš:
nitko neće
željeti ćuti
tvoj tihi
fluidni poziv
i donijeti papir
s poljima
3x3 kvadrata,
a iks-oks
je igra za dva igrača.

petak, 01.04.2016.

Četiri prizora na putu za Užarevićevu 3

1.

Nezaštićeno izložena strogim pogledima prolaznika, kružnim naletima ustajalog zraka i emisiji svjetlosti iz dva izvora, prerano upaljene stropne lampe i posvudašnjeg, ali oslabjelog sunca – na hladnom vanjskom stubištu u ulazu zgrade, sjede nečija glasna, bljedolika djeca kao krhka suprotnost postojanoj građevini koja je istovremeno lomljiva oprečnost spremnom potresu u dubinama – tek drhtaju u usporedbi s mogućim padom golemog meteorita – trunom pepela iz goruće Kumove slame. Nespokojan sam dok slažem pokretljive slojeve beskrajnog i konačnog svemira. Na moj pozdrav odgovaraju istovremeno kao usklađeni blizanci Milan i Dragan Matuško hiljadudevetstošezdesetprve. Sumračje požuruje.

2.

U pekari, u kruhu, na kraju svog puta, stapaju se sunčeve zrake i nebeska voda, a opojni miris topline hvali se kako ga je stvrdnula u hranjivost. Naziru se njišuća žuta polja prepuna zrnja, čuje vršidbena vreva smisla. Prodavačica je ljubazno užurbana, ili užurbano ljubazna (nije lako razaznati razliku), kako bi se kupci vratili kupovati i sutra, jer ona razumno ulaže i u ljude, a ne samo u kasu koja se jednolično glasa kad god otvori svoja halapljiva usta. Neonsko svjetlo treperi u ritmu nervozne odgovornosti dok se suočava s nadiranjem tjeskobnog mraka. Kruh će biti pojeden, dan će zauvijek proći. Izgubljeni predmeti ljubavi nadoknađuju se novim očekivanjima. Između je, tvrdi Freud, oplakivanje zbog gubitka onoga sa čime se poistovjećujemo. Melankolija usporava.

3.

Pruga je otvrdla brazda koja razdvaja grad na južni i sjeverni dio, a vlakovi su mačete koje glasno rasijecaju ovu pušljivu jabuku. Na ilegalnom pružnom prijelazu čekaju se znakovi sigurnosti: tišina i odsustvo svjetlosti koja se približava. Ovdje je nastojanje da se izbjegne jureći vlak skoreno u smotreni strah. Povećava li brzina udaljavanje ili ga smanjuje? Nakon što je kompozicija osvjetljenih prozora prošla promijenila je visinu tona. Koliko je proteklo vremena od gimnazijske lekcije o Dopplerom efektu?! Ovom prugom putovali su Hercule Poirot, đaci, vojnici, sneni ljubavnici varalice, snaše, i roditelji i djeca na putu prema moru. Još neko vrijeme stojim i čekam na prelazak preko tračnica iako se vlak više ne čuje i ne vidi. Oprez i sjećanja usporavaju.

4.

Svjetlost polagano nestaje poput povjerenja. Ipak, ima je još dovoljno da se pred ulazom, na tlu pored odebljale lipe ugledaju kako mile vatreni opančari. Podsjećaju na afričke maske i na topli miris djetinjstva koje je trajalo toliko dugo koliko je trebalo vremena za napuniti ugljenom i vodom lokomotivu s natpisom JDŽ. Ostatak života putovanje je na koje se koristi davno utovarena energija. Kapija škripi kao seoski đeram. U dvorištu kuće koja mi još uvijek pripada kao suvenir istih dimenzija kao oponašani objekt, koračam po ispucalom betonu prekrivenom otocima crnozelene mahovine, diram hrapavi zid koji se osipa, žmirim i sanjarim da se budim. Nikada nikoga neće više dočekati stari domaćini. Tu su sada samo bijeli mačak i njegov tek useljeni mladi vlasnik. Iz kuće se čuju Pink Floyd – Brick in the wall.
All in all it's just another brick in the wall.
All in all you're just another brick in the wall.
Čulni vrtlozi požuruju.