Vjeran pas
Krokodili dolaze
1000 godina
Ja sjećam se
U ovom gradu, kao malo gdje
u našoj zemlji rođenja, u domaji,
položaje od presudne važnosti
za njegove buduće dane,
zauzimaju sretni činovnici,
na nesreću stanovnika.
Jer, kao da je po toj sorti
neoprostivo lažnih uglednika
Gottfried Benn
prikladno definirao osjećaj
društvene sreće: to je biti glup
i imati dobar posao.
U ovom gradu, kao malo gdje
u našoj zemlji podrijetla, u postojbini,
ljudi više nalikuju, reče neko,
svom vremenu nego svom ocu:
ne propituju razloge
političkog mijazma,
ne pulsiraju naklonošću
spram vrijednosti pobune,
imaju česte izostanke suosjećanja,
veličaju povlastice i komfor.
U ovom gradu, kao malo gdje,
oprašta se sretnim činovnicima.
Ragazzo della via gluck
IL tempo Se Ne Va
24000 baci
Una rosa pericolosa
Chi non lavora non fa l'amore
Šalje pozive
izgubljenom, skrivenom,
iščezlom, zametnutom,
oduzetom, nevidljivom...
Zatim svlači do gola svoja čula,
oblači elastični kostim upornosti,
dopunjuje zalihe vjere u sebe,
upreže nesmirenu čežnju i
polazi na nemapirani put
pored zaspalih čuvara
svog pomirenja s preostalim.
U potrazi je za nestalim,
ali, uznemirava ga primisao
da pozive možda nije uputio,
nego da ih je primio.
Stereogram je optička iluzija dubine, stvorena od ravne dvije 2-D slike ili više slika. Stereogram je 1838. godine otkrio Charles Wheatstone. To je samo viđenje dvije i više 2-D slika kao jedna 3-D.
Morate imati sliku sto je veću moguću, ali ne smije biti mutna, približite se ekranu na udaljenost od 5-10 cm i zatim gledajte u križ. Nakon par sekundi gledajte normalnije i normalnije.
Kliknite na sliku! Gledajte, tražite! Dakle, što vidite?
Jealous Guy
Imagine
Cold Turkey
Instant Karma!
Nobody Told Me
Pripremljene su proljetne kolekcije riječi,
inspirirane estetikom prozirnosti
i zaštitinim znakovima prečaca do preporoda.
Preuzimaju mjesta teškim zimskim naslagama
od blokiranih namjera i nepripadanja –
kamufliranih oruđa nagovještaja smrti.
Manekeni na dijagonalnim pistama iznuđenih
uzoraka ponašanja, pravila i očekivanja,
slažu odjevna sjedinjenja tvoraca zbirki,
sezonski nastupaju, svlače i oblače riječi
o odnosima koji izviru iz
pranačela vještih podmetanja.
Goli šute, nepokretni.
I
Osjetiš ih kao trnce u prstima
i shvatiš da ti je život
postao dugotrajno sjedenje
u istom položaju.
II
Polaziš u novi dan
kao staklo za veliki prozor
nošeno preko ceste. Tog časa
kao u filmovima dojuri auto.
III
Doživiš svoje postojanje
kao raspored slika na zidu,
a zid kao prostorvrijeme
s čavlima od trenutaka.
The Story In Your Eyes
Candle of Life
Tuesday Afternoon
Užitak se vraća u ritmu plime,
kao da nevidljivi Mjesec
podiže površinu tvog tijela.
Preplavljuješ njenu obalu,
prodireš u mračne, gipke spilje
potapaš joj utabane staze i
tragove po kojima dolazi k sebi.
Tuga se ponavlja kao oseka,
kao neprimljivo zatišje prožetosti.
Ne prihvaćaš taj umetak lažnog mira,
potičeš smanjivanje raspona,
razdireš se u potrazi za dodirom
dvaju krajnosti luka onoga što jest,
i priznaješ joj da je ona sam ritam.
Idem od kuće, niz ulicu, na kamenim ciglama, pored ograde, prema Centru, nadomak raskrižja, blizu škole, pod krošnjama lipa, unutar kvarta, s mislima o brigama usprkos brigama, u cipelama, bez mobitela...
Nastojiš neprestano slijediti uvjete
izdržljivosti u postojanju,
pa ono što nemaš stoički
posuđuješ od samog sebe.
Ali, puknu ponekad vlastite cijevi,
zataji opskrba vodom,
ostaješ i bez zaliha
u svojoj cisterni.
Presušiš.
Tijelo i duh ti stanu,
apsolutno žedni,
i svaka tvoja stanica
žudi za vodom.
Od kolapsa te spašavaju
ljudske cisterne,
transporteri tekućina.
Opskrbljuju tvoj sustav,
stvaraju ti i rezerve.
Znaš im poriv,
poštuješ potrebu,
jer i sam si ljudska cisterna
koja katkad ima višak vode.
U gradu nasukanom u plićaku mogućnosti,
u našem gradu mlohavih jedara,
polomljenih vesala, s izbezumljenim kapetanom,
primjetio sam jednog pripitomljenog čovjeka,
raskopčanog putnika, a možda i člana posade,
uzornog primjerka nesposobne tihe većine
mrtve iznutra,
kako kao lutak, ponosno i živo,
nosi ispranu majicu s natpisom
Jutarnji list 365 puta bolji.
Samo zato što me kao i Zerzana
ugnjetava uljudnost,
nisam narušio ravnotežu tog putnika,
ili člana posade,
na palubi broda koji ne zna kuda bi plovio.
I on je neometan nastavio biti privržen
idiotskim ritualima podrške sustavu.
A morao sam mu reči –
grad je poprište bez prestanka, čovječe,
život ti je imitacija radosti,
i svi smo postali zatočenici košmara.
Ljudskost nam je zamrznuta,
putniče, ili članu posade, svejedno,
kad pristajemo na unaprijed
izgubljene bitke, kao lutci
u uniformama s natpisima
što veličaju lutkare koji vuku konce
kao Iliccheva neporažena smrt.
I'm a Believer
Pleasant Valley Sunday
Last Train To Clarksville
< | ožujak, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni