Nastojiš neprestano slijediti uvjete
izdržljivosti u postojanju,
pa ono što nemaš stoički
posuđuješ od samog sebe.
Ali, puknu ponekad vlastite cijevi,
zataji opskrba vodom,
ostaješ i bez zaliha
u svojoj cisterni.
Presušiš.
Tijelo i duh ti stanu,
apsolutno žedni,
i svaka tvoja stanica
žudi za vodom.
Od kolapsa te spašavaju
ljudske cisterne,
transporteri tekućina.
Opskrbljuju tvoj sustav,
stvaraju ti i rezerve.
Znaš im poriv,
poštuješ potrebu,
jer i sam si ljudska cisterna
koja katkad ima višak vode.
Post je objavljen 05.03.2012. u 17:11 sati.