istina, bas tako....vise nalikuju vremenu nego svom ocu.... kratkotrajni i prolazni sretni cinovnici.... znas, ovaj tvoj blog me uvijek napuni inspiracijom....slike koje nam dajes kroz svoje stihove jako su upecatljive
28.03.2012. (03:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zapelo mi je za uho ovo gdje pjesma kaže kako "ljudi više nalikuju svom vremenu nego svom ocu"; naime, baš sam jučer počela čitati eseje Zrinke Pavlić "Svijet i Praktična žena"; u prvom se osvrnula na jugo-nostalgiju - kako je vidimo mi, bivši Jugosloveni, a kako svijet, pa kaže kako su Ameri, kad su došli radit reda u Bosnu, postavili pitanje: Zašto smo toliko opterećeni prošlošću? Sad ne znam napamet je li to bio njezin zaključak, ili Amerov, uglavnom, kaže kako nije ni čudno što je tome tako kad živimo u zajedničkim kućanstvima s roditeljima, i njihovim roditeljima, i njihovim roditeljima, a čega se babe i dede mogu sjećati već onoga što je i kako je bilo? Kakve nam osjećaje mogu prenijeti, osim nostalgije (iz koje se već rađaju ljubavi, mržnje, osvete...)?
Pa kad nam takav život čini zadovoljstvo 16 sati dnevno, zašto nam, onda, ne bi i onih preostalih 8?
28.03.2012. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam u kom je gradu pisano, ali odgovara svim našim gradovima. Sjećam se kako je moja tetka uložila svoje vrijeme, trud i novac da od bratića napravi činovnika. Na kraju nije postao činovnik, a svoj posao nije znao raditi, bilo je ili činovnik ili ništa!
29.03.2012. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hannah
Da.... i baš tako u svakom gradu...
27.03.2012. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
imaš pravo
27.03.2012. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
darujem ljubav
samo da kao nova blogerica ostavim trag, pozz
28.03.2012. (01:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
live love eat laugh
istina, bas tako....vise nalikuju vremenu nego svom ocu.... kratkotrajni i prolazni sretni cinovnici.... znas, ovaj tvoj blog me uvijek napuni inspiracijom....slike koje nam dajes kroz svoje stihove jako su upecatljive
28.03.2012. (03:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Zapelo mi je za uho ovo gdje pjesma kaže kako "ljudi više nalikuju svom vremenu nego svom ocu"; naime, baš sam jučer počela čitati eseje Zrinke Pavlić "Svijet i Praktična žena"; u prvom se osvrnula na jugo-nostalgiju - kako je vidimo mi, bivši Jugosloveni, a kako svijet, pa kaže kako su Ameri, kad su došli radit reda u Bosnu, postavili pitanje: Zašto smo toliko opterećeni prošlošću? Sad ne znam napamet je li to bio njezin zaključak, ili Amerov, uglavnom, kaže kako nije ni čudno što je tome tako kad živimo u zajedničkim kućanstvima s roditeljima, i njihovim roditeljima, i njihovim roditeljima, a čega se babe i dede mogu sjećati već onoga što je i kako je bilo? Kakve nam osjećaje mogu prenijeti, osim nostalgije (iz koje se već rađaju ljubavi, mržnje, osvete...)?
Pa kad nam takav život čini zadovoljstvo 16 sati dnevno, zašto nam, onda, ne bi i onih preostalih 8?
28.03.2012. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Terminal
Posve opravdana rezignacija!
28.03.2012. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Ne znam u kom je gradu pisano, ali odgovara svim našim gradovima. Sjećam se kako je moja tetka uložila svoje vrijeme, trud i novac da od bratića napravi činovnika. Na kraju nije postao činovnik, a svoj posao nije znao raditi, bilo je ili činovnik ili ništa!
29.03.2012. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
u ovo lijepo proljetno jutro darujem ti jednu pjesmu, meni jednu od najdražih
01.04.2012. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...