Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Andrea-Pisma

    dobrog li stripa
    ugodan ti dan srećo draga

    avatar

    14.03.2012. (08:37)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Baš volim ove tvoje "razbij" postove (ne da ne volim pjesničku nit koja se proteže, ali dobro je ponekad izaći iz kolotečine).

    Zašto se više ne družiš sa Svenom?
    (mada se ni on ne druži s nama, ali mi smo bolji od njega, jel tako!)

    avatar

    14.03.2012. (08:41)    -   -   -   -  

  • Potok

    Znam da me cimaš u vezi Svena, ali prihvaćam. Nismo mi bolji od Svena. Na stvari sa Svenom gledam ovako. Potpuno svjesno i voljno odlučio je, prvo ne komentirati postove drugih, pa ne komentirati komentare kod sebe i, na kraju, ugasiti kontakt-blog. Ja sam za recipročnost (posjećivanja, komentiranja...) i toga ću se ubuduće držati kod svih još rigoroznije. Prema tome... budi volja tvoja Sven, a moja sloboda. Upravo je on bio taj koji je moju pjesničku nit, koju spominješ, zdušno i redovito komentirao, imao je stav, odnos, pokazivao je interes. Zato mi on nedostaje. S druge strane, ja sam uzvraćao, jer njegov način, energija, bodrost su me poticali i usmjeravali čak. Ima tu još nešto. On je, zahvaljujući mojim nastojanjima i vezama, objavio pjesme u Slavonskom narodnom kalendaru, gdje sam se i ja pojavio s jednim prilogom, On je saznao moje ime, prezime, adresu itd, itd. Istovremeno on je ostao biti anoniman, nepristupačan,
    što mi nije smetalo, ali je, čini mi se, njega počelo žuljati, pa je upravo kroz to, mnijem, počeo doživljavati moje motive pisanja.
    Bilo kako bilo, on je na potezu i tu ne odstupam.

    avatar

    14.03.2012. (10:28)    -   -   -   -  

  • Potok

    Buba, imaš takvih ignoriranja u blogosferi a la Sven koliko hoćeš odnosno ja sam neke blogere iskreno, bez predumišljaja posjećivao, javljao se s idejom, s dobronamjernim korekcijama, nesebično, ne kurtoazno, a oni te ne zarezuju pola posto ili se jave svaki sedmi post. Ubuduće to otpada.

    avatar

    14.03.2012. (10:38)    -   -   -   -  

  • daniela1

    htjela sam napisat samo "aah, politikin zabavnik!", al sam sad pročitala ovaj dijalog s bubom oko svena i čini mi se da se ponašaš pomalo poput uvrijeđene ostavljene ljubavnice. pa nije valjda stvar u nekim kurtoaznim redovitim komentarima, već u iskrenim reakcijama kad tvojim postom inspiriran čitatelj doista ima potrebu s tobom nešto podijelit? pa makar i svaki 50-ti post.
    ne znam, sorry ako te i ovo vrijeđa. (gadno je kad se navučemo na odaziv Drugoga, znam. ne misli da i ja ne žudim za feedbackom. ali i učim se ne kukat nad svojom samoćom. ona naprosto jest, stanje stvari. dana mi je kako bih je napokon zavoljela, prokletnicu. sve ostalo je bonus track, može bit a i ne mora.)

    avatar

    14.03.2012. (10:52)    -   -   -   -  

  • Potok

    @ daniela, komentari na blogovima svakako spadaju u simptomatologiju društvene bolesti koja se zove "život je scenario". Svi imaju svoje uloge i dijaloge. Hoću reći, svi komentatori su pomalo pomjereni u smislu traženja vlastitog odjeka.
    Ne ponašam se ni uvrijeđeno niti ostavljeno, već sam, nakon 150 svojih postova, skužio sustav. U mom odgovoru Bubi nema ni grama emocija, riječ je o čistoj matematici, točnije aritmetici, još točnije o jednadžbi funkcioniranja (u)stroja s dvije nepoznanice.
    A ono o samoći ima smisla.
    Direktan povod za "Politikin zabavnik" je Moebiusova smrt.

    avatar

    14.03.2012. (11:31)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Ja sam "politikin zabavnik" i "stripoteka" generacija.

    avatar

    14.03.2012. (12:04)    -   -   -   -  

  • Potok

    @Sredovječni, generacijo. Pretpostavljam da si listao Plavi vjesnik i Kekec.

    avatar

    14.03.2012. (12:18)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Potoče, moram priznati da se slažem sa Danielom, protiv tvoje koristi. U te komentatore koji komentiraju svaki xti post se ubrajam i ja (zar ne?), ali to nije odjek ignoriranja, zaobilaženja, nevoljenja tebe, et cetera, et cetera. Mogu ti reći da pratim tvoje postove pomno i s velikom pažnjom, ali ponekad jednostavno ne znam što bih napisala. Tako je, vjerojatno, sa većinom blogeraša. Nedavno mi je netko u komentaru ostavio poruku kako bih i ja dobijala veći odjek kada bih više komentirala pod tuđim blogovima. Meni je to bezveze. Komentiram samo tamo gdje imam šta reći, a ponekad čak ni tada jer je pisac rekao sam sve, pa mi se svaki moj komentar čini suvišnim. Takva sam ja.
    Osim toga, kažeš kako je Sven saznao tvoj identitet, a on se ušutio ko ribica? Pa nismo li ti i ja u istoj poziciji, u tvoju korist? Kad sam ti rekla - ajmo se poprijateljit na fejsu, otkantao si me s odgovorom kako nisi fejsbučar. Ok, nisi. Mogao si poslati mail na moj mail.
    Meni je to sve ok. Sven je želio ostati anoniman, i ostao je. Njegova je stvar što je otišao s blog.hr-a, pa neka je. Meni to ne znači da ću ga manje čitati tamo gdje je otišao. A ti, ako ga toliko voliš i štuješ (a znam da da) - nemoj prihvaćati takve stvari kao osobne. Nije to matematika, jebemti, to su emocije. Ja bih mogla pisati svakakve komentare posvuda s ciljem dobivanja više komentara na ono što napišem, ali nije mi bitno. Bitno mi je da sam ja to napisala i da se meni sviđa. Tko bude volio i želio, pročitat će, možda staviti kakvu opasku. Ali kada bismo komentirali samo s ciljem privlačenja pažnje na svoj blog i rad, pa ne znam, to mi je nekako bezveze. Eto.
    Ovo nije nikakva kritika upućena tebi, da se ne osjetiš povrijeđenim ili slično. Samo mislim da, ako smo već sklopili neka prijateljstva, ostanimo prijateljima. Komentari - manje-više.

    avatar

    14.03.2012. (13:15)    -   -   -   -  

  • Wall

    Dragi Moji, evo da vam se javim s par redaka- ja sam dobro i zdravo, što i vama želim. prvo da kažem, da sam ja-i na ovom blogu, ali i posvuda u blogosferi- i ubojica i žrtva; i progonitelj i proganjani; i zaigran i zatomljen; izdan, i izdajica; ignoriran i onaj koji ignorira (ponekad, ignorant i gore - neznalica)...zašto ovoliki uvod? jer stvari nisu jednostavne, Potočiću! to jasnije vidi i Buba, očito od tebe mlađa i neiskusnija, ali u velikoj prednosti- neiskvareno naivna, a opet, mudra da ne gleda samo površinski. ne znam za Svena, mogu samo nagađati-no, meni se (uz obilje uvodnih oksimorona i suprostavljenosti) desilo i nešto, što je možda i njegova boljka-zasitio sam se, a ostao gladan. opekao se bliskošću, a ostao znatiželjan i željan; pisao bih neprestano, a nakon svakog napisanog poglavlja upitam se "čemu", pa prepustim brisanju i zatiranju...no, ono što vidim-najviše ti smeta što oni koji su te izdali (ili, "izdali") ne dišu unisono, nemaju iste želje,snove,metode, pristupe, volju, snagu...i potrebu za identičnom interakcijom. a pri tom zanemaruješ najveću Istinu, koju su tvoje čitateljice/komentatorice (unatoč očitoj mladosti) već mudro spoznale- da bi bila izdaja pisati zbog pisanja, komentirati zbog održavanja kontakta, pisati banalnosti, dok fali ili je nemoguća dubina...za sebe (nažalost) znam-pisati moram. ali, još se pokušavam odvići potrebe, ili barem promijeniti kožu, formu, oblik, avatar...ali, to je izgleda nemoguće, baš kao što je nemoguće vratiti onu iskrenu i naivnu nevinost pisanja. dok se ne budemo čitali obostrano, ostaj/te mi dobro!

    ps. Potoče, uviđaš li mudrost Daniele i Bube? sretan si što su tu za tebe, nemoj pokvarit reciprocitetima, to nikad nije upalilo, to nije moguće i to je neprirodno; budi drug i komunist- od svakoga prema mogućnostima, svako(me) prema potrebama!

    avatar

    14.03.2012. (15:00)    -   -   -   -  

  • Potok

    Buba, rekao sam ja da me cimaš. Imam osjećaj da sam nepripremljen upao u navlakušu i napisao niz tvrdnji/definicija koje su pomalo krivo shvaćene. Pristao sam zapravo komentirati blogersku hirovitost i postojanost koja se iskazuje (ne)komentiranjem, te u samom sadržaju komentara. Komentiranje je fenomen i ja o njemu, evo, pišem, a da osobno ne spadam ni u zagovornike, niti u protivnike komentiranja. Kao mogućnost postoji i ja ju koristim.
    Komentiranje na blogovima me podsjeća na tzv pasju pristojnost. Ponekad prođu i mahnu repom, ponekad zareže, ponekad ignoriraju, a ponekad se prave da ignoriraju. Ponekad stanu i (od veselja) zalaju, a ponekad ugrizu. Ponekad prestanu prolaziti starim stazama, jednosatvno odu.
    Komentar je ocjena, kritika, sud nečijeg rada, nastojanja. U svakom slučaju, komentar je spojnica s Drugima, komunikacijski kanal koji katkada iskrivljava objektivne vrijednosti (doprinosi šumu), a katkada potvrđuje autorova nastojanja.

    avatar

    14.03.2012. (15:05)    -   -   -   -  

  • Potok

    Wall, drago mi je da si živ i zdrav... i svoj. Tvoj komentar me ponukao da konstatiram slijedeće: da, Wall je dosljedan, ne ide cik cak linijom , znam tog blogera, prepoznajem mu stil, uočavam što on uočava (kao bitno)itd.. Tvoj komentar ponukao me, također, da se (napokon) zapitam slijedeće: prepoznaju li isto tako mene Drugi, moju liniju argumentacije, moja uvjerenja, i ako hoćeš, moje vrijednosno-moralne sudove?

    I tako, poslužio je, evo, ovaj blog (i svi drugi blogovi na koje svratim) kao mala pomoć, kao orijentir u pronalaženju vlastitih tragova. Jer slijedimo vlastite tragove, zar ne?

    avatar

    14.03.2012. (15:22)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Ma nije ovo cimanje, Potoče. Iz jednostavnog pitanja se razvila debata, bome, a nije ni loša! Ako misliš da je komentar mjerilo kvalitete nečijeg rada i komunikacije, onda nek ti bude. Ja ne mislim. Ne mislim ni da je Sven time što se povukao htio reći "Jebite se svi, odoh ja". Zašto ne dozvoliti ljudima da rade što ih je volja? Nismo im mi mame i tate. A ipak, vidiš, javio se s nove adrese. Nije morao. Meni je to dovoljan poziv na prijateljevanje. Možda čovjek prolazi kroz krizu, tko zna šta se dešava u njegovoj glavi i njegovom životu. Nije na nama da sudimo nekoga po komentaru.
    I eto ti Vola isto, pametno čovjek zbori (heh, ne zato štos me nahvalio, Vole, na čemu ti fala, vala).

    Reći ću još samo to, Potoče, da jednako cijenim svaki tvoj komentar, bio on konkretno usmjeren na moj tekst, bio izražen u zajebanciji, ili se radi o šutnji. Ček, sad sam se sjetila; neka holivudska glumica, imena joj se sjetiti ne mogu, rekla je nešto jako pametno, ovako: "Čekala sam, čekala, čekala, i kad nije stigla nikakva poruka - znala sam da je od tebe".

    Budi otvoren, Potoče, i drugi će se otvoriti tebi. Možda će Svenov izostanak dovesti dvojicu novih čitatelja. Nikad ne znaš.

    avatar

    14.03.2012. (15:23)    -   -   -   -  

  • Wall

    meni se u jednom trenutku, ono što je kuhalo-prelilo preko ruba.dosta!rekao sam sebi i ovom glupom blog-servisu, sa svojim 'zvijezdama', crnim jajima i ostalim mućcima... kukavički sam iskoristio povod-posvemašnju komercijalizaciju blog.hr-a i sve veću glupost/gramzivost njihovh urednika, pa bjež'! tako je bilo lakše, a tu su i stare rane,boljke, pa krize...tko ih nije imao, ne zaslužuje ni mir,uljuljkanost u iluziju života. ali, nikad nisam mario za posjete, klikove, statistike, itd (recimo, naša Daniela, ima/la 300+ ruskih čitatelja? i da jest tako, mene bi to ustrašilo, a ne oduševilo; bolje 3 zanimljiva, nego 30 površnih komentatora-skupljača)... no, činjenica da sam sebi dojadio (pa kako mi neće drugi) ne/srećom nije trajna. je li išta na svijetu? i to, što sad virnem na 3,4 blogića (a nekad bih na 20, 30) može se tumačiti i na pozitivan, ne samo negativan način. eto, tu sam, zar nisam? opet, svašta, bilo što može potaknuti reakciju, transmisiju, interakciju, ako hoćeš Potoče, štogod...kako udarnički, postojano komentirati baš svaki upis, svaki stih, a ni vlastiti svi mi nisu uvijek bog zna što? a okidač može/treba biti i banalost, ne samo uzvišene Riječi s Parnasa...ima dana kad je 'proljeće u decembru' kako kaže Džoni, a nekad su 'kada odu prijatelji moji, kada ode djevojka na koju...' što misliti tek o udarniku Svenu, koji je magarećom upornošću svakodnevno uspijevao 'snijeti jaje'... to mora frustrirati kokoš više nego skupljače jaja! tješim se, pa posredno i tebe- kad je vrelo prazno, presušilo...to je privremeno. voda negdje kaplje, voda će pronaći put, negdje izbiti...jebiga, nije to uvijek u ozidanom bunaru. bio bih sretan i nekom od pogleda skrivenom ponornicom, svojom, Svenovom, tvojom, svejedno...a bratstvo je,očito, tu, ma kako krhko i nepostojano. tako sigurno mora, a možda i treba, biti.

    avatar

    14.03.2012. (16:06)    -   -   -   -  

  • Potok

    Buba, nije komentar mjerilo nečijeg rada, ali to može biti. Ponekim blogerima, točno to osjetim, to je jedini kontakt s drugim mišljenjem o onome čime oni prezentiraju sebe. Nasreću, kod mene to nije slučaj, jer ono što ovdje objavljujem procjenjeno je i na drugoj razini. Ipak, imponira ostavljen stav brother in arms, ma koliko banalan bio. Dakle, nismo mi jedni drugima mame i tate, ali jesmo odabranima i oni koji nas odaberu svojevrsna braća i sestre.

    Svenov izostank za mene je end story. Ja nikada ne bih više razglabao o njegovoj odluci, nakon prvotnog "šoka i nevjerice", da me ti nisi cimnula.
    A otvoriti se ne mogu i neću više nego što već jesam.

    avatar

    14.03.2012. (16:09)    -   -   -   -  

  • morskaosa

    auu.. Andrija Maurović.. Hvalaaa Potoče. Ako imaš još, počasti nas. :)

    avatar

    14.03.2012. (16:13)    -   -   -   -  

  • Potok

    @Wall, blog shvaćam kao poligon, kao vježbalište i pokatkad kao bojište. On zahtjeva disciplinu, redovnost, usmjerenost, vještinu, odgovornost. U tom smislu je obveza, ali i relaksacija. Da nije tako nikada ne bih nanizao toliko svojih "lirskih definicija". Inače, pišem sasvim drukčije forme. A komentari, opet im se vraćam, oni su pokatkad lude vage koje pokazuju našu specifičnu težinu. Znaš li onu: TKO SE REDOVNO VAŽE, TAJ NA ZDRAVLJE POLAŽE? Šalim se!
    To je jedna stvar, a psihologija komunikacije je druga. Wall, vraćaj se biti i pored Crnog jajeta, pa makar objavljivao nekoliko postova godišnje!

    avatar

    14.03.2012. (17:59)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Eto, opet to radiš Potoče, govoriš ljudima šta bi trebali raditi. Ne možeš, jednostavno. Ako netko ne želi biti bloger na ovoj domeni, ne želi. Poštuj njihove odluke i pomiri se s njima. Budu li nas htjeli kontaktirati, hoće. Eto ti i slučaja Sven i slučaja Wall. Ne vjerujem u argumente "nisam više bloger zato što...", ne treba se nitko nikome ispričavati ni objašnjavati. Ja vjerujem u bezuvjetnu ljubav. Probaj i ti.

    avatar

    15.03.2012. (10:57)    -   -   -   -  

  • Potok

    Buba, ne mogu vjerovati da nisi shvatila da je to moj način da kažem: Wall, čovječe tvoj blog sam čitao, nedostaje mi tvoj gard, tvoj način, tvoj odnos prema uzavreloj stvarnosti, pokušaj ponovo! Ne govorim ja njemu što bi trebao raditi. Ne pada mi to na pamet! Ma kakav slučaj Sven i slučaj Wall?! Govoreći o njima govorio sam o tome da nisam pozerski, ravnodušni, egostični, napuhani blogerski gad. Dakle, ništa ja ne radim što bi se kosilo s autonomnošću svake blogerske osobe.

    Bezuvjetna ljubav? To je floskula nad floskulama. Ljubav je uvjetovani osjećaj. Generalno, uvjetovan je osobinama onih koji (se) vole i biološkom sebičnošću! U detaljima, uvjetovan je mirijadama uvjeta u i izvan aktera.

    avatar

    15.03.2012. (11:45)    -   -   -   -  

  • Wall

    da podijelim s vama forvardušu-misao dana, koju sam upravo (nema slučajnosti!) dobio-

    Ljudi su stvoreni da se vole.
    Stvari su stvorene da se koriste.
    Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste!

    avatar

    15.03.2012. (12:32)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Odlično Walle!A na nekoj razini, Potok i ja se uopće ne razumijemo. Šum u komunikacijskom kanalu, netko negdje napisa. Bilo kako bilo, čitajmo se i dalje. Pusa svima!

    avatar

    15.03.2012. (13:10)    -   -   -   -  

  • Potok

    Buba, razumijemo se! I ja tebi šaljem pusu.

    avatar

    15.03.2012. (14:07)    -   -   -   -  

  • kamino

    dobro dođu ovi predasi od riječi

    avatar

    18.03.2012. (23:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...