Odjenuti u sašivene forme,
slijede svoju anatomiju,
streme skladnosti i otmjenosti,
pokrivaju izobličenosti ili
ističu preostala svojstva privlačenja,
brane se od vremena,
ostarjeli ljudi manekeni
što slobodno hodaju ulicama
i igraju se bojama
svojih tjelesnih produžetaka
od skrojenih tkanina
u glavama modnih izumitelja.
A goli su zapravo
ti ulični manekeni u defileu
prema odlagalištu neupotrebljivosti,
zamućenih pogleda,
rasklimanih kukova i koraka,
crno-bijelih stavova,
izrabljivani, poniženi, zarobljeni,
vješalice su od kvrgavih kostiju,
mlohavog mesa i mrtvog srca,
(O, Kundera!)
stišću gebise od boli, straha i neuspjeha,
skrivaju odjećom svoj stid od propadanja.
Umreži se
Bratstvo i jedinstvo
Mein kapital
Imam dvadeset i dvije
Karam te
Osjećam se slobodnim
Pjesma je danas crvena,
lakmus reakcija
na kiselo raspoloženje,
indikator odnosa prema odnosima
s gorkim ljudima.
Jučer je pjesma bila reljefni trag
skorene krvi i gnoja
na dugom zavoju spasenja
kojim su zamotane rane
na ukupnosti svijesti o svemu.
Mnijem da će sutra pjesma biti
izvod iz bildungs romana,
dio priče od postanka do opstanka,
žbuka kojom se vežu poglavlja
jednog ljudskog trajanja.
Unatoč sjedinama, zbližio se s uličarkama
i pjesnicima, čak i s većim ološem.
J. L. Borges - Osioni ceremonijal-majstor
Kotsuke No Suke
Ovaj dan je započeo kao kuhano jaje
u tvojoj ruci. Strpljivo mu guliš ljusku
da ostane glatko & cijelo.
Sporost ti je odbojna, jer ogladnio si.
Požuriš živjeti izvan sfere danog,
potražiš ishodišne otiske prošlih dana,
pokidaš lance samoočekivanja,
poželiš izaći u susret susretima.
I sreća ti se neočekivano osmijehne.
Susretneš prijatelja A., prikritog pjesnika
što miriše na prašnjavi, pokisli kaput.
Odmah pita držiš li se logoraških
zapovjesti Varlama Šalamova s Kolime:
ne vjeruj, ne plaši se, ne moli...
Pas je vjeran, kaže, onome tko ga hrani,
pa bio on i ubojica drugih hranitelja pasa.
Znaš me, nastavlja, kad naglas čitam
pjesme i dobre priče da katkad zaplačem.
Literarne koncentracije me razdiru i ja grcam.
Tako sam jučer čitao glasno svojoj R. priču
Prelazak preko Zbruča Isaka Babelja.
...Narančasto sunce njiše se na nebu
kao odsječena glava... dokazuje fokus.
I slomijem se, kaže, gutam riječi, cmizdrim.
A poslije, dodaje, moja stara kuja me ismjehuje
da je moje čitanje ruske priče o Židovima
simptom moje slabosti u odsustvu do buđenja.
Ona ne razumije što su lijekovi za kroničnu ljepotu.
Oni ne shvaćaju i to da povijesti bolesti
nastaju zbog bolesti povijesti. Ali opraštam.
Razumiješ pjesnikov položaj nezaustavljanja,
jer se i sam želiš opravdati što si na nizbrdici.
Whole Lotta Love
Since I've Been Loving You
Heartbreaker
Dazed And Confused
Dani su nam vagoni
na ranžirnom kolodvoru.
Današnji je bio natovaren
tekućim rasutim teretom straha
da je upravo on posljednji
u našoj kompoziciji.
Dočekali smo ipak prekrcaj
i novu robu – suhu nadu
da za slijedeće dane vagone
na skladištima neće biti
zapaljivih i ekplozivnih tvari.
Prevozimo i prevoze nas
u velikom transportu,
raspoređujemo i raspoređivat će nas
do prsobrana, do kraja kolosijeka.
Mi smo prometna činjenica.
Nečujni hod stranca
Kultni sastav La strada osnovao je krajem sedamdesetih Slobodan Tišma, dobitnik prošlogodišnje NIN-ove nagrade za roman Bernardijeva soba.
Novovalne orgulje, poetičan tekst... zvučna magija.
I
Ranu što prijeti zarastanjem
ćutimo kao nestajanje istinskog.
Nespokoj godi,
bodri potragu za zbiljskom zbiljom.
II
Na otoku smo okruženom ispraznim.
Tugujemo za izgubljenom obalom,
a most smo sami srušili.
Nemogućnost povratka naknađujemo čežnjom.
III
Roškova smo riba koja ne zna da živi u vodi
dok ju neko iz nje ne izvadi.
Izvučeni tumačimo vodu,
oplakujemo ju suzama koje se sada vide.
Psycho Killer
Burning Down the House
život kao cesta u nebo
generacija kao kolona koja se skraćuje
ljubav pobijedio drugi zakon termodinamike
a prijateljstvo mrtva ograda od šiblja vjere
kao kiša si
uplašen od pada na prljavi pločnik
kao korak si
usporen udubljenjem na pločniku
kao pločnik si
umoran i od koraka i od kiše.
Ovdje je bio parkiran moj automobil. Nema više ni njega niti snijega na tom mjestu.
Percepcija je proces stvaranja predodžbi u svijesti na temelju osjeta, dojmova.
I
Takt ispuh četverotaktnog
motora Prirode;
vozimo kroz ledenu bjelinu,
u očekivanju otvaranja spektra.
II
Sporije, manje, slabije, nepokretnost.
U spiralnom kretanju,
vječno se vraćamo jednakom,
u stanje istovremene pripreme i kraja.
III
Jasniji tragovi, čujniji zvukovi.
Kad trpi koža, trpe i zubi.
Sunce je ostalo ovdje, bespomoćno.
Zima je sve samo ne ravnodušna.
< | veljača, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 |
Ja u svijetu, svijet u meni