Odjenuti u sašivene forme,
slijede svoju anatomiju,
streme skladnosti i otmjenosti,
pokrivaju izobličenosti ili
ističu preostala svojstva privlačenja,
brane se od vremena,
ostarjeli ljudi manekeni
što slobodno hodaju ulicama
i igraju se bojama
svojih tjelesnih produžetaka
od skrojenih tkanina
u glavama modnih izumitelja.
A goli su zapravo
ti ulični manekeni u defileu
prema odlagalištu neupotrebljivosti,
zamućenih pogleda,
rasklimanih kukova i koraka,
crno-bijelih stavova,
izrabljivani, poniženi, zarobljeni,
vješalice su od kvrgavih kostiju,
mlohavog mesa i mrtvog srca,
(O, Kundera!)
stišću gebise od boli, straha i neuspjeha,
skrivaju odjećom svoj stid od propadanja.
Post je objavljen 27.02.2012. u 19:47 sati.