I
Ranu što prijeti zarastanjem
ćutimo kao nestajanje istinskog.
Nespokoj godi,
bodri potragu za zbiljskom zbiljom.
II
Na otoku smo okruženom ispraznim.
Tugujemo za izgubljenom obalom,
a most smo sami srušili.
Nemogućnost povratka naknađujemo čežnjom.
III
Roškova smo riba koja ne zna da živi u vodi
dok ju neko iz nje ne izvadi.
Izvučeni tumačimo vodu,
oplakujemo ju suzama koje se sada vide.
Post je objavljen 11.02.2012. u 17:06 sati.