Machov mpresionizam priznavao je jedino Osjete kao oruđe percepcije, tvrdeći da je to jedina ''supstancija'' koju se može iskustvom pouzdano potvrditi. Utoliko se još nazivao i ''pozitivizmom'' - što ima smisla, ako se uzme da je pozitivizam općeniti naziv za teoriju spoznaje koja kao postojeće priznaje samo ono što se može pouzdano empirijski verificirati. Macha (i ''machovce'') dalo bi se još najbolje opisali kao - radikalni pozitivizam. Ili još točnije: pozitivizam doveden do apsurda. A kad se stvar dovede do krajnjeg izvoda, u što se još jedino može biti empirijski stoposto siguran? Tako je: jedino u vlastite osjete. Materijalni predmeti, tijela, bila živa ili neživa, su po njima samo šarene iluzije, konstrukcije razuma kojima on sebi olakšava posao; tj. hoće reći kako naš razum organizira osjete (koji jedini doista postoje) - da bi lakše njima baratao - u iluzorne predodžbe materijalnih predmeta. Drugim riječima, za njih predmeti koje vide ''postoje'' samo dok ih gledaju - a kad zaklope oči, više im (objektivno!) ne postoje. To je krajnji a-racionalizam, potpuno odbacivanje logike i kauzaliteta kao oruđa spoznaje. Kaže (1886.): ''Ne stvaraju tijela osjete, nego kompleksi osjeta izgrađuju tijela.'' Normalno da je to izazvalo oštar (i zaslužen) protupanad. U čemu su se najviše istakli L.Boltzmann (da, taj Boltzmann, veliki matematičar, otac statističke mehanike - 1905.), R. Musil (da, taj Musil, veliki pisac, autor Čovjeka bez svojstava - 1907.) i V. Lenjin (da, taj Lenjin, veliki diktator, vođa boljševičke revolucije - 1909.). Pa majku mu staru - dovoljno je uzeti bilo koji predmet u ruke, malo ga provrtjeti, doživjeti ga malo s jedne, malo s druge strane, pa da shvatimo kako nam on daje kompleks osjeta o njemu, a ne obratno. Sama činjenica da nam, sagledan iz različitih perspektiva, uvijek daje zaokruženu, stabilnu i logički koherentnu sliku o sebi, dovoljna je da ospori Machove fantazije o postojanju samo nepovezanih, razjedinjenih osjeta, bez ikakve unutarnje logike koja bi među pojedinačne pojave unosila nekakav red. Da to samo naš razum proizvoljno čini, da bi sebi olakšao posao, bilo bi u našoj percepciji puno više... no, pa: proizvoljnosti, nedosljednosti. Mach me hoće ubijediti da ako gledam ovaj stol na kojem sad pišem, i zatvorim oči, taj stol više ni na koji način ne postoji. Aha... ali što ako sam taj stol istovremeno i gledao i držao na njemu ruku, i sad zažmirim, po prvom zaključku bi stol morao ne postojati, ali - gle vraga - moja mi ruka kaže da još uvijek stoji na istom onom stolu koji više ne bi smio biti tu. To jest također osjet, ali bit te mutne teorije je međusobno nepovezivanje osjeta među sobom prema zakonima kauzalnog uma. Machovac bi mogao vidjeti stol, i mogao bi napipati stol, ali ne bi mogao razumjeti da je riječ o jednom te istom stolu (koji, uostalom, ne postoji, postoje samo osjeti o njemu, organizirani u iluzorne predodžbe stola). (Kolika je to zapravo metafizika, možda ćemo najbolje vidjeti kad povučemo paralelu s biskupom Berkeleyem koji je naučavao vrlo slično, a kauzalnu povezanost u prirodi objašnjavao ne njegovom dubinskom, unutarnjom, organskom strukturom, nego time da nama svijet (inače, nepostojeći) djeluje tako konzekventan i uređen prema neumoljivim prirodnim zakonima tek zato što sâm Bog Otac - glavom, bradom i radionicom - neće da se mi dječica zbunimo, pa neumorno, iz dana u dan, od čovjeka do čovjeka, radi na tome da nam osjete šalje konzekventno (tako da mi te naše plošne, a-logične, razjedinjene osjete, onda - eto al smo siroti grešni - pogrešno percipiramo kao prava pravcata tijela).) Nadalje, postoje mnoge činjenice koje ne možemo ni vidjeti ni bilo kako drugačije osjetiti, a da ipak pouzdano znamo za njih, odnosno o njima. Mach je tako primjerice iznegirao Einsteinovu teoriju, i uopće svaku, jer jebiga – sve te teorije ne zadovoljavaju njegovo prvo načelo: moraš moći staviti prst u to, inače ne postoji. Morao bi osporiti i postojanje atoma (sa zdravo-seljačkim argumentom da neka mu ih onda netko pokaže ako stvarno postoje). A i da je zemlja okrugla teško bi ga se uvjerilo - jer tko je kad stvarno vidio tu navodnu zakrivljenost? Već je Heraklit, prvi zapadnjak koji je kritički postavio pitanje spoznaje, napisao: ''Oči su i uši ljudima zli svjedoci, ako imaju barbarske duše. Priroda voli da se prikriva.'' Čak ću reći da je baš to jedan od temeljnih prirodnih poticaja na filozofiju: želja da se senzualističkim ''barbarskim dušama'' ukaže da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine (npr. da Zemlja ne mora nužno biti ravna ploča samo zato što joj ne vidimo radijus zakrivljenosti).
04.02.2012. (01:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero, počašćen sam tvojim komentarom. Isprva, ugledavši količinu slova, pomislio sam da sam napisao novi post. Samo jedan jednostavni detalj o percepciji. Probudiš se ujutro i ugledaš mokru cestu. Zaključiš da je padala kiša ili je prošao polivač. Ako ugledaš i mokre krovove- dileme nema. Osjeti i dojmovi! Manipuliranje percepcijom je temelj manipulacije sviješću.
04.02.2012. (12:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Što si, Ernst Mach? Percepcija je proces stvaranja predodžbi u svijesti na temelju puno više toga nego samo osjeta, dojmova.
03.02.2012. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Percepcija? Na temelju čega još? Vrata spoznaje je percepcija. Macha je drug Lenjin iskritizirao.
03.02.2012. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Složila bih se sa izrekom.
I kod tebe je prava zima!
Pozdrav.
03.02.2012. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
madeleine
osjećam se potpuno sljego-zaobiđeno, i to uopće nije loš osjećaj :-)
03.02.2012. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Machov mpresionizam priznavao je jedino Osjete kao oruđe percepcije, tvrdeći da je to jedina ''supstancija'' koju se može iskustvom pouzdano potvrditi. Utoliko se još nazivao i ''pozitivizmom'' - što ima smisla, ako se uzme da je pozitivizam općeniti naziv za teoriju spoznaje koja kao postojeće priznaje samo ono što se može pouzdano empirijski verificirati. Macha (i ''machovce'') dalo bi se još najbolje opisali kao - radikalni pozitivizam. Ili još točnije: pozitivizam doveden do apsurda. A kad se stvar dovede do krajnjeg izvoda, u što se još jedino može biti empirijski stoposto siguran? Tako je: jedino u vlastite osjete.
Materijalni predmeti, tijela, bila živa ili neživa, su po njima samo šarene iluzije, konstrukcije razuma kojima on sebi olakšava posao; tj. hoće reći kako naš razum organizira osjete (koji jedini doista postoje) - da bi lakše njima baratao - u iluzorne predodžbe materijalnih predmeta. Drugim riječima, za njih predmeti koje vide ''postoje'' samo dok ih gledaju - a kad zaklope oči, više im (objektivno!) ne postoje.
To je krajnji a-racionalizam, potpuno odbacivanje logike i kauzaliteta kao oruđa spoznaje.
Kaže (1886.): ''Ne stvaraju tijela osjete, nego kompleksi osjeta izgrađuju tijela.'' Normalno da je to izazvalo oštar (i zaslužen) protupanad. U čemu su se najviše istakli L.Boltzmann (da, taj Boltzmann, veliki matematičar, otac statističke mehanike - 1905.), R. Musil (da, taj Musil, veliki pisac, autor Čovjeka bez svojstava - 1907.) i V. Lenjin (da, taj Lenjin, veliki diktator, vođa boljševičke revolucije - 1909.). Pa majku mu staru - dovoljno je uzeti bilo koji predmet u ruke, malo ga provrtjeti, doživjeti ga malo s jedne, malo s druge strane, pa da shvatimo kako nam on daje kompleks osjeta o njemu, a ne obratno. Sama činjenica da nam, sagledan iz različitih perspektiva, uvijek daje zaokruženu, stabilnu i logički koherentnu sliku o sebi, dovoljna je da ospori Machove fantazije o postojanju samo nepovezanih, razjedinjenih osjeta, bez ikakve unutarnje logike koja bi među pojedinačne pojave unosila nekakav red. Da to samo naš razum proizvoljno čini, da bi sebi olakšao posao, bilo bi u našoj percepciji puno više... no, pa: proizvoljnosti, nedosljednosti.
Mach me hoće ubijediti da ako gledam ovaj stol na kojem sad pišem, i zatvorim oči, taj stol više ni na koji način ne postoji. Aha... ali što ako sam taj stol istovremeno i gledao i držao na njemu ruku, i sad zažmirim, po prvom zaključku bi stol morao ne postojati, ali - gle vraga - moja mi ruka kaže da još uvijek stoji na istom onom stolu koji više ne bi smio biti tu. To jest također osjet, ali bit te mutne teorije je međusobno nepovezivanje osjeta među sobom prema zakonima kauzalnog uma. Machovac bi mogao vidjeti stol, i mogao bi napipati stol, ali ne bi mogao razumjeti da je riječ o jednom te istom stolu (koji, uostalom, ne postoji, postoje samo osjeti o njemu, organizirani u iluzorne predodžbe stola).
(Kolika je to zapravo metafizika, možda ćemo najbolje vidjeti kad povučemo paralelu s biskupom Berkeleyem koji je naučavao vrlo slično, a kauzalnu povezanost u prirodi objašnjavao ne njegovom dubinskom, unutarnjom, organskom strukturom, nego time da nama svijet (inače, nepostojeći) djeluje tako konzekventan i uređen prema neumoljivim prirodnim zakonima tek zato što sâm Bog Otac - glavom, bradom i radionicom - neće da se mi dječica zbunimo, pa neumorno, iz dana u dan, od čovjeka do čovjeka, radi na tome da nam osjete šalje konzekventno (tako da mi te naše plošne, a-logične, razjedinjene osjete, onda - eto al smo siroti grešni - pogrešno percipiramo kao prava pravcata tijela).)
Nadalje, postoje mnoge činjenice koje ne možemo ni vidjeti ni bilo kako drugačije osjetiti, a da ipak pouzdano znamo za njih, odnosno o njima. Mach je tako primjerice iznegirao Einsteinovu teoriju, i uopće svaku, jer jebiga – sve te teorije ne zadovoljavaju njegovo prvo načelo: moraš moći staviti prst u to, inače ne postoji.
Morao bi osporiti i postojanje atoma (sa zdravo-seljačkim argumentom da neka mu ih onda netko pokaže ako stvarno postoje).
A i da je zemlja okrugla teško bi ga se uvjerilo - jer tko je kad stvarno vidio tu navodnu zakrivljenost?
Već je Heraklit, prvi zapadnjak koji je kritički postavio pitanje spoznaje, napisao: ''Oči su i uši ljudima zli svjedoci, ako imaju barbarske duše. Priroda voli da se prikriva.'' Čak ću reći da je baš to jedan od temeljnih prirodnih poticaja na filozofiju: želja da se senzualističkim ''barbarskim dušama'' ukaže da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine (npr. da Zemlja ne mora nužno biti ravna ploča samo zato što joj ne vidimo radijus zakrivljenosti).
04.02.2012. (01:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Pero, počašćen sam tvojim komentarom. Isprva, ugledavši količinu slova, pomislio sam da sam napisao novi post.
Samo jedan jednostavni detalj o percepciji. Probudiš se ujutro i ugledaš mokru cestu. Zaključiš da je padala kiša ili je prošao polivač. Ako ugledaš i mokre krovove- dileme nema. Osjeti i dojmovi!
Manipuliranje percepcijom je temelj manipulacije sviješću.
04.02.2012. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milion pages...
Tek sad vidla komentar na jednu moju pjesmu. Da bi se dalo uglazbiti da ima refren :D
06.02.2012. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...