srijeda, 30.11.2011.
pratimo vlastite tragove (urinarno-neurotični remix)
žurimo s povratkom u kutijaste baze
poput nadziranih dijabetičara
s uputnicama za cjelodnevno
skupljanje urina;
žurimo ne propustiti
dopunjenje vlastitog ispunjenja.
(našli smo našu žudnju
kao kocku leda na vrućoj platni.
izgubili smo našu razgovjetnost
tražeći čast u retoričkim tunelima.)
a ponovo izlazimo iz utočišta
samo da bi slijedili ostavljene
kamenčiće za siguran
povratak pod okrilje granica.
pratimo vlastite tragove
mi tragači za taocima taštine.
ponedjeljak, 28.11.2011.
The Shadows, Billy Fury, Johnny Kidd & the Pirates, Adam Faith, Marty Wilde
FBI
Do You Really Love Me Too
Shakin' All Over
The First Time
Sea Of Love
nedjelja, 27.11.2011.
ali nije sve kako očekuješ
telefon je danas mogao
postati neispravni sudoper
iz kojeg se preljeva
otpadna voda razgovora,
a nisam bio spreman podmetnuti
posudu svog vremena
kao zamjensku kloaku.
kad je zazvonio pomislio sam
zove netko od žderača vremena
s dozvolom ulaska
na moju teritoriju namćora.
predočavao sam si njihova lica
kao što valjda i oni čine s mojim.
telefon je mogao postati sudoper,
ali nije, jer se javio ženski glas
i rekao pogrešan broj.
telefon je mogao postati sudoper,
ali nije, jer sudoper sam
čitavo vrijeme bio ja
u razgovaru sa samim sobom.
četvrtak, 24.11.2011.
Sak Noel, Two Door Cinema Club, Alexandra Stan
Loca people
What You Know
Mr Saxobeat
srijeda, 23.11.2011.
OSLONCI, HVATIŠTA
Lako je samo dok
hodaš po ravnom,
preglednom, utabanom.
Uzbrdice zahtijevaju
penjačku izdržljivost,
nova rješanja, oprez.
A slobodno penjanje,
traži sve to i još snagu,
vještinu i hrabrost,
oslonce i hvatišta.
Jesu li tvoji oslonci
otupjeli prijatelji
ili neprijatelji s razlogom?
Naša ogoljena neslaganja
ili opušteni trenuci
uz liker od mandarine
jučer popodne?
Jesu li hvatišta
ustrašene kolege
ili urednikova
samovolja i neznanje?
Knjige koje pale
ili hladna djeca
zagrijana za odcjepljenje?
Kako dalje
prelaziti životne etape
bez osigurača od pada –
razumijevanja i suosjećanja?
Što te drži da izdržiš?
Razmišljaš o tome
dok nad bezdanom visiš.
nedjelja, 20.11.2011.
1. Jasno lice blogera.
2. Lice jasnoće bloga.
3. Nestalnost neistine.
4. Neistinitost nestalnosti.
subota, 19.11.2011.
još dok nisam mrtav i bijel
u sobi teče radost –
pjesma s Youtubea
Je voux
koju na ulici pjeva ZAZ.
ispunjava me kao akvarij u kojem
taj nenadani dotok vode
oživljava šarene ribice optimizma;
one plivaju, a ja letim.
u misli mi dolazi moja baka,
jedina osoba s kojom se nikad
nisam prepirao.
imala je sreću otići zauvijek,
a ne dočekati treći rat u svom životu.
ponavljala je riječi Gare
iz filma Kad čuješ zvona:
ne ide seljak badava ratovati.
bila je visoka kao majka Džimija Barke;
mogu pitu s glave da ti jedem, rekao joj je
u praonici rublja dok još nije bio mrtav i bijel.
pogledam kroz prozor i primjećujem
da se vrapci više ne mogu primjetiti;
čuo sam o tome neka objašnjenja
koja me nisu nimalo utješila.
uzšetam se kao ratnik
opran od blata,
opran od znoja,
opran od krvi.
ratnik sam u predahu i
nespretne pokrete činim:
zalijevam cvijeće,
vješam rublje,
brišem prašinu,
kuham maneštru.
pomislim
da je predahnuti dobro,
da je letjeti lijepo,
da je činiti nespretne pokrete korisno.
napokon i ponekad.
srijeda, 16.11.2011.
Edith Piaf, Jacques Brel, Gilbert Becaud, Charles Aznavour, Yves Montand
Non, je ne regrette rien
Ne me quitte pas
Nathalie
Mourir d'aimer
Sous le ciel de Paris
utorak, 15.11.2011.
TJESKOBA
I
Slijepa ulica bez svjetiljki,
bez prolaznika, bez izloga.
Pustopoljina sa semaforima,
s video kamerama, sa zebrama.
II
Previše smisla, premalo volje
i neutješan gubitak oslonca
dok tražiš sklad u sebi.
Kloneš kao cvijet u vodi bez aspirina.
III
Tjeskoba je tegoba turobnih,
trn u tkivu trenutka.
Prethodi joj krivi korak
u stranu stranu sebe.
nedjelja, 13.11.2011.
Distorzija
TRG
1. slobodan i ravan javni prostor u gradu, obično na križanju ulica i okružen zgradama.
2. gradsko more u koji se ulijevaju ulice.
3. središnja erogena zona grada.
četvrtak, 10.11.2011.
GRAD JE GAD
Grad je dizajn.
Iz njegovog stana, zidovima omeđenog
prostora-stalaže za ljudske staklenke,
grad mu se doima kao zamršena instalacija
neusklađenih nosača zvuka,
kaleidoskopa, oblaka mirisa.
Odijeva se, zaključava vrata, izlazi van i
doprinosi joj sobom: povećava kakofoniju,
prigušuje boje, zaoštrava vonj prolaznosti.
Grad je modar.
Nailazi na previše ljudi
s krvavim podljevima ispod površine dostojanstva.
Ne žali ih. Sami su krivi što samo druge okrivljuju
za udarce koje dobijaju, a ne uzvraćaju ih.
Grad je obuzet sumrakom.
Susreće rijetke ljude
svjetiljke, orijentire u mrklini prostora i vremena,
Zavidi im. Ne ovise o selektivnim reflektorima
nametnutih, škrtih, pristranih otpremnika svjetlosti.
Grad je poživotinjen.
Pozdravlja se s L.,
žderačem vremena zaposlenih, umišljenih i umreženih, koji
govori da je predškolski potrošač i s posebnim potrebama,
da je kupio crveni luk samo zato (smije se!) jer u prospektu piše
da je blag i aromatičan, neizostavan sastojak svakog jela.
Potrošači nisu ljudi,kaže, oni su pripadnici životinjskog carstva,
oni su Pavlovljevi psi, pokusni kunići, magarci i kukavice.
Grad je spirala osvete.
Nastavlja slušati L.,
čovjeka s ponekim krvavim podljevom, i svjetiljkom koja trepće.
Išao sam po žig na Biro, kod pouzdanika sustava, kod evidetičara,
u flajš mašinu za ponižavanje i statističko mljevenje ljudi bez posla.
Činovnici pregledači iskazuju nepodnošljivi višak
prikrivene oholosti, osornosti i prigušene supremacije,
i mučan manjak susjećajnosti i socijalne pristojnosti, kao u bolnicama.
Nezaposlenost je masovna bolest, a oni nas ne liječe, čovječe.
Odsustvo suosjećajnosti je poput krvne osvete, spirala zločina,
neprekinuto ponavljanje davno doživljene, davno započete bešćutnosti.
Nezaposlen se ne solidarizira s nezaposlenim.
Vječni povratak iste tuposti na tuđu bol.
Grad je kanibal.
Vraća se doma.
Bio je zasićen očekivanim, suhoparnim jestivima
s nadziranih medijskih trpeza, gladan drukčijosti,
pa je za zamjenu izabrao komešanje grada.
Nudio se kao vrući pladanj,
a zaboravio je da će i sam postati menu na nakrcanoj plati,
da bez pitanja mogu otkinuti njegove najbolje dijelove.
utorak, 08.11.2011.
Faithless, Moby, Robert Miles
nedjelja, 06.11.2011.
SNOVI
I
Tražiš, tražiš i ne nalaziš njeno lice
kao izgubljenu krhotinu,
nužnu da bi sastavio
razbijenu amforu spokoja.
II
Jedanput vatra, drugi put krajolik
kao igrani pozivi na uzbunu
zbog pretjerane žeđi.
Tijelo ima neočekivane posrednike.
III
Preinake vremena i prostora
podvrgavaju se isprobavanju.
Iz dubina odstupanja od uzročnosti
defiliraju sablasti preko granica.
petak, 04.11.2011.
Santana, Janis Joplin, Canned Heat
Evil Ways
Move Over
On The Road Again
srijeda, 02.11.2011.
UKRADENI MOTIV
Ukraden mi je bio motiv
za razumijevanje svijeta
bez kojeg
nisam mogao nastaviti pisati.
U potrazi za nestalim motivom
bez kojeg, ponavljam,
nisam mogao nastaviti postojati,
lutao sam zamršenim
prostorijama svoga života,
otvarao ormare trajanja,
pretraživao ladice događaja,
bez uspjeha.
I onda sam za pomoć zamolio
Poeovog Auguste Dupina u sebi.
Pronašao je motiv
kod mog shizoidnog dvojnika,
nezastrtog i spremljenog
među ostalim motivima.
Nije mu promakla
ta namjerna očitost
skrivanja motiva
pri ruci i pod nosom –
nemarno odbačenog,
izlizanog i umrljanog
pohabanog i izlomljeng,
zgužvanog i prerušenog,
izvrnutog poput rukavice
u motiv za poimanje samoće.
