Potok42

četvrtak, 10.11.2011.

GRAD JE GAD

Grad je dizajn.
Iz njegovog stana, zidovima omeđenog
prostora-stalaže za ljudske staklenke,
grad mu se doima kao zamršena instalacija
neusklađenih nosača zvuka,
kaleidoskopa, oblaka mirisa.
Odijeva se, zaključava vrata, izlazi van i
doprinosi joj sobom: povećava kakofoniju,
prigušuje boje, zaoštrava vonj prolaznosti.

Grad je modar.
Nailazi na previše ljudi
s krvavim podljevima ispod površine dostojanstva.
Ne žali ih. Sami su krivi što samo druge okrivljuju
za udarce koje dobijaju, a ne uzvraćaju ih.

Grad je obuzet sumrakom.
Susreće rijetke ljude
svjetiljke, orijentire u mrklini prostora i vremena,
Zavidi im. Ne ovise o selektivnim reflektorima
nametnutih, škrtih, pristranih otpremnika svjetlosti.

Grad je poživotinjen.
Pozdravlja se s L.,
žderačem vremena zaposlenih, umišljenih i umreženih, koji
govori da je predškolski potrošač i s posebnim potrebama,
da je kupio crveni luk samo zato (smije se!) jer u prospektu piše
da je blag i aromatičan, neizostavan sastojak svakog jela.
Potrošači nisu ljudi,kaže, oni su pripadnici životinjskog carstva,
oni su Pavlovljevi psi, pokusni kunići, magarci i kukavice.

Grad je spirala osvete.
Nastavlja slušati L.,
čovjeka s ponekim krvavim podljevom, i svjetiljkom koja trepće.
Išao sam po žig na Biro, kod pouzdanika sustava, kod evidetičara,
u flajš mašinu za ponižavanje i statističko mljevenje ljudi bez posla.
Činovnici pregledači iskazuju nepodnošljivi višak
prikrivene oholosti, osornosti i prigušene supremacije,
i mučan manjak susjećajnosti i socijalne pristojnosti, kao u bolnicama.
Nezaposlenost je masovna bolest, a oni nas ne liječe, čovječe.
Odsustvo suosjećajnosti je poput krvne osvete, spirala zločina,
neprekinuto ponavljanje davno doživljene, davno započete bešćutnosti.
Nezaposlen se ne solidarizira s nezaposlenim.
Vječni povratak iste tuposti na tuđu bol.

Grad je kanibal.
Vraća se doma.
Bio je zasićen očekivanim, suhoparnim jestivima
s nadziranih medijskih trpeza, gladan drukčijosti,
pa je za zamjenu izabrao komešanje grada.
Nudio se kao vrući pladanj,
a zaboravio je da će i sam postati menu na nakrcanoj plati,
da bez pitanja mogu otkinuti njegove najbolje dijelove.