Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • sven adam ewin

    Ako stvarno nad bezdanom vjesiš, (bolje: visiš), bojim se da će ti jedino rješenje biti bilo kakvo čvrsto hvatište pa makar bilo i urednikova samovolja i neznanje ili ustrašene kolege.
    Drugo je, ali samo očajničko, rješenje: izvuci nož iz čizme i cvakni uže. Samo smrt u tom slučaju može biti izuzetno bolna i dugotrajna. Šta da se radi?
    Inače, pjesma uporno i stalno, kao i većina tvojih pjesama, tuče direktima u čelo, ali protivnik ima konjsku izdržljivost. Jednostavno te izaziva svojim spuštenim gardom da još bjesomučnije nastaviš s direktima. Netko će pasti: ili on od tvojih udaraca ili ti od umora.
    Navijam za ono prvo!
    Stari Sven ti je našao tipfeler: u šestom stihu "rješanja". To može biti "vješanja", a može i "rješenja". Meni se obje riječi uklapaju u pjesničkom smislu, a ti ćeš, zamjenom jednog slova, sve odlučiti.

    avatar

    23.11.2011. (09:00)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Kod slobodnog penjanja (free climbing) nema užadi, pa možeš samo prestati držati hvatišta. No, nije u tome smisao ove grube ekspresije o jednoj egzistenciji. Smisao je u traženju smisla dok se penješ. I otkrivanje da su ti nezadovoljstvo postojećim i dvojbe u izboru najbolja hvatišta.
    Prihvaćam "visiš".
    Hvala na poštenom i iskrenom razmatranju.

    avatar

    23.11.2011. (09:24)    -   -   -   -  

  • daniela1

    znaš onu zen pričicu s tigrovima i jagodom dok se drži za granu nad bezdanom? na nju si me podsjetio.
    ova mi se jako sviđa. prava jagodasta pjesma.

    avatar

    23.11.2011. (10:24)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Najcesce je sve to slobodno slobodno penjanje. Nema osiguraca, uzadi, ili se penjes ili padas. Kad padas, nadas se da se prije nisi popeo visoko.

    avatar

    23.11.2011. (10:47)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Kad već inzistiraš na strogom razlikovanju vrste penjanja i kažeš da je ovo slobodno penjanje bez užeta, pitam: kako to onda "nad bezdanom visiš?":
    a) držiš se rukom/nogom za stijenu;
    b) držiš se rukom/nogom za granu (Danielinu);
    c) zakačio si se hlačama, tregerima, naprtnjačom za nešto nad ponorom
    ili
    d) držiš se zubima za zrak;

    U bilo kojem od ova četiri slučaja imaš moja dva gornja izbora.
    Ili nemaš?
    Ostajem u nadi tihe i prijateljske konverzacije.

    avatar

    23.11.2011. (11:08)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Na simbolnoj razini život je penjanje. Napreduješ zahvaljujući hvatištima, osloncima... ljudima, odlukama, događajima... I sam si nekome hvatište. Moramo procijeniti, izabrati... razmišljaš o tome, bojiš se...visiš...razmeš?

    avatar

    23.11.2011. (11:18)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Je, razmem prijatel, vrag ga zel, razmem ja to. Ali srećom imam nešto prokleto Perino u sebi, želju da tjeram pod svaku cijenu, "mak na konac".

    Često, kao i Pero, samo zato da oponiram, makar i ne bio u pravu, često upravo svjestan da nisam u pravu. Ja znam da je tebi takav oblik zauzimanja stavova o nekim krupnim pa i manje krupnim temama - stran. Nema vrdanja, popuštanja, mijenjanja uloga, zauzimanja sebi suprotnog opredjeljenja pa i kad je verbalno-logička igra u pitanju. Stil je čovjek, a ti si čovjek visokog stila, što ja izuzetno cijenim kod tebe.
    Dakle, ako je u tvojoj pjesmi metafora na razini simbola, u redu. Ali onda je svejedno na čemu visiš. Može biti i uže pa makar ga ne imao ili bez užeta pa makar ga imao. Kužiš?
    Moja primjedba sa cvikanjem užeta upravo je bila na "razini simbolike", ali ti si oštro-stručno-alpinistički odreagirao: a kaj je mali Svene, ti ne znaš još da u slobodnom penjanju nema užadi?"
    Pa sam onda ja na to tvoje reagiranje - odreagirao u pasusu iznad ovog tvoga.
    Ali mi je nakon toga Potok, na sebi svojstven, učtiv način, dakle nježno i prijateljski skrenuo pažnju da nije sve kako mali Sven zamišlja. Nego je sve onako kako Potok42 kaže.
    I šlus.
    No, igramo se, kaj ne? Premda je umjetnost riječi vrlo, vrlo ozbiljna stvar,
    koja srećom i kroz igru zna zaigrati ozbiljno.
    No kako sam počeo s ovako opširnim komentarima, bojim se da ću na kraju završiti kao i Pero: u dimenzijama murala na ostacima Hrama.

    avatar

    23.11.2011. (12:17)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Nikada te nisam pitao jesi li kao mlađi odnosno ranije (prije blogerske eksplozije) pisao pjesme? Ili se radi o kasnoj poetskoj zrelosti? I jesi li prirodnjak? Toliko valjda možeš ispuzati?

    avatar

    23.11.2011. (12:55)    -   -   -   -  

  • Wall

    i na planini, nad ponorom, najbolja hvatišta bile su mi "knjige koje pale", pa makar i gorkih, distopijskih vizura...recimo, SF priča "Fahrenheit 451" R.Bradburyja ... a opet, čovjek koji nije spalio neke mostove i neke knjige, taj ne zna što sve spašava, oslobađa...

    avatar

    23.11.2011. (12:57)    -   -   -   -  

  • Wall

    Guy Montag je vatropirac u totalitarnom društvu, kojem je posao da spaljuje knjige/ideje, ali u današnje moderno doba knjige ubijaju ("spaljuju") TV i video... tko će čitati Shakespearove drame, kad postoji akcijski film, ili ljubić koji će ih prepričati, za nas prežvakati i isporučiti razblaženu kašicu.... meni su oslonac knjige, ali TV još nisam spalio. još gore, svi pišemo sve više i čitamo sve manje.

    avatar

    23.11.2011. (13:04)    -   -   -   -  

  • Potok42

    U današnje doba stranice knjiga postaju slike. Šuštanje biva zamijenjeno klikanjem.

    avatar

    23.11.2011. (13:19)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Pitaš me jesam li prirodnjak? Jesam! Vrlo prirodnjak! Obožavam prirodu.
    Jesam li, konačno, dovoljno ispuzao?
    Pjesme nikad ranije nisam pisao. Niti pjesme niti što drugo, u smislu verbalno-umjetničke kreacije.
    A bilo je to ovako: pozove mene Gospod i kaže: - Daj, mali Svene, dodaj mi, bogati, taj lavor s vodom i onaj peškir što visi na plotu pored moje svinjare!
    Ja Ga gledam čudno... valjda se Stari hoće umiti ili možda oprati ruke kao Pilat zbog krive anateme na Njegov Svijet od strane Đavla ili nešto već...
    Donesem ja to, a On uzme peškir, dobro ga namoči u lavoru, izvadi iz vode, ovlaš ocijedi i pukne mene mokrim peškirom po ćeleburi. Ja od siline iznenadnog udarca padnem i napola kroz plač pitam Gospodina: - Oče moj, zašto me opali mokrom krpom, za ime boga, kojim povodom?
    On mi pomogne ustati i kaže: - Slušaj mali Svene! Prvo i prvo: ime svoga Boga piši velikim slovom, jesi iš'o na vjeronauk ili nisi.
    Drugo, za kaznu - učinit ću te starim, starijim od onog groba Matuzale, a treće - pisat ćeš poeziju do kraja svog života. I to ti je za kaznu.
    I što sam ja mogao, moj Potoče? S Bogom se nije pret!

    avatar

    23.11.2011. (13:40)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Sven, moguće da si i shizofreničar. Čuješ glasove u svojoj glavi koji ti naređuju. Pričaš s osobom koja ne postoji bez obzira na veliko početno slovo u njenom imenu.
    Joj, da me čuje hajnezir!
    Prirodnjak od struke Sven s obzirom na tvoj pojmovnik pjesnički?

    avatar

    23.11.2011. (14:02)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    A čuo te je, čuo, strašni hajjnezir. Očekuj ga svaki čas na blogu.
    Nego, ne čekaj ga "ni u domu, ni u rodu svome", već se uvuci u moju tekstualnu traku iznad tvog komentara. Em je gusta, em je trnovita, (k'o wallov glog), em je neprohodna od lošeg stila, em je krcata blasfemijom i bogohuljenjem i nikom se ne da u tu guštaru pa valjda u nju neće ni naš dobri i dragi hajnezir.
    Kao što rekoh: zadrti prirodnjak.

    avatar

    23.11.2011. (15:37)    -   -   -   -  

  • daniela1

    heh, potoče potoče! eto mene, izgleda da me poslalo biće od velikoga slova, namjesto hajjnezira. a došla tek s namjerom isprike za ono "lupetanje" kod svena.e, a sad baš neću! jer 2x u istom danu već nije slučajno lupetanje. kako zašto? ko kaže da nema? tebe ima, svena ima, živih i mrtvih ima, možda čak i mene ima, al velikoslovnog Bića nema? cccccccc stvarno si se osilio :)))

    avatar

    23.11.2011. (18:14)    -   -   -   -  

  • daniela1

    (e da,svaku Ti sreću, ljubav i veselje dijelim, besplatno i bezuvjetno, ofkorz)

    avatar

    23.11.2011. (18:15)    -   -   -   -  

  • Potok42

    daniela 1 ti si posebna!

    avatar

    23.11.2011. (18:52)    -   -   -   -  

  • insomniaX

    Fenomenalno rečeno. Što su nam zapravo prava hvatišta u životu, i kako prepoznati iskrenost i...

    Zamislio si me!

    Pozdrav..

    avatar

    24.11.2011. (11:14)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    penjem li se ja to nizbrdo?

    avatar

    24.11.2011. (18:49)    -   -   -   -  

  • Tristia

    Ovo me podsjeća na program iz nosivih konstrukcija
    kojih bih trebala početi rješavati.

    Kad bi se preveli na statiku,
    mislim da nula ne bi bila jednaku nuli,
    odnosno vladala bi neravnoteža.

    avatar

    24.11.2011. (20:53)    -   -   -   -  

  • Toni M

    Znakovito je uistinu ono "visiš". Drži li nas uvijek nešto čak i kad nije hvatište ili oslonac u smislu da ih sami grabimo i očajnički pipamo u potrazi za njima?

    avatar

    24.11.2011. (23:44)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    nema do postupka baruna Munchausena, koji je sam sebe za kosu izvlačio u opstanak

    avatar

    24.11.2011. (23:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...