Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • Sredovječni udovac

    Nisam siguran jasam li dobro bacao kamencice, ali moji su, slijedim ih...

    avatar

    01.12.2011. (10:46)    -   -   -   -  

  • sven adam ewin

    Ti si se potpuno stilski profilirao: to je gusti, metaforični filozofsko-esejistični stil i ti više ne padaš ispod, (po meni), zavidnog nivoa visoko podignute ljestvice.
    Ja s tvojim tekstom imam teškoća druge naravi: toliko je mnogoznačan, da nisam uvijek siguran da pogađam bit stanja u kojem se autor nalazi, koje mi nudiš kroz stihove. To može biti svašta: bolestan čovjek, politički marginalac, nerealizirani kreativac, građanin drugog reda, čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme, čovjek u kavezu, čovjek sa stigmom na čelu, rezignirani pobunjenik... itd.
    A ja bih volio da mogu iščitati iz pjesme bar jedno od toga, ali nedvosmisleno, a ne mogu. Bilo što od ovoga da uzmem kao stanje ili sudbinu autora, ti ćeš reći: to je tvoj problem, shvati kako ti drago.
    OK, ali to bi bilo kao kad vrsni strijelac opali, a da mi ne kaže u koji list na drvetu nišani. Uvijek poslije može reći da je nišanio upravo u taj list - koji je i pogodio.
    Ovo malo iskrenosti podnijet će tvoja poezija, nadam se!

    avatar

    01.12.2011. (11:09)    -   -   -   -  

  • Wall

    jednom sam u snijegu zapišavao crtež s potpisom autora; nije dugo trebalo da zvijeri nanjuše trag (srećom, proljeće ukloni snjegove i tragove)

    avatar

    01.12.2011. (11:10)    -   -   -   -  

  • Toni M

    Baš zgusnuto, ali itekako prohodno i opipljivo. Od svega što je Sven gore naveo, izvukao bih izraz poput nerealizirane osobnosti. Pjesmu sam, naime, uzeo kao unaprijed neuspjelo opiranje limitima koje smo sami ili netko u naše ime i s našim blagoslovom postavili... Nadam se samo da žudnja - čovjeku najdublje urođena osobina - ne izgleda uistinu tako i da nam bar ona može biti vodilja.

    avatar

    01.12.2011. (13:13)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Sven, pozicija s koje najviše katapultiram pjesme je pozicija rezigniranog pobunjenika.

    Toni, žudnja je hormonalna kemija; ona je posljedica lučenja žlijezda. Žudimo isto kao što raste tijelo, brkovi i brada. S godinama ona se doista smanjuje kao led na vreloj platni.
    Sve osobnosti teže realizaciji do modela savršenosti. Težimo modelu koji smo sami definirali, a imamo unutarnje sabotere. O tome često pišem.

    avatar

    01.12.2011. (13:34)    -   -   -   -  

  • Toni M

    OK, jedino što sam pod žudnjom imao više duhovni joj aspekt ili pojavni oblik na umu. Ta je žudnja stalna, konstanta, linija kojom pokušavamo ići pravocrtno...

    avatar

    01.12.2011. (14:04)    -   -   -   -  

  • Wall

    kako se može biti rezigniran, a pobunjenik, nešto što bih i sebi često pripisao? to je oksimoron, nešto kao "odlučno 'možda' " !

    avatar

    01.12.2011. (16:10)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Zapravo mislim na neslaganje sa "službenim" stavovima, s mišljenjem većine, na otpor spram nametnutog od strane "moralnih vertikala", na pobunu protiv "vječnih istina; zapravo mislim na direktnu demokraciju i "širenje polja borbe" za slobodu pojednica. Puno izgubljenih bitaka s Nasiljem, Laži i Gluposti čini te rezigniranim. Ali, ne odustaješ... pišeš...

    avatar

    01.12.2011. (16:25)    -   -   -   -  

  • Tristia

    "A mi svakoga jutra kao vojnici idemo po svoje mjesto na slici.."

    Narativna pedantna.

    avatar

    02.12.2011. (22:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...