online

From:
Stipe Mesic (stipem3@yahoo.com)
To:
zeljko@paratovic.net;
Attachments:
22092007_Buldog_13.30.JPG

Zac, vezano za ovaj tvoj post:

" Denis Latin je ostao je vjeran predsjedniku Stjepanu Mesiću kao što je to mnogo puta na mome blogu tvrdio Romano Bolković. Objavi priloge o predsjednikovim tajkunima Ivanu Čermaku i Dubravku Grgiću, a onda pusti njihova i Predsjednikova odvjetnika Čedu Prodanovića da ih brani u studiju. Što nije doveo u studio i odvjetnika Ivice Todorića? Kako bi Mesić rekao napadajući Sanju Mikleušević: Nitko ne pita tko je te pare ukrao, gdje su sad i kako ih vratiti nego se daje prostor Zagorčevom odvjetniku. Sramota za Latinicu i sve štovatelje lika i djela Stipe Mesića: Vanju Sutlića i Hloverku Novak-Srzić. A siroti Kotromanović se zgrozio kad je iz tiska saznao da se švercala nafta bosanskim Srbima. Pitam se samo na kom se on ratištu borio? Izaberite ga za ministra obrane, pa će se uništiti i ono malo dokaza o kriminalu u MORH-u što je ostalo skriveno u prašnjavim ladicama!"

Attachments:
22092007_Buldog_13.30.JPG

Saljem ti sliku drustava koje ti je bas prosli tjedan "radilo o glavi", spominjali su tebe, (sa pridjevima idiot...budala..) tvoj blog i francusku, iako nisam kuzio zasto, a ne vidim niti sada (nesto ti se dogodilo sa blogom tekst ti je makar na mom PC-ju pobjegao 1 m desno)
Isto tako, Kosanovic je prepricavao sta ce biti u Latinici, a Cedo se bunio i rekao da ce zvati on Latina, sad da li se radi o ovoj o kojoj ti pricas ili nekoj drugoj nemam pojma! S lijeva na desno Kosanovic, ledjima okrenut (celav) Djikic, do njega u brown jakni sa šalom Cedo Prodanovic, a preko puta Djikica Malic

From:
Zeljko Peratovic
To:
"Stipe Mesic" (stipem3@yahoo.com);
Subject:
RE: Buldog 22.9.2007
Date:
Donnerstag, 27. September 2007 01:30:00

Nisam primio taj mail. Poznam to društvo, a prošao sam kraj njih negdje u vrijeme kad ste ih uslikali mobačem (s kćeri na ramenima za koju je Jadranka Garbin u komentaru od 29.09.2007. 00:45 napisala da u kući plače i odrasta uz oca neradnika; dobro to pamtim jer mi je bio rođendan, pa sam curicu nakon što se skoro dva mjeseca nismo vidjeli jer je s mamom bila u Švicarskoj, izveo na sladoled, sadašnja opaska) . Javio mi se Kosanović. A Đikića nisam htio ni pozdraviti. S Malićem (Perkovićevim skutonošom) odavna ne komuniciram.

Znao sam u subotu (dakle prije nego sam ih sreo, sadašnja opaska) da je snimanje moje izjave za zadnju Latinicu otkazano par sati prije nego je ekipa trebala stići u stan gdje sam ih čekao. Čak sam i dobio objašnjenje zašto “sam nepodoban”. Naravno, ono se nije ticalo Mesića ili Čede, nego Latina. No, nisam znao da će Čedo biti u studiju i da će na taj način biti režiran napad-obrana njegovih klijenata. Naravno, dobio sam i iz drugih izvora infoe da sam “općenito” nepodoban za HTV. Tim gore za HTV i one koji njime formalno I neformalno upravljaju.

To da neki od ovih koje ste pobrojali (uslikali) misle i govore da sam idiot, budala, nije mi novost. Ipak, hvala na podsjećanju.

Inače, Čedo me snishodljivo pozdravi kad me susretne. Đikić isto. Malić bježi od mene kao vrag od tamjana. Čedo je bio u studiju Latinice kad sam izjavio (Steli Kolar, sadašnja opaska) da je moguće da je Petrač reketario Zagorca na ime pomoći Gotovini, pa mu škrti Zagi nije htio dati lovu i zato mu je otet sin. Nitko se u studiju nije osvrnuo ni na jednu moju riječ. A Čedo je bio u pregovorima da preuzme Gotovininu obranu prije Antinog bijega, odnosno da otkaže Čermaku. I kasnije je bio jedna od spona između Gotovinine logistike i Mesića. Sve to Čedo zna da ja znam. A I ekipa za stolom to zna. Ali, ja ne pijem kavu niti s njim niti s njima.

Zahvaljujem na infou za IE, a posebno na ovome, koji doista prvi put nisam primio. Molim Vas da mi javite još koju zanimljivost koja se tiče ove i slične tematike. Bit ću Vam zahvalan i odužiti se koliko i kako budem u mogućnosti.

Zeljko Peratovic

Dnevnik i Večernje novosti o smrti Mire Barešića

Četničke novine iz tog vremena nisu sigurne je li Miro Barešić ubijen u akciji kod Miranja Donjih.


Večernje novosti

Samo bi nastavak istrage o pogibiji Mire Barešića mogao razriješiti nedoumice kojima su se još u to doba bavili i u Benkovcu, Kninu, Beogradu


Petar Gračanin nije znao tko je ubio Miru Barešića

A Nikola Krišto, Antonijo Lekić i Ivan Drviš, kako piše Grozdana Cvitan u Vijencu najavljivali su da će se Predstavka s pojedinostima o smrti Mire Barešića naći na internetu u veljači 1998..:

Ne ukažu li se makar naznake toga (pravne države op. ž.p.) u skoroj budućnosti, a najkasnije do zavrsetka kongresa HDZ-a u veljači, dan nakon tog skupa Predstavka ce se naći na internetu. A u njoj su naznačeni i odgovori na pitanja vezana uz smrt Mire Barešića, ali i nekih drugih hrvatskih branitelja kojima nije trebao rat protiv neprijatelja, a za domovinu da bi poginuli: dosta su im bili djelatnici KOS-a i Udbe u mladoj hrvatskoj demokraciji. Sjećate li se onoga: Mangupi u našim redovima! Ne budite iznenađeni budete li to ponovno čuli. Samo se pripremite na velike brojeve, zaključiti je iz izlaganja autora Predstavke. I ne čudite se tajanstvenim filmovima tajanstvenih boraca za Hrvatsku tipa stanovitoga Majstrovića iz Švedske: mogu se oni napraviti i u hrvatskoj pozadini. Na hrvatskoj crti obrane borbe su zasad završile i devalvacija hrvatskih branitelja nece vise nikomu priskrbiti optužbu za slabljenje obrambene moći zemlje u ratu. Zemlju u miru braniti je drugim sredstvima.

Niti se njihova verzija ubojstva Mire Barešića našla na internetu (možda je njima profunkcionirala pravna država), niti oni žele pogledati film Nikole Majstrovića da bi se moglo utvrditi jesam li ih oklevetao. Nešto tu smrdi do neba!

45 lines, svibanj, 2005.

Ponedjeljak, 21. srpnja 2003. / Talk- show / HTV 1, 20.40 / Ciklus zabranjenih / Latinica / Ibrahim Dedić // U lipnju 1994. godine u »Latinici« je gostovao Ibrahim Dedić, jedna od najkontroverznijih osoba na hrvatskoj poduzetničkoj sceni, vlasnik prve privatne banke u Hrvatskoj. Emisija nikada nije emitirana, a Dedić je ubijen pet godina kasnije - u srpnju 1999. godine. Gosti su većerašnje emisije: sudski vještak za balistiku pri Županijskom sudu u Zagrebu Marijan Kraljević King i novinar »Vjesnika« Željko Peratović. U TV referendumu pitanje za gledatelje: Vjerujete li da je itko zainteresiran za rješavanje ubojstva Ibrahima Dedića?/Urednik projekta i voditelj: Denis Latin

Denis Latin je ostao je vjeran predsjedniku Stjepanu Mesiću kao što je to mnogo puta na mome blogu tvrdio Romano Bolković. Objavi priloge o predsjednikovim tajkunima Ivanu Čermaku i Dubravku Grgiću, a onda pusti njihova i Predsjednikova odvjetnika Čedu Prodanovića da ih brani u studiju. Što nije doveo u studio i odvjetnika Ivice Todorića?

Kako bi Mesić rekao napadajući Sanju Mikleušević: Nitko ne pita tko je te pare ukrao, gdje su sad i kako ih vratiti nego se daje prostor Zagorčevom odvjetniku. Sramota za Latinicu i sve štovatelje lika i djela Stipe Mesića: Vanju Sutlića i Hloverku Novak-Srzić.

A siroti Kotromanović se zgrozio kad je iz tiska saznao da se švercala nafta bosanskim Srbima. Pitam se samo na kom se on ratištu borio? Izaberite ga za ministra obrane, pa će se uništiti i ono malo dokaza o kriminalu u MORH-u što je ostalo skriveno u prašnjavim ladicama!


Napisao 45 Lines u Uto, 25/09/2007 - 02:21., Pollitika.com

Noćni bar Limb 05.09.2003 00:32



U ljetnom vrtu noćnog kluba "Limb", na legendarnom zagrebačkom Trnju, u noći s petka na subotu održana je osnivačka skupština 88-e političke stranke u RH - Hrvatske crnačke stranke prava.

Stranci su pristupila brojna znana imena iz kulturnog i javnog života: Među inima izdvajamo:

Filip Š.-glumac, pisac kratkih priča i kazališni redatelj, (kasnije prešao u SI)
Ranko Z. - njegov prijatelj glumac, (isto kao gore)
Dado X.- policijski inspektor, (zbog aktivnosti u Limbu i HCSP-u izbačen iz policije)
Nikola H - odvjetnik,
Marinela J. - pjesnikinja,
Marin M. - sudac,
Danijela M. feministička aktivistica,
Nebojša T. - PR direktor (prešao u SI)
Barbara N. - evangelicka teologinja,
Nikolina I. - slikarica,
Selma L. - kućanica (trenutno fura s novinarom Sašom P.)
Jadranka B. - inžinjerka informatike
Igor L.- novinar, (nije plaćao članarinu, pa brisan iz članstva)
Ivica Đ.- novinar, (isto kao gore)
Zinka B. - studentica filozofije, (priključila se Zoranu Milanoviću, SDP)
Tomislav Č. Deda - samohrani otac, (osnovao SI na poticaj
Ive Pukanića)
Tomica Č. Šaci - kazalisni kriticar,
Ivana M. - ugostiteljica iz Šibenika
Ivana P. - inzinjerka hortikulture iz Dubrovnika...
i mnogi drugi (Branka P., Veky, Beba, turimtikitu, Simo Tamo...)

Nakon pjevanja stranačke himne čije uvodne stihove ovdje donosimo:

"Na ljutu ranu, ljuta trava.
Crnačka smo stranka prava.",

a na prijedlog Inicijativnog odbora, jednoglasno je izabrano radno predsjedništvo u sastavu:
Lovro K., elektromonter zaposlen na HŽ-u,
Zember bin M., kontrolor proizvodnje u Karlovačkoj pivovari,
Zlaja Z., zakupac štanda s lubenicama na tržnici Savica,
Senka J., kafe konobarica u HT-u.

Na prijedlog Zlaje Z. skupštinari su odlučili zabraniti učlanjenje u HCSP Simi M. kolumnistu "Playboya" i Miljenku J. veletrgovcu knjigama.

Objašnjenje: Oni simboliziraju novu hrvatsku, crvenu burzoaziju protiv koje će se HCSP boriti svim demokratskim sredstvima.

Dado X. je potom predložio, a ostali aklamacijski podržali da Lovro K. bude proglasen doizvotnim predsjednikom stranke, izmedju ostalog jer jedini vanjskim izgledom, otjelovljuje atribute iz naziva HCSP-a.

Potom je Lovro K. odrzao kraće inauguracijsko izlaganje iz kojeg prenosimo:


"Do sada su mnoge stranke u svom nazivu isticale da su hrvatske i pravaške, pa uz to i da su čiste, no ni jedna nije imala atribut crnačke. A to crnačka kod nas znaci da okupljamo sve u Hrvatskoj koji crnče, rade kao crnci. Dakle, uopće nije uvjet da pripadaju crnačkoj rasi, jer takvih nas je ovdje, uistinu malo. Ali, onih koji crnče, koje izrabljuju, pa i tako što im ne daju posla, ili im ne vraćaju još za HDZ-a otete mirovine, stvarno je i previše."

Nakon ovoga ljetnim vrtom nocnog kluba Limb razlijegao se gromoglasan pljesak.

U nastavku je odlučeno da će stranku u javnosti predstavljati predsjednik Lovro K. i glavni tajnik Zember bin M.
Prvi javni skup odrzati ce se slijedeće subote na prostoru Sportsko rekreacijskog centra Trnje uz prigodan kulturno umjetnicki program u kojem će i osobno sudjelovati neki od stranačkih uglednika.
Više o aktivnostima najmlađe hrvatske stranke čitajte na ovom topicu narednih dana uz hrvatski crnački pozdrav:

"U ljutu bužu,
crnački korijen"

Hrvatskoj narodnoj stranci
Na ruke predsjednici Vesni Pusić
saborskom zastupniku Antunu Kapraljeviću

Štovani,

mi koji glasamo i glasat ćemo za HNS, molimo vas da u Saboru i predizbornoj kampanji pitate kada će gospodin Kirin i gospodin Šeks (HDZ) riješiti pitanje koje je gospodin Kapraljević postavio u Saboru, a spomenuta dvojica su mu nerazumljivo odgovorila, a stvar se tiče djelatnika SOA-e Vjekoslava Šimunca, koji je uzeo i nezakonito prisvojio novac građana Dubrave i netragom ih potrošio (O tome je pisao i Novi list).
Šimunac je nezakonito koristio svoj položaj u tajnoj službi u korist HDZ-a (i svoju osobnu) te je od 1995 do 2000 obnašao dužnost predsjednika HDZ-a u Gornjoj Dubravi. Zastrašivao je sve one koji su mu stajali na putu.
Gospodina Slavka Nemčića iz Koledinečke ulice u Dubravi, Šimunac je zastrašivao šaljući mu policiju u stan, pa je ovaj od stresa obolio od šećerne bolesti.

Za sve ovo zna gospodin Mladen Bajić, ali do danas nije ništa poduzeo. Rečeni Šimunac i dalje radi u SOA-i, a i danas je član HDZ-a.

Uzeo je stan u Gruškoj ulici iako ima kuću u Dubravi. Mislimo da je stan u vlasništvu MORH-a ili Grada Zagreba.

Cijenjeni, imate mogućnost pitati nadležne zašto je to tako. Kada budete imali tribinu u Dubravi bilo bi ljepo da nam obznanite svoja saznanja o tome što je poduzeto da se ova nepravda raščisti.

Nezaboravite da je dotični Šimunac u dobrim odnosima sa Ivićem Pašalićem i njegovim sljedbenicima.

Pitajte gospodina Milana Bandića koliko je novca dao Grad za spomenik palim braniteljima u Dubravi (zbog novca koji je otuđen) da bi gradonačelnik mogao presjeći vrpcu u nazočnosti Šimunca i Pašalića. Iz gradske blagajne je
dadeno preko 100.000 kuna.

Toliko je nedostajalo da se plati izrada spomenika jer je skupljeni novac od građana Dubrave zahvaljujući Šimuncu i njegovoj ekipi iz HDZ-a.
Sve se ovo i dalje drži u tajnosti zahvaljujući moćnicima koji Šimunca štite.

Sve gore navedeno je prijavljeno krim policiji i državnom rvatskodvjetništvu, ali oni do danas nisu ništa poduzeli. Sve to znaju svi mjerodavni u ovoj državi osim prevarenog naroda. pred h

Gospođo Pusić i gospodine Kapraljeviću, molimo vas da ovaj slučaj podastrete hrvatskoj javnosti.

Građani Dubrave

Neuenhof, 20. kolovoza 2007.

REPUBLIKA HRVATSKA
Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić

Na znanje i ravnanje:
Predsjedniku Republike Stipi Mesiću
Predsjedniku Sabora RH Vladimiru Šeksu
Predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu

Naš znak: HUKOK-139od 20.8.2007.

KAZNENA PRIJAVA

Protiv novinara «Feral Tribune» Drage Hedla i ravnatelja središnje porezne uprave Ivice Mladinea kao i više nepoznatih djelatnika porezne uprave.
Navedeni su krivi prema sljedećim člancima KZRH 300, 337, 338, 339, 347, 348 , a dodatno je ravnatelj porezne uprave Ivica Mladineo kriv zbog teškog kršenja Ustava RH Članak 51 koji govori da se porezni sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti da je svatko dužan sudjelovati u podmirenju troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

OBRAZLOŽENJE

U tjedniku Feral Tribune broj 1136 od 13. srpnja 2007. objavljen je članak na stranama 8 i 9 pod naslovom «Došao Đapić s kolodvora» u kojemu novinar Drago Hedl detaljno opisuje lik i djelo kao i trenutno poznato imovinsko stanje sadašnjeg gradonačelnika Grada Osijeka i saborskog zastupnika Ante Đapića. Predmetni člank u Feral Tribunu sastavljen je od sljedećih dijelova:
Partnerstvo «Bez ijedne uložene lipe» ; «Đapićevih sedam stanova» ; «Odmor u Dubaju» ; Od Jaruna do Jadrana» ;»Trgovanje sa Zecom». U članku jedino nije spomenuta cijena snimanja filma o Đapiću koji se snimao u Izraelu kao i cijena njegovog magisterija.

Te podatake znaju i vrapci na grani, ali i svi članovi stranke HSP pa i svi oni koji sjede u Saboru, ali glavni državni odvjetnik Gospodin Mladen Bajić ne želi ili ne smije znati za takve činjenice, jer njega posjećuje gospodin Đapić i tako srede sve nesporazume.

Na postavljeno pitanje (poslano mailom) da li je Drago Hedl kao novinar i autor predmetnog članka kojim slučajem podnio kaznenu prijavu nadležnim organima koji bi trijebali odraditi svoje, gospodin Hedl do danas nije odgovorio i time postoji osnovana sumnja da je gospodin Hedl kriv prema KZ RH. čl. 300 i da ga treba primjerno kazniti.

Kad bi i stigao odgovor od gospodina Hedla onda bi on vjerojatno glasio da nadležne pravosudne institucije kao i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić ionako sve takve KP baca u koš pa nema smisla trošiti vrijeme, papir i tintu.
Ili je kriv gospodin Drago Hedl zato što javno iznosi neistine, ili je još krivlji zato što sve već dulje vremena znao, ali nije ništa poduzeo, ili je kriv gospodin Anto Đapić kao primalac mita, jer naročito on samo gledano biološki ne može niti teoretski živjeti od zraka i ljubavi prema domovini i to punih 25 godina, a gospodin ravnatelj Porezne uprave kriv je, jer nije postavio pitanje gospodinu Đapiću otkud mu novac i da li je platio porez.

Bilo kako bilo, jer, kako već godinama govori naš predsjednik država Stipe Mesić, valja pustiti da profunkcioniraju sve institucije pravne države, ili kako se kaže u hrvatskom narodu valja pustiti i čekati da pravosudne institucije prorade same od sebe, a kako je hrvatsko državotvorno pravosuđe samostalno i samoupravno to dokazuju i najskuplje tarife odvjetnika iz EU okruženja koje predstavljaju značajni dokaz i govore u prilog unapređenja samoupravnog državotvornog pravosuđa.

Jedan funkcionalan i pravedan porezni sistem je bitan faktor za stabilnost i prosperitet neke države. U mnogim zemljama Afrike pa tako i u Hrvatskoj stvorene su takve porezne institucije koje odvajaju «elitu» od građana i onda kad je u pitanju plaćanja poreza, a ustvari u RH kao i u nekim afričkim državama novonastala «elita» uopće ne plaća porez, a to je nažalost i slučaj u RH iako se Hrvatska nalazi na europskom kontinentu i u krugu civiliziranih država, ali nažalost, predstavlja primjer jedne nerazvijene fiskalne državice sa svim negativnim posljedicama kao u spomenutim afričkim državama, pa zato se prosperitet, blagostanje, zdravlje, sloboda, mir, demokracija, ravnopravnost pa čak i jedinstvo i neovisnost građana ne može uopće niti začeti, a kamo li sprovesti kao što je to slučaj u zemljama EU, SAD, Kanade…
Bože čuvaj Hrvatsku i bože pomogni Hrvatskoj

Radovan Smokvina

Politički lik i djelo Ante Đapića, predsjednika HSP-a (jedne od stranaka prava)


Anto Đapić je 1990 bio član HDZ-a u Osijeku. Sudjelovao je na prvom Saboru HDZ-a. Kao aktivist HDZ-a zadužio je kalašnjikov, prvo oružje koje je stiglo za obranu Hrvatske, a dijelilo se povjerljivim članovima HDZ-a.

Početkom nemira u Osijeku i prijetnje JNA Hrvatskoj, Đapić uredno vraća kalašnjikov, napušta Osijek i dolazi u Zagreb.
U Zagrebu se učlanjuje u HSP čiji je predsjednik bio Dobroslav Paraga, a dopredsjednik pokojni Ante Paradžik.
Čelništvo HSP-a preko svojih sponzora Antu Đapića oblači u novo odijelo obzirom da je iz Osijeka pobjegao bez osobnih stvari. Zadužen je za rad u logistici u podrumu Starčevićeva doma. Sve radnje u logistici obavlja sa stranačkim vozačem Ivicom Perkovićem (Hrvatski dragovoljac), koji mu pomaže u radu i snalaženju u tom poslu.
Nakon ubojstva Ante Paradžika dolazi do raskola i nesuglasja u vrhu HSP-a, a Đapić nestatutarno postaje dopredsjednik stranke. Uz pomoć određenih ljudi iz HDZ-a stvara raskol u stranci što je dovelo do izvanrednog sabora u Kutini gdje je nezakonitlom, pod kontrom HDZ-a, preuzeo stranku.
Legalno čelništvo s Paragom je izolirano, a pravosuđe još nije pokazalo interes da poništi rezultate sabora u Kutini.
On sada glumi amneziju prešućujući da je nakon "preuzimanja" stranke marširao s grupom istomišljenika riječkim korzom u crnim uniformama i uzdignute desnice, valjda mjerio visinu kukuruza izraslog na korzu. Hrvatska je zbog tih njegovih provokacija imala problema na međunarodnom planu, a on je djelovao po naputcima iz HDZ-a, popraćen kamerama HTV-a i dužnom pažnjom ostalih medija tada pod kontrolom države.

Đapić u svoje čelništvo prihvaća otpadnike iz HSLS-a Tadića i Rožića, a iz SKJ-u Peru Kovačevića (svojedobno držao vatreni govor u Saboru kako ne želi da SKH provodi drugačiju politiku od SKJ).

Stranački doktor Kandare i HDZ-ova veza u Splitu pokušali su mu priskrbiti magisterij.

Čovjek koji 1990 nije imao ni odijelo danas ima stan u Zagrebu 8dugo vremena koristio je bez srama gradski), stan u Osijeku, vikendicu na moru, vikendicu u Baranji, posjeduje osobni automobil te druge vrijednosti, a sve si je to priskrbio na račun sluganstva.

Zato ne iznenađuje osječki cirkus oko Đapićeve rukometne dvorane vrijedne 900 milijuna kuna. Na sreću i na vrijeme Đapićeve su namjere pročitane od onih s kojima je surađivao u osječkoj vlasti.
Nažalost, on nije jedini takav beskrupulozni tip među našim "velikim domoljubima".


Ožalošćeni bivši članovi i glasači propale stranke prava iz Zagreba

Uz to, spomenuti vojni policajci zajedno s umirovljenim časnikom SIS-a iz Šibenika Stipom Jukićem­ bili su 2000-e primljeni od strane Mladena Ružmana, pomoćnika ministra obrane za sigurnost, načelnika SIS-a Davora Bišćana i savjetnika za sigurnost ministra obrane Ante Damjanovića, kojeg je Jasna Babić kao kuma Tihomira Blaškića proslavila u svojoj knjizi "Urota Blaškić".

Zanimljivo je da su Milković i Barišić u to vrijeme bili članovi SDP-a, ali su na sastanak u MORH-u primljeni preko HSLS-ovskih veza, jer je Jozo Radoš tadašnji ministar bio potpredsjednik te stranke. Sastanak je organizirao Ante Damjanović koji je svojedbono bio podređen načelniku SIS-a Stipi Rojnicu, u vrijeme kada je pomoćnik ministra za sigurnost bio kum Dražena Budiše, dr. Goran Dodig.

Dugogodišnji borci za istinu Milković, Jukić i Barišić iz MORH-a su ispraćeni obećanjem da će se ozbiljno pristupiti njihovim spoznajama, a kako je vrijeme prolazilo i nitko niti je pristupao, niti postupao, zamolili su me da s Antom Damjanović­ provjerim gdje je stvar zapela.

Na kavi s Antom Damjanovićem u kavani hotela Palace saznao sam da bi Radošev savjetnik za sigurnost više volio da se bavim slučajem njegova kuma Tihomira Blaškić, i hodočašća­ za Blaškića od Haaga do Nove Bile koje je on organizirao, nego što se zanimao za slučaj prijava vojnih policajaca i SIS-ovca za ratne zločince i kriminal.

Neprestano se čudio što to sve treba Mariu Barišiću i koji su njegovi motivi, te koju je školu Barišić završio.

45 lines, 13.09.2005.

U Zagrebu, 12.09.2007.

OBAVIJEST MEDIJIMA

U kaznenom postupku po privatnoj tužbi u sporu Hrvoje Šarinić/Radovan Smokvina održava se glavna rasprava

u petak, 14.09.2007. s početkom u 12.30 sati
pred Općinskim sudom u Zagrebu, sudnica br. 221/II
Kazneni odjel, Zagreb, Ilica 207 (križanje Ilice i Selske)

U raspravi će biti između ostalog ispitivan Hrvoje Šarinić o okolnostima na koji način i za koje svrhe je potrošeno ca. 100 milijuna Eura iseljeničkog novca s povjereničkog računa kod banke u Villachu, čiji je suosnivač i potpisnik bio Hrvoje Šarinić. Predmet rasprave će biti također povezanost novčanih transakcija s računa u Villachu s novčanim transakcijama pod kontrolom Vladimira Zagorca.

Iseljenik Radovan Smokvina je jedan od onih iseljenika koji su uplatili veći iznos novca za nabavu naoružanja za obranu Republike Hrvatske i traži da povjerenik Hrvoje Šarinić objasni i podastre dokumentaciju za svako plaćanje s tog računa koje je on potpisao. Prema medijskim izvorima iz Slovenije sadašnji predsjednik slovenske Vlade Janez Janša je također bio povezan s nekim transakcijama u vezi s kontom u Villachu, o čemu će biti također govora.

U slučaju da povjerenik Hrvoje Šarinić nije u stanju ili ne želi dokumentirati isplate s gore navedenog računa, Radovan Smokvina drži da postoji osnovana sumnja u pronevjeru tih sredstava zbog čega je Državno odvjetništvo u Klagenfurtu već pokrenulo istražni postupak i prepustilo daljnji kazneni progon hrvatskom pravosuđu, koje nikako da podigne optužnicu.

JURIS PROTECTA

Priča počinje prije 15 godina kada je u rujnu1992. godine, tadašnja čehoslovačka carina zaplijenila pet transportnih helikoptera MI-8 namijenjenih Hrvatskoj. Helikoptere, čija je dokumentacija tvrdila da su namijenjeni turističkom prijevozu, Josef Rothaichner je preko tvrtke »Ikona Frydlant« trebao prevesti u Hrvatsku. Češke vlasti su, pak, smatrale da su letjelice namijenjene vojsci te su, uskladu s tadašnjim UN-ovim embargom, zabranile izvoz.
Policijska istraga otkrila jeda je osim »Ikone«, na čijem se čelu nalazio Rothaichnerov poslovni suradnik Petr Winter, u transport helikoptera bila uključena i još jedna tvrtka iz obližnjeg Libereca, čiji čelnici danas sjede na optuženičkoj klupi zbog sumnji da su, prema izjavama čeških čelnika, »činili jedan od najvećih lanaca šverca vojne tehnologije na svijetu «. Riječ je o tvrtki »Agroplast«, o kojoj je Vjesnik u više navrata pisao, jer je Hrvatska od nje nabavila i nepotpuni sustav S-300, a čijim se direktorima Petru Pernički i Zbynki Švejnohi u Liberecu ponovno sudi zbog niza ilegalnih međunarodnih transakcija oružjem, između ostalih Iranu i Sjevernoj Koreji.
Upravo događaji s ponovljenog suđenje spomenutom dvojcu, koje je prije mjesec dana počelo u Liberecu, počinju ukazivati na moguću povezanost Wintera, Rothaichnera i Perničke.
Naime, osim što se Pernička prvi put od pokretanja postupka pojavio na suđenju (do tada mu se sudilo u odsutnosti), pozornost medija je privukao i prilično neuobičajen zahtjev tužiteljstva.
Naime, Državno odvjetništvo, kojega zastupa Jan Jakovec, zatražilo je izuzeće suca Petra Neumanna koji je do tada sudio u predmetu već jednom oslobodivši okrivljenike, uz obrazloženje da je prije nekoliko godina kao odvjetnik zastupao
Miloša Fichtnera u postupku za prijevaru draguljima u slučaju »Ikona«.

»Kralj krivotvorenih dragulja«

Obrazloženje zahtjeva tužiteljstva, koji razmatra češki Vrhovni sud, prvi put u jednome
sudskom predmetu povezuje Petra Perničku, dobavljača sustava S-300 s Petrom Winterom, »kraljem krivotvorenih dragulja«. Rothaichner prije 15 godina nije negirao svoj poslovni odnos sa »Ikonom«, no tvrdio je da surađuju isključivo na uvozu umjetnih gnjojiva.

Marin Dešković, Vjesnik, Petak, 7. rujna 2007.