U zadnje vrijeme sve me više izvora upozorava da Ante Glavan, načelnik jednog od sektora u SOA-aima više izgleda od Špire Miše postati SDP-ov šef SOA-e.
- Glavan je koristeći podatke koje je o Mesiću saznao tijekom slučaja Puljiz izgradio čvrstu vezu s Pantovčakom, a poznato je da bez predsjednikova supotpisa nema imenovanja šefa SOA-e. Još je zanimljivije da je Glavan, preko Ante Damjanovića, stupio u vezu s Antom Kotromanovićem, koji, izgleda, ima više utjecaja na predsjednika SDP-a Zorana Milanovića nego što a ima Ranko Ostojić, upozorava jedan od izvora bliskih saborskom odboru za nacionalnu sigurnost.
Ante Damjanović, osoba koja je navodno povezala Kotromanovića i Glavana, je kum Tihomira Blaškića. Blaškić je pak u izvrsnim odnosima sa Ivanom Račanom, sinom pokojnog predsjednika SDP-a. Ante Damjanović je devedeseth bio analitičar SIS-a, a svojedobno ga je SIS i uhitio pod sumnjom da je otuđio vojne dokumente koje je neovlašteno namjeravao dati na raspolaganje Blaškićevu odvjetniku Nobilu. Damjanović je kao HSLS-ovac pobjedom kolacije 2000-e postao savjetnik ministra obrane Joze Radoša za sigurnost.
Uz to, spomenuti vojni policajci zajedno s umirovljenim časnikom SIS-a iz Šibenika Stipom Jukićem bili su 2000-e primljeni od strane Mladena Ružmana, pomoćnika ministra obrane za sigurnost, načelnika SIS-a Davora Bišćana i savjetnika za sigurnost ministra obrane Ante Damjanovića, kojeg je Jasna Babić kao kuma Tihomira Blaškića proslavila u svojoj knjizi "Urota Blaškić".
Zanimljivo je da su Milković i Barišić u to vrijeme bili članovi SDP-a, ali su na sastanak u MORH-u primljeni preko HSLS-ovskih veza, jer je Jozo Radoš tadašnji ministar bio potpredsjednik te stranke. Sastanak je organizirao Ante Damjanović koji je svojedbono bio podređen načelniku SIS-a Stipi Rojnicu, u vrijeme kada je pomoćnik ministra za sigurnost bio kum Dražena Budiše, dr. Goran Dodig.
Dugogodišnji borci za istinu Milković, Jukić i Barišić iz MORH-a su ispraćeni obećanjem da će se ozbiljno pristupiti njihovim spoznajama, a kako je vrijeme prolazilo i nitko niti je pristupao, niti postupao, zamolili su me da s Antom Damjanović provjerim gdje je stvar zapela.
Na kavi s Antom Damjanovićem u kavani hotela Palace saznao sam da bi Radošev savjetnik za sigurnost više volio da se bavim slučajem njegova kuma Tihomira Blaškić, i hodočašća za Blaškića od Haaga do Nove Bile koje je on organizirao, nego što se zanimao za slučaj prijava vojnih policajaca i SIS-ovca za ratne zločince i kriminal.
Neprestano se čudio što to sve treba Mariu Barišiću i koji su njegovi motivi, te koju je školu Barišić završio.
A aktualni ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko nastavlja s rekonstrukcijom mega špijunske agencije računajući da će kad HDZ ponovno osvoji vlast, on s mjesta ministra policije, preko svojih ljudi, raditi sa SOA-om što ga je volja.
Za svoga nasljednika Karamarko priprema pomoćnika Josipa Buljevića koji se istaknuo u lovu na Antu Gotovinu i Hrvoja Petrača. Buljeviću se često odobrava službeni put u SAD gdje, navodno, privatno posjećuje Jelenu Vreš, akreditiranu predstavnicu SOA-e u Washingtonu. On uživa posebne pogodnosti, pa su mu u službeni audi
ugrađene sve ručne komande iako nije invalid bez nogu. Cijena te privilegije u eurima je jednaka cijeni još jednog automobila.
Na Buljevićevo traženje Karamarko je za šefa svog kabineta postavio Tomislava Milčića, bivšeg agenta POA-e koji je trebao svjedočiti u njemačkm procesu Krunoslavu Pratesu.
Prijatelja Mirka Norca, donedavnog šefa Centra SOA-e Zagreb, Karamarko je unaprijedio na mjesto šefa unutarnje sigurnosti SOA-e.
Nedavno je u SOA-u stigao zahtjev obrane generala Mladena Markača da se dva djelatnika agencije (Ante Letica i Svibora Kikerec) pojave na haškom suđenju kao ekspertni svjedoci kako bi potvrdili autentičnost nekih HIS-ovih dokumenata o "Oluji". Krugovi biski ICTY-u pretpostavljaju da je taj zahtjev diktirao Miroslav Šeparović, odvjetnik kojem je Haag zbog sukoa interesa zabranio Markačevo zastupanje. Šeparović je bio i šef HIS-a i upoznat je tko je što radio u toj službi.
Karamarko je odbio zahtjev da Ante Letica ekspertno svjedoči u Haagu jer je sin admirala Svete Letice trenutno na položaju koordinatora rada centara SOA-e i jer je riječ o špijunu odanom Josipu Perkoviću, alfi i omegi svih hrvatskih špijuna.
Ante Letica je špijunsku karijeru započeo osamdesetih u splitskoj UDBA-i gdje su mu nadređeni bili Ladislav Pivčević, aktualni šef Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i Stipe Perković, umirovljeni brat Josipa Perkovića.
Promjena vlasti ga je zatekla na službi u Zagrebu, a operativci zagrebačkog SZUP-a su ga 1991. uhitili na Zrinjevcu kada je određene dokumente UDBA-e otuđio iz sjedišta SZUP-a i namjeravao ih predati Branku Traživuku, jednom od KOS-ovih "Labradora". Darko Starčević i Darko Domišljanović koji su ispred zagreačkog SZUP-a rukovodili hvatanjem "Labradora" ostaisuaočarani kada je Ante Letica na intervenciju Josipa Perkovića, Šuškovog glavnog SIS-ovca oslobođen i eksprsno zaposlen u MUP-u.
Neposredno nakon toga, Ante Letica je, prema tvrdnjama Doboroslava Parage, ispred MUP-a sat vremena prije atentata na Antu Paradžika poslao priopćenje da je dopresjednik HSP-a smrtno stradao. To se sasvim lijep uklapa u jedno svjdočenje po kojem su Josip Perković, Zoran Udiljak i Krešo Bralić pola sata prije Paradžikova ubojstva pod punom ratnom opremom napustili SIS odvezli se na mjesto budućeg zločina.
Osobe koje namjeravaju dati iskaz o ovome Državnom odvjetništvu čim se sa čela te institucije maknu Mladen Bajić i Dragan Novosel, kažu da nema nikakve sumnje da su Perković i Letica koordinirano djelovali u slučaju Paradik, s tim da je Letica, obzirom na svoj dokazani kukavičluk zbog treme poranio s priopćenjem "da je slučaj Paradžik stavljen ad acta".
Da se Letica, koji inače ne slovi za osobito visprenog špijuna ne bi iskomprimitirao u Haagu, Karamarko je odlučio da haaškim istražiteljima da iskaz Svibor Kikerec, koji je u HIS-u bio i pomoćnik, pa kasnije akreditirani predstavnik OA-e u Moskvi, a danas zamjenik veleposlanika Bože Kovačevića, u rangu ministra savjetnika.
Briga Karamarka što na taj način ugrožava funkcioniranje hrvatske diplomacije, posebno na tako osjetljivom mestu kao što je Rusija. Glavno je da Letica ne iskompromitira njegovu firmu i špijunskog "Tatu" Josipa Perkovića.
Karamarko i inače nema veze o međunarodnim pravilima špijunske profesije, pa je s mjesta načelnika sekora za suradnju SOA-e sa stranim službam smjenio djelatnika koji se ngativno izrazio o činjenici da je SOA određene povjerljive informacije koje dobila od francuske službe, unatoč međunarodnom špijunskom pravilu "Treće strane" koje zabranjuje prosljeđivanje dobivenih infoa trećim stranama, dostavila ruskoj službi. Zbog inzistiranja na poštivanja međunarnih normi, šef suradnje prjemješten je a mnogo manje bitno i značajno slabije plaćeno mjesto u zagrebački Centar SOA-e.
Karamarko je ustrojio i poseban odjel za zaštitu ravnatelja koji broji 15 ljudi, a za šefa im postavio stanovitog prosijedog, nabildanog 45-godišnaka Samira Ćuskića, za kojeg se ne bi trebalo začuditi ako se ispostavi da pripada nanbudo timu Zijada Mahmuljina Udovičića, kojeg je Karamarko zaposlio u SOA-i da poradi na posebnim vještinama naših elitnih špijuna.
Da parafraziram druga Tita: S takvim špijunima ne moramo se bojati za budućnost Hrvatske!