30
ponedjeljak
srpanj
2007
YOUR SPIRIT AND MY VOICE In ONE COMBINED...
''Što želite od mene?'', upitala sam drsko.
''Želim razgovarati. Pravila kažu da morate poslušati nastavnike, zar ne?'', upita Elaine, podignuvši obrvu.
''Da, ali Maggie nikad ne poštuje pravila'', upade Amanda.
Elaine ju samo pogleda, a zatim se okrenu natrag meni. ''Molim te, pođi sa mnom'', ponovila je, ovaj put nešto blažim glasom.
Kimnula sam glavom i zaogrnula svoju crnu pelerinu. Nisam imala drugog izbora, premda uopće nisam željela čuti njezinu stranu priče.
''Izvoli, Margaret'', reče Elaine, pokazavši mi rukom na naslonjač preko puta njezinog. Sjela sam se i prekrižila noge. Prkosno sam ju gledala u oči, kako bih joj dala do znanja da sam na Lujizinoj strani.
''Istina je da nikad nisam bila u dobrim odnosima s tvojom mamom. No, to nije bila moja krivica'', počela je, nabacivši masku nevinašceta na lice. ''Ona je bila ta...''
Prekinula sam ju. ''Profesorice Brown, što točno želite od mene?'', upitah.
Nasmiješila se i uhvatila me za ruku. Brzo sam se izmakla. ''Želim ispraviti neke pogreške iz prošlosti. I želim da znaš da, iako se nikad ranije nismo imale priliku upoznati, možeš računati na mene. U svakom pogledu'', nastavi ona.
''Hvala vam'', rekoh, okrenuvši očima. ''Nepotrebno, ali hvala.''
''Ne moraš mi persirati. Teta sam ti'', odvrati ona slatkastim glasom.
''U redu, teto. Mogu li sada ići?'', upitah.
Kimnula je glavom. ''Idi. I, molim te, reci Amandi da sutra poslije prvog sata navrati do mene'', rekla mi je, dok sam izlazila iz njezinog kabineta. ''I zapamti, ako nešto budeš trebala, ja sam tu.''
Niti za tren joj nisam povjerovala. Niti za tren. Valjda sam bila toliko dobra glumica i lažljivica da sam mogla odmah prepoznati tko mi mulja. I bila sam gotovo sigurna da je Elaine jedna takva osoba.
Ili sam možda ipak preoštra prema njoj? Možda sam zatrovana mržnjom koju je Lujiza podijelila sa mnom. Možda jednostavno više nisam u stanju ikome vjerovati... Možda sam jednostavno isuviše sebična...
No veća je mogućnost da imam pravo kad kažem da je Elaine lagala...
***
''Hej, Maggs, što imamo prvi sat?'', upitala me je moja prijateljica Roxxane Taylor Kaylie Kent, dohvativši šolju čaja sa stola.
''Preobrazbu'', odvratih, trpajući kolače u usta. Bila sam toliko zaokupljena doručkom da čak nisam stigla kukati što ću pedeset minuta morati slušati McGonagalličine prijetnje i žalbe na duševnu bol koju joj navodno nanosim.
Roxxane se zagrcnula i ispljunula čaj na Alexisinu pelerinu. ''Oh, Bože, zašto me ovako kažnjavaš?!'', zakukala je. ''Cijelog života sam bila poštena! Vjerno sam služila Gospodaru, ponižavala Gryffindore, zavitlavala profesore... da li sam ja nečim zaslužila da me ovako kažnjavaš?!''
''Nećeš dočekati odgovor, čajopljuvalo!'', prosikta Alexis. Položila je ruke na Roxyin vrat i počela da ju davi.
Poslije doručka koji je Roxy preživjela samo zahvaljujući Haleyinoj spasonosnoj intervenciji, moja sestra i moje prijateljice su otišle na sat Preobrazbe. Na moju veliku sreću, nisam bila u situaciji da im se pridružim. Morala sam posjetiti svog starog prijatelja...
''Hej, Hagride!'', uzviknuh, potrčavši prema njegovoj kolibi.
Glasno je otpuhnuo i pogledao u nebo. ''Što sam ja Bogu skrivio?!'', zakukao je. Nasmijala sam se i stala nekoliko centimetara dalje od njega.
''Što hoćeš, Voldemortice?!'', upita on ljutito.
''Nije ti hladno ovdje?'', upitah ga, ne obazirući se na njegovo pitanje.
Stisnuo je zube. ''Ne! Gubi se!'', urlao je.
''Sram te bilo. A ja ti samo želim pomoći da se ugriješ'', rekoh, izvadivši štapić iz pelerine. ''Incendio!''
U sljedećem trenu, vrh Hagridove goleme brade se zapalio. Urlao je kao da ga netko kolje, a potom se počeo bacati po travi. Crkavajući od smijeha, vratila sam štapić u pelerinu i potrčala prema školi. Hagrid je pojurio za mnom, mlateći rukama svuda oko sebe. Znala sam da ću imati problema zbog ovoga, ali si nisam mogla uskratiti zadovoljstvo da maltretiram tog debelog manijaka.
''Gospođice Riddle, otkud vam pravo da kasnite?!'', zaskoči me McGonagallica, prije no što sam i uspjela pošteno otvoriti vrata. ''Ne želite valjda da Slytherin ode u minus sa bodovima?!''
''Tko? Ja? Niet!'', uzviknuh zadihano, sjednuvši se u klupu kraj Amande, koja se prigušeno smijala. Ona fakat uživa kad sam ja u nevolji.
''Još ćemo se mi obračunati'', prosikta McGonagallica, a potom izvadi knjigu iz svoje ladice i poče nas smarati sa stvarima koje ćemo učiti ove godine.
''Maggie, gnome iritantni, opet si maltretirala jadnog Hagrida?'', upita Alexis, povukavši me za rukav pelerine.
''Naravno. I opet me je pojurio'', pohvalila sam se, okrenuvši se prema klupi u kojoj su sjedile Alexis i Melody..
''Žao mi je samo što te nije stigao'', reče ona. Potom je odmahnula glavom i počela prepisivati neke podatke sa ploče. Nezainteresirano sam podigla noge na stol i počela črčkati po svojoj bilježnici. Vidjela sam da me McGonagallica ljutito promatra (veliko čudo, hehe...), no nisam se obazirala. Jedina stvar koja me je začudila je to što me matora vještica nije opomenula.
Do kraja sata, u bilježnicu nisam zapisala ništa od onoga što mi je bilo potrebno za učenje... Mnogo puta sam ispisala jednu te istu riječ. Osveta... Osveta... i ponovno Osveta. Toliko jako sam prislonila olovku uz papir da sam ga gotovo pocijepala.
''Hej, Amanda...'', započela je Isabell, koja je sjedila u klupi ispred mene. Okrenula se da nešto pita moju sestru, a potom je primijetila moje škrabotine. ''Maggie, koji vrag ti izvodiš?''
Nasmiješila sam se. ''Potpisujem se. Znaš, moje srednje ime...'', rekoh uvjerljivo.
Ona kimnu glavom. ''Ah, u redu onda. Amanda, možeš li mi posuditi knjigu iz Preobrazbe jer sam ja svoju zaboravila u društvenom?'', upitala je, okrenuvši se natrag k mojoj sestri.
Morat ću biti malo opreznija, rekoh sebi, zatvorivši bilježnicu na kojoj sam nacrtala Tamni znamen. Na svu sreću, Isabell to nije primijetila. No, iskreno, ne bi me bilo briga ni da je... Znala sam da više neću moći držati ovaj bijes u sebi. Znala sam da neću još mnogo izdržati... Imala sam potrebu zavrištati na sav glas:''Sve vas mrzim!'' Svakim danom, moći koje sam naslijedila od Voldemorta su rasle. Svakim danom, postajala sam mu sve sličnija... Osjećala sam to. Osjećala sam Moć... I Mržnju... Zauvijek.
Ipak, morala sam se truditi da sve to potisnem... Bar dok Potter i njegova sestrica Megan ne budu mrtvi. Dok ne padnu pod ljepotom crne magije... A onda, doći će moj dan. Doći će dan kad će Nasljednica uništiti sve koji joj se suprotstave... Doći će dan kad će svi upoznati pravu Margaret Annabell Revenge Riddle.
***
''Sis, što Elaine hoće od mene?'', upitala je Amanda, dok smo ju Alexis, Draco, Roxy, Amy i ja pratili do Elaineina kabineta.
''Glumit će ti dobricu i dva sata će kenjati kako možeš računati na nju'', rekoh, potapšavši ju po ramenu. ''Izdrži.''
Nasmijala se. ''OK. Vidimo se onda na satu. I recite Snapeu da ću kasniti!'', doviknula je, odškrinuvši vrata.
''Ah, da...'', uzdahnula sam. ''Sad imamo Napitke.''
''Ja imam Obranu kod Lexy. Blago vama'', rekao je Draco.
''Nemoj da ti sad nabijem ovaj štapić u grlo, idiote zalizani!'', povika Alexis na njega. ''Mrzim Snapea gotovo koliko i Maggs mrzi Pottera.''
''Auuu...'', reče Roxy. ''Znači, stvarno ga mrziš.''
Draco me je zagrlio. ''Ne vjerujem da netko može mrziti kao moja Maggie'', rekao je, sklonivši pramen kose s mog lica.
''Tu se moram složiti'', nasmijala sam se.
No, nisam se dugo smijala. Krajičkom oka ugledala sam Dumbledorea i Hagrida kako nam prilaze. A bilo je poprilično smiješno vidjeti Hagrida bez brade.
''Eno je!'', uskliknula je ta gromada koja se prije pola sata zapalila na dvorištu, pokazavši rukom na mene.
Dumbledore ga sumnjičavo pogleda. ''Gospođica Riddle? Siguran si da je ona istrebila tvoju bradu?'', upitao je ozbiljno.
''Tko bi drugi bio u stanju izazvati probleme već prvog dana škole?'', uzvrati Hagrid, strijeljajući me pogledom. Iskezila sam se.
''Imaš pravo'', složi se Dumbledore. A potom se okrenuo meni. ''Gospođice Riddle...''
Prekinula sam ga. ''Nije istina!'', uzviknuh. ''Nisam ja. Ne bih se čudila da si je on sam zapalio bradu kako bi mene okrivio!''
''Sigurno je bilo tako. Sjećate se kad smo mu pustili skakavce u kolibu i da je zbog Maggie i Amande završio u invalidskim kolicima?!'', branila me je Alexis.
Dumbledore je jedno vrijeme šutio. Izgledao je kao da razmišlja (čuda se dešavaju). ''Hmmm... to mi zvuči vrlo vjerojatno'', rekao je naposlijetku. ''Hagride, Maggie ti se doista zamjerila prošle godine, ali to nije razlog da ju uvaljuješ u nevolje. Vjeruj mi, slutim da će ih i sama dovoljno napraviti.''
''Tako je, profesore'', složih se, glumeći vragolastu curicu koja sam bila kad sam tek došla u Hogwarts. No, to i je bilo to; gluma. Jer, dok sam govorila, pred očima mi je bilo Voldemortovo lice... Njegov pogled, njegove oči... I u trenu sam osjetila kao da je tu. Kao da je postao dio mene... Kao da smo jedno...
P.S. Eto, nadam se da vam post nije predug. Uzgred, pisala sam i stafetu (10 stvari o sebi) na Lexy, pa koga zanima, neka svrati.
Kiss!!!
komentiraj (39) * ispiši * #
23
ponedjeljak
srpanj
2007
HEART ONCE BOLD NOW TURNED TO STONE...
''Ne lupetajte'', reče McGonagallica, odmahnuvši rukom. ''Ulazite unutra da ne biste izišli kroz zatvoren prozor!''
Dok nas je gurala prema vratima, šapnula sam Dracu:''Ovo je suludo. Fakat nemam pojma za tu sestričnu.''
''Smiri se, Maggs'', odvrati on šapatom, gledajući u McGonagallicu. ''Vjerojatno je opet nešto pobrkala.''
Vratili smo se natrag za naš stol. Nekoliko trenutaka kasnije, McGonagallica je započela s prozivkom prvašića. Kad su svi oni razvrstani, došao je red na nove učenike. Anduril, Amy i Haley su završile u Slytherinu. Nakon što su nam se pridružile za stolom, prestala sam pratiti prozivanje. Zabavila sam se pravljenjem popisa ovogodišnjih spački za Pacolikog. Sve dok...
''Stephanie Riddle!'', reče McGonagallica.
Podigla sam pogled. Odmah sam ju prepoznala... Bila je to ona djevojka koja me je tog jutra čudno promatrala na peronu. Prišla je stolcu i profesorica joj je stavila klobuk na glavu. Istog trena, začuo se uzvik:''Slytherin!''
Stephanie se osmjehnula i sjela za naš stol. Na svu sreću, mnogo dalje od mene. Svi su zapljeskali. Svi osim mene i Amande. Nas dvije smo se zbunjeno gledale. Stephanie Riddle? Naša sestrična? Nitko nam nikad nije govorio o njoj. Nismo uopće znale da postoji... Baš kao ni Elaine Brown. Sve do danas. Lujiza i Voldemort su imali dobre razloge zašto su nam tajili te članove obitelji... Znam da jesu. Oni nas nikad ne bi lagali bez razloga. Sad znamo razloge zašto se Lujiza i Elaine mrze, no što je sa Stephanie?
''I, posljednja učenica... Megan Johnson!'', uzviknu McGonagallica.
Ispustila sam olovku. Osjetila sam knedlu u grlu. To je bila ona... Neprijateljica. Potterova sestra. Megan Johnson. Iako ju uopće nisam poznavala, iako ju nikad ranije nisam vidjela, osjetila sam navalu bijesa u trenu kad sam ju ugledala. Mržnja... Prezir... Bijes... Moji vjerni prijatelji su opet bili tu. Opet su ovladali mojim umom.
''Gryffindor!'', zaderao se klobuk, a Megan se nasmiješila i prišla njihovom stolu. Zagrlila je Harrya. Došlo mi je da se zbljujem kad sam ih vidjela skupa. Dvije osobe koje sam najviše mrzila stajale su nekoliko metara dalje od mene, a ja sam bila nemoćna... Nisam ih mogla ozlijediti, a još manje ubiti. A tako sam im željela nanijeti Bol... Počela sam stezati pesnice. Kako sam ih samo mrzila...
''Maggie, da li si dobro?'', upita Melody, položivši ruku na moju.
Duboko sam udahnula i kimnula glavom. ''Jesam. Mislim da jesam...'', promrmljala sam, dohvativši čašu soka. Stisnula sam ju toliko jako da je napukla. Vjerojatno bih ju i slomila da mi ju Melody nije otela i sklonila na sigurno.
Dumbledore je pljesnuo rukama. ''Prije nego što započnemo sa večerom, želio bih dodati kako mi je čast predstaviti novu profesoricu Povijesti magije. Pozdravite Elaine Brown.''
Blagovaonicom se zaorio još jedan pljesak, no ja niti u njemu nisam učestvovala. Samo sam uzdahnula, pomislivši na to kako je preda mnom duga i teška godina. Primijetila sam da Elaine gleda u mene, no nisam joj željela uzvratiti pogled.
U tom trenu, osjetila sam kako me je netko dodirnuo po ramenu. Naglo sam se okrenula i ugledala Stephanie.
''Bok!'', reče ona veselo. ''Ti si moja sestrična Margaret Annabell Revenge?''
''Ne'', odbrusila sam. ''Ja sam Maggie.''
Sjela se između mene i Amande. ''A ti si Amanda, zar ne?'', upitala je.
''Da. Jesam'', odvrati Amanda, odmjerivši ju od glave do pete.
''Ja sam Stephanie. Znate, moj otac Lucas Riddle je bio polubrat vašeg oca'', poče ona. ''Nisam ni znala za vas dvije dok mi majka nije saopćila da ću se prebaciti u Hogwarts.''
''A tko je tvoja majka?'', upitala je Melody.
''Maribelle Lavigne. Paukova sljedbenica'', reče Stephanie.
Pričale smo s njom još neko vrijeme, sve dok se nije vratila k svojim prijateljicama. Poslije mi se i nije činila tako loša. Ili sam se barem trudila da samu sebe ubijedim u to... Amanda se nije složila sa mnom.
''Isfolirana je'', rekla je. ''I previše plastična.''
Nisam znala što da mislim. Stephanie je mogla biti i najsimpatičnija osoba na svijetu, no to i dalje nije objašnjavalo zašto mi Voldemort nikad nije govorio ni o njoj niti o svome polubratu....
Trudeći se da zaboravim na to, prišla sam stolu Gryffindora kako bih se upoznala s Megan. Bilo je pomalo neobično opet sjediti sa svima njima... Znala sam da me svi tamo mrze, no to mi je bilo tako svejedno... Jer ja sam njih mrzila još više.
''Hej, bok, Megan!'', uzviknuh oduševljeno, sjednuvši se između nje i Ashlee McGuire. ''Ja sam Maggie Riddle.''
Rukovale smo se, a ona se izvještačeno nasmiješila. Ja takođe.
''Megan Johnson. drago mi je'', rekla je.
''Jako mi je drago što ste se ti i Harry napokon našli'', nastavila sam, ne skidajući lažni osmijeh s lica.
Potter se nasmiješio. ''Hvala ti, Maggie. Lijepo je znati da brineš.''
Njegov osmijeh je zračio jednim čudnim osjećajem... Osjećajem koji nazivaju ljubavlju. Čula sam kad je o tome govorio Ronu i Hermioni. Znala sam da je zaljubljen u mene. I odlično sam znala kako ću to iskoristiti...
''Tako je'', dodade Anna. ''Lijepo je znati da si ipak... khm, normalna.''
''Vjerujte, to što sam se vratila u Slytherin me uopće nije promijenilo'', ubjeđivala sam ih. ''Želim se i dalje družiti s vama.''
Na Anninom se licu pojavio smiješak.
''Fakat mi je drago to čuti od tebe'', javila se i moja nekoć super frendica, Isabell Black. Ona i Anna su bile osobe koje su mi i dalje bile drage, bez obzira na to što su u Gryffindoru... No nisam mogla imati tako dobar odnos s njima. Pogotovo ne sa Isabell. Ne sa nećakinjom Sirusa Blacka...
Ne sa nekim tko je bio na strani osobe koju sam najviše mrzila.
Tada se moj i Hermionin pogled sretoše. Gledala me je sa mržnjom i nevjericom. A potom je usnama oblikovala riječ:''Zmijo.''
***
''Kakvo veče!'', uzviknula je Amanda, dok smo se spremale za spavanje.
Raspustila sam kosu i potvrdno kimnula glavom. ''Slažem se. Baš krasan početak godine'', rekoh, otvorivši prozor.
''Ako je ovo početak, Bog zna što će biti poslije'', reče Alexis.
Haley, koja nam se ove godine pridružila u spavaonici, legla je na svoj krevet i nasmiješila se. ''Možda i neće biti tako loše'', reče ona.
''Neće'', složila sam se. ''Naravno da neće. Jer dolazi Smrt...''
Amanda, Haley i Alexis me pogledaše. ''Molim? Što ti to govoriš?'', upita me Alexis začuđeno.
''Govorim o Smrti. Govorim o boli...'', mrmljala sam zaneseno, dok je hladni vjetar duvao kroz moju kosu. Željela sam da noć traje vječno... Mjesec i zvijezde su svjetlucale na kao da mi daju snagu da nastavim... Kao da mi daju snagu da se borim protiv Dobra i dalje... Kao da mi žele reći da sam izabrala ispravan put. Noć je bila moje vrijeme...
''OK, lutko, ti si sad i zvanično pukla'', reče Amanda, legnuvši u krevet. Zamotala se u pokrivač i glasno zijevnula.
Haley se nasmiješila i dohvatila raspored sati sa stola. ''Pa, tu se moram slož... oh, jebo te sveti patuljak!!!'', uzviknula je, lupivši šakom o zid. Potom je zajaukala od bola. ''Ajme, slomila sam ruku!''
''Pusti sad ruku'', rekoh. ''Što se desilo?''
Stežući ruku u zglobu, Haley reče:''Sutra prvi sat imamo Preobrazbu.''
Frknula sam. ''Krasno. Što gore od tog može da nam se desi?'', zakukala sam. Pomisao da je prva stvar koju ću vidjeti kad ustanem iz kreveta McGonagalličino lice tjerala me je na povraćanje. Doista, što može biti gore od ovoga?
''Hmm...drugi sat imamo kod Snapea'', reče Alexis, uzevši raspored sa Haleyinog kreveta. ''Treći kod Elaine, a četvrti kod Lexy.''
''Evo odgovora na tvoje pitanje'', dobaci Amanda, potapšavši me po ramenu.
Počele smo se smijati, mada smo zvučale kao hijene. U tom trenu, netko je pokucao na vrata naše spavaonice. Sve četiri smo se okrenule.
''Vjerojatno nas opet Melody zafrkava'', šapnu Alexis.
''Sto posto'', dodade Amanda.
''Gledajte ovo'', rekoh im.
Pročistila sam grlo, okrenula se u pravcu vrata i uzviknula:''Marš, budalo!!!''
No, u tom trenu, vrata se otvoriše i unutra stupi Elaine.
''Molim vas, Margaret, dođite u moj kabinet. Željela bih popričati s vama'', rekla je, pokazavši mi rukom da pođem za njom.
Oči su joj svjetlucale nekim neprirodnim sjajem. Nekom neizrecivom mržnjom. Prostrijelila me je pogledom, i na tren sam imala neki ludi osjećaj da u meni vidi Lujizu...
Nastavit će se...
P.S. Kako pišem već nešto više od godinu dana i isto toliko vremena kreiram lik Maggie, zamolila bih vas da mi u komentarima odgovorite na neka pitanja o njoj. Samo kako bih vidjela što vi mislite. Unaprijed hvala!
1. Što vam se najviše dopada kod Maggie?
2. Što vam se najmanje dopada kod nje?
3. Kako ju zamišljate?
4. Što mislite o njezinoj odanosti Voldemortu i zašto?
5. Kako biste ju opisali u tri riječi?
6. Da možete završiti priču umjesto mene, kakvu biste sudbinu namijenili Maggie?
:=D. Eto, to bi bila ta pitanja…
I to bilo sve za sada...
Kissach!!!
komentiraj (47) * ispiši * #
15
nedjelja
srpanj
2007
ELAINE BROWN
PART TWO
''Molim? Ti imaš sestru?'', upitah zbunjeno, kad smo sjele na krevet u mojoj sobi. Lujiza je uzdahnula i prevrnula očima. ''Tako je. Elaine je moja sestra'', poče ona. ''Moja dvije godine starija sestra. Nikad nismo bile mnogo bliske, bile smo totalno različite u svemu, izuzev jednoga. Obje smo voljele crnu magiju. No, ja sam po tom pitanju bila bolja od nje.''
Kimnula sam glavom. U trenu sam zaboravila na pakiranje i Hogwarts. Željela sam čuti tu priču o njezinoj sestri. Željela sam čuti priču o Elaine Brown do kraja.
''Isprva smo obje pohađale Rosewhite, ali je ona iznenada postala gora nego obično. Počela me je mrziti u pravom smislu te riječi. Nisam mogla trpiti njezin teror, te sam nagovorila tetu da me prebaci u Hogwarts, gdje sam i završila školovanje'', nastavi Lujiza.
''U čemu je onda problem?'', upitah.
''Nisam još završila. Nekoliko godina kasnije, Voldemort i ja smo okupili naše sljedbenike i uzdigli se iznad svih ostalih kao novi Gospodari Tame. Za sve to vrijeme, nisam uopće kontaktirala sa Elaine. Sve do onog dana kad sam rodila tebe i tvoju sestru'', reče ona.
Sad sam već grickala nokte od nervoze. ''Ma daj, nemoj me sad držati na žeravici!'', rekoh, promijenivši položaj na krevetu. ''Pričaj dalje!''
Nasmiješila se. ''Tog dana, Elaine je skupa s Mattom, Lexy i Marcousom došla u dvorac. Iz bolesne ljubomore, otkrila je aurorima lokaciju našeg dvorca. I ti prokleti idioti su došli i odveli me u Bastillu, i to u isto vrijeme kad je Voldemort poražen od strane Potterovih'', rekla je, a potom joj se oteo bolni uzdah. ''Lexy je uzela tebe, odnosno stariju kći za koju je Marcous prorekao da će biti nasljednica svojih roditelja.''
''A Matt je uzeo mlađu kći koja će biti najveća neprijateljica sestri i roditeljima'', završila sam. ''Znači, Elaine je glavni krivac što si ti...''
Prekinula me je. ''Tako je. Moja vlastita sestra je kriva što sam provela četrnaest godina u tamnici Bastilli'', prosiktala je, stisnuvši šake.
Nisam znala što bih rekla. Cijela ta priča je bila i više nego tragična. Mislila sam da je nemoguće mrziti vlastitu sestru, no sad vidim da nije tako... Sad sam i ja, koja ju uopće nisam poznavala, počela mrziti Elaine Brown.
Ugrizla sam se za usnu. ''Žao mi je'', rekla sam.
''No, to nije sve'', nastavi Lujiza. ''Ove godine, Elaine je došla u Hogwarts. Predavat će Povijest magije. Želim da se čuvaš, Maggie. Ne vjeruj joj. Ignoriraj ju što je više moguće. Neću da ti se približava, razumiješ?''
Kimnula sam glavom. ''Uredu. Ne brini'', rekoh.
U tom trenu, u sobu je utrčala Amanda. ''Maggie, spremaj se već jednom! Zakasnit ćemo!'', povikala je.
Sad mi je drago što sam ju poslušala i započela sa pakiranjem. Jer, malo je falilo da zakasnimo na Hogwarts Express, pošto sam joj prepričavala priču o našoj davno izgubljenoj teti. Dotrčale smo na peron 9 i tri četvrti nekoliko minuta prije polaska vlaka. Tamo je već bila ogromna gužva. Dok smo se pokušavale probiti, spazila sam jednu djevojku duge plave kose i očiju koje su čudno svjetlucale. Stajala je nekoliko koraka udaljena od mene i promatrala me. Uzvratila sam joj pogled, pitajući se tko je ona. Nije mogla biti mnogo starija od mene, ali ju nikad ranije nisam vidjela u Hogwartsu.
''Hej, Maggie, Amanda!'', iz razmišljanja me je trgnuo dobro poznati glas. Lenin glas. Okrenula sam se i ugledala ju kako skupa sa Dracom, Crabbeom, Goyleom, Alexis i Melody ide prema meni. Vrisnula sam i potrčala im u susret.
''Svi ste mi falili!'', uzviknuh veselo. Draco me je poljubio, a potom su Leni, Alexis i Melody navalile na mene i Amandu. Na svu sreću, Crabbe i Goyle su bili isuviše zaokupljeni krađom čokoladica iz dućana. Kad smo se svi izgrlili i izljubili, otišli smo zauzeti mjesto u vlaku.
''Pa, kako je bilo kod Gospodara i Gospodarice?'', upita Draco, kad smo se smjestili u posljednji prazan odjeljak.
''Sjajno. Osim jednog djela...'', rekoh, prisjetivši se onog trenutka kad smo Lujiza i ja zamijenile tijela, te cijele one frke oko eliksira ibisove krve.
Alexis me znatiželjno pogleda, otvarajući kesicu čipsa. ''Kojeg dijela?'', upitala je.
''Duga priča'', nasmijala se Amanda. Njoj je sve to još uvijek bilo smiješno.
''Imamo vremena'', ubaci se Leni.
Kimnula sam glavom i ispričala im cijelu priču. Počevši od borbe s Peytonovima, pa sve do sna u kojemu me je Andreina molila za pomoć. Kad sam završila, i kad je Alexis od uzbuđenja čips ispao iz usta, na vratima našeg odjeljka su se pojavile tri djevojke. Izgledale su pomalo zbunjeno.
''Oprostite...'', reče jedna od njih. ''Ima li mjesta?''
Amanda se ljubazno nasmiješila. ''Naravno'', reče ona. ''Samo sjednite.''
''Hvala'', reče ona. ''Usput, ja sam Haley. Haley Joy Heron.''
''Ja sam Amy Elizabeth Phillips'', reče druga djevojka.
''A ja sam Anduril Jones'', reče treća djevojka.
Svi moji prijatelji su se predstavili, a potom je došao red na mene i moju sestru.
''Ja sam Amanda Harrison Riddle'', rekla je.
''Ja sam Margaret Annabell Revenge Riddle'', rekoh im. ''No, možete me zvati Maggie.''
''Oh, vi ste Maggie i Amanda?'', upita Haley s divljenjem.
''Gospodar i Gospodarica su nam pričali o vama'', dodade Anduril.
Zbunjeno sam ih pogledala. ''Gospodar? Gospodarica? Vi ste smrtonoše?'', upitah.
''Tako je'', kimnu Amy. ''I smrtonoše i Paukovi sljedbenici. Ranije smo pohađale školu crne magije Blackgrave, ali je Gospodar odlučio da se prebacimo u Hogwarts.''
Nekoliko sati kasnije, napokon smo stigli među zidine Hogwartsa. Bilo je lijepo nakon toliko vremena ponovno oštetiti vrata Hagridove kolibe i vidjeti McGonagalličino osušeno lice. Dok je ista držala predavanje novim učenicima i prvašićima, mi ostali smo krenuli prema Blagovaonici. Na hodniku smo susreli Pacolikog.
''Hej, profesore Snape!'', uzviknuh veselo, mašući mu.
''Samo da vas upozorim, preko praznika sam renovirao svoj kabinet. Ako mu se nešto dogodi...'', reče on.
''Ne brinite, profesore'', reče Draco. ''Bit ćemo mirni.''
''Baš kao i prošle godine'', dodadoh.
Pacoliki kimnu glavom. ''Tako tre... samo malo!'', uzviknu on, kad smo moji prijatelji i ja već jurili prema vratima blagovaonice. ''Bando razbojnička, vraćajte se ovamo!''
Sjele smo se za stol Slytherina sa svojim prijateljima. Za profesorskim stolom je sjedio matori ludak Dumbledore. Desno od njega je sjedila Lexy, a lijevo jedna žena duge crne kose i lijepih plavih očiju. Pomalo nalik na Lujizu, pomalo nalik na Amandu, a pomalo nalik i na mene. Odmah sam shvatila, to je ona. To je moja teta, Elaine Brown.
Nisam željela da primijeti kako ju gledam, te sam skrenula pogled na svu tu hranu koja se nalazila na stolu. Iz nekog razloga, uopće nisam bila gladna. Dok su se Crabbe i Goyle već gušili kolačima, Leni me je potapšala po ramenu. ''Maggs, što nije uredu?'', upitala je.
Nasmijala sam se. ''Sve je OK'', odgovorila sam.
Istog trena, netko me je povukao za rukav pelerine. Okrenula sam se i ugledala ga... Bio je to onaj gmaz Potter. U trenu kad sam vidjela njegovo lice, njegov ožiljak i njegov glupavi osmijeh, mržnja me je ponovno preplavila. Opet je ovladala sa mnom... Opet me je otrovala u svojoj ljepoti. Opet sam spoznala bijes... No, znala sam da moram glumiti. Nisam smjela sve upropastiti. Zato sam se nasmiješila i veselo rekla:''Hej, Harry! Kako si?''
''Sjajno'', reče on. ''Sudeći po tome da sam se napokon riješio rođaka. Kako si ti?''
Zadržala sam osmijeh na licu. ''Fenomenalno. Čula sam da su pronašli tvoju sestru'', rekoh, prelazeći na stvar.
''Tako je'', reče Potter. ''Želiš li doći za naš stol i upoznati se s njom kad bude razvrstana?''
Draco je zaustio da mu nešto odbrusi, ali sam ga na vrijeme presjekla. ''Naravno'', rekoh, spustivši ruku na Potterovo rame. ''Vidimo se.''
''Vidimo se'', odvratio je on veselo, a zatim sam se okrenuo i prišao stolu Gryffindora, za kojim su već sjedili Weasly i Grangerica.
''Draco, izađi napolje'', rekoh, pogledavši u njega. ''Moramo razgovarati.''
Izišle smo na hodnik, gdje je McGonagallica još uvijek smarala jadne nove učenike. Nakon što smo sjeli na jednu klupu, rekla sam mu:''Slušaj, moram ti reći nešto vezano za Pottera..''
Prekinuo me je. ''Zašto dovraga tako često pričaš s njim?! Ponašaš se kao da si zaljubljena u njega! I da li si sigurna da si provela praznike kod roditelja?!'', uzviknuo je bijesno.
''Nisam zaljubljena u Pottera!'', odvratila sam, takođe vičući. ''Saznala sam za proročanstvo koje kaže da ga samo ja mogu ubiti i želim to učiniti što prije! Je l' ti sad jasno?!''
Nije ništa odgovorio. Sakrio je lice u dlanove i bolno uzdahnuo.
''Oprosti mi, Maggs'', promrmljao je naposlijetku. ''Ispao sam totalni kreten.''
Dodirnula sam ga po obrazu. ''U redu je. Ne krivim te'', nasmiješila sam se. ''Trebala sam ti ranije reći.''
''Hajde da zaboravimo na to, ok?'', upitao je, a potom me privukao k sebi i nježno spustio poljubac na moje usne.
Baš u tom trenu, naišla je McGonagallica.
''Propalice jedne propale!'', uzviknula je ljutito. ''Marš u blagovaonicu! Vrijeme je za svrstavanje novih učenika, a to je nešto što bi vas trebalo zanimati. Pogotovo vas, gospođice Riddle, i to iz razloga što je vaša sestričina jedna od njih!''
''Molim?'', upitah. ''Ali ja nemam sestričinu!''
Nastavit će se...
P.S. Ubijedili ste me da ostavim Lindsay kao Maggie... teška srca to radim. Šmrc... (tužno uzdišem i brišem suze). Šalim se... imate pravo, svi smo se navikli na nju.
P.P.S. Zatvorila sam blog o Maggie Armstrong, ali ću zato uskoro otvoriti još jedan, premda još nisam odlučila hoće li biti hpff (savjetujte me). Javit ću vam. I htjela bih vas zamoliti da navratite na blog koji smo otvorile Anabelle i ja. link.
P.P.P.S. Štafeta!!!
1.Koji blog najrađe posjećujem i zašto?
Joj, to je teško pitanje... ja rado posjećujem sve blogove, jer volim vidjeti kako drugi pišu i na neki način učiti od njih.
2.Čiji komentari ostave najveći utisak na mene?
Melody ostavlja lijepe komentare, takođe i Dana, Haley, Melany...
3.S kim sam se najviše skompala preko bloga?
Definitivno sa Amandom.
4.Koji blog ima najoriginalniju priču i zašto?
Svaka je priča na svoj način dobra i originalna, ne znam koga bih izdvojila. Možda opet Amandu, jer piše kao da je u drugoj školi, a ne u Hogwartsu kao većina HPFF blogera. Takođe, i Melodyna priča o čuvaricama me je fascinirala. I takođe Alexis, na čijim se postovima valjam od smijeha.
5.Koji bloger najljepše piše?
Svi jako lijepo pišu, ali bih posebno mogla izdvojiti Am, Melody, Anabelle, Alexis, Dante i Haley...
6.Kakve priče volim?
Volim priče s elementima horora, trilera, ali da uvijek ima i pomalo humora...
7.Kakve likove volim?
Najviše volim zločeste i pokvarene likove... no, ponekad mi se svide i dobrice :). Na blogovima gotovo da uopće nema negativnih likova (mislim, rijetko tko piše u ime negativca), pa sam ja preuzela taj zadatak, heh...
8.Zašto uopće pišem?
Ne znam... jednostavno imam mnogo mašte i inspiracije i želim ju podijeliti s vama...
Pocela sam mastati o Hogwartsu i prije nego sto sam pisala blog. Zvuči glupo, ali tako je...
9.Da li su komentari važni?
Iskreno, broj komentara nije važan ali sadržaj jeste. Volim da mi komentiraju osobe koje doista pročitaju post, a ne netko tko mi ostavlja komentare samo da bih i ja isto učinila njemu.
10.Koji mi je lik najdraži?
Ajoj... fakat ne znam. Sviđa mi se lik Amande, jer je luda kao i ja, ali istovremeno i vrckasta i simpatična. Isto tako, dopada mi se i lik Alexis, koja je takođe udarena u glavu... I Haley mi je zakon, iako je drugačija od njih. Volim i lik Samanthe, ona mi se čak više sviđa nego Ashlee u čije je ime ranije pisala.
11.Koja mi je najdraža osoba ovdje?
Sve vas obožavam, ali bih možda mogla reći da mi je najdraža osoba Amanda., jer sam s njom nekako najbliža. No, kao što rekoh, svi su mi jako dragi i obožavam sve ove pričice...
12.Što me potaknulo da pišem?
Brat - on me je nagovorio na to, i sad moram reći da sam zahvalna tom malom skotu.
13.Kako sam došla do bloga.hr?
Kad sam burazu tražila slike, slučajno sam naletjela na blog Lendore Henesy i sve to me je fasciniralo pa sam i ja odlučila napravit nešto slično...
14.Tko mi je ostavio prvi komentar?
Isabell Black, koja nažalost više ne piše... šmrc...
15.Koji je moj prvi blog?
Ovaj.
16.Koliko blogova trenutno imam i koji su to?
Trenutno imam... khm...pet blogova...
Lexy Slytherin
Maggie Riddle - Dark Princess
Tarja Turunen
Blog koji pišem s Annabelle
i naravno ovaj...
komentiraj (42) * ispiši * #
07
subota
srpanj
2007
ELAINE BROWN
PART ONE
''Am, mislim da je vrijeme da pogledamo Janein dnevnik'', rekoh svojoj sestri, dok smo se spremale za spavanje.
''Imaš pravo'', reče ona, sjednuvši se na rub kreveta.
Sjela sam se kraj nje i uz pomoć zlatnog ključića otvorila dnevnik. Osjetila sam napetost u trbuhu. Što ćemo otkriti? Što to Jane smatra tako važnim? Što ćemo doznati? Hoćemo li uopće išta doznati?
''Am, ti čitaj'', rekoh, pruživši joj dnevnik. ''Meni se ne da.''
Pročistila je grlo i počela čitati naglas. ''Prije pet tisuća godina, dok su Gornji i Donji Egipat još uvijek bili sjedinjeni, tim veličanstvenim kraljevstvom vladaše faraon Seti I i njegova supruga Nefertiti. Poslije njihove smrti, naslijedile su ih njihove kćeri; Terra, Nasira i Yasmina. No, njih tri se nikako nisu mogle dogovoriti kojoj će magiji služiti njihov narod. Yasmina i Nasira su željele vladati silama Dobra, dok je Terra vjerno služila snagama Zla. Poklonivši svoju dušu Anubisu, egipatskom bogu podzemlja, Terra je stekla dovoljno moći kojima je ubila svoje sestre i zagospodarila cijelim Egiptom, te time postala jedna od najvećih crnih vještica u povijesti. No, prije no što su izdahnule, moćne čarobnice Yasmina i Nasira su ju proklele na smrtan život, s tim da će ju netko moći svojom voljom oživjeti samo onog dana kad sve moći Zla budu ujedinjene u jednoj osobi. U jednoj djevojci. Onog dana kad se rodi djevojka koju nazivaju Izabranicom Tame. Dan njezina rođenja označit će se kad kamen koji je Terra ostavila u svome hramu zasvijetli krvavo crvenom bojom..
Tisuće godina su prošle, i čuvari Terrina hrama su izgubili nadu da će uz pomoć Knjige mrtvih moći oživjeti svoju Gospodaricu. No, kamen je zasvijetlio. Zasvijetlio krvavo crvenom bojom. I to na...''
Zastala je. ''Na što?'', upitah.
''Ne znam. Čini se da nedostaje jedna stranica'', reče Amanda. Pipnula sam sredinu dnevnika i naišla na ostatke potrganog papira. Bilo je već očito da je netko imao taj dnevnik prije nas. Netko tko doista vjeruje u glupe legende. Dok sam živjela kod Peytonovih, pročitala sam na tisuće sličnih, tako da se ova ni po čemu nije razlikovala od ostalih.
''Ovo su gluposti'', rekoh, listajući dnevnik. Na svim ostalim stranicama su bile ispisane drevne egipatske molitve, koje nisam ni pokušala pročitati. Bilo je isuviše komplicirano.
''Možda bismo trebale nazvati Jane'', predloži Amanda.
Odmahnula sam rukom. ''Nemoj, molim te! Poznajem dosta ljudi koji se bave egiptologijom i svi doista vjeruju!'', nasmijala sam se.
''Misliš, netko vjeruje u ovo?'', upita moja sestra.
Potom smo obje prasnule u smijeh.
Nakon što se tragikomedija sa zamjenom tijela i dnevnikom završila, Amanda i ja smo ostatak ljetnih praznika provele u Voldemortovu i Lujizinu dvorcu. Odlično smo se zabavljale, premda su Lujiza i Amanda zamalo završile u Sv.Mungu zbog posljedica izazvanih njihovim sukobima. Za to vrijeme, Voldemort i ja smo vodili ozbiljne razgovore...
''Sad se možemo posvetiti važnijim stvarima'', rekao mi je Voldemort, dok smo šetali uz mutno jezero u blizini njegova dvorca.
Šutnula sam jedan kamenčić u uzburkanu vodu. ''A te bi bile?'', upitah.
''Potterova smrt. Zar ne?'', upita on.
''Ne'', odgovorih.
Voldemort me čudno pogleda. ''Što ne?'', upitao je.
''Da'', rekoh.
''Jesam li ja možda rekao; zar da?'', začudi se Voldemort.
''Ne. Ovaj, da. Ne. Da'', počela sam mrmljati, ali sam se naposlijetku sabrala. ''Hoću reći, što je važnije od Potterove smrti?''
Nasmiješio se. ''Lexy ti je već rekla za proročanstvo. I znaš, jedino ga ti možeš ubiti. No, Potter više nije sam. Pronašli su njegovu sestru blizanku, Megan Johnson. Ona će ove godine doći u Hogwarts. Moram ih se oboje riješiti, a jedino mi ti možeš pomoći. No, pitanje je, želiš li to?'', upitao je.
''Naravno. Mrzim Pottera. Mrzim ga zbog onoga što ti je učinio. Obećajem da ću ga ubiti. I njega i Megan'', rekla sam. Bila sam i sama zaprepašćena količinom mržnje i bijesa kojima je odisao moj glas.
''Mržnja je prvi korak ka uspjehu. Od samog sam početka znao da si ti ta. Moja nasljednica. Buduća Gospodarica Tame'', rekao je Voldemort zadovoljno.
Osmjehnula sam se. ''Nadam se da sam dostojna tebe i tvog povjerenja.''
''Naravno da jesi. I za to postoji dokaz'', reče on, pokazavši rukom na medaljon oko mog vrata. ''Vjerujem u tebe.''
''Hvala ti. Obećajem ti da te neću iznevjeriti, oče'', rekoh. Bio je to prvi put da sam ga tako nazvala.
Ljudi često kažu da u dobrom društvu vrijeme leti kao ludo. I imaju pravo. Tek sad sam se uvjerila u to. Nisam ni trepnula, a već je došao prvi rujan. Dan povratka u Hogwarts. Vraćamo se Leni, Dracu i svima ostalima. I, naravno, vraćamo se zavitlavanju Hagrida, što je najluđe od svega. Bila sam poprilično uzbuđena, no istovremeno i uplašena... Što li me čeka ove godine?
Ne, još bolje pitanje; hoću li uopće stići u školu?
''Maggie, ustaj! Sad mi je dosta!'', uzviknu Amanda, lupivši me po stražnjici.
Vrisnula sam. ''Hej, to boli!'', rekoh, skočivši iz kreveta. Nisam željela riskirati da me još jednom opali, a svi znamo da je u stanju to učiniti.
''I mene boli duša kad vidim da je već pola devet, a da ti nisi još ni otvorila oči, a kamoli spakirala kovčege!'', reče Am.
''Ne filozofiraj. Idem do kupaonice'', odgovorih, trljajući si pozadinu. ''Kako si me šlapila, budalo jedna!''
''Zaslužila si to!'', doviknu ona, smijući se.
Dok sam prala zube u kupaonici, unutra je uletjela Lujiza. Izgledala je ljutito, ali istovremeno i preplašeno. Toliko me je iznenadila da sam se zagrcnula od paste za zube i umalo se ugušila. Sva sreća da je ona bila tu.
Lupajući me po leđima, rekla je:''Maggie, moram ti reći nešto jako...ne pljuj se!... ozbiljno!''
Duboko sam udahnula. ''Uh, dobro je. Više ne kašljem!'', rekoh, veselo.
Lujiza se bolno nasmiješila. ''Super. A sad poslušaj što ti imam reći'', reče ona, zagrlivši me preko ramena. Oh, Bože, doista je očajna!
''Naravno'', kimnula sam.
''Da li sam ti ikad pričala o svojoj sestri, Elaine Brown?'', upita ona. Glas joj je podrhtavao. Drhtala je od bijesa. U očima joj nisam vidjela ništa osim mržnje...
Nastavit će se...
P.S. Ovaj post sam napisala na brzinu, doista nisam imala inspiraciju...
I htjela bih reći još samo nešto vezano za sve blogove na kojima imam lik Maggie (ovaj blog, Maggie Armstrong i Princeza Tame). Kao što neki već znaju, neko vrijeme lupam glavu oko toga da li da si stavim sliku Lindsay Lohan ili Tarje Turunen. Zato sam odlučila na Princezi Tame staviti Tarju, a na Maggie Armstrong Lindsay. I, već pogađate, ne mogu se odlučiti oko toga koju da stavim ovdje. Tarja ili Lindsay?
Trebam vašu pomoć!!! Neke od vas sam već i pitala, ali sad hoću mišljenje svih...
Evo vam slike i od jedne i od druge pa vi presudite koja je ljepša...
Meni lično je Tarja ljepša i više ju volim, no nekako sam se navikla na Lindsay kao Maggie... što znači da sad nemam pojma što da radim. Pomozite, ljudi!!!
Evo Lindsay...
Evo Tarjice...
komentiraj (46) * ispiši * #
02
ponedjeljak
srpanj
2007
ENDLESS NIGHTMARE, DEVIL`S LAIR
''Oh how I wish for scooting rain, all I wish to dream again...'', pjevala sam, skidajući lak s noktiju i sjedeći u naslonjaču s nogama podignutim na stol. Već je bilo gotovo podne, a situacija je i dalje bila ista. Ja sam bila u Lujizinu tijelu, a ona u mojem. Nitko nije imao ideja kako da se izvučemo iz te situacije, tako da sam već počela vjerovati da ćemo zauvijek ostati takve. Nije bilo načina da se izvučemo. Posljednji sastojak za napitak koji poništava kletvu se nalazio u ogrlici naše najveće neprijateljice. Ibisova krv se nalazila u ogrlici Andreine Slytherin. Nije bilo načina da dođemo do nje, osim ako ne želimo sebi potpisati smrtnu presudu.
''...my loving heart lost in the dark, for hope I'd give my everything...''
''Umukni!'', uzviknu Lujiza. Nervozno se šetkala po sobi. ''Ne mogu razmišljati dok mi ti tuliš!''
Nakezila sam se. ''Kao da se ja mogu koncentrirati na pjevanje dok se ti tu vrtiš kao panter u kavezu'', rekoh.
''I kažeš, razmišljati, Lujiza? Zar imaš tu sposobnost?'', upita Amanda.
Lujiza se okrenula njoj. ''Ne razgovaram s tobom, svinjo jedna mala!'', prosiktala je, stisnuvši pesnice.
''Ali razgovaraš s mojom sestrom, džukelo!'', odvrati Amanda.
''Dobro, dosta!'', uzviknu Voldemort, lupivši šakom o stol (što je vjerojatno jako zaboljelo pošto je lupio u tanjur koji sam ja jutros tu ostavila). ''Ima li itko neku pametnu ideju kako da se izvučemo iz ove noćne more? Nezamislivo mi je gledati Maggie i Amandu kako se svađaju, dok Lujiza nezainteresirano lakira nokte i pjevuši.''
''Ne lakiram nokte, nego skidam lak'', ispravih ga.
''I pjevanje iz sveg glasa se uopće ne može nazvati pjevušenjem'', dodade Lujiza. Napokon se smirila i sjela u naslonjač kraj mene.
Amanda se nasmijala. ''Još ne mogu vjerovati da vam se ovo desilo. Tresnite me da provjerim da li spavam'', reče ona.
''Tresnut ću te ja tako da ćeš doista zaspati'', reče Voldemort. ''I to za sva vremena. Ovo je ozbiljna situacija.''
Zijevnula sam. ''A kad smo već kod spavanja, ja idem malo dremnuti. Nisam spavala čitavu noć'', rekoh, ustavši se. ''G-bye.''
''Super'', reče Lujiza veselo. ''Bar ću se odmoriti od tvog slavnog pjevanja narednih nekoliko sati.''
''Jako duhovito'', dobacila sam. Izišla sam na hodnik i krenula prema svojoj sobi. Svuda naokolo su stajali Voldemortovi i Lujizini sljedbenici. I svi su gledali u mene, vjerojatno zbog onih uskih kožnih hlača koje sam odijenula. Ignorirala sam ih i nastavila pjevušiti:''...once and for all and all for once, Nemo my name forevermore...''
''Uf, mrtva sam'', promrmljala sam, svalivši se na svoj krevet. Bila sam toliko umorna da sam odmah zaspala. I sanjala... Sanjala sam najčudniji san u životu. Prvih nekoliko sekundi nisam vidjela ništa. Samo beskonačnost crnila ispred mene. Činilo se kao da će se svaki čas skupiti oko mene, kao da će me ugušiti i progutati... No, onda se niotkuda stvorila Ona... Andreina Slytherin. Opet mi se uvukla u san, pomislih. Procjenjivački me je gledala, čvrsto držeći svoj štapić u ruci. Kao da je čekala da ju napadnem. Na njezinom vratu je blještao prekrasan plavi lančić... Lančić sa eliksirom ibisove krvi. Andreina je podigla štapić. Vrisnula sam. Pomislila sam da će me napasti. Pomislila sam da će me ubiti...
No, nije to učinila. Učinila je nešto čemu se od nje nikada nisam nadala. Prišla je k meni i skinula lančić s vrata. ''Ne želim se boriti, Maggie. Dat ću ti ovo što ti toliko treba. No, zauzvrat, trebam tvoju pomoć...'', reče ona. Zvučalo je kao da me preklinje.
''Moju pomoć?'', upitah. ''Ali kako da ti pomognem?''
Stavila je lančić u moju ruku i čvrsto ju stisnula. ''Moraš ju poraziti. Moraš ju uništiti. Ti si sad jedina koja to može napraviti...'', rekla je, a zatim se okrenula i otišla. Nestala. Iščezla, ostavljajući me samu sa svojim pitanjima... U trenu kad sam htjela povikati da se vrati, osjetila sam kako me netko vuče za ruku. U daljini sam čula Amandin glas.
''Maggie, probudi se!'', viknula je.
Lijeno sam otvorila oči. ''Uh, što je?'', upitah.
''Jesi li dobro? Čula sam kako vrištiš'', reče ona, sklonivši mi kosu s obraza.
''Samo još jedna noćna mora'', promrmljala sam. U tom trenu, pogled mi je pao na moju ruku. Još uvijek sam držala Andreinin lančić. Činilo se da je opet prebacila dio sna u stvarnost...
''Maggs, otkud ti to?'', zinu Amanda. ''I što je to?''
''To je Andreinin lančić'', rekoh. ''Dala mi ga je u snu.''
Amanda me je sumnjičavo pogledala. ''Hoćeš reći, otela si joj ga?''
''Ne'', odvratih. ''Ona mi ga je dala, ali mi je zauzvrat tražila pomoć. Rekla je da moram poraziti nekoga, no ništa ju nisam razumjela.''
Amanda je toliko otvorila usta da sam pomislila da će iz njih svakog trena nešto izići, te sam se odmaknula. ''Ali to je već drugi put da ti ona traži pomoć'', rekla je zamišljeno.
''Znam'', rekoh. ''Pitam se što želi od mene.''
''I ja, ali sad imamo važnija posla. Idemo do Voldemorta i Lujize'', reče ona, povukavši me u pravcu sobe u kojoj su bili naši roditelji.
Kad smo im ispričale što se desilo, Lujiza je frknula. ''''Svi dobro poznajemo Andreinu. Vjerojatno opet nešto smjera'', izjavila je, ustavši se sa kauča.
''To ćemo uskoro otkriti. A sad je vrijeme da dovršimo, odnosno dovršiš napitak'', rekoh.
Baš u tom trenu, vrata sobe se treskom otvoriše. Unutra je utrčala Lexy. ''Ne mogu da vjerujem da se ovo meni stalno dešava'', ponavljala je, dok smo mi ostali razmjenjivali iznenađene poglede.
''Što se desilo?'', upitah ju. ''Matt, je li?''
Bijesno me je pogledala. ''Da, Matt! Šutnuo me je zbog one hrkanice... zbog one jadnice Jane!'', vrisnula je, odgurnuvši sve knjige sa stola. Nikad ju nisam vidjela tako bijesnu, osim onda kad sam joj na leđa zalijepila natpis:JA SAM MAGARAC.
Kako bismo joj skrenuli misli s propale romanse, ispričali smo joj sve što se desilo. Njezin komentar na sve je bio:''Wow.'' Čak ni ona, kao Andreinina rođena sestra, nije imala pojma od čega bi ju trebalo spasiti. Na kraju sam i ja bila ubijeđena da je Andreina nešto isplanirala. Lujiza ima pravo, predobro ju poznajemo...
''Ma daj, ja ovo trebam popiti?!'', upitah užasnuto, kad je Lujiza stavila i zadnji sastojak, ibisovu krv, u napitak. Sipala mi je tu sumnjivu crvenkastu smjesu u čašu i pružila mi ju.
''Ne cvili i pij to'', rekla je.
Iako mi je malo nedostajalo da se zbljujem, skupila sam hrabrost i iskapila taj napitak koji je bio sve, samo ne ukusan. Lujiza je učinila isto. Po njezinom izrazu lica, zaključila sam da se ni njoj nije nešto pretjerano svidio.
''I?'', upita Lexy. ''Ništa se ne događa.''
U tom trenu, cijela se prostorija zatresla. Ne bih vam znala opisati kako se sve odigralo... Bilo je kao u nekom košmaru. Nisam uopće bila svjesna... Jednostavno, odjednom sam se našla na drugom kraju prostorije, i što je najvažnije, u potpuno drugom tijelu. U svom tijelu.
''Uspjelo je!'', vrisnula sam.
''Pa, seko, dobrodošla natrag'', nasmiješila se Amanda, zagrlivši me.
''Uf, kunem se da se više nikad neću žaliti na svoj izgled...'', rekoh, bacivši pogled na ogledalo. A zatim sam vrisnula:''Oh, Bože, kolika mi je njuška kad se gleda iz profila!''
Lexy se nasmijala. ''Toliko o tvojoj zakletvi.''
Ignorirajući nas, Lujiza je privukla Voldemorta k sebi. ''Napokon te mogu poljubiti'', šapnula je, a zatim je to i učinila.
''Fuj!'', rekoh. ''Nađite si sobu u hotelu!''
''Mi smo maloljetne, a ovo bi moglo negativno da utječe na naš intelektualni razvoj'', dodade Amanda s gađenjem.
P.S. Nadam se da vam ne smeta što sam malo ubrzala radnju i što nije došlo do borbe s Andreinom, te što su se Maggie i Lujiza vratile u normalu. Morala sam to tako napisat, jer je ovo zapravo jako važno za početak sljedeće školske godine.
P.P.S. Još bih vas samo htjela sve zamoliti da odaberete jedan od ova dva pojma: pauk ili ruža. Naime, tako ćete mi pomoći da nešto odlučim, nešto što je vezano za mog lika i moju priču.
komentiraj (40) * ispiši * #
