17
subota
veljača
2007
TWIN SISTERS
Dok ovo pišem, sjedim u svojoj kući u Londonu. Napolju je oluja, kao da uopće nije proljeće... Kao da je i samo nebo osjetilo Andreinin bijes. Nitko nije ništa govorio. Svima je bilo jasno da njezin bijes eksplodira kroz svemir... i osjeti se čak i ovdje, u bezjačkom svijetu. Jedina dobra stvar u svemu ovome je to da su Hauvijevi otišli natrag u Honolulu! Hvala Bogu! Radije bih trpila i petsto šezdeset tri Andreine nego Hauvijeve.
Promijenila sam položaj na trosjedu i zavalila se na jastuke.
''Deda, gdje je baka?'', upitah.
Deda je prasnuo u smijeh. ''Vadi veš iz mašine'', reče.
''Pa što je tu smiješno?'', začudih se.
''Ništa.. nego, gdje je Amanda?'', upita deda, da skrene temu.
U tom trenutku, vrata kuće su se otvorila i u hodnik je uletjela Amanda. U lijevoj ruci je držala kesu sa slatkišima, a u drugoj kišobran s kojeg je curila voda – svuda po bakinom tepihu. Na sebi je imala blatnjave cipele i mokru kabanicu. Za njom su ostajali smeđi tragovi.
Nisam mogla da se ne sjetim bake, koja je prije pola sata rekla:''Uf... čitav dan sam polirala ovaj pod, ali vrijedilo je! Vidi kak se blista!''
Ta ista baka je, na veliko čudo, ignorirala Amandu i utrčala u dnevnu sobu noseći lavor prepun crveno-bijelog veša.
''Ima da mi krvavo platiš za ovo, džukelo jedna!'', zaurlala je na dedu. ''Ofarbao si mi francuski veš i bademantil!''
Ispostavilo se da je deda namjerno ubacio crveni peškir u veš mašinu, znajući da baka pere samo bijelo rublje. A baka je njemu baš jučer zalijepila natpis ''JA SAM MAGARAC'' na jaknu. Deda je takav otišao na posao, ispraćen bakinim povikom:''Teško onom tko tebe plaća!''
Dok su se baka i deda, kao i obično, svađali oko toga da li je nebo žuto ili narančasto (ne bukvalno, ali kod njih je uvijek tako; čitav dan se prepiru, da bi se na kraju ispostavilo da nitko nije u pravu) oglasilo se zvono na vratima. Nakon žestoke rasprave tko će napravit deset koraka i otvoriti, popustila sam. Otvorila sam vrata i zastala, razrogačivši oči.
''Lexy?'', upitah.
''Bok, Maggie'', nasmijala se. ''Mogu ući?''
''Normalno, upadaj'', rekoh, povukavši ju za ruku. Otišle smo do moje sobe, a i Am nam se pridružila nakon što je skinula onu mokru odjeću sa sebe.
Skočila sam na krevet. ''I, Lex, što te dovodi ovamo?'', upitah.
''Prvo i prvo, ne zovi me Lex'', reče ona, namjestivši se na fotelji.
Amanda je sjela kraj mene. ''Ali zar ti ne bi trebala biti u Hogwartsu?'', upitala je začuđeno.
''Pa bih, da budem iskrena'', nasmija se Lexy. A onda se odjednom naglo uozbiljila. ''Ovo što vam imam reći je mnogo važnije.''
Pogledah u Amandu. ''Pazi sad, Am! Da se kladimo da će nam opet otkriti neku obiteljsku tajnu! Sad će ispast da sam ja nećakinja Remusa Lupina!''
Lexy me samo pogleda, a zatim reče:''Maggie, Amanda... vi ste sestre!''
Amanda i ja se zgledasmo. Zatim smo se obje smijale dok nas nije zabolio trbuh. No Lexy se nije nasmijala.
''Čekaj, prvi travanj je prošao'', reče Am, gledajući u nju.
''Amanda, ja se ne šalim. Vi ste sestre blizanke. Kćeri lorda Voldemorta i Lujize Brown...'', odgovorila je Lexy.
Zagrcnula sam se od jabuke koju sam jela. Ispljunula sam polusažvakani komadić Amandi na krilo. ''ŠTO?!'', zaurlale smo u isti glas.
Lexy se ustala sa fotelje i prišla prozoru. Nije se čak udostojila ni da nas pogleda u oči. Samo je uzdahnula i nastavila:''Kad ste bile malene djevojčice, promijenili su vam izgled, kako nitko ne bi saznao pravu istinu. Andreina te je, Maggie, prihvatila kao svoju kći. Pretpostavljam da je imala unaprijed smišljen plan. A Lujiza je Amandu predstavila kao svoju i Marcousovu kći. No poslije ga je ubila, kako se ne bi izlanuo.''
Skeptično sam ju pogledala. ''Pa za kog nam onda vraga to govoriš kad je to trebala ostat tajna?'', upitah.
''Lujiza i Voldemort žele da se istina sazna. Žele vas postaviti kao svoje nasljednice'', objasni Lexy.
Amanda je vrisnula:''Nikad neću bit Lujizina nasljednica! Ja nju mrzim, čovječe!'' Kad se malo smirila, ponovno je upitala:''A, Lexy, imaš li ti ikakve opipljive dokaze za ovo što govoriš?''
''Imam. Jednu sliku'', odgovori Lexy i izvadi nešto iz svoje kožne crne torbe. Zabacila je svoju prekrasnu crvenu kosu i pružila nam sliku. Evo te slike:
''Ne mogu vjerovati!'', ciknula sam. ''Ovo smo mi?''
''Da...'', odgovori Lexy. ''Imale ste pet godina. Tada sam se ja skrbila za vas.''
Odložila sam sliku na policu i prošaputala:''Lexy, ovo sad znači da ti nisi moja teta...''
Lexy se nasmija. ''Gluposti! Lujiza i ja smo kao sestre! A pošto i vas mnogo volim, ja ću uvijek biti vaša teta... i prijateljica.''
Sve tri smo se zagrlile.
Nekoliko minuta kasnije, okrenula sam se prema Am. ''Rekla sam ti da će se ovakvo nešto dogoditi! Dođeš mi trista kinti!''
Ispružila sam ruku, a Am me je udarila po njoj. ''Kako možeš stalno razmišljati o novcu?!''
komentiraj (36) * ispiši * #
10
subota
veljača
2007
KRVAVA OSVETA
''Pobogu, Keera, o čemu ti govoriš?!'', upitala sam.
''Ubojico!'', vrisnula je, odgurnuvši me na zid. Umalo sam tresnula, ali sam ipak uspjela zadržati ravnotežu.
Keera se okrenula i plačući otrčala niz hodnik. Oko mene su jurili učenici izbezumljenih lica... no svaki od njih bi bar jednom pogledao u mene. Kao da sam ja nešto napravila...
Zaustavila sam Draca na hodniku. ''Draco, što se dešava?''
''Maggie... dobro je da si tu!'', reče on. ''Pronašli su Nevillea Longbottoma mrtvog u knjižnici.''
U tom trenutku, nešto me je presjeklo u stomaku. ''Što?''
Draco napravi grimasu. ''Nije ti valjda žao?''
''Ne, samo sam iznenađena'', rekoh.
Svi su se došaptavali i pokazivali na mene. Kao da sam ga ja ubila...
Okrenula sam se Dracu. ''Gdje si rekao da su ga našli?''
''U knjižnici'', odgovori Draco. ''Ali vjerujem da su ga dosada prenijeli kod madame Pomfrey.''
''Super'', rekoh, zgrabivši ga za ruku i povukavši niz hodnik.
''Uspori malo, Maggs!'', uzviknuo je. ''Kamo idemo?''
''Kod madame Pomfrey'', odgovorila sam.
Otišli smo do bolničkog krila i pritajili se iza vrata. Unutra su stajali Dumbledore, Lexy, McGonagallica i madame Pomfrey, naravno. Okupili su se oko kreveta na kome je bilo tijelo prekriveno bijelom plahtom.
Dumbledore je izduvao nos u svoj zeleni rupčić. ''Ovo je katastrofa'', rekao je, šmrčući.
''Tko je mogao ovakvo što učiniti?'', upita McGonagallica tužnim glasom. ''Ne vjerujem da bi Maggie...''
Svi su tulili i plakali, osim Lexy. ''Najprije je ubijen smrtonosnom kletvom'', pametovala je. ''A poslije su nastale te rane.''
''Slažem se'', izjavi madame Pomfrey. ''A mislim da biste trebali vidjeti ovo...''
Skinula je plahtu sa Nevilleovog tijela, a potom im je nešto pokazala. Nisam uspjela ništa vidjeti, jer mi je McGonagallica zaklonila vidik svojom stražnjicom. Čim su vidjeli to nešto, sve četvoro su istrčali napolje, uzviknuvši:''Andreina Slytherin!''
Draco i ja smo se ušunjali unutra.
''Maggie...'', prošaputa Draco, povukavši me za rukav. ''Si sigurna da je ovo dobra ideja?''
Kimnula sam glavom. ''Moram vidjeti što se zbilo.''
Povukla sam plahtu i imala sam što vidjeti... Nevilleovo lice je bilo potpuno unakaženo. Rane su mu prekrile cijelo lice... a na čelu.... našao se dobro poznati simbol... crna ruža. Andreinin simbol. I u tom trenutku, sve mi je bilo jasno. Andreina ga je ubila!
''Ona je to učinila'', prošaputao je Draco.
Primijetila sam jedan papirić u Nevilleovom rukavu. Uzela sam ga u ruke i razmotala. Možda bi bilo bolje da to nisam učinila, jer je na njemu pisalo:
Dragi prijatelju Albuse,
Sjećaš se mene, Andreine Slytherin?! Sjećaš se kako su me svi ismijavali?! Sjećaš se svojih riječi:''Ti si sramota za lozu Slytherina?!'' Ja se sjećam. I platit ćete mi za to... Svi vi... A kad prisvojim moći Lujizine i Voldemortove kćeri, i kad se proročanstvo ostvari, neće vam biti spasa! Krvava osveta će nastupiti...
Andreina Slytherin
''Ali to je suludo!'', vrisnula sam. ''Tko je Lujizina i Voldemortova kći?''
Iznenada, začula sam neki šapat:''Izabranica Tame... Izabranica Tame...''
''Draco!'', uzviknuh. ''Jesi li čuo ovo?''
''Koje ovo?'', upita on.
''Ovaj glas'', rekoh.
''Ne'', odmahnuo je glavom. ''Bar mislim da nisam. Hajde, idemo odavde.''
Zagrlio me je preko ramena i onda smo krenuli prema društvenom.
I, zaista, idućeg jutra, Dumbledore je objavio da se saznalo kako je Andreina ubila Nevillea. No, pored toga, rekao je da postoji velika mogućnost da će se Hogwarts zatvoriti zbog njezine prijetnje.
A kao šlag na tortu (ne, bolje rečeno, kao trešnja na vrh šlaga), zahtijevao je od pojedinaca da ''se ispričaju gospođici Riddle zbog lažnih optužbi''. Trebali ste samo vidjeti lica tih prljavih mutnjaka dok su govorili:''Ispričavam se.''
Sve u svemu, ovo je bio malo čudan početak proljetnih praznika, zar ne?
p.s. Za kraj, štafeta!!!
5 STVARI KOJE ŽELIM UČINITI U OVOJ GODINI:
1. Ponoviti tablicu množenja: na prošlom kontrolnom iz matematike sam se toliko isprovaljivala – jeste li ikad čuli da je 5 puta 5 = 18?!
2. Napokon kupiti bratu tenk na daljinsko upravljanje koji sam mu obećala prije nekoliko mjeseci. Stoka sam, znam!
3. Prijaviti se na tečaj glume. Prošle godine sam sudjelovala u jednoj priredbi, i rekli su mi da imam talenta, tako da...
4. Imam jednu ''prijateljicu'' koju organski ne podnosim (poruka za Amandu; ti znaš o kome je riječ, ali nikome nemoj reći, pliz!), no problem je u tome što se ona priljepila za mene. Ali ja nju mrzim. Zbilja me nervira, pa ću prestat glumiti i reći joj istinu...
5. Prestati crtati karikature nastavnika po sveskama i malo pratiti satove u školi (za promjenu).
5 STVARI KOJE NISTE ZNALI O MENI:
1. Lik Maggie je nastao po uzoru na mene, iako nisam tako planirala. Jednostavno, kad pišem, ja se totalno uživim. A kad mi je teško, onda samo odlepršam u Maggien svijet.
2. Obožavam gledati Sudnicu Melani Vukmirice. Znam da ju mnogi baš i ne vole, ali ja jednostavno moram pogledati svaku epizodu (jeee... od 5. veljače su počele nove epizode!)
3. Jako sam neuredna. Moja soba izgleda kao da je u nju pala atomska bomba, i to neka malo veća. Mrzim ostavljati stvari na svoje mjesto. Moja baka tvrdi da sam lijena mrcina, što je donekle istina.
4. Imam paničan strah od moje nastavnice matematike. Ona je strah i trepet cijele Europe. Proganja me i u snovima (pojavljuje mi se u obliku noćne more) i na javi.
5. Mrzim čitati lektire! Neke knjige i mogu podnijeti, ali ove za lektiru nikako! Sva sreća da postoji Internet...
Šaljem dalje:
Ruth Potter
Cady Heron
Lindsay Peterson
Enika Gryffindor
komentiraj (40) * ispiši * #
