26

nedjelja

studeni

2006

KLJUČ PROPASTI

Dakle, opet smo u Londonu.Ovaj put je to zbog vjenčanja moje sestre Evy. Zapravo, njezino vjenčanje je za dva dana, ali je baka naredila da ''se nacrtamo'' u kući dva dana prije vjenčanja.
Baka je izgledala kao da će se onesvijestiti kad je ugledala Hauvijeve. Bože, zašto smo morali onda otići u Washington? Hauvijevi nam stoje kao sablje za vratom. Kriva je Isabell. Put u Washington je bio njezina ideja.
Kako god, Leni i ja smo imale ''čast'' da prve vidimo Evy u vjenčanici. Stoji joj kao piletu sise. Ali pošto je vjenčanje za dva dana, neće biti vremena da je zamijeni. Zato joj to nisam ni rekla.
A kad smo već kod haljina... Ja nemam nijednu normalnu koju bih mogla nositi na vjenčanju. Ona stipsa Lexy nije htjela da mi da svoju plavu haljinu, tako da mi se sve čini da ću morati u kupnju.
To sam i uradila. Odvukla sam Am i babin novčanik u šoping centar. Am je gunđala, kao i obično. Isprobala sam jedno milijun haljina, ali nijedna mi se nije svidjela. Onda je Am pronašla jednu sa leopardovim uzorkom. Ta mi prilično dobro stoji, te sam ju i kupila. Istina, pljunula sam oko sto funti na nju, ali reći ću babi da sam potrošila samo trideset. Na svu sreću, ona nikad ne broji koliko para ima u novčaniku.
Kad sam smo se vratile kući, zatekle smo Rose i Draca kako se gađaju porculanskim figuricama. Deda je pokušavao da ih smiri, a baba je jadikovala:''Neeee... što sam ja bogu skrivila?! Moj skupi porculan!''
''Koji se vrag ovdje dešava?'', upitala je Leni.
''Dajte se stišajte!'', doviknu Amanda iz dnevne sobe. ''Pokušavam gledati seriju!''
Leni i ja smo otišle do nje u dnevnu sobu i zavalile se na trosjed. Pola sekunde kasnije, doskakutali su i baka (sa kesicom čipsa) i deda.
''Fina je ova mala Rosalinda, divno dijete'', reče baka punih usta.
Kad je serija završila, prebacila sam na utakmicu Brazil-Italija. Gledali smo neko vrijeme, a onda se baka oglasila:''Vidi ovog zubatog, izgleda kao dabar u gaćama.''
''Ronaldinha nemoj da mi diraš!'', upozori je deda.
''Slušaj, kad bi se ružnoća kažnjavala, on bi dobio električnu stolicu. Pa treba da stavi kesu na glavu da ne plaši djecu'', reče baka.
''I tebi bi lijepo stajala'', primijeti deda.
''Što to?''
''Pa kesa.''
Baka ga je gađala čipsom.
Tada je na vrata ušla moja sestra Evy. ''Maggie, moramo razgovarati.''
''Evo dolazim'', rekoh, i krenuh za njom u biblioteku.
Sjele smo na kauč i ona mi je rekla:''Maggs, znam da je Andreina živa. I mislim da znam način kako ju poraziti.''
Razjapila sam čeljusti. ''Zbilja? Kako?''
''Lexy mi je rekla da je Andreina učila crnu magiju u Egiptu. Tako da je odgovor sigurno u Egiptu.''
''Misliš da se ključ Andreinine propasti nalazi u Egiptu?''
''Nadam se. Ono što sam željela da ti kažem; Rick i ja ćemo ići u Egipat, kad ti budeš imala proljećne praznike, da istražimo grobnicu faraona Amenhotepa. Ti bi mogla poći s nama.''
Zamislila sam se. ''Dobra ideja, Eve. ali...''
''Nemoj me zvati Eve! Radije bih samo Evelyn ili Evy!''
''Uredu, Eve. Ali baka nas ne bi ni u ludilu pustila.''
''Znam, ali slagat ćemo ju da idemo u... hm... pa, to ćemo već smiliti. Što kažeš?''
''Sjajna ideja, sredit ćemo tu Andreinu!''
Pljesnule smo se rukama. Andreinin kraj se bliži... ili samo ja tako mislim. Kako sam u tom trenutku mogla znati što me čeka tog ljeta? Kako sam mogla znati koga ću sve upoznati? I što ću saznati o svojoj prošlosti?

JOŠ JEDNA NOĆNA MORA

Gledala sam u poruku na zidu. Onda sam spustila pogled na svoju cipelu. Bila je umrljana krvlju, jer sam zakoračila u lokvu koja je bila na podu. Leni me je povukla nazad. Nisam mogla vjerovati da je Andreina prešla magičnu barijeru.
''Koji je ovo vrag?'', zaurlala je Leni.
Tada sam spazila Amandu, koja se tresla od straha. ''Hej, Am!'', pozvala sam je. ''Što se dogodilo?''
''Oh...'', zajeca ona. ''Ginny... Ronova sestra...''
''Što je s Ginny?'', upita Leni.
''Mrtva je. Andreina... Andreina ju je ubila... vidjela sam njezino mrtvo tijelo... i krvlju je napisala poruku na zidu!'', prošaputa Amanda.
''Ginny? Zakaj nju?'', upitah.
''Svi u spavaonice! Odmah! Brišite!'', urlala je McGonagallica.
Pacoliki i Lexy su stajali sa strane i došaptavali se. Izgledali su zabrinuto.
Rose je srela Marca u hodniku, pa su se ljubili pola sata i zaboravili na sve oko sebe. Ako nisam napomenula, Rose i Marco su prohodali prije nekoliko dana.
Onda mi je pogled pao na Kelly Joan, Anneliese i Ofigeniyu. I one su se nešto došaptavale. Nisu baš izgledale zabrinuto, no izgledale su kao da znaju više o svemu ovome. Je li moguće da...
''Hajde, Maggs'', rekla je Leni, uzela me za ruku i odvukla me do spavaonice. Ali meni je bilo toliko toga nejasno da sam htjela ostati. Ali Leni je ipak jača od mene. Usput sam vidjela Ashlee. Grlila je Rona, koji je cmizdrio.
Jako sam se uplašila... jer Andreina je prešla magičnu barijeru. To znači da smo svi u opasnosti. Ako Dumbledoreova moć nije bila dovoljna da zaustavi to čudovište, čija jeste? A sad je jedna učenica mrtva... Tko je sljedeći? Jesam li to ja?
Bila sam užasno umorna, pa sam se stropoštala na krevet i odmah zaspala. I sanjala sam... ponovo sam imala neki san nalik na noćnu moru... No ovaj put ju nije poslala Andreina....
Sanjala sam Egipat... oduvijek sam voljela tu drevnu zemlju. A kako i ne bih, kad me je moja sestra Evy cijeli život učila o veličanstvenom Egiptu. Čak me je i naučila da čitam hijeroglife... Naime, ona je prije bila arheolog, ali sad radi u biblioteci.
No da se ja vratim na moj san; sanjala sam unutrašnjost piramide... zapravo, jednu sobu, na čijim je zidovima bilo ispisano hijeroglifima; ne možeš pobjeći od sudbine. Onda sam u snu ugledala jednu djevojku, Egipćanku. Zapravo, vidjela sam ju najprije s leđa. Bila je odjevena u prekrasnu haljinu u staroegipatskom stilu, imala je dugu crnu kosu... a onda se okrenula... izgledala je potpuno isto kao i ja!
Naglo sam se uspravila u krevetu. ''Što je bilo?'', promrmlja Am. ''Jel Andreina? Kučka...''
''Nije Andreina'', uzvratih šapatom.
''Pa što je onda?''
''Ništa.. imala sam neki čudan san o Egiptu'', odgovorila sam.
''OK, spavaj sad. Sutra ujutru krećemo u London.''
''Laku noć, Am.''
''Laku noć, Maggs.''
''Hej, Am!''
''Što je sad bilo?''
''Što misliš, da li da se ofarbam u crno ili u plavo? Muka mi je od ove crvene kose.''
''Ma pusti me hoću da spavam!''

11

subota

studeni

2006

IT`S OVER...

Tog dana, pauzi između dva časa, otišla sam se malo prošetati po hodniku. Pogađajte tri puta koga sam srela! Da, da, na hodniku je stajao glavom i bradom Seto Kaiba, moj dečko.... ali ne zadugo.
Pokušala sam da ga nekako zaobiđem, no nisam uspjela.
U glavi su mi odzvanjale Lexyne riječi:''Zašto se zavaravaš? Da ga stvarno voliš, ne bi se odvajala od njega, a pogledaj se...''
Odlučila sam prekinuti s njim. Prišla sam mu.
''Zdravo, Maggie'', reče on. Doimao se sretan što me vidi.
''Bok, moram razgovarati s tobom'', rekoh ozbiljnim glasom.
Naglo se uozbiljio. ''Plašiš me'', rekao je. ''U čemu je problem?''
''Gle, Kaiba... bilo nam je super ove dvije godine, zapravo baš i nije, ali... ma znaš što, neću okolišati; prekidam s tobom!''
Pogledao me je šokirano. ''Što si rekla?''
OK, sad više nema natrag.
''Rekla sam da prekidam s tobom'', rekoh mirno.
''Ali, Maggie, ja tebe volim!''
Kako patetično. ''E ja tebe ne volim, stoga idem, pa se vidimo jednog dana'', izbrbljala sam u jednom dahu, okrenula se i pošla niz hodnik.
''Čekaj!'', zavrištao je, zgrabivši me za podlakticu.
Tada sam spazila Draca na kraju hodnika.
''Draco!'', povikala sam, otrgnuvši se od Kaibe i potrčavši prema njemu.
Bacila sam mu se oko vrata. ''Ćao, ljubavi'', rekoh poljubivši ga u obraz.
Draco me je zagrlio. ''Je li te onaj kreten maltretirao?''
''Upravo sam prekinula s njim'', rekoh. ''Nije baš oduševljen.''
Pogledala sam u Kaibinom pravcu. Gledao je u mene i Draca sa tužnim izrazom lica. Hm, pa to je i zaslužio.
A nije Draco tako loš. Danas smo i zvanično postali cura i dečko.
''Ja sam mislila da se tebi Draco ne sviđa'', rekla mi je Am nešto kasnije.
''Sviđa'', rekoh. ''Sladak je, na našoj je strani, ima love... što još da tražim?''
''Ti si luda'', promrmlja Am pišući nešto u svesku.
''Ti još pišeš pjesmu?'', upitah.
''Ma da...'', promrmljala je. ''Pusti me...''
Tada je Leni ušla u spavaonicu. ''Hej, Maggs, čujem da hodaš s mojim burazom!''
''Aha'', rekoh. ''Hodam s njim.''
''Napokon si shvatila!'', nasmija se ona.
Pljesnule smo se rukama.
''Dosta više, ovdje se radi!'', zavrišta Am na nas.

Tri dana kasnije, počeli smo da se spremamo za London. Baka je rekla da se nacrtamo u kući dva dana prije vjenčanja.
A tko sve ide sa mnom? Kretenski Hauvijevi, Leni, Amanda, Anna, Lindsay, Draco i Rose. Tko je Lindsay? E, Lindsay Morgan Peterson je super cura koju sam upoznala na ručku. U Slytherinu je, i naravno, na našoj je strani. Njezin je otac bio smrtonoša, stric i strina su joj smrtonoše, pa čak i baka. Dakle, ona je totalno na našoj strani. Zato sam je i pozvala na vjenčanje.
I, da, Dumbledore je rekao Lexy da ide s nama kako bi nas držala na oku.
Činilo mi se da je Dumbledoreu drago što me neće gledati sedam dana. Naravno, morat ćemo ostajati duže na časovima kako bismo stigli sve onošto će oni učiti dok mi budemo odsutni. I tako, dok smo se Leni i ja pakirale, u našu spavaonicu je utrčala Rose i počela da urla.
''Što je bilo?'', upitah.
''Dođite brzo na hodnik.''
Leni i ja smo potrčale. Na hodniku je bila velika gužva. Dumbledore je govorio:''Molim vas, djeco, idite u spavaonice!'', no nitko ga nije zarezivao ni pol posto.
Pitala sam se čemu tolika gužva, te sam se probila naprijed. I imala sam što vidjeti... na podu je bila velika lokva krvi, a istom tom krvlju na zidovima je bilo napisano:Vratila sam se. I ne samo to... na zidu je bio znak... crna ruža. Andreinin pečat. Andreina je očito ostavila poruku...

Nastavit će se...

04

subota

studeni

2006

Netko je zaustavio Andreinu na vrijeme. No tko? Tko je ispalio Petrificus Totalus na nju? Tko ju je skamenio?
Pa, nisam morala previše da mozgam.
''To je Voldemort!'', reče Amanda.
To sam mogla odmah skužiti. Ali znate, kad vidite Andreinino grozno lice, mozak vam jednostavno prestane raditi i gaće vam se tresu od straha. To se meni dogodilo.
''Jesi li dobro, ljubavi?'', upitao je Voldemort Lujizu.
Uhvatila sam Amandu za rukav. ''Pozlit će mi, Am'', rekoh.
''Ne, Maggs, meni će pozliti.''
''Voldemorte... nitko prije tebe nije učinio ništa slično za mene'', prošaputala je Lujiza.
Nikad nisam vjerovala da veze između muškarca i žene idu onako kako to isfuravaju sapunice: on uđe u sobu, značajno je pogleda, ona uzvrati pogled, on malo uzdahne, ona malo uzdahne, on nešto procvrkuće na španjolskom, ona odvrati, i već u idućem kadru, njih su dvoje preko ušiju i do groba zaljubljeni golupčići.
Odvratno
''Bježite!'', reče Voldemort. ''Andreina će se svakog časa probuditi.''
''Da, ali...'', počela sam.
''Maggie, ti si moja kći i neću dozvoliti da ti ova kučketina naudi. Stoga, brišite!''
''Ali ja sam mislila...''
No nisam stigla završiti rečenicu. ''Aaaaah, probudila se!'', zaurla Amanda.
Nitko od nas nije uspio odreagirati, jer se Andreina digla kao da onog Petrificusa Totalusa nije ni bilo. Pogledala je u nas pogledom prepunim mržnje i zlobe. ''Nema vam spasa!'', procijedila je kroz zube, uperivši štapiću nas.
''Maggie, učini nešto!'', reče Lujiza.
''Ja?! Pa nisam ja najveća crna vještica svih vremena!'', odgovorih.
''Očito nisam ni ja!''
''Rekao sam vam!'', povika Voldemort, dok se Andreina polako približavala.
''Spašavaj se tko može!'', zavrištala sam potrčavši u drugom pravcu. Amanda je potrčala za mnom, a Lujiza i Voldemort su potrčali na drugu stranu.
Andreina nije mogla da se odluči za kim će krenuti, pa je ostala tamo da stoji kao budala (pazi da nije). No ipak je za nama doviknula:''Bježite dok još možete! Još ćemo se mi sresti!''
Kad bolje razmislim, iz dana u dan sve ovo počinje nalikovati na neku od tih serija koje uglavnom oko podneva ne propuštaju penzionerke i kućanice dok pripremaju ručak. Naravno, sa malo elemenata akcione komedije.
Kao prvo, razapeta sam između dva muškarca. U mom životu postoju Kaiba, za kojeg fakat više ne znam što mi je: dečko, bivši dečko, budući frend...? Nemam pojma.
Tu je i Draco, za kojeg još manje znam što mi je. Definitivno me voli, a i on je meni jako privlačan. No on se sviđa i Kelly Joan. Što mi je on; budući dečko?
Nemam pojma.
Kao drugo, tu su Lujiza i Voldemort. Sada su skupa, no dokle će to trajati? Oni se vole, bar koliko ja znam. Pa ipak im neće biti lako ostati skupa. Zbog Dumbledorea, i svih ostalih koji će se u ime nerazumne pravde, postarati da ih unište...
Tu je i Am. Moja the best frendica, Lujizina kći... i mrzi ju.
Kao treće, tu je i opasna žena, Lujizina konkurentica. Žena koja nas sve mrzi, žena spremna na sve, i na to da ubije...
Dakako, to je Andreina. A da sve bude u stilu, ona je ujedno i moja majka.
Tko će s kim završiti? Kako će se cijela ova priča rasplesti? Tko će na kraju plakati, a tko biti sretno zaljubljen? E, ako ovo nisu pitanja tipična za jednu dobru TV sapunicu, onda ne znam što su...
P.S. Otvorila sam jedan novi blog. Nema nikakve veze s Potterom (samo sam pokupila ime s ovog bloga), ali se nadam da ćete imati vremena da ga katkad čitate.
P.P.S. Napisala sam i novi post na Lexy , pa ako vam se da, svratite

A, da, ovo
je link za taj novi blog














<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>