''Oh how I wish for scooting rain, all I wish to dream again...'', pjevala sam, skidajući lak s noktiju i sjedeći u naslonjaču s nogama podignutim na stol. Već je bilo gotovo podne, a situacija je i dalje bila ista. Ja sam bila u Lujizinu tijelu, a ona u mojem. Nitko nije imao ideja kako da se izvučemo iz te situacije, tako da sam već počela vjerovati da ćemo zauvijek ostati takve. Nije bilo načina da se izvučemo. Posljednji sastojak za napitak koji poništava kletvu se nalazio u ogrlici naše najveće neprijateljice. Ibisova krv se nalazila u ogrlici Andreine Slytherin. Nije bilo načina da dođemo do nje, osim ako ne želimo sebi potpisati smrtnu presudu.
''...my loving heart lost in the dark, for hope I'd give my everything...''
''Umukni!'', uzviknu Lujiza. Nervozno se šetkala po sobi. ''Ne mogu razmišljati dok mi ti tuliš!''
Nakezila sam se. ''Kao da se ja mogu koncentrirati na pjevanje dok se ti tu vrtiš kao panter u kavezu'', rekoh.
''I kažeš, razmišljati, Lujiza? Zar imaš tu sposobnost?'', upita Amanda.
Lujiza se okrenula njoj. ''Ne razgovaram s tobom, svinjo jedna mala!'', prosiktala je, stisnuvši pesnice.
''Ali razgovaraš s mojom sestrom, džukelo!'', odvrati Amanda.
''Dobro, dosta!'', uzviknu Voldemort, lupivši šakom o stol (što je vjerojatno jako zaboljelo pošto je lupio u tanjur koji sam ja jutros tu ostavila). ''Ima li itko neku pametnu ideju kako da se izvučemo iz ove noćne more? Nezamislivo mi je gledati Maggie i Amandu kako se svađaju, dok Lujiza nezainteresirano lakira nokte i pjevuši.''
''Ne lakiram nokte, nego skidam lak'', ispravih ga.
''I pjevanje iz sveg glasa se uopće ne može nazvati pjevušenjem'', dodade Lujiza. Napokon se smirila i sjela u naslonjač kraj mene.
Amanda se nasmijala. ''Još ne mogu vjerovati da vam se ovo desilo. Tresnite me da provjerim da li spavam'', reče ona.
''Tresnut ću te ja tako da ćeš doista zaspati'', reče Voldemort. ''I to za sva vremena. Ovo je ozbiljna situacija.''
Zijevnula sam. ''A kad smo već kod spavanja, ja idem malo dremnuti. Nisam spavala čitavu noć'', rekoh, ustavši se. ''G-bye.''
''Super'', reče Lujiza veselo. ''Bar ću se odmoriti od tvog slavnog pjevanja narednih nekoliko sati.''
''Jako duhovito'', dobacila sam. Izišla sam na hodnik i krenula prema svojoj sobi. Svuda naokolo su stajali Voldemortovi i Lujizini sljedbenici. I svi su gledali u mene, vjerojatno zbog onih uskih kožnih hlača koje sam odijenula. Ignorirala sam ih i nastavila pjevušiti:''...once and for all and all for once, Nemo my name forevermore...''
''Uf, mrtva sam'', promrmljala sam, svalivši se na svoj krevet. Bila sam toliko umorna da sam odmah zaspala. I sanjala... Sanjala sam najčudniji san u životu. Prvih nekoliko sekundi nisam vidjela ništa. Samo beskonačnost crnila ispred mene. Činilo se kao da će se svaki čas skupiti oko mene, kao da će me ugušiti i progutati... No, onda se niotkuda stvorila Ona... Andreina Slytherin. Opet mi se uvukla u san, pomislih. Procjenjivački me je gledala, čvrsto držeći svoj štapić u ruci. Kao da je čekala da ju napadnem. Na njezinom vratu je blještao prekrasan plavi lančić... Lančić sa eliksirom ibisove krvi. Andreina je podigla štapić. Vrisnula sam. Pomislila sam da će me napasti. Pomislila sam da će me ubiti...
No, nije to učinila. Učinila je nešto čemu se od nje nikada nisam nadala. Prišla je k meni i skinula lančić s vrata. ''Ne želim se boriti, Maggie. Dat ću ti ovo što ti toliko treba. No, zauzvrat, trebam tvoju pomoć...'', reče ona. Zvučalo je kao da me preklinje.
''Moju pomoć?'', upitah. ''Ali kako da ti pomognem?''
Stavila je lančić u moju ruku i čvrsto ju stisnula. ''Moraš ju poraziti. Moraš ju uništiti. Ti si sad jedina koja to može napraviti...'', rekla je, a zatim se okrenula i otišla. Nestala. Iščezla, ostavljajući me samu sa svojim pitanjima... U trenu kad sam htjela povikati da se vrati, osjetila sam kako me netko vuče za ruku. U daljini sam čula Amandin glas.
''Maggie, probudi se!'', viknula je.
Lijeno sam otvorila oči. ''Uh, što je?'', upitah.
''Jesi li dobro? Čula sam kako vrištiš'', reče ona, sklonivši mi kosu s obraza.
''Samo još jedna noćna mora'', promrmljala sam. U tom trenu, pogled mi je pao na moju ruku. Još uvijek sam držala Andreinin lančić. Činilo se da je opet prebacila dio sna u stvarnost...
''Maggs, otkud ti to?'', zinu Amanda. ''I što je to?''
''To je Andreinin lančić'', rekoh. ''Dala mi ga je u snu.''
Amanda me je sumnjičavo pogledala. ''Hoćeš reći, otela si joj ga?''
''Ne'', odvratih. ''Ona mi ga je dala, ali mi je zauzvrat tražila pomoć. Rekla je da moram poraziti nekoga, no ništa ju nisam razumjela.''
Amanda je toliko otvorila usta da sam pomislila da će iz njih svakog trena nešto izići, te sam se odmaknula. ''Ali to je već drugi put da ti ona traži pomoć'', rekla je zamišljeno.
''Znam'', rekoh. ''Pitam se što želi od mene.''
''I ja, ali sad imamo važnija posla. Idemo do Voldemorta i Lujize'', reče ona, povukavši me u pravcu sobe u kojoj su bili naši roditelji.
Kad smo im ispričale što se desilo, Lujiza je frknula. ''''Svi dobro poznajemo Andreinu. Vjerojatno opet nešto smjera'', izjavila je, ustavši se sa kauča.
''To ćemo uskoro otkriti. A sad je vrijeme da dovršimo, odnosno dovršiš napitak'', rekoh.
Baš u tom trenu, vrata sobe se treskom otvoriše. Unutra je utrčala Lexy. ''Ne mogu da vjerujem da se ovo meni stalno dešava'', ponavljala je, dok smo mi ostali razmjenjivali iznenađene poglede.
''Što se desilo?'', upitah ju. ''Matt, je li?''
Bijesno me je pogledala. ''Da, Matt! Šutnuo me je zbog one hrkanice... zbog one jadnice Jane!'', vrisnula je, odgurnuvši sve knjige sa stola. Nikad ju nisam vidjela tako bijesnu, osim onda kad sam joj na leđa zalijepila natpis:JA SAM MAGARAC.
Kako bismo joj skrenuli misli s propale romanse, ispričali smo joj sve što se desilo. Njezin komentar na sve je bio:''Wow.'' Čak ni ona, kao Andreinina rođena sestra, nije imala pojma od čega bi ju trebalo spasiti. Na kraju sam i ja bila ubijeđena da je Andreina nešto isplanirala. Lujiza ima pravo, predobro ju poznajemo...
''Ma daj, ja ovo trebam popiti?!'', upitah užasnuto, kad je Lujiza stavila i zadnji sastojak, ibisovu krv, u napitak. Sipala mi je tu sumnjivu crvenkastu smjesu u čašu i pružila mi ju.
''Ne cvili i pij to'', rekla je.
Iako mi je malo nedostajalo da se zbljujem, skupila sam hrabrost i iskapila taj napitak koji je bio sve, samo ne ukusan. Lujiza je učinila isto. Po njezinom izrazu lica, zaključila sam da se ni njoj nije nešto pretjerano svidio.
''I?'', upita Lexy. ''Ništa se ne događa.''
U tom trenu, cijela se prostorija zatresla. Ne bih vam znala opisati kako se sve odigralo... Bilo je kao u nekom košmaru. Nisam uopće bila svjesna... Jednostavno, odjednom sam se našla na drugom kraju prostorije, i što je najvažnije, u potpuno drugom tijelu. U svom tijelu.
''Uspjelo je!'', vrisnula sam.
''Pa, seko, dobrodošla natrag'', nasmiješila se Amanda, zagrlivši me.
''Uf, kunem se da se više nikad neću žaliti na svoj izgled...'', rekoh, bacivši pogled na ogledalo. A zatim sam vrisnula:''Oh, Bože, kolika mi je njuška kad se gleda iz profila!''
Lexy se nasmijala. ''Toliko o tvojoj zakletvi.''
Ignorirajući nas, Lujiza je privukla Voldemorta k sebi. ''Napokon te mogu poljubiti'', šapnula je, a zatim je to i učinila.
''Fuj!'', rekoh. ''Nađite si sobu u hotelu!''
''Mi smo maloljetne, a ovo bi moglo negativno da utječe na naš intelektualni razvoj'', dodade Amanda s gađenjem.
P.S. Nadam se da vam ne smeta što sam malo ubrzala radnju i što nije došlo do borbe s Andreinom, te što su se Maggie i Lujiza vratile u normalu. Morala sam to tako napisat, jer je ovo zapravo jako važno za početak sljedeće školske godine.
P.P.S. Još bih vas samo htjela sve zamoliti da odaberete jedan od ova dva pojma: pauk ili ruža. Naime, tako ćete mi pomoći da nešto odlučim, nešto što je vezano za mog lika i moju priču.
Post je objavljen 02.07.2007. u 11:06 sati.