23

ponedjeljak

srpanj

2007

HEART ONCE BOLD NOW TURNED TO STONE...

''Ne lupetajte'', reče McGonagallica, odmahnuvši rukom. ''Ulazite unutra da ne biste izišli kroz zatvoren prozor!''
Dok nas je gurala prema vratima, šapnula sam Dracu:''Ovo je suludo. Fakat nemam pojma za tu sestričnu.''
''Smiri se, Maggs'', odvrati on šapatom, gledajući u McGonagallicu. ''Vjerojatno je opet nešto pobrkala.''
Vratili smo se natrag za naš stol. Nekoliko trenutaka kasnije, McGonagallica je započela s prozivkom prvašića. Kad su svi oni razvrstani, došao je red na nove učenike. Anduril, Amy i Haley su završile u Slytherinu. Nakon što su nam se pridružile za stolom, prestala sam pratiti prozivanje. Zabavila sam se pravljenjem popisa ovogodišnjih spački za Pacolikog. Sve dok...
''Stephanie Riddle!'', reče McGonagallica.
Podigla sam pogled. Odmah sam ju prepoznala... Bila je to ona djevojka koja me je tog jutra čudno promatrala na peronu. Prišla je stolcu i profesorica joj je stavila klobuk na glavu. Istog trena, začuo se uzvik:''Slytherin!''
Stephanie se osmjehnula i sjela za naš stol. Na svu sreću, mnogo dalje od mene. Svi su zapljeskali. Svi osim mene i Amande. Nas dvije smo se zbunjeno gledale. Stephanie Riddle? Naša sestrična? Nitko nam nikad nije govorio o njoj. Nismo uopće znale da postoji... Baš kao ni Elaine Brown. Sve do danas. Lujiza i Voldemort su imali dobre razloge zašto su nam tajili te članove obitelji... Znam da jesu. Oni nas nikad ne bi lagali bez razloga. Sad znamo razloge zašto se Lujiza i Elaine mrze, no što je sa Stephanie?
''I, posljednja učenica... Megan Johnson!'', uzviknu McGonagallica.
Ispustila sam olovku. Osjetila sam knedlu u grlu. To je bila ona... Neprijateljica. Potterova sestra. Megan Johnson. Iako ju uopće nisam poznavala, iako ju nikad ranije nisam vidjela, osjetila sam navalu bijesa u trenu kad sam ju ugledala. Mržnja... Prezir... Bijes... Moji vjerni prijatelji su opet bili tu. Opet su ovladali mojim umom.
''Gryffindor!'', zaderao se klobuk, a Megan se nasmiješila i prišla njihovom stolu. Zagrlila je Harrya. Došlo mi je da se zbljujem kad sam ih vidjela skupa. Dvije osobe koje sam najviše mrzila stajale su nekoliko metara dalje od mene, a ja sam bila nemoćna... Nisam ih mogla ozlijediti, a još manje ubiti. A tako sam im željela nanijeti Bol... Počela sam stezati pesnice. Kako sam ih samo mrzila...
''Maggie, da li si dobro?'', upita Melody, položivši ruku na moju.
Duboko sam udahnula i kimnula glavom. ''Jesam. Mislim da jesam...'', promrmljala sam, dohvativši čašu soka. Stisnula sam ju toliko jako da je napukla. Vjerojatno bih ju i slomila da mi ju Melody nije otela i sklonila na sigurno.
Dumbledore je pljesnuo rukama. ''Prije nego što započnemo sa večerom, želio bih dodati kako mi je čast predstaviti novu profesoricu Povijesti magije. Pozdravite Elaine Brown.''
Blagovaonicom se zaorio još jedan pljesak, no ja niti u njemu nisam učestvovala. Samo sam uzdahnula, pomislivši na to kako je preda mnom duga i teška godina. Primijetila sam da Elaine gleda u mene, no nisam joj željela uzvratiti pogled.
U tom trenu, osjetila sam kako me je netko dodirnuo po ramenu. Naglo sam se okrenula i ugledala Stephanie.
''Bok!'', reče ona veselo. ''Ti si moja sestrična Margaret Annabell Revenge?''
''Ne'', odbrusila sam. ''Ja sam Maggie.''
Sjela se između mene i Amande. ''A ti si Amanda, zar ne?'', upitala je.
''Da. Jesam'', odvrati Amanda, odmjerivši ju od glave do pete.
''Ja sam Stephanie. Znate, moj otac Lucas Riddle je bio polubrat vašeg oca'', poče ona. ''Nisam ni znala za vas dvije dok mi majka nije saopćila da ću se prebaciti u Hogwarts.''
''A tko je tvoja majka?'', upitala je Melody.
''Maribelle Lavigne. Paukova sljedbenica'', reče Stephanie.
Pričale smo s njom još neko vrijeme, sve dok se nije vratila k svojim prijateljicama. Poslije mi se i nije činila tako loša. Ili sam se barem trudila da samu sebe ubijedim u to... Amanda se nije složila sa mnom.
''Isfolirana je'', rekla je. ''I previše plastična.''
Nisam znala što da mislim. Stephanie je mogla biti i najsimpatičnija osoba na svijetu, no to i dalje nije objašnjavalo zašto mi Voldemort nikad nije govorio ni o njoj niti o svome polubratu....
Trudeći se da zaboravim na to, prišla sam stolu Gryffindora kako bih se upoznala s Megan. Bilo je pomalo neobično opet sjediti sa svima njima... Znala sam da me svi tamo mrze, no to mi je bilo tako svejedno... Jer ja sam njih mrzila još više.
''Hej, bok, Megan!'', uzviknuh oduševljeno, sjednuvši se između nje i Ashlee McGuire. ''Ja sam Maggie Riddle.''
Rukovale smo se, a ona se izvještačeno nasmiješila. Ja takođe.
''Megan Johnson. drago mi je'', rekla je.
''Jako mi je drago što ste se ti i Harry napokon našli'', nastavila sam, ne skidajući lažni osmijeh s lica.
Potter se nasmiješio. ''Hvala ti, Maggie. Lijepo je znati da brineš.''
Njegov osmijeh je zračio jednim čudnim osjećajem... Osjećajem koji nazivaju ljubavlju. Čula sam kad je o tome govorio Ronu i Hermioni. Znala sam da je zaljubljen u mene. I odlično sam znala kako ću to iskoristiti...
''Tako je'', dodade Anna. ''Lijepo je znati da si ipak... khm, normalna.''
''Vjerujte, to što sam se vratila u Slytherin me uopće nije promijenilo'', ubjeđivala sam ih. ''Želim se i dalje družiti s vama.''
Na Anninom se licu pojavio smiješak.
''Fakat mi je drago to čuti od tebe'', javila se i moja nekoć super frendica, Isabell Black. Ona i Anna su bile osobe koje su mi i dalje bile drage, bez obzira na to što su u Gryffindoru... No nisam mogla imati tako dobar odnos s njima. Pogotovo ne sa Isabell. Ne sa nećakinjom Sirusa Blacka...
Ne sa nekim tko je bio na strani osobe koju sam najviše mrzila.
Tada se moj i Hermionin pogled sretoše. Gledala me je sa mržnjom i nevjericom. A potom je usnama oblikovala riječ:''Zmijo.''

***

''Kakvo veče!'', uzviknula je Amanda, dok smo se spremale za spavanje.
Raspustila sam kosu i potvrdno kimnula glavom. ''Slažem se. Baš krasan početak godine'', rekoh, otvorivši prozor.
''Ako je ovo početak, Bog zna što će biti poslije'', reče Alexis.
Haley, koja nam se ove godine pridružila u spavaonici, legla je na svoj krevet i nasmiješila se. ''Možda i neće biti tako loše'', reče ona.
''Neće'', složila sam se. ''Naravno da neće. Jer dolazi Smrt...''
Amanda, Haley i Alexis me pogledaše. ''Molim? Što ti to govoriš?'', upita me Alexis začuđeno.
''Govorim o Smrti. Govorim o boli...'', mrmljala sam zaneseno, dok je hladni vjetar duvao kroz moju kosu. Željela sam da noć traje vječno... Mjesec i zvijezde su svjetlucale na kao da mi daju snagu da nastavim... Kao da mi daju snagu da se borim protiv Dobra i dalje... Kao da mi žele reći da sam izabrala ispravan put. Noć je bila moje vrijeme...
''OK, lutko, ti si sad i zvanično pukla'', reče Amanda, legnuvši u krevet. Zamotala se u pokrivač i glasno zijevnula.
Haley se nasmiješila i dohvatila raspored sati sa stola. ''Pa, tu se moram slož... oh, jebo te sveti patuljak!!!'', uzviknula je, lupivši šakom o zid. Potom je zajaukala od bola. ''Ajme, slomila sam ruku!''
''Pusti sad ruku'', rekoh. ''Što se desilo?''
Stežući ruku u zglobu, Haley reče:''Sutra prvi sat imamo Preobrazbu.''
Frknula sam. ''Krasno. Što gore od tog može da nam se desi?'', zakukala sam. Pomisao da je prva stvar koju ću vidjeti kad ustanem iz kreveta McGonagalličino lice tjerala me je na povraćanje. Doista, što može biti gore od ovoga?
''Hmm...drugi sat imamo kod Snapea'', reče Alexis, uzevši raspored sa Haleyinog kreveta. ''Treći kod Elaine, a četvrti kod Lexy.''
''Evo odgovora na tvoje pitanje'', dobaci Amanda, potapšavši me po ramenu.
Počele smo se smijati, mada smo zvučale kao hijene. U tom trenu, netko je pokucao na vrata naše spavaonice. Sve četiri smo se okrenule.
''Vjerojatno nas opet Melody zafrkava'', šapnu Alexis.
''Sto posto'', dodade Amanda.
''Gledajte ovo'', rekoh im.
Pročistila sam grlo, okrenula se u pravcu vrata i uzviknula:''Marš, budalo!!!''
No, u tom trenu, vrata se otvoriše i unutra stupi Elaine.
''Molim vas, Margaret, dođite u moj kabinet. Željela bih popričati s vama'', rekla je, pokazavši mi rukom da pođem za njom.
Oči su joj svjetlucale nekim neprirodnim sjajem. Nekom neizrecivom mržnjom. Prostrijelila me je pogledom, i na tren sam imala neki ludi osjećaj da u meni vidi Lujizu...

Nastavit će se...

P.S. Kako pišem već nešto više od godinu dana i isto toliko vremena kreiram lik Maggie, zamolila bih vas da mi u komentarima odgovorite na neka pitanja o njoj. Samo kako bih vidjela što vi mislite. Unaprijed hvala!

1. Što vam se najviše dopada kod Maggie?
2. Što vam se najmanje dopada kod nje?
3. Kako ju zamišljate?
4. Što mislite o njezinoj odanosti Voldemortu i zašto?
5. Kako biste ju opisali u tri riječi?
6. Da možete završiti priču umjesto mene, kakvu biste sudbinu namijenili Maggie?

:=D. Eto, to bi bila ta pitanja…
I to bilo sve za sada...
Kissach!!!

<< Arhiva >>