morska iz dubina
ponedjeljak, 19.06.2023.
Otočka priča
Jadno si mi draga, reka je.
Jakica se cila zarumenila i spustila glavu šoto. I on je njoj bi drag.
Tu godinu se Vicko prvi put ukrca na brod. Ka kuhar. Zarađiva je lipo.
Hoćeš poć za mene?
Hoću, rekla je.
I tako su se njih dvoje vazeli.
On je navrši 18. Ona 15.
Digli su je iz skule. Sa samo šest razreda osnovne. Odgovornosti za tako nešto ni bilo.
Bilo je to normalno. U ono vrime. Na škoju.
U mistu je već puno dice rodilo dicu. Jakica in se pridružila. Rodila prvo sa 17. Drugo s 18. Treće s 20. Vicko je reka, ti nećeš fatigat. Bit ćeš s dicon. Oko kuće. Ja ću donosit šolde. Neće nan falit ničega.
Jakica i Vicko su i danas skupa. Pedeset godin zajedno. Tri ćere. Tri zeta. Devet unučadi. Imaju svega obilato. Velu kuću u mistu. Velu kuću u svojoj vali. Zemje, maslina i loze da se ne zna broja. Ruke in tvrde i žujave. Ma nikad ih nisan čula da se žale.
Prošli su golgotu. Prva ćer droga. Prvi zet droga. Tri unuka droga. Druge dvi ćere i njihove familje toliko dobro da ne može boje. A onda, karcinom on. Pa ona. Onda najmlađa. Sve su prošli stentano. S puno trpjenja. Držeći svoju muku za se. I dajući sve o sebe za spas dice.
Nemoj da se dogodi da dođeš na škoj, a da nan se ne javiš, rekla mi je Jakica danas na mobitel. Moja draga prva kužina.
Ne brini, rekla san.
Ako vama šta triba po Splitu i likarima, javite se.
Život teče. I baš nema pravila.
negdje nam život da, negdje uzme...kako kome, ali baš zbog toga možemo i "moramo" razmjeti druge, suosjećati, pomoći....za ovakve životne priče nemam smisleni komentar, samo uf
tebi želim snage u tvojoj trenutnoj životnoj priči (obavezama)
zagrljaj plavi mojoj veeelikoj morskoj dušiWhite Lilith • 19.06.2023. u 14:12
Život piše romane kakve nijedan pisac ne može smisliti.
Pravde nema, bar ne vidljive.
Budi mi ti dobro.Lastavica • 19.06.2023. u 14:30
takva su bil vrimena i za Jaakicu i za Franicu koju ja znan.......Moja Franica je rodila četvero dice i nakon 30 godina braka udala za za svoga Frankota. Ni potriba od braka, rekla bi mojoj mami kad bi došla, ma oćemo sad, kad su nan se sinovi poženili.
O tempora, o mores na korčulanski načinDonabellina • 19.06.2023. u 14:43
da, život je put uspona i padova... radosti i tuge... piše priče i poeziju... ova priča, kao i sve tvoje, uranja u srce i ostavlja trag u pamćenju...
Dinaja • 19.06.2023. u 15:05
da, sve je to život i šta prije prihvatiš da je tako to se lakše i uspješnije sa njim nosiš. od jadikovanja njema vajde, poklopit će te bolest pri ili poslin dok će drugi reč da svak svoj križ nosi, eto in ga njima kad nisu znali bolje
kako_ti_kupus • 19.06.2023. u 15:44
Bože moj, da su preko leđa prenijeli samo sve to sa drogom što si napisala, onda dobro da su ljudi uopće živi... Istina je to da je svatko kovač svoje sreće, ali ako ti netko kao djetetu tura drogu pod nos, to sigurno sa srećom nema veze.
Baš smo se jutros Draga i ja sjetili jednog starog kolege koji je jednom na kavi na načiju primjedbu "čekam prave pare" izjavio "pazi da ih ne dočekaš". Nema sad ovo veze sa tvojom pričom, nego me sjetila ovog našeg jutrošnjeg razogovora. I tako, veli taj stariji čovjek, pazi samo da te prave pare ne dobiješ. Ti ćeš misliti, to se meni ne može desiti, a tvoj život, da niti ne znaš, razdirat će se i prošupljiti kao termitnjak iznutra. Za ljude koji imaju para svi znaju, žele biti dobri sa njima, imati od njih koristi.
Ovi tvoji ljudi vjerojatno su posvećeno i radom odgajali svu svoju djecu, a evo - opet je dijelom ispalo tako kako je ispalo. I onda će netko reći, ne može društvo biti krivo. I ne može. Uvijek su krivi oni koji ne naprave svoj posao koji im je povjeren kako treba. Često se sjetim tih otoka dolje, možeš se ti tamo postaviti na trepavicu, ali ako te uhvati, s time se jednostavno vjerojatno ne možeš boriti. Evo i kod nas, za Zaprešić, sada pričaju da je leglo droge; ne znam, ja sam se trudio iz petnih žila, provodio sa djecom svo vrijeme, valjda je sada još gore doba nego je bilo onda; postavio si neke temelje i sada jedino što možeš, možeš šutjeti i moliti se da kada krene oluja neće baš tebe i tvoje po glavi. Kako da malome sada od dvadesetijedne ne dam auto da ode kod cure i vrati se negdje do jedan u noći doma, a kad se samo sjetim što je i tko je na cesti van u to doba, smrznem se. Valjda onda treba imati i sreće... Pozdrav :)j. • 19.06.2023. u 16:06
muka je strana samo onima koji odu puno, puno prerano, a i to tek možda
Blumi • 19.06.2023. u 17:03
To je život. Kad je sve dobro, misliš bolje ne može biti,
mali kamičak se nađe na putu da spotakne sreću...mecabg • 19.06.2023. u 19:19
Uvik je vakat za uvatit lipo... Neka sad požive ovo šta je ostalo kakobogzapovida....
sewen • 19.06.2023. u 23:40
Dirljiva priča s otoka. Držim palčeve da od sada bar poprimi ljepše boje. Ljubim!
luki2 • 19.06.2023. u 23:44
@White Lilith..... iskreno, kaskam i jedva sustižem....mogu ja pola odbacit al to mi ne bi donijelo mir...dakle, prihvaćam i kobrljam se najbolje šta znam i mogu...pozdrav mojoj slavonskoj duši:-)
@Lastavica...bome život ispisuje bolje od ikoga...i još su mu priče nepresušne....:-)
@AnnaBonni....otočki život je istkao nevjerojatne priče i živote...na puno mjesta i razina bi bio izložen kritici zdravog uma, al tamo se ugnijezdi i postaje normalnost....
@Dinaja...hvala ti:-)
@kupus.....otok me poprilično naučio ne osuđivat, nego prihvaćat.....uspoređujući došla sam do spoznaje kako se otočani lakše nose s nedaćama ili ih naprosto nose na drugačiji način...
@ j. troje djece je raslo pod istim krovom s istim pravilima...dvije predivne, jedna "nevaljala"....tko je kriv?...nema na to odgovora koji bi apsolutno zadovoljio....na žalost, moj otok je jedan od vodećih "drogaških"..... imam puno odgovora zašto je tako, al nekom drugom prilikom o tome...
@dražeN ;)...oni koji odu i muka je otišla s njima....muka je roditeljima koji gube djecu na igli. a nikoga da sustavo reagira, sankcionira,,,ne umanjuje to i roditeljsku odgovornost...
@mecabg.....nema života bez tih kamičaka...
@sewen...... znaju oni vatat lipo..ne daju se nevoji...
@luki2.....jedna posve životna i istinita...morska iz dubina • 20.06.2023. u 14:27
Zivot je vjecita borba
Euro • 20.06.2023. u 15:18
Prokleta droga i raspačivaći
borut • 20.06.2023. u 19:02
tko bi ovog vjetraugranama shvatio kad ništa ne zna napisati u dvije rečenice kao pošten bloger i komunista, i onda to još izvade na naslovnicu iz konteksta pa površnom čitateljskom oku može izgledati kao da sudi i osuđuje; a valjda i sudim i osuđujem, star sam dovoljno za takve marifetluke; upravo sam to htio reći što si ti napisala u odgovoru meni, ali to je prejednostavno za mene; glavno mi je da si me ti shvatila; nekad napraviš sve što si znao i umio a ispadne nikako; tko bi ga znao što je posrijedi; zato sam i spomenuo sreću na kraju... :) pozdrav
j. • 20.06.2023. u 19:03
Droga je veliko zlo.
viatrix • 20.06.2023. u 23:25
Šta je život. Nikad ne znaš što še te dočekati i snaći... Bitno je ostati jak i zajedno.
TiFiT • 20.06.2023. u 23:28
i ostali su zajedno, jači od svega...eto to je isto smisao života, moja morska :)
smjehotvorine • 21.06.2023. u 07:57
@Euro....bome, da:-)
@borut.....boljka velika...i društva i obitelji i pojedinca....
@ j.......tako ti je, vjetre, kad pišeš proširene rečenice....a znaš da one šta "prostače" razumiju od prve....sve ok...kužnila sam ja tebe i kad ne pišeš, kamo li kad trag ostavljaš...šaljem jedan maestralni pozdrav...to ti je zbog vitra maestrala koji danas pušika:-))))
@Viatrix...veliko i odvratno zlo...
@TiFiT.....u dvoje je ipak sve lakše...
@smjehotvorine.....je, to je smisao...zajedno i u dobru i u zlu...morska iz dubina • 21.06.2023. u 10:45
Pravilo je da pravila nema? ;)
Pozitivka • 21.06.2023. u 14:08
Nadam se da sve bude u redu. :*
Hrabri ljudi.Galaksija • 21.06.2023. u 14:55
Bome... Nemoj nam nikada, ako možeš, prestati pričati o tim svojim ljudima.
Predivne priče, iako poneke nose notu tuge.
Divno.
Sretno Vicku i Jakici, zaslužili su...
Pozdrav izagrljaj ti veliki Morskakonobarica • 21.06.2023. u 21:11
