morska iz dubina
četvrtak, 27.10.2022.
Jesen koja to nije
Foto: Otočka
Naprosto nisam od jeseni. Od zemljanih boja. Od lišća koje otpada. Ostavlja gole grane nekad bujnih krošnji. Nisam od oblaka. Sivih tonova. Sjetnih raspoloženja. Južine. Kiše. Nisam pa nisam!
Jesam od proljeća. Kad sve pupa. Buja. Budi se. Cvate i zeleni. Jesam od modrog neba. Prozirnog mora. S dahom maestrala. Jesam od zelenih livada punih tratinčica. Mirisa zumbula i ljubičica. I osjeta u zraku koji zaziva život.
Ima jeseni kojoj se ne može umači. Jesen života. Ona donosi mudrost. I življenje mudroslovija. Onako iskreno i duboko. Nisam od jeseni. Ali je razumijem. Nikad kao sada. Moj dragi Stari je u zimi života. I onda je moja jesen čisto proljeće. Unosi radost jednoj zimi. Radost i potporu. Optimizam da zime znaju biti duge i tople. Makar pod klimom. Sa zagrljajem. Kojem se vraća iskra ljubavi i zahvale.
Nisam od jeseni. Al ova je nekako izuzetak.
