morska iz dubina
subota, 08.10.2022.
Blindirana
Ona živa. Njene oči mrtve. U njima praznina. Tupilo. Nihilizam. Beskraj ničega. Zjenice ko bezdan tunel . Bez sjaja i kraja. Zapečaćene. Blindirane. Tupasto nijeme. Bezglasne. Bezživotne. Nad njima oblak olova. Suze ni van, ni unutra. U njima umiranja nad životom. Krik tišine. Cima odvezana. Prepuštena uraganu. Ni tračak otpora.
Strepim i gledam taj pogled u ništa. Nepremostivost do srčike. Žilet žica pod naponom. Znak STOP. Ne usudim se išta. Osim disati. I ponirati u bezdan škrinju u koju je pohranila sav jad i čemer života. Na bravi milijun katanaca. Neprobojnih. Zazidanih. Ništa uć. Ništa izać. Samo grč lica. Bolna grimasa spoznaje. I ništavilo preko obzora.
Popile smo kavu zvanu tišina. Uspjela sam je zagrlit. Potom je svaka otišla na svoju stranu.
