morska iz dubina
petak, 21.05.2021.
Iščekivanje
Foto: otočka
Nas troje jednostavni i skromni da ne može više od toga. Al šta sam ih razmazila s hranom, to je čudo. ON ne zna kuhati. Jasno, ne bi umro od gladi. Al kuhinju oduvijek zaobilazi u velikom luku. Stol s hranom, naravno, ne. Stari je znao kuhati. I to dobro. Gradele su uvijek bile njegove.
Sad je to prošlo svršeno vrijeme. Imamo nove zdravstvene okolnosti. I dobro se nosimo s njima.
Kad doma tako nešto zašteka, onda se raspekmezim. Pa udarim po gastro željama ne bi li stanje učinila boljim. Vedrijim. Optimističnijim.
Stari može jest samo mekano. Uključujući pamučni kruh. ON bi nešto konkretnije. I kruh s prepečenom korom. Ja vegetarijanka, šta u startu isključuje oba u prehrambenom lancu. Tako, nas troje, prečesto tri jela za ručak. Kako to traje decenijama, meni to normalno. Sva sreća da sam preorganizirana. Na patološkoj granici. Pa uz naše kuhanje, peglam još i cijelu kuću. Uzduž i poprijeko. Po svim etažama.
Danas je pao beskvasni kruh. Dobro prepečen. Za Njega. Za Starog umijesila mliječnu pletenicu.
Sad su dva dana mirni.
A ja, ustreptala do neba. U velikim pripremama. Sutra dolazi naš Slatkiš. Prvi put u Valu. Moj mali morski vuk. Junak, koji se othrvao golgoti rođenja. Frižideri pucaju po šavovima. Prve tikvice iz vrta spremne za njega. A srce, srce mi ko prskalica. Rastapam se od čežnje i želje. La vita e bella.
