morska iz dubina
ponedjeljak, 26.04.2021.
Dobri dupin
Foto: Otočka
Oduvijek ih viđam u Vali. Od ranog djetinjstva. Najbliži mi je bio udaljen svega par metara. Skoro sam, kao djevojčica, za njim skočila u more. S kaića. I bi, da me Stari nije zgrabio. Naprosto su mi neodoljivi. Ja bi ih grlila, mazila, hranila. Na prelijepoj glavi se vidi da s pravom nose ime dobri dupin.
Zadnjih godina im je Vala redovna ruta. Obično prolaze sredinom kanala. Između kuće i otočića preko puta. Ponekad sami. Često majka s mladuncima. Kad su zaigrani izvode vratolomije. I predivno ih je gledati. Poneki ribar i nije baš milostiv prema njima. Znaju se zaplest u mreže. A onda ih oni...ali o tome ne mogu ni pisat.
Zadnjih dana, već u praskozorje, čujem prepoznatljivo puhanje. Koje se čuje ispred našeg mula. Istrčim iz kreveta. Brže po mobitel. I eto ga. Uspjela ga uslikat. Na deset metara udaljenosti.
Za jutro je već spremna kesa s kruhom. Izvadit ću i ribu iz ledenice. Imat će doček dobrodošlice. Tko zna, možda i on traži prijateljicu na kopnu. Da se uvjeri kako nisu svi ljudi zvijeri. S kopljem u rukama. Lovine i trofeja radi. Mašta već radi svoje. Vidim kako ga grlim. I kako mi redovito dolazi na porciju maženja. I naravno, mali obrok. Tko je to kod mene bio, a da se nije najeo.
Ja bi tako rado svog Flippera.
