morska iz dubina

utorak, 26.01.2021.

Strah od straha



Foto: Otočka

U nekom davnom prostor vremenu jedna sretna djevojčica se rješavala straha.

Bilo je to vrijeme kada se u Vali čistio teren za kuću. Bez vode, struje, ceste, ikakvih komunikacijskih veza. Vrijeme koje se zaustavilo u neposrednoj blizini mora. Posred guste borove šume. U bušaku prepunog raslinja. A u makiji gmazova, pauka, škorpija, gusjenica i svekolikih letećih projektila da ih se nagledat ne možeš. Noću komarci nisu dali spavati. Svesrdno pijući krv. Danju su jurišale ose, ostavljajući mi nabubrene tragove crvenila. I bolnog otoka. Al sve je to bila sastavnica života. Kojeg sam upijala na ljetnim praznicima. I sve mi je bilo normalno. Štapom odbacit zmiju. Zgazit škorpiju. Ronzat na komarce. Hladnim morem vidat ubode, ranjena koljena, ogrebotine i razderotine, iglicom vadit ježeve bodlje. I uza sve ne kmezat zbog ičega. Sve stoički podnosit. Rješavanje straha od noći i mraka je potrajalo. Al i toga belaja sam se riješila. Izvukla se noću iz šatora. Bosih nogu nabadala nekih desetak metara. Zatvorila oči i brojala do 100. Ako me imalo nešto šćapit, neka bude. Strah od mraka je bio gori od pomisli da će me sedmoglavi zmaj spržit na svom jezičavom ognju.

I tako sam na relaciji Grad-Vala izrasla u hrabru djevojčicu.

Danas se ponekad priupitam gdje sam se pogubila. Ona ista ja koja je morala plivat brže i dulje od dječaka. Ronit dublje od njih. Trčat brže od njih. I penjat se na bor ostavljajući ih debelo iza sebe.
Sad se bojim za djecu. Hoće li autom stić na odredište. Javit mi se na vrijeme. Hoće li bit sretne. Zadovoljne. Hoće li se znat izborit za sebe ili će im drugi uvijek biti prvi. Hoće li moj Slatkiš bit dobro. Izrast u velikog i dobrog dječaka. Hoće li moji prijatelji bit zdravo. Hoće li ON bit dobro. Ili, ne daj Bože, da mu se dogodi ono prije nego li meni.

Kako i kada sam izgubila moći iz djetinjstva. To čarobnjaštvo koje me stalno izazivalo da budem odvažna, hrabra, neustrašiva. I dok se preispitujem, opet ne osjećam strah za sebe. Samo za one koji mi život čine životom. Morat ću se upisat u Hogwarts, školu čarobnjaštva. Kad može Harry Potter, mogu i ja. Možda uspijem povratiti moći neprocjenjive vrijednosti. Bez kojih bi život bio puno lakši.

26.01.2021. u 16:20 • 35 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< siječanj, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Veljača 2021 (12)
Siječanj 2021 (12)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (18)
Listopad 2020 (18)
Rujan 2020 (16)
Kolovoz 2020 (22)
Srpanj 2020 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Linkovi