MATIJEVIĆI I NERETVA
28.01.2011., petak
SREĐIVANJE KATASTARSKOG I ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG STANJA U NERETVI
|
Jedan od najvećih kočitelja razvoja u Republici Hrvatskoj su nesređene zemljišne knjige. Kad nemate sređeno stanje u zemljišnim knjigama ili bar katastru, ne mogu se dobiti krediti, građevinske dozvole, razna uvjerenja, dokazi za razne subvencije itd... Dakle ekonomija nesređenih područja gadno pati zbog lošeg stanja i u zemljišnim knjigama i na terenu. U prosjeku preko 90% nekretnina ima upisane osobe koje su umrle oko ili prije drugog svjetskog rata, a često nemaju veze s nekretninom na kojoj su upisani. 07. prosinca 2000. godine Vlada RH je donijela Odluku o mjerama za sređivanje imovinskopravnog, geodetskokatastarskog i gospodarskog stanja u dolini Neretve (NN 126/00). Razlog je bio zaštita državne imovine (najviše poljoprivrednog zemljišta), ali i uvođenje reda i sređivanje privatnog vlasništva. Inače prva i zadnja izmjera na području cijele Neretve je bila 1870. g. za vrijeme Austrougarske monarhije. Mjere koje su predviđale sređivanje katastarskog stanja (znači premjeravanje zemljišta dijela Neretve) do kraja 2004. godine u praksi su doživjele mnogobrojne objektivne, ali i subjektivne (čitaj „lakše riješive“) teškoće kojih je posljedica da ni danas, 2011 godine predviđena izmjera nije dovršena, iako je planirana. Iako je rok za 2004. godinu bio preambiciozan i realno neizvediv u tako kratkom roku, činjenica je i da ovoliko odugovlačenje nije bilo potrebno. Od 2003 godine kad su počele prve izmjere koje traju i danas, katastarski i sudski su sređene samo 4 katastarske općine: k.o. Krvavac II k.o. Kobiljača k.o. Rogotin k.o. Otrić-Seoci jedna katastarska općina je pred završetkom katastarskog i sudskog završetka (Komin) a dvije su u tijeku (Opuzen i Opuzen II) Katastarska izmjera (dakle samo mjerenje na terenu) je završena za još 3 područja i to: k.o. Krvavac k.o. Mlinište k.o. Mislina k.o. Badžula k.o: Blace – Trn k.o. Mihalj – Otok – Lučina k.o. Vlaka – Tuštevac k.o. Pižinovac – Lovorje dok je u tijeku katastarska izmjera na terenu za područja (novi nazivi) k.o. Prud k.o. Vid k.o. Komarna –Duboka k.o. Kremena-Duba-Raba k.o. Bijeli Vir k.o. Dubravica-Glušci k.o. Klek Područja koja nisu predviđena u planu katastarskih izmjera i sudskog sređivanja su: Baćina Banja Borovci Čeveljuša Desne Kula Norinska, Nova Sela Mali Prolog, Matijevići Momići Pasičina Ploče Podrujnica Pozla Gora Stablina Šarić struga kao i najveći dio Pline Neslužbeno se saznaje da su osigurana sredstva za k.o. Metković koju bi mogla zahvatiti tehnička reambulacija – postupak svojevrsne revizije (korekcije) postojećih katastarskih planova, s obzirom da je Metković 80-ih već katastarski izmjeren, ali se nikad nije pristupilo sudskom sređivanju (zbog čega jedno te isto zemljište ima jedan broj u katastru, a drugi u zemljišnoj knjizi) Ploče su pokušale pokrenuti postupak nove izmjere, pa se čak krenulo u raspisivanje natječaja za izmjeru, ali se to ipak nije uspjelo provesti i nepoznata je sudbina te inicijative o izmjeri Ploča. Stanovnici mjesta koja nisu obuhvaćena izmjerom (radi se od oko 11.000 ljudi) već duže vrijeme žive u nadi da će i njihova mjesta i okolica biti predmet sređivanja. No stvarnost je drugačija. Sređivanje svake katastarske općine stoji prosječno nekoliko milijuna kuna, a prosjek trajanja od izmjere na terenu do sređivanja na sudu je oko 7-8 godina. Država se ne odlučuje olako za nove izmjere, a općine i gradovi nemaju proračune koji mogu takve projekte financirati. S obzirom da sud i katastar imaju ograničene kapacitete (broj ljudi koji formiraju timove za rad), ako se nastavi ovim tempom, zadnje katastarske općine u Neretvi koje se mjere danas, biti će završene u najboljem slučaju tek za 15-ak godina!!! 14.510 čestica u Neretvi je „pravomoćno“ katastarski i sudski po novoj izmjeri uknjiženo 7.000 čestica (približno) u Neretvi je uknjiženo po novoj katastarskoj izmjeri (područje Komina i Opuzena), ali su postupci u tijeku („nepravomoćno“ uknjiženi) 45.000 (procjena) čestica u Neretvi će biti još obuhvaćeno novom katastarskom izmjerom i uknjižbom u zemljišnim knjigama. Od ovog broja 16.000 čestica je već spremno za katastarsko i sudsko izlaganje (uknjižbu), ali nedostaje katastarskih i sudskih timova koji bi radili taj posao. To uzrokuje često probleme jer izmjere kad dođu na red, budu već 6-7 godina stare,a moguće i više, a život ne stoji tih nekoliko godina i promjene na terenu se događaju. No sve to ipak vrijedi čekati jer svako područje na kojem se uspješno završi katastarska izmjera i sudska uknjižba, bilježi naglo poboljšanje gospodarske situacije jer sređeni imovinsko-pravni odnosi donose dobre gospodarske mogućnosti. Jedan od najboljih primjera gospodarskog uzleta je zadarsko područje koje je (pored ostalih uvjeta kao npr. jakog političkog lobija) krenuo u izmjere sredinom 90-ih te stvorilo preduvjete za sređene imovinske odnose na nekretninama, što je investitorima znatno olakšalo investicije. Korištenje članaka, vijesti ili informacija s ovog bloga je u potpunosti dopušteno uz navođenje izvora |
- 12:15 - Komentari (36) - Isprintaj - #
24.01.2011., ponedjeljak
KOLIKO SMO SE DUHOVNO OBNOVILI
|
Završena je Duhovna obnova koja je trajala 3 dana u Sportskoj dvorani u Metkoviću. Više tisuća ljudi je kroz 3 dana u 4 navrata sudjelovalo u predavanjima, molitivi i misama predvođenim fra Zvjezdanom Linićem. Nažalost, mnogi su bili tu samo radi znatiželje, a ne radi stvarne želje za duhovnom obnovom. Česti komentari „nije bilo čuda“, „nije bilo padanja“, nije bilo ozdravljenja“ govore da su mnogi mislili da idu u cirkus ili kazalište. Smisao ovog događaja je bio duhovna obnova i duhovno ozdravljenje. Ipak razgovarajući s mnogima koji su sudjelovali u događanjima tokom ta tri dana, shvatio sam da su mnogi obnovili svoju dušu, da su oni koji su tražili tu i našli utjehu, da su oni koji su došli po pitanja našli odgovore, koji su tražili sklonište i našli zaštitu. Nakon svih društvenih nevolja (one prirodne izostavljam) koje su zadesile dolinu Neretve pokazuje se da nam je duhovna obnova potrebna više nego ikada u povijesti Neretve. Sve naše društvene nevolje ne dolaze izvana, već od nas samih – članova ovog društva kojeg sami kreiramo. Naše društvo nije onakvo kako ga drugi stvaraju, već upravo onakvo kako mi sudjelujemo u njegovoj izgradnji   |
- 01:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #
21.01.2011., petak
5000 LJUDI ZAPOČELO DUHOVNU OBNOVU
Večeras (petak) je počela duhovna obnova u Sportskoj dvorani u Metkoviću pred oko 5.000 ljudi koji su uspjeli doći do iznimno traženih (besplatnih) karata.  Karizmatik fra Zvjezdan Linić je poznat diljem Hrvatske po svojim duhovnim obnovama koje su tisućama ljudi promjenile život. Iako se o tome izbjegava pričati, općepoznato je da ogroman broj ljudi željno iščekuje trenutke kada fra Zvjezdan Linić ili drugi svećenici koji rad s njim "polažu ruke", odnosno zazivaju Duha Svetoga. Mnoge osobe u tim trenucima neobjašnjivo gube svijest o doživljavaju neobična iskustva dok ih pridržavaju pomoćnici svećenika. Mnogi koji su posjetili Tabor - mjesto koje je fra Zvjezdan Linić organizirao kao centar za Duhovnu obnovu, svjedoče o nevjerojatnim iskustvima koje su doživjeli u Taboru za koji se treba rezervirati par mjeseci prije. Nadam se da će Duhovna obnova ostaviti trajniji trag na nas Neretvane i mnogima nama pomoći da živimo kršćanske vrijednosti koje sve više gubimo. |
- 22:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #
17.01.2011., ponedjeljak
DUHOVNA OBNOVA OZDRAVLJENJA I OSLOBOĐENJA
|
U petak 21. siječnja u 17:00 sati počinje duhovna obnova ozdravljenja i oslobođenja pod nazivom “Gospodin moj i Bog moj”, koja će se kroz tri dana održavati u športskoj dvorani u Metkoviću Organizator duhovne obnove je župa Sv. Ilije u Metkoviću, a voditelj je pater Zvjezdan Linić, poznati karizmatik. Pater Zvjezdan Linić je 2008. godine vodio trodnevnu duhovnu obnovu u župi Gospe Karmelske (Bagalovići) kada je mnoštvo vjernika iz cijele Neretve pohodilo tu trodnevnu obnovu. No tada nisu bile potrebne karte jer ta obnova nije bila najavljivana dugo kao ova. Većina vjernika je tada sudjelovala sva 3 dana duhovne obnove. Kako se pretpostavljalo da će interes za ovu obnovu u župi Sv. Ilije biti velik, predviđeno je radi sigurnosti da se izda određen broj karata – onoliko koliko dovrana može primiti bez rizika za zdravlje i život ljudi. Unatoč tome što se znalo da će interes biti velik, nije se očekivala tolika navala na karte, pa su sve karte besplatno razdijeljene u roku 3 dana (već u četvrtak ih nije bilo). To je izazvalo poprilično nezadovoljstvo onih koji su ostali bez karata, pa su počele kružiti i svakojake priče. No valja radi ispravnog informiranja reći par stvari o ovoj duhovnoj obnovi. Ova duhovna obnova je zamišljena kao duhovna obnova jedne župe – dakle ne obnova 5 ili 15 župa Neretve, županije ili regije. Drugim riječima župa Sv. Ilije nije bila obvezna davati bilo kojoj drugoj župi karte, ali je iz solidarnosti i povezanosti, 400 karata dala župi Sv. Nikole (desnoj strani Metkovića). Te karte su planule kao i u župi Sv. Ilije pa je većina onih koji bi željeli otići, ostala bez karata. Naravno da se nikom nije željelo ograničiti sudjelovanje u ovom veličanstvenom događaju, ali sigurnosni razlozi jednostavno moraju biti poštovani da ne bi došlo do tragedije. Zamislite da 20.000 ljudi navali u dvoranu u Metkoviću, a ona ne može primiti ni 10.000. Program duhovne obnove: petak od 17:00 - 21:00 sat, subota od 9:00 – 13:00 sati i od 16:00 – 21:00 sat nedjelja od 9:00 – 13:00 sati. U petak već od 16:00 sati moći će se ući u dvoranu. Ući će samo oni koji imaju kartu za taj dan. Ako je netko uzeo karte, a iz bilo kojih razloga ne može sudjelovati na obnovi , zamoljen od župe Sv. Ilije da ih vrati natrag. Iz župe Sv. Ilije su zamolili one koji nisu uspjeli doći do karte neka se ne ljute jer će učiniti sve da što prije ponovi duhovna obnovu s istim voditeljem i na istom mjestu, te su pozvali vjernike na ozbiljnost i vjerničku zrelost za vrijeme duh. obnove i da se u dvorani vladaju po uputama onih koji će voditi brigu o svim događanjima kroz ta tri dana. Vjernici su zamoljeni da svoju ljubav posebno pokažu prema starijima, bolesnima i invalidima i da ne smetnu s uma da je ovo za sve prigoda da ostave lijepu sliku župe i grada Metkovića i u dvorani i van dvorane, jer na duh. obnovi bit će dosta onih koji su van granica naše župe. Inače dosada nezabilježeno veliko zanimanje za neki događaj u Neretvi pokazuje put i drugim župama u kojem smjeru bi trebalo ići. Ljudi su žedni riječi Božije i sigurno je da niti jedna duhovna obnova, bez obzira da li je vodi pater Zvjezdan Linić ili tko drugi, neće ostati slabo posjećena. Veličanstven događaj kakav stoji pred nama zaslužuje duhovnu pripremu u našim domovima i nas koji nismo uspjeli doći do karata. Ovakav interes pak pokazuje i da je društvu potrebnija duhovna od materijalne obnove. |
- 22:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #
16.01.2011., nedjelja
ČIŠĆENJE GOTOVO ZABORAVLJENE UTVRDE VRATAR
|
U subotu u u jutarnjim satima skupina ljudi dobre volje i dobra duha organizirala se u radnu akciju kojoj je cilj bio očistiti drevnu utvrdu Vratar koja je smještena na brežuljku na nadmorskoj visini od 100-tinjak metata, usred blata, poviše ulaza u selo Borovci. Dobro društvo je hvalevrijednu akciju pokrenulo na inicijativu par aktivista koji su porijeklom Borovčani. Akciji su se pridružili i ljudi iz Krvavca, Momića i Podrujnice. Potaknut pozivom nekih od njih, krenuh vidjeti taj Vratar o kojem sam nekad nešto načuo, malo znao i nikada vidio. Odmah na skretanju za Borovce, nekoliko je parkiranih vozila kraj bućališta i velika crvena strelica na cesti jasno daju znak kuda krenuti. Staza kojom normalan pješak može stići za oko 20-ak minuta, jasno je označenim strelicama i točakama pa nema opasnosti od lutanja. Prije stizanja na vrh na kojem se nalazi utvrda, čuju se motorne pile, a po dolasku zatičem 12 ljudi kako radi. Unatoč napornom radu, atmosfera je vesela. Usporedo s čišćenjem potpuno obrasle utvrde, vrše se pripreme za marendu. Dobra spiza je nužna kod svake radne akcije, pa tako i ove  Ekipa “čistača”  U razgovoru s ljudima saznajem neke pojedinosti o povijesti Vratara, ali i novosti o Borovcima i planiranim aktivnostima za budućnost. To što su njihovi preci odselili iz Borovaca očito nimalo nije umanjilo njihovu ljubav prema Borovcima što se osjeća i u njihovom radu, ali i u njihovim planovima.  Inače u Neretvi slabo poznata utvrda Vratar se prvi put spominje 1434. godine kada vojvoda Juraj Vojsalić potvrđuje pravo držanja i vladanja grada Vratara obitelji Radivojević. Dakle utvrda je stara sigurno gotovo 600 godina. Tlocrt kojeg je izradio Don Radovan Jerković prije 80-ak godina, a koji otkriva gdje se možda nalazio pravi ulaz u utvrdu  Vratar se spominje u mnogim dokumentima, od kojih je možda najzanimljviji ugovor kojim je u Vrataru sklopljen savez između Dubrovčana i vladara Vlatkovića 25. III. 1452 protiv Hercega Stjepana Vukčića. Za protumjeru Herceg Stjepa Vukčić je ponudio Neretvu i Krajinu Mlečanima čemu su se odlučno protivili Vlatkovići pa su Mlečani udarili brodovljem i vojskom. No Vlatkovići za odmazdu u srpnju 1452. upadaju u Krajinu i ljudima koji su bili u službi Mlečana pale kuće i sela. Dolaskom Turaka na ova područja krajem 15-tog stoljeća, utvrdu Vratar Turci su srušili, ali su prije toga od njenih vladara Vlatkovića (posebno Ivaniša) dobili mnoge glavobolje i gubitke u Hercegovini. Kao kuriozitet može se spomenut priča starijih ljudi da su utvrdu malo obnovili Talijanski okupatori 1941-1943. godine jer je i tada predstavljala dobru poziciju za nadzor cestovnog pravca Metković-Vrgorac. Od tada je Vratar opet stajao neuređen i to nažalost predstavlja jedinu obnovu ove utvrde. Na sreću, zbog ovih ljubitelja starine, povijesti i prirode, Vratar je ponovno otrgnut od zaborava i pristupačan ljudima. Ovdje možete vidjeti i jedan zanimljiv video o utvrdi Vratar a na ovom linku se nalazi više fotografija iz akcije čišćenja Stari grad Vratar |
- 22:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #
15.01.2011., subota
TRIBINU POSJETILI GRAĐANI, ALI STRANAČKE KOLEGE IZOSTALE
|
U petak navečer je, kako je i najavljeno, u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću, u organizaciji udruge "Narenta" na tribini “Kršćanin u politici” pred oko 140 posjetitelja gostovala saborska zastupnica HSS-a Marijana Petir i predsjednik Obiteljske stranke i inicijator pokreta Hrvatski rast Ivica Relković. Predavači su imali vrlo zanimljiva razmišljanja o poimanju današnjeg kršćanina i politike, pa su tako bili suglasni o tome da kršćani trebaju biti aktivniji u politici, odnosno da ne smiju posustati pred općeprihvaćenim razmišljanjem da kršćanin u politici ne može opstati. Takvi stavovi upravo odgovaraju onima kojima je vjera i kršćanstvo neprijatelj u postizanju nemoralnih ciljeva. No za melankoliju i beznađe smo upravo mi sami kršćani odgovorni jer smo dužni poduzeti sve da svoje kršćanstvo sprovedemo i kroz politiku i svakodnevni život. Zanimljivo je bilo čuti razmišljanja predavača o pojedinim pitanjima hrvatskog društva, a posebice o aspektima medija koji forsiraju određena stajališta koja u neoliberalnom hrvatskom društvu, ako od određenih osoba nisu prihvaćena, izazivaju prave kampanje protiv osoba koja ih ne prihvaćaju. Organizator, udruga “Narenta” je i ovaj put priuštila vrlo zanimljivu temu te je u relativno kratkom roku ponovno uspijela privući veliki broj građana (udruga je već imala više zapaženih tribina). Očito da ta udruga pomalo postaje vrlo jaka vodilja u Neretvi koja nažalost ne obiluje ovakvim udrugama. Jedna od zanimljivosti koja je upala u oko je to da na tribini nije bilo Stipe Gabrića – Jambe, inače stranačkog i saborskog kolege Marijane Petir.Također nisu zamjećene ni značajnije osobe iz stranačkog vrha neretvanskog HSS-a što samo po sebi postavlja pitanje u kakvim odnosima su Marijana Petir i Stipe Gabrić – Jambo. Iako je poznato da Marijana Petir zbog svojih stavova nije miljenica predsjednika HSS-a Josipa Friščića, njeni politički odnosi sa Stipom Gabrićem nisu poznati široj javnosti, pa će sigurno izostanak Jambe biti predmet špekulacija o odnosima unutar HSS-a uoči izbora koji se imaju održati u ovih godinu dana. Podsjećam da je upravo Marijana Petir jedna od rijetkih zastupnica u Saboru koja se u par navrata usprotivila stranačkoj stezi i glasovala suprotno stajalištu stranke |
- 00:08 - Komentari (24) - Isprintaj - #
14.01.2011., petak
STARE KARTE NERETVE - PRVI DIO
|
Tijekom povijesti dolina Neretve je mijenjala svoj izgled kao malo koje područje. Prema povijesničarima čak je i Gabela bila luka u srednjem vijeku, pa možemo samo zamišljati kako su najprije priroda, a onda kasnije i ljudska ruka, utjecale na izgled Neretve. Na području Komina su na mjestu iskopavanja PIK-ovih kanala pronađeni ostaci broda, a za stari rimski grad Naronu se pretpostavlja da je dosezao područje do Metkovića i Podrujnice. Od tih drevnih vremena ima vrlo malo podataka kako je Neretva izgledala, ali zadnjih 160 godina su karte ipak postale znatno važnije i češće, pa su poneke došle i u naše ruke. Iz ovih karata se primjerice može razaznati da je mjesto Kula Norinska nastalo tek iza 1900-te godine. Ovdje je prikazano nekoliko karata (ili dijelova karata), a za veće formate ili cijele karte u digitalnom obliku (koje posjeduje urednik,) možete se obratiti na adresu iz ovog bloga i bit će vam poslane, besplatno, naravno. Dolina Neretve prema karti iz 1787 godina. Crvenom bojom vidljiva razdioba Mletačke Republike i Turske carevine  Dolina Neretve 1852 godine prije regulacije toka Neretve  Dolina 1895 godine. Vojna Austrugarska karta (samo dio sekcije koja prikazuje gornji dio Neretve)  Dolina 1910 godine (prikazani su samo dijelovi mape)    U idućem članku će biti prikazani segmetni po pojedinim mjestima jedne vojne pomorske karte iz 1905, koju je kopirala Mornarica Kraljevine SHS 1929. godine, a na kojoj su ucrtane dubine Neretve na njenom plovnom dijelu od mora do Metkovića. |
- 00:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
13.01.2011., četvrtak
POZIV UDRUGE NARENTA NA TRIBINU “KRŠĆANIN U POLITICI”
|
Udruga Narenta organizira tribinu „Kršćanin u politici“ u petak 14.01.2011. u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću sa početkom u 19 h, a na kojoj će gostovati saborska zastupnica HSS-a Marijana Petir i predsjednik Obiteljske stranke i inicijator pokreta Hrvatski rast Ivica Relković. Udruga Narenta ovom tribinom želi ukazati na činjenicu da se većina hrvatskih političara iz tzv. demokršćanskih stranaka poziva na kršćanske vrijednosti i koketira sa kršćanskim simbolima u predizborne svrhe, a onda te iste vrijednosti pogaze donošenjem nekršćanskih zakona ili krađom, pronevjerama, korupcijom nespojivima s kršćanskim moralom. Sasvim je očito da se u Hrvatskoj između izbora i političke odluke koje stranke kasnije donose, događa izokretanje političke volje glasača. Relativnu većinu glasova na prošlim, a posebno na izborima 2003. godine dobile su stranke tradicionalnog odnosno demokršćanskog svjetonazora, ali te iste stranke dolaskom na vlast izokreću volju birača i donose najliberalniji zakon u Europi, zakon koji nije donesen čak ni u jednoj Češkoj u kojoj se 70% stanovništva izjašnjava ateistima. Na osnovu tog antidiskriminacijskog zakona sudi se za diskriminaciju jednoj zagrebačkoj vjeroučiteljici jer je djecu učila da je homoseksualni čin neprihvatljiv i grešan sa stajališta kršćanskog morala. U današnjem sazivu Hrvatskog sabora sjedi 153 zastupnika iz redova stranaka koje se deklariraju kao tradicionalne odnosno demokršćanske, tu mislim na zastupnike HDZ-a, HSS-a, HDSSB-a i HSP-a. Na prvu bi čovjek pomislio da će kod organiziranja tribine „ Kršćanin u politici“ imati problema pri odabiru gosta za jednu ovakvu tribinu. Međutim taj odabir je bio jako lagan, budući da su svi ti zastupnici koji se kunu u kršćanske vrijednosti, sjede u crkvama u prvim klupama, redovno se pričešćuju, digli svoju ruku za antidiskriminacijski zakon koji se izravno kosi s kršćanskim naukom jer diskriominaciju tretira preširoko. Ponavljam, svi zastupnici, osim gospođice Marijane Petir koja je glasala protiv, i zastupnika Bagarića koji je bio suzdržan. Postavlja se pitanje imaju li kršćani ikakav utjecaj u Hrvatskoj politici? To se vidi ponajbolje sada kad su nominalno demokršćanske stranke na vlasti. Pokušavajući udovoljiti svima, ne uspijevaju zadovoljiti ničije, ponajmanje najvažnije interese hrvatskoga naroda, niti uspijevaju provesti svoje demokratski usvojene demokršćanske političke programe. Naravno, tko je imalo politički pismen, zna da u politici malokad ima ideološki čistih stanja. Pragmatizam koji se temelji na kompromisu je temelj političkoga života. Ipak, treba li popuštati baš u svemu, sve do toga da se u bitnim stvarima demokršćanina više uopće ne razlikuješ od liberalnog političkog suparnika? Drugo je pitanje, što je, nadalje, s katolicima članovima tzv. demokršćanskih stranaka? Oni su podijeljeni u savjesti: pod stranačkom su stegom i radije zbog raznih razloga slijede nju nego što slušaju glas mjerodavnoga crkvenog autoriteta ili glas vlastite savjesti. Iznimke, poput naše gošće Marijane Petir mogu se izbrojati na prste jedne ruke. Postavlja se pitanje mogu li kršćani unutar političkih stranaka išta ostvariti na polju borbe za kršćanske i obiteljske vrijednosti, u prvom redu zbog spomenute stranačke stege i ovakvog izbornog sustava u kojem stranački lideri sastavljaju liste pa u Sabor dolaze ljudi koji to nikad ne bi uspjeli u direktnim izborima, a koji se u njemu ponašaju kao beskičmenjaci koji samo dižu ruke. Iz toga razloga je hvalevrijedna inicijativa našeg gosta Ivice Relkovića predsjednika Obiteljske stranke koji u novom političkom pokretu Hrvatski rast najavljuje predkampanju što je veliki demokratski pomak u inače trulom hrvatskom izbornom sustavu. Gosti Udruge Narenta na tribini " Kršćanin u politici" gospođica Marijana Petir i gosp. Ivica Relković su na osnovu svog dosadašnjeg djelovanja pokazali da su uistinu vjerodostojni u svom političkom djelovanju te za razliku od većine hrvatskih političara djeluju u skladu sa svojom savješću. U svojim izlaganjima dotaknuti će se pitanja koja sam u ovom tekstu otvorio, ali i mnogi drugih koji se tiču djelovanja kršćana u politici. Stoga, pozivam sve Neretvanke i Neretvane da dođu na ovu zanimljivu tribinu i podrže Udrugu Narenta u borbi za opće ljudske i moralne vrijednosti naše kršćanske uljudbe. S poštovanjem, Nikola Grmoja, predsjednik Udruge Narenta |
- 00:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.01.2011., srijeda
OSVRT NA POPISE
|
Obzirom da je prethodni članak izazvao podosta reakcija, kako primjerenih tako i neprimjerenih, moram se osvrnuti na taj članak i dio reakcija. Ponajviše radi časnih ljudi koje krivo prozivaju na ovom blogu iako nemaju veze s popisom. Kao prvo popis koji je objavljen na ovom blogu je odavno dostupan javnosti, ali se nažalost neretvanska javnost još jednom pokazala neinformiranom. Najprije je objavljen 2000. godine, potom se o njemu naveliko pisalo 2007. kada je pisala čak i ljubuška internetska stranica (klikni na prethodni tekst), i sada se piše jer mnogi tvrde da popisi ne postoje, a na ovom blogu je jednostavno stavljen dokaz da postoje! Dakle nitko od Hrvata iz Neretve nije sudjelovao u sastavljanju popisa. On je nastao u Srbiji u razdoblju od 1992-1995, završen je 1998 i objavljen prvi put 2000. godine. Bilo tko imalo pismeniji tko zna „guglati“ na internetu mogao je (a mnogi i jesu) naći taj popis. No oni koji su trebali za taj popis znati ili su se pravili ludi ili ih nije bilo briga. Rezultat te nebrige je da ljudi saznaju preko ovog bloga da su na popisu, a da im to prije nitko nije rekao, što je trebao. Da se slučajno ja nalazim na tom popisu „osumnjičenih“ osoba, radije bi da to saznam na ovaj način nego u pritovoru nekog bosanskog zatvora kao što je to vukovarski branitelj Purda saznao. Njega nažalost nitko nije obavijestio o tome da se nalazi na nekakvom spisku pa je išao u BiH i sada sjedi u pritvoru. Nažalost oni koji bi se trebali birnuti o takvim stvarima to su zanemarili i čovjek je sada u pritovoru. Općepoznato je da su na cijelom popisu i nizu drugih popisa stavljani i netočni i lažni podaci. To je u prethodnom članku više puta ponovljeno no dežurni „dušebrižnici“ nisu mogli ne puknuti jer trebaju naći krivca za taj popis. Krivca na njihovu žalost nema u Neretvi ni u Hrvatskoj, već „tamo daleko, tamo u Srbiji“ Svi mi u Neretvi primjerice znamo da je operacija u Glušcima izvedena klasičnim policijsko-vojnim metodama i da nije bilo nikakvih zločina, ali se netko ipak našao od Srba „s one strane“ tko je to okarakterizirao kao zločin. Jasno je da ljudi koji se sumnjiče za tu operaciju nikad ne mogu biti osuđeni jer dokaza nema, oni su nevini i njihova imena su čista. Što se događalo u Deretelju, to nije tajna, ali opet nije svatko tko je bio u Dretelju zločinac. Za slijepe i gluhe ću ponovno napomenut. POPIS JE SRPSKI, A NE HRVATSKI. POPIS NISU SASTAVLJALI HRVATI POPIS NIJE PRVI PUT OBJAVLJEN NA OVOM BLOGU POPISI SE MOGU NAĆI NA INTERNETU UREDNIKA NITKO NIJE NAGOVARAO DA OBJAVI POPIS NITI MU JE DAVAO PODATKE, VEĆ JE POPIS OBJAVLJEN DA DEMANTIRA IZJAVE HRVATSKIH DUŽNOSNIKA DA POPISI NE POSTOJE I DA SE ONE NA POPISU (NEVINE) UPOZORI NA OPASNOST! |
- 13:40 - Komentari (128) - Isprintaj - #
10.01.2011., ponedjeljak
NERETVANSKI ZLOČINCI ILI ŽRTVE POLITIKE?
|
Gledajući reakcije na uhićenje vukovarskog branitelja koji se našao na popisu traženih osoba koje Srbi terete za ratne zločine, odlučio sam se osvrnuti na dio dokumenata koje sam pribavio, a koji se tiču “osumnjičenih” osoba za ratne zločine nad Srbima na području Neretve (RH i BiH). Na pitanje koje ovih dana izaziva prijepore o tome da li postoji popis izvan onog službenog s 40 imena koje srpske vlasti traže za zločine nad Srbima, autor ovog članka Vam odgovorno tvrdi da postoji. No taj popis nije klasični službeni posebni popis s imenima Hrvata, već se radi o dokumentu kojeg su sastavljala “službena” i “neslužbena” tijela u Srbiji i Republici Srpskoj te ga s vremena na vrijeme dostavljaju raznim tijelima u Srbiji i Republici Srpskoj u obliku prijave za ratne zločine. To nije onaj popis koji je objavila beogradska novina “Politika”, već drugi popis koji dosada nije objavljen u medijima. Podaci o tim osobama se nalaze dijelom u srpskom dokumentu “Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava” iz Beograda pod nazivom “STRADANJA SRBA U LOGORU DRETELj 1992. GODINE”. Navedeni dokument je nastao 1998. godine prikupljanjem iskaza svjedoka – srba koji su dali svoja svjedočanstva i koja se nalaze pod brojevima u zagradama. Nitko od nadležnih institucija nije provjeravao navode iz tih srpskih dokumenata iako su hrvatske tajne službe i dio institucija nadležnih za kazneni progon raspolagale navedenim dokumentom. Ovo zato da bi se ispitala stvarna istina i s imena nevinih skinula ljaga, a stvarni zločinci kaznili. “S obzirom da postoje i drugi dokumenti koji, ako ih se usporedi s gore navedenim dokumentom, ukazuju na neke nelogičnosti, dole navedene osobe i nedjela za koja se teret, dakle treba uzeti s dozom opreza. Ovdje je najzanimljiviji izvadak iz dijela dokumenta navedenog “Komiteta” (cijeli dokument klikom na link) 4. Bijeliš Braslav, brat Bijeliš Zvonimira "Crvenkapice" Bio je jedan od "najaktivnijih i najbrutalnijih mučitelja Srba" (313/94-1, 314/94, 445/94-2, 856/95-7) 5. Bijeliš Zvonimir, zvani "Crvenkapica", iz Opuzena 5.1. "Bio je zver od čoveka" silovao svedoka 356/94-2; 5.2. Silovao Srpkinju 313/94-2; 5.3. "...Od stražara zločinaca u ovom logoru zapamtila sam "Crvenkapicu".." (660/95-4); 5.4. Stavljao Srbinu - logorašu imalin u usta od čega se umalo nije ugušio (231/95-2); 5.5. "Naročito se isticao u mučenju Srba - logoraša" (313/94-1); 5.6. Teško mučio svedoka M.S., stomatologa, rođenog 1930. godine, naređivao da ga drugi logoraš mora da udari 20 puta, da on udari drugog logoraša (penzionisanog milicionera), kada nije bio zadovoljan jačinom udarca ovog Srbina, iz sve snage ga je udario u predelu usta "da pokaže kako se to radi". Srbinu - logorašu Ž.R. gurao u usta zapaljenu cigaretu, gasio svedoku cigaretu na ruci i vratu i primoravao Srbe - logoraše na oralni seks pred drugima i da pevaju ustaške pesme (314/94); 5.7. Nemilosrdno tukao Srbe, muškarce i žene u zgradi bivše vojne ambulante u centru Mostara u koju su svedok i drugi Srbi bili privedeni pre odvođenja u logor Dretelj - tu se "naročito isticao", a to je činio i u kamionu koji je Srbe, buduće logoraše, prevozio u logor Dretelj. Naterao Srpkinju, profesora engleskog jezika i Srpkinju čiji je suprug bio u kamionu kojim su ih prevozili u Dretelj - da "izigravaju lezbejke"- jedna je morala da skine gaćice, a druga da je dodiruje po polnom organu, i ako bi se koja protivila, tukao je po glavi. (878/95-1); 5.8. Tukao Srbina S.S. rođenog 1972. godine. Udario ga nogom u predelu bubrega, a tukao pri tome "sve redom " (84/96-3); 5.9. Svakodnevno tukao Srbina S.B., jednom prilikom mu svećom zapalio bradu i brkove (38/96-8); 5.10. Srbina - logoraša mučio, tako što ga je izveo pred deset drugih logoraša, kojima je naredio da ga udare po deset puta, prvo nogom između nogu, zatim deset puta pesnicom u oko, po deset puta u nos i deset puta u zube, a razbio mu je i flašu o glavu (445/94-2); 5.11. Mučio Srbe - logoraše u logoru Dretelj (364/96-7); 59. Šešelj Željko 59.1. Silovao je Srpkinju 356/94-2 i 313/94-2; 59.2. Silovao je Srpkinju 313/94-2; 59.3. Bio je jedan od "najaktivnijih i najbrutalnijih mučitelja Srba" (313/94-1); 60. Šešelj Ivica Bio je jedan od "najaktivnijih i najbrutalnijih mučitelja Srba" (313/94-1). 61. Šešelj Luka iz Opuzena 61.1. Bio je jedan od "najaktivnijih i najbrutalnijih mučitelja Srba" (313/94-1); 61.2. Tukao je Srbina logoraša Ž.G., svaki put kada bi ga ugledao. Ovaj svedok nije imao objašnjenje zašto se Luka Šešelj baš "okomio" na njega (445/94-1). U dokumentu se između ostalog navodi niz osoba s područja Gabele, Čapljine, Ljubuškog i drugih okolnih mjesta. Valja napomenuti da se nekim osobama tog popisa čak i sudilo u inozemstvu. Tako je prije mjesec dana Mirsadu Repku (bivši pripadnik HOS-a kojeg se u više navrata navodi u tom dokumentu i nizu drugih dokumenata) Vrhovni sud Norveške ukinuo presudu suda u Norveškoj kojom je bio kažnjen s 4 i po godine zatvora po 13 točaka za zločine iz rata u logoru Dretelj. Presuda je ukinuta jer je Vrhovni sud zauzeo stav da se zakon o ratnim zločinima koji je stupio na snagu 2005. godine u skandinavskim zemljama ne može primijeniti na događaje iz 1992. godine. Pripadnik HOS-a Luka Šešelj (inače zvani i “Baran”) koji se spominje u dokumentu nije suđen za zločine, ali se trenutno nalazi u zatvoru jer je osuđen za mnogobrojna kaznena djela počinjena u Neretvi. Inače protiv Luke Šešelja je dosada podneseno oko stotinu kaznenih prijava za različita kaznena djela. U drugim srpskim dokumentima se također spominju neka imena s područja Metkovića, Gabele, Čapljine, iako je jasno da je dio osoba spomenut u dokumentu samo zbog svog položaja u hrvatskoj policiji ili vojsci u ratno vrijeme. Izvadak iz drugog dokumenta: KVALIFIKACIJA DELA: Uzimanje talaca i stvaranje logora MESTO I VREME: Glušci kod Metkovića, april-avgust 1992. godine. KRATAK OPIS: Hrvatska vojska je 21. aprila 1992. godine opkolila i otvorila vatru na selo Glušci koje su naseljavali Srbi. Kako niko iz sela nije pružio otpor, ušli su u Glušce. Tom prilikom su svedoka i druge Srbe tukli. Od meštana sela su pokupili novac i zlato i oduzeli oružje za koje su Srbi imali dozvole, za šta nisu izdali nikakve potvrde. Svedok je na Đurđevdan, na svoju krsnu slavu, dobio poziv da se zajedno sa još 17 Srba iz njegovog sela javi u MUP u Metković. Kada su se odazvali na poziv, njih 18 je odvedeno u Split u Vojni sud. U zatvoru Vojnog suda su ostali do 17. jula. Svedok je nakon toga, 17. jula, sproveden u Okružni zatvor u Šibenik, gde je ostao do 13. avgusta 1992. godine. U ovim zatvorima je bio podvrgnut torturama. Prilikom dovođenja u zatvor u Splitu, morao je sat vremena da drži ruke uza zid, što je za svedoka bilo naporno, pa je izgubio svest. U logor u Kerestinec su odvedeni 13. avgusta. Odatle je 14. avgusta 1992. godine prebačen na razmenu u Nemetin kod Osijeka. Lekarska komisija je kod svedoka konstatovala invalidnost 50%, što predstavlja posledicu pretrpljenih tortura u logorima. INDICIJE O IZVRŠIOCU: 1. Miro Bajo, zapovednik MUP-a u Metkovi ću, 2. Vranješ, islednik u MUP-u u Metkoviću, 3. Tadić Joško, islednik u MUP-u u Metkoviću. KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa uhapšenicima - ratnim zarobljenicima MESTO I VREME: Logor Dretelj, jul - avgust 1992. godine. KRATAK OPIS: Pedesetogodišnji penzioner iz Mostara je sa suprugom i sinom doveden u logor u Dretelj 10. jula 1992. godine. Pred istra žnim sudijom, on o boravku u logoru navodi sledeće: "... Kada smo dovedeni u logor u Dretelj, tu nas je sačekao Blaž Kraljević komandant svih snaga HOS-a sa svojih 10 pratilaca. Bili su u crnim uniformama na kojima su na levoj strani grudi imali slovo "U". Psovali su nam srbo-četničku majku i hteli su odmah da nas tuku, ali je Kraljević rakao da se od nas prvo uzmu lični podaci. Tu su odmah odvojili žene od muškaraca, tako da 17 dana ja nisam znao gde mi je žena, a ni žena nije znala gde smo ja i sin. Mi muškarci smo smešteni u jedan hangar koji je bio skladište bivše JNA i tu smo spavali na betonu bez ćebadi. U logoru smo doživeli nezapamćene muke. Isti dan kada smo došli, počeli su nas tući. To bi trajalo dok ne popadamo od batina, a tukli su nas svaki dan i svaku noć i kada bi prošli jednu noć bez batina, to bi bilo dobro. Na meni nije bilo nijednog dela tela gde nisam bio udaren. Obično bi nas tukli uveče, prozivajući jednog po jednog da dođemo na prozor, a zatim bi spolja udarali električnim palicama, šakama, drvenim motkama. Dolazile su i žene koje su nam palile obrve, kosu, dlake u nosu, pa bradu i brkove. Usecali su zatvorenicima slovo "U" na glavi, a kosu koju su nam sekli, morali smo pojesti. Ja sam bio jedan od tih koji sam jeo svoju kosu. Sećam se da je od žena posebno zlo bila Šuta Zerina. Video sam je kako gazi nogama po R. D. i udara ga nogama po polnim organima. Jednom prilikom od moga sina su tražili da na prizor za batinanje dovede S. S, jer se on nalazio u lošem zdravstvenom stanju. Moj sin je to odbio i sutradan su nas postrojili. Ja sam bio u stroju iza sina. U jednom momentu na njega je skočio Mahitan Ahmet i iščupao mu je pramen kose sa glave, a zatim su Mahitan, "Čikago" i "Grom", koji su bili stražari, nastavili da tuku mog sina. Krv mu je išla na svaku šupljinu. Udarali su ga nogama, šakama. Imao je i polomljena rebra, oštećene bubrege. U jednom momentu, ja sam obrisao sinu krv sa lica. Kada su oni to videli, nastavili su da tuku mene. Udario me je Mahitan Ahmet prvo nogama u desni bubreg tako da sam posle toga mokrio krv, a to mi se i danas dešava. Zatim su sva trojica nastavila da me tuku nogama, kundakom i puškom, tako da su mi tom prilikom slomili podkoleničnu kost desne noge, zglob desne noge iznad stopala, a tom prilikom su mi izbili i zube. Gasili su mi zapaljene cigarete na rukama. To su radili svi, a najviše Mahitan Ahmet i "Čikago". Jednom prilikom, nosnu kost mi je slomio Mahitan Ahmet kada me je udario čizmom u glavu. Jednog dana su mene i S. E. vozili u Dom zdravlja u Čapljinu - mene radi noge, a S. E. radi srca. "Čikago" je nama dvojici naredio, kada smo došli pred Dom zdravlja u Čapljini, da stojimo na stepenicama i da gledamo u sunce sa podignutim rukama u vis, a narodu, koji se tu zatekao, govorio je da smo mi četnici uhvaćeni na Podveležju. Ljudi koji su prolazili pored nas, verovali su mu i pljuvali su nas. U logoru su nas nagovorili da pevamo ustaške pesme, da lajemo, da ričemo. Gonili su nas da pasemo travu. Morali smo pozdravljati sa pozdravom "Za dom spremni!". To je stari ustaški pozdrav. Morali smo učiti katoličke molitve i predstavljati se kao Hrvati pravoslavne vere. U hangaru gde smo bili smešteni, nuždu smo vršili u jednu kantu i ujutru bi dolazili stražari i prozivali nekog iz hangara po nadimku, koje su oni davali svakom od nas, i taj bi morao da izađe i da nosi kantu iz hangara. Video sam da je jedan čovek koga su zvali "Pjevač" morao da pije tu morkaću i da jede izmet. To je morao da radi i S. S. Na to su ih naterali stražari Mahitan Ahmet, "Grom", "Čikago" i Šuta Zerina. Mog sina su naterali da on i B. B. iz Mostara jedan drugome sisaju polni organ. Ja sam to morao gledati. S. S. je u logoru prošao nezapamćene muke. Operisan je bez anestezije. Jednom prilikom je u hangar došla jedna grupa HOS-ovaca, koju više nisam viđao, sa Milićević Nedeljkom. Oni su pred svima nama u hangaru zabadali S. S. igle pod nokte. On je puštao bolne krike. Balaban Božo iz Mostara je ubijen u logoru, a tukli su ga Primorac Vinko, Zoran iz Konjica, Mahitan Ahmet, "Čikago" i Buljubašić, kao i Šuta Zerina. Kada je Balaban umro njega su postavili na jednu stolicu u hangaru onako mrtvog i ukočenog i mi smo svi morali da ga mrtvog udaramo. Stražar Milićević Nedeljko je terao A. S. da pojede staklenu čašu. Kada je on rekao da ne može, tada je Milićević svojim zubima izgrizao čašu, a zatim je ugrizao A. S. za nogu iznad kolena tako jako da mu je potekla krv, pa je iz svojih usta vadio i nabijao staklo u njegovu ranu. Moga sina naterali su da skače sa krova od hangara na beton, a to je moglo biti sa visine oko 5 m. Mom sinu su na prsa puštali vozilo, dok je on na tom vozilu menjao gumu, i pri tome govorili da je on ubio curicu u Mostaru. Međunarodni Crveni krst mene nikada nije evidentirao u Dretlju. Tamo je jednom prilikom dolazila televizijska ekipa iz Austrije i tada su nam naredili, pa smo morali, da obučemo uniforme JNA i govorili su da smo mi četnici i da su nas pohvatali u borbi. Hranu smo prve nedelje dobijali tri puta dnevno, a posle toga jedanput dnevno po parče hleba sa marmeladom i čajem, a dešavalo se da po 48 sati ne dobijemo od hrane ništa, samo po malo vode. Danas se zdravstveno osećam veoma loše. Desnom stranom tela pravim veoma bolne pokrete, jer mi je ključa kost bila slomljena i desno pleće polomljeno, a polomljena i desna noga. Operisao sam bruh, bubrezi su mi oslabili, psihički se loše osećam i veoma loše spavam, a sve je ovo posledica mog boravka u Dretlju ...". INDICIJE O IZVRŠIOCU: 1. Kraljević Blaž, zapovednik HOS-a za Hercegovinu, svakodnevno dolazio u logor u Dretelju, ubijen u njihovom međusobnom obračunu, 2. Makitan (ili Mahitan) Ahmet, zvani "Maks", 25 godina, musliman, iz Dubrave ili Ljubljanice kod Stoca, ranije radio kao konobar u Čapljini, 3. Repak Mirsad - Miro, zvani "Čikago", iz Stoca, pre rata harmonikaš, šef policije, glavni islednik HOS-a za Hercegovinu, sada treba da je u Kanadi, 4. Vuk Goran, zvani "Grom", 30 godina, visok, tanak, iz Varaždina, 5. Šuta Zerina, iz Dubrave, 6. Buljubašić Edin, iz Stoca, rođen 1971. godine u Zenici, bio poručnik bivše JNA, jedan od zapovednika u logoru, 7. Milićević Nedeljko, zvani "Šapa", iz Gabele, 8. Hranilović (ili Harambašić) Zoran, iz Zagreba, lekar - hirurg, visok 160 cm, 50-60 godina, sed, zatvorski lekar, 9. Bjeliš Zvonimir - Zvonko, zvani "Crvenkapa", iz Opuzena, 10. Primorac Vinko, iz Radišića kod Ljubuškog, poginuo 09.08.1992. godine. MESTO I VREME: Metković, logor u duvanskoj stanici, juna 1992. godine. KRATAK OPIS: Svedok je u ovom logoru, koji je bio pod kontrolom HV, ostao 10 dana. Tu su ga tukli svakoga dana na svaka dva-tri sata. Tukli su ga najviše rukama i nogama, i to po čitavom telu. Pored ostalog, dobio je i udarac u nogu iz koje mu je posle toga curila krv mesec dana. Iako je bio uhapšen u Mostaru, na području bivše Bosne i Hercegovine, gde je inače i rođen i gde je i radio, svedok je sa još 5 drugih Srba bio prebačen na područje Hrvatske u ovaj logor u Metkoviću. INDICIJE O IZVRŠIOCU: 1. Miho, šef policije, 2. "Šizo" zamenik šefa policije, 3. Lasić, iz Mostara, 4. "Tajson", 5. Luburić Damir, unuk Maksa Luburića - ratnog zločinca iz II svetskog rata, 6. Matić, major bivše JNA, ispitivao zarobljene Srbe. DOKAZ: 454/95-10. KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa uhapšenicima - ratnim zarobljenicima MESTO I VREME: Gabela, logor u vojnom skladištu bivše JNA, jul - septembar 1993. godine. KRATAK OPIS: Logor u vojnom skladištu bivše JNA u Gabeli se nalazio ispod mesta Struge prema Gabeli. Svedok je bio u hangaru br. 3 koji je prozvan "zloglasnim". Ovaj logor je bio pod kontrolom HVO. U to vreme su u ovom logoru bili zatvoreni muslimani i svedok je bio jedini zatvoreni Srbin. U hangaru su spavali na golim daskama bez ćebadi, a hrana koju su dobijali jedanput dnevno, kako svedok navodi, bila je davana u tako malim količinama da je mesečno sledovanje koje su dobijali on sâm mogao da pojede za jedan obrok. Hleb su delili na 16 delova. Hrvati su u to vreme bili u neprijateljstvu sa muslimanima, koje su u ovom logoru bezobzirno tukli, pa su tako od posledica povreda umrli muslimani Hasić Luga i Elezović, star oko 60 godina. Zatvorenici u logoru su morali da pevaju ustaške pesme. INDICIJE O IZVRŠIOCU: 1. Previšić Boko, iz Praviša kod Hutova, upravnik logora, 2. Andrun Nikola, od oca Kare, iz Domanovića, zamenik upravnika logora, 3. Ramljak Jerko, komandir u logoru, 4. Šakota Tomo, auto-prevoznik iz Čitluka, starešina svih zatvora HVO na području Zapadne Hercegovine, 5. Muminagić Mirsad, starešina u logoru u Gabeli, sve do ubistva Elezovića kada je smenjen, 6. Rajič Marko, iz Klepaca, starešina hangara 3, 7. Ćemeraš Mile, iz Tasovčića, 8. Kraljević Šćepo, iz Gabele, 9. Bebek Tomislav, iz Gabele. DOKAZ: 454/95-14. Cilj ovog članka nije nikakvo kopanje po prošlosti jer ona nikad nije ni bila zakopana. Cilj članka je upozoriti da mnogobrojni dokumenti i popisi postoje i da su s njima bile upoznate i tajne službe, a i dio drugh institucija, ali se ništa nije učinilo da se nevine zaštiti, a krivce kazni. Zbog toga smo danas u situaciji da se zbog zaštite zločinaca sumnjiče i sude nevini. |
- 00:02 - Komentari (99) - Isprintaj - #
06.01.2011., četvrtak
RAČUNICA NE ŠTIMA?!
|
Prije par dana je objavljeno da je Vlada Republike Hrvatske za elementarne nepogode za prvih 10 mjeseci (dakle nepogode od siječnja do listopada 2010.) Dubrovačko-neretvanskoj županiji dodijelila ukupno 5 milijuna kuna. Ono što je zanimljivo je to kako se izvršila raspodjela tih 5 milijuna kuna. Tako je Metković dobio za siječanjsku poplavu mizernih 247.000 kn. Iako su procjene štete bile par milijuna kuna (a stvarne su bile i znatno veće, jer se navedena procjena radila upitnim metodama), Metković je dobio svotu po kojoj bi po gruboj procjeni po obitelji bilo podijeljeno 400-tinjak kuna. Za usporedbu Grad Ploče je za poplavu dobio 1.660.000 kuna, a poplavom su bili pogođeni uglavnom samo dio Komina, vrlo mali dijelovi Rogotina, Banje i Šarić Struge Kula Norinska je dobila 54.000 kn za poplavu što je i pravedna svota. Općina Pojezerje je za pak tuču (krupu) u srpnju dobila čak 1.8 milijuna kuna. Još se nitko nije službeno očitovao kako to da Metković koji je bio poharan poplavom dobije mizernih 247.000 kn, a ostale općine i gradovi dobiju poštenu odštetu?! Ako uzmemo u obzir da je ista stranka na vlasti u Pločama, Pojezerju i Kuli Norinskoj, a da je druga stranka na vlasti u Metkoviću, nezaobilazno se postavlja pitanje da li je razlog nepravedne dodjele odštete za nepogode bio politički motiviran. Ne valja griješiti dušu pa odmah davati odgovor „da“, ali svakako se od nadležnih očekuje obrazloženje koje, kako se čini, još nitko nije spreman dati. Napaćeni narod ne zaslužuje da mu se za pretrpljene muke ne daju odgovori, iako se u ovim nevoljama već navikao na šutnju odgovornih. Samo za usporedbu - za prosinac je Metković dobio 1 milijun kuna intervencijske pomoći (dakle one koja se dodjeljuje samo kao privremena pomoć). Ako je za prosinačku poplavu dodijeljeno intervencijskih 1 milijun kuna, kako to da je za ukupnu siječanjsku štetu dodijeljeno samo 247.000 kn?!! Ako netko nema kalkulator ja ga imam, pa nek se javi za računanje jer očito nekom to slabo ide. Možda je nečiji kalkulator u kvaru?  |
- 15:07 - Komentari (12) - Isprintaj - #
01.01.2011., subota
DA VAM NOVA BUDE BEZ KRIZE MORALA I FINANCIJA
 |
