Nakon svih avantura koje su bile jako dobre za sve nas, smo otišli po neke sastojke i lijekove za doktora. Trebao je nove sastojke za neke lude lijekove (ovo «lude» nisam ni trebao spomenuti jer njegovi svi lijekovi su bili takvi). Trebalo je te lijekove i sastojke nekako nabaviti pa smo se dogovarali kako ćemo. Jedna grupa je bila zato da kupimo od Ferengi trgovaca usput dok tražimo nove vrste i istražujemo nove prostore. Druga je grupa pak bila zato da odemo opet na neki novi planet trgovati sa lokalcima. Ja sam bio više za ovu drugu grupu jer smo na planetima učili samo dobre stvari. A da ne velim da smo se na Oasisu i proslavili uhvativši vođu protu-Zemlja pokreta. Odlučili smo se ipak za Ferengije usput jer je kapetan htio napredovati sa misijom. A znao je da ćemo se na planetu opet zabavljati i opče ne misliti na misiju. A da i ne velim da je spomenuo da možda opet u nekakvu zbrku upadnemo. Bilo je možda i bolje tako. Naš šef osiguranja i pomoćni kuhar na brodu Benjamin Petrinec je htio da odemo na planet jer je trebao egzotične začine. Ali radi hrane nije kapetan popuštao. * * *
Nakon 5 dana putovanja nakon toga smo ipak naišli na trgovački brod. Bili su to Ferengiji naravno. Upoznali smo se s njima i bili su jako prijazni. Ali kao Ferengiji nije ni čudno da su to bili jer su nam htjeli uvaliti odmah robu koja nije bila potrebna. Naravno nismo nasjedali na te štosove. Doktor Trupac je pregledavao sastojke za lijekove i kad je to radio imao je malo čudan izraz lica. –Ali ovo je otrov- rekao je jednom Ferengiju doktor. –Nemoguće! Za vas samo najbolja roba!-odgovorio je brzo Ferengi. –Budale, ovo je otrov! Zar nam uvaljujete otrov???- rekao je Trupac glasno. –Naravno da ne. To su sastojci koje ste tražili. –odgovorio je Ferengi još uvijek smiren jer inače se jako uvrede ako im pljujete po robi. Doktor Trupac je pozvao Benjamina. –Ovi nam uvaljuju otrov-rekao je Trupac Benjaminu kada je došao. –Jesi li siguran?-pitao je Benjamin. –Naravno da jesam! Mislim da nam netko pokušava smjestiti.
-Kupiti ću malo i onda posle ćemo ih pozvati da hoćemo još. Analizirati ću pa ćemo vidjeti dali je to otrov ili ne. Ako je, drugi put kada dođu bolje da ih nema!-rekao je Trupac Benjaminu. –Moramo obavijestiti kapetana- rekao je Benjamin. –Ti ga obavijesti a ja ću ići napraviti kako smo se dogovorili- odgovorio je Trupac i otišao do Ferengija da kupi «sastojke». Kada je on to učinio Ferengi su se pokupili s broda i otišli dalje. Za to vrijeme šef osiguranja Benjamin je postavio tracking device na njihov brod. Njihov brod je bio jako dobro opremljen. I čak previše za Ferengi trgovce. * * *
Nakon što je doktor Trupac analizirao sastojke zaključio je ono na što je sumnjao. Htjeli su nam podmetnuti otrov koji djeluje tek za par dana(to su podmetnuli zato da su sigurni da će svi sa posade to jesti ili uzimati lijek). Ali nažalost doktor Trupac je bio spreman. Razradili su plan do kraja i kapetan je opet pozvao te iste Ferengije da dođu ponovno jer želimo još tih sastojaka(inače ti sastojci su izgledali jako rijetko i dobro su mirisali ali kemijski sastav ih je odavao). Ferengiji su zvučali vrlo zadovoljno i naravno došli su odmah drugi dan.
Dok su došli, smo ih pozvali da uđu i objeduju s nama. Kada su došli do kantine počelo je…
Svaki je primio jednog a bilo ih je jedno 10. Uspjeli smo ih svladati sve do jednog i počeli smo ih ispitivati. Uzeli smo im sve osobne stvari i poslali zvjezdanoj floti. Jedan od Ferengija je nešto šapnuo drugom. Jedan je nešto zaviknuo na Ferengijevskom jeziku. Onda je drugi nešto promumljao u svoje odijelo kao da komunicira. Benjamin je to vidio i odmah mu istrgnuo mikrofon iz odijela. Prokužio je da svi Ferengiji imaju te mikrofone. –Ovo nije dobro-rekao je Benjamin. –Svi su imali?-pitao je kapetan. –Da svi do jednoga. – objasnio je Benjamin . Onaj Ferengi što je prije nešto promumljao je zapravo rekao na ferengijevskom što je na našem značilo: «Pustite droide unutra»… Mi tada još to nismo znali ali uskoro ćemo saznati…

Ovako izgledaju Ferengiji
To be continued

Stali smo gledati u taj ekran na kojem je nestalo slike i pojavilo se regularni zaslon.
-75% u štitove! Ne znamo s čim imamo posla.- rekao je kapetan. Nekoliko sekundi nakon što je to rekao pogodili su nas sa nekakvim oružjem koje je jedva uzdrmalo brod. Bili smo ohrabreni tim saznanjem. –Radi tvoja tehnologija Luka!- rekao je kapetan Luki. –Hvala kapetane-rekao je Luka. U sebi je znao da mu je kapetan rekao nepotrebnu stvar. –Isprobajmo i tvoje oružje! – rekao je kapetan hrabro. Luka je znao da je blizu ostvarenja njegove zamisli. Već je kopkao po džepu valjda tražeći njegov osobni mini teleporter. Isto nova tehnologija za koju nismo znali. –Ispali hitac- viknuo je kapetan. Iz broda je izletio hitac koji je izgledao vrlo jako. Kada se približio neprijateljskom brodu promijenio je smjer kretanja i vratio se prema nama. Udario je na 4. dock. Udarac je bio snažan. Osjetili su ga valjda svi na brodu bez izuzetaka. –Što se događa?- pitao je kapetan. Okrenuli smo se Luki ali njega za čudo nije bilo.
-Znao sam- rekao sam. Brzo sam otišao sa mosta u lift. Spustio sam se par dockova. Došao do 4. docka i tamo pogledao oko sebe. Nije ničega bilo. Poslao sam Luki poruku koja je glasila: « što se zbiva za Boga, dao si nam svoja oružja što sad hoćeš?» . Nije bilo odgovora.* * *
Luka je sjedio u svojoj sobi i razmišljao. Nije mu bilo jasno što je učinio. On je nama trebao pomoći ali ga je mučilo to što su ga na akademiji i svugdje gdje je nešto učio o poslu temporalnog agenta, učili da ne smije mijenjati povijest. «trebao sam im pomoći, što radim dovraga?» Letjele su mu misli kroz glavu. Došao sam do njegove sobe i ušao u nju. –Zašto to radiš?- pitao sam ga. –Ne znam stvarno. Učili su me drugačije. –odgovorio je dosta tužno.
-Pa ugradio si nam dobro oružje, nisi nikome još rekao zašto nam pomažeš ali evo primamo tvoju pomoć. –rekao sam. –Ako nam već pomažeš pomogni nam do kraja. Može? –pitao sam.
-Naravno da može- odgovorio je i mi smo krenuli bržim tempom prema mostu. * * *
Došli smo na most. –On će nam pomoći- rekao sam kapetanu. Luka je počeo nešto slagati na komandnoj ploči za oružje. Složio je nešto na brzinu i rekao da sada možemo pucati. –Molim vas recite im prije nego počnete pucati. Upozorite ih. –rekao je Luka kapetanu. Kapetan ih je zvao ali nisu se javljali… I dalje su pucali sa nekakvim oružjem koje nam je malo po malo radilo dosta veliku štetu. –Pucajte! –rekao je kapetan. Naciljali smo glavni protivnički brod i poslali opet ono oružje koje se ovaj put nije vratilo. Ovo što smo vidjeli nismo vjerovali. Ksindijski brod je bio progutan. Nestao je kao da ga je progutala crna rupa. Pogledali smo Luku. –Ne zovu ga bezveze BHT-black hole torpedo. – rekao je. Ostale jedinice su se raspršile i pobjegle sa nekim sporim warpom 3. Mogli smo ih dostići i poučiti malo ali ipak mi nismo takvi. Bio je jedan ranjenik na palubi 4 koju su pogodili kada je učinak Lukine sabotaže još djelovao. Sve je ispalo dobro i djelovanje Lukinog oružja ga je možda spasilo od neke velike kazne zato što je htio sabotirati brod. Luka se ispričao kapetanu i kao odličan kapetan, Sović je odmah oprostio Luki. –Imali još što kapetane?- pitali smo Vanja, Luka i ja. –Ima jedna stvar. Odnesite ranjenika u bolnicu doktoru Trupcu. – rekao je kapetan smiješeći se. Mi smo ga poslušali i otišli s ranjenikom prema bolnici. Doktor Trupac nas je sa oduševljenjem dočekao. –Bok momci što ima? Ima li neki ranjenik za mene da ga liječim? Oh super samo ga stavite na krevet. –rekao je sa stvarno puno oduševljenja doktor Trupac. –Evo ga doktore. Opekline 2.stupnja. –rekli smo mu. –Baš super! Baš sam izumio jedan super lijek protiv opeklina. Sigurno će djelovati! –rekao nam je i ispratio nas je do vrata bolnice. Pozdravili smo se s njim i otišli smo to malo proslaviti. Već skoro svaki put nakon misije baš mi nosimo ranjenike u bolnicu. To je već bio kao neki ritual. Bilo nam je super. Odlučili smo proslaviti u kantini uz neku hranu. Pozvali smo kapetana, Matiju i doktora. Zabavljali smo se stvarno odlično. Pridružile su nam se i neke mlade časnice… * * *
Zabava je trajala oko 2 sata dok nismo svi trebali u svoje sobe na spavanje jer sutra je bio veliki dan. Trebali smo ići po neke lijekove za doktora. Doktor i kapetan su malo duže raspravljali o toj temi jer se kapetan protivio tome da idemo nekamo daleko samo radi sastojaka za lijekove. Ali na kraju je sve ispalo kako je i trebalo. Doktor je rekao kapetanu da je tuljan , a nakon toga kapetan je pristao i doktor je bio sav izvan sebe i jedva je čekao sutrašnji dan.

To be continued

Nakon Oasisa su dani na brodu bili malo monotoni. Ništa se nije događalo a mi smo tražili nove vrste koje nismo pronalazili.Samo neki Ferengi trgovci. Neki su se poželjeli vratiti na Oasis. Jednog dana smo za stolom Luka,kapetan,Vanja i ja diskutirali. Nešto je bilo u vezi sa brodom i daljnjim tokom situacije. Luka je dosta tog dana šutio. Slutio sam da nešto nije u redu. A onda su se počeli događati neki događaji koji nisu bili baš ugodni. Prvo je jedan dan dok smo svi bili na mostu nestalo struje i napajanja na brodu. Svi su se iznenadili jer smo znali da samo najviši časnici imaju pristup kontrolnoj ploči i tim stvarima. Onda nakon toga nam su torpeda otkazala. Torpedo smo jedva popravili. Nakon torpeda su nestali rezervni fazori sa broda. Nitko nije znao što se događa kada jednoga dana nismo primijetili da se Luka zatvara sve više u sebe. Nešto ga je očito mučilo. Nije bilo lijepo ga gledati takvoga. Uglavnom Matija je jedne večeri radio party i svi smo bili pozvani. Malo opuštanja jer novih misija nije bilo a ni novih vrsta. Svi su došli osim Luke. On je prema zapisima broda koji još sada tamo stoje ostao u svojoj sobi. Od kad su se ti pokušaji sabotiranja dogodili smo mi svi zapisivali kamo idemo i to. Za svaki slučaj. Da bi se možda slučajno otkrilo. Ali ni to nije pomoglo. Sabotiranja su se nastavila a počinitelj nije otkriven. Najviša opasnost je bila kada je Matija našao warp jezgru kako pregrijava. Netko je pokušao napraviti overload jezgre.
Bio je cijeli brod u opasnosti radi toga. Ali sve je završilo dobro. * * *
Bilo je to jednog jutra… Dojurio je Vanja u moju sobu. –Netko je ukrao Lukina super oružja iz budućnosti- rekao je jako zabrinuto. – Nisam siguran što će sada biti-nastavio je. –Pa ništa. Kako je moglo oružje samo nestati?- pitao sam ga. –Pa ne znam ali mogao bih pogledati zapise. Čudno je ali zadnji koji je bio u oružarnici je bio Luka. – rekao je Vanja. Kada sam pogledao zapisnik ispalo je da točno te noći kada je bio party Luka je bio u oružarnici. To ga je nekako odalo i jako sam posumnjao. Došao sam u njegovu kabinu u koju me jedva pustio.
-Čuj Luka… Reci što te muči ? –rekao sam mu jako prijateljski i iskreno. –Što je bilo opet sada? – pitao je pomalo ljuto. –Pa mislim da ti imaš veze sa onim oružjem koje je ukradeno- rekao sam mu. –Ja? Zar ti razmišljaš imalo? Pa to je moje oružje zaboga! –odgovorio je sada već sa dosta bijesa u glasu. –Mislim ako priznaš neće ništa biti… -potiho sam rekao. –Pa i da jesam kakve veze ima? –pitao me. – Pa nema. Ali zašto? Pa to je tvoje. Ti si nam dao da prilagodimo tvoje oružje nama. Da nam pomogneš malo. – rekao sam. –Nažalost ja se toga ne sjećam, valjda ona amnezija još malo prima. Stvarno mi je žao sada kada si mi to rekao!-odgovorio je iskreno. U isto vrijeme nam je poslan signal sa mosta. –Svi brzo na most. Hitan slučaj!!! – rekao je kapetanov glas. Luka i ja smo dojurili na most najbrže što smo mogli.
Na zaslonu je bilo mnogo brodova. Koji su bili Ksindijevski. Najgore što smo mogli dobiti na zaslon je bilo baš to. Ali je najgore bilo to što su oni htjeli samo jedno. Uništiti nas.
Naglo se na zaslonu prikazao kapetan Ksindijevskog glavnog broda Mooga. Govorio je na nepoznatom jeziku. Uključili smo automatskog prevoditelja. Rekao je ovo: -Bit ćete uništeni. Platiti ćete što ste učinili prošli put. Pripremite se na najgore. –završilo je i nakon toga tišina.
Svi smo šutjeli i taj trenutak je zavladala velika tišina na cijelom brodu.
Kapetanove riječi su označile početak bitke. –Pripremite se! – rekao je i ušutio…

Trip(moj najdraži lik iz Star treka) i T`pol(najzgodnija)
To be continued...

Tako smo bili prikovani uz zid i čekali da nas redarstvenici zaustave. Luka je stajao uz neku kantu iz koje su virile drške od metli. Ja ne znam dali je to bila sreća ili tako nešto. Ali definitivno je bilo jako dobro za nas. Luka ih je dograbio i dobacio nam svima po jednu. Bitka na ulici je poprimila čisto drugi tok. Dobila je nekakav osjećaj ravnopravnosti. Svi smo bili napunjeni moralom i počeli hodati prema redarstvenicima koji su pomalo ustuknuli. Vidjelo se da su ti redarstvenici jaki samo kada su u taktički boljoj poziciji. Iako su njihove palice bile napunjene električnim naponom, drške od metli su bile jako dugačke. Očito na Oasisu nisu imali noviju tehnologiju pa su još uvijek koristili metle. Ali to je bio vrlo siromašan kvart pa nije ni bilo za očekivati da će imati neku skupu tehnologiju. Svaki je uhvatio jednog a kapetan Sović je krenuo na trojicu. Kao kapetan mlatio ih je sa svojom metlom i dobivali su dobre batine. Nažalost mene su uspjeli udariti u ruku i umrtvili su mi ju. –Luka! Pomogni Borni, udarili su ga! – rekao je kapetan Luki. Luka mi je došao u pomoć istog trenutka i redar koji me udario je bio na podu. Otišli smo pomoći kapetanu koji je očito dobro vladao situacijom.
Vanja je za to vrijeme riješio svog redara. Kada smo sredili sve do jednog kapetan je javio strojaru Matiji Ostroškom da se vrati u prenoćište. Rekao je da je na putu tamo ovoga trena.
Mi smo krenuli što smo brže mogli. * * *
Kada smo se približili prenoćištu bila je tišina u okolici.
Tiho smo ušli u prenoćište i počeli gledati oko sebe da nebi slučajno naišli na nekog od redarstvenika. Kada smo došli do našeg hodnika u kojem su bile naše sobe vidjeli smo Matiju kako se bori sa dva ogromna bodyguarda od Hamada. Nije bilo dobro na prvi pogled ali ih je Matija dobro mlatio. Očito su teški treninzi kapetana Sovića urodili plodom. Pridružili smo se Matiji i dobro smo namlatili bodyguarde koji su pobjegli. –Gdje je Hamad?-pitao je kapetan Sović Matiju koji se malo zadihao. –Dobro da ste došli kapetane. Hamad bježi prema zapadnom izlazu kampusa.-rekao je Matija. Kapetan,Luka i ja smo krenuli za Hamadom a Vanja je ostao sa Matijom da se nebi slučajno nešto u prenoćištu zbilo. Uzeli smo nekakve motore koji su bili zastarjeli i krenuli brzo za Hamadom koji je u isto tako starom džipu jurio prema izlazu i pokušavao se zauvijek izgubiti u džunglama Oasisa. Ali mi to nismo naravno smjeli dopustiti. Očito da je Hamad nešto skrivao. Morali smo otkriti što je to. Jurili smo na starinskim motorima koliko su nam te starudije dopuštale. Hamadov džip je očito imao noviji pogon ali je izgledao jako staro. To je valjda bila optička varka za neprijatelje i moguće progonitelje kao što smo mi bili. Približili smo mu se malo. Ali još nije bila to opasna udaljenost. Nakon par minuta počeo je prolijevati nešto po tlu koje je već i ovako bilo dosta sklisko. Uspjeli smo proći njegov prljavi trik i približili se dosta blizu. Jedno 5 metara od njega. Tip koji je vozio počeo je usporavati. Ovo je bilo jako čudno. Vidio sam Hamada da vadi svoj fazor. Gađao je u kapetana i pogodio njegov motor. Kapetan je skočio. –Ulovite ga,nemojte stati!-bile su kapetanove riječi prije nego je napustio motor i skočio. Luka i ja smo ga poslušali i svaki je prišao džipu sa jedne strane. –Skači!!! – zaderao se Luka. Skočili smo skoro u isto vrijeme i ja sam se uspio primiti. Ali bio je problem u Luki. Primio se jako nezgodno i trebao sam mu pomoći. –Pokaži što znaš Zemljanine!- vikao je Hamad i jurio prema meni. Ovo što se dogodilo nije bilo nimalo herojski. Maknuo sam se i Hamad je pao. Ali je se još uvijek držao za džip. –Samo se drži Hamade- doviknuo sam mu kada sam Luki pomogao da se podigne na džip. Ja sam pošao do vozača i ošamutio ga električnom palicom koja je bila u džipu. Počeo sam voziti džip i rekao Luki da baci vozača dolje. Počeo sam voziti jako sporo i Luka je zapravo samo polegnuo vozača na pod. Kada se Luka okrenuo nije više bilo Hamada. –Nema ga!-viknuo je. –Aha eno ga tamo!-rekao je odmah zatim. Hamad je bježao po džungli koliko su ga noge nosile. Bio je dosta brz ali ne kao džip naravno. Vozili smo pokraj njega ali nije odustajao. Bježao je i dalje. –Ajde Hamad predaj se-rekao mu je Luka. Ja sam se nasmijao. Nije se predavao i morao ga je Luka omamiti sa fazorom. To je i učinio i mi smo se vratili po onog jadnog vozača kojega smo bacili. On nije pružao otpor ali Hamada smo trebali zavezati. Došli smo u prenoćište sa Hamadom. Kapetan je već bio tamo i pio je nekakvo piće. Kapetan nas je pohvalio na učinjenom. Nakon toga smo ostali još par mirnih dana na Oasisu i uspjeli doznati neke stvari o planetu. I naravno da ne zaboravimo Hamada koji je ispao glavni za revoluciju na Oasisu. To se znači isto riješilo. Bili smo zadovoljni i krenuli natrag na brod gdje su nas očekivale nove avanture.

T`pol-Vulkanka na brodu Enterprise(Archerov Enterprise)glumica se zove Jolene Blalock

To be continued

Nakon svega preživljenoga sa ksindijima,svi smo si zaželjeli odmora pa smo otišli na obližnji planet koji je bio u svemiru poznati kao xy297.Ljudima na Zemlji još poznat kao Oasis.Mislim da mu ime već govori nešto o njemu.Nastanjiv je i više nego 100%.Ljudi su na njemu več odavno napravili malu koloniju.To je raj za turiste.Sve je puno hotela i prenočišta.
Pa smo i mi odlučili malo posjetiti to mjesto.Inače ovo što sam vam dosad ispričao o ovome mjestu je lijepo i krasno za čuti.Ali istina je malo dalje od toga.Prije nego se uspostavio mir na tom planetu,bilo je dosta pobuna lokalne populacije.Oasis su nastanjivali humanoidi dosta slični čovjeku ali njihova karakteristika je bila ta da su mogli biti duže vremena pod vodom bez kisika i imali su velike sposobnosti pod vodom.Vrlo okretni i spretni,zadavali su puno problema ljudima sa zemlje koji su zapravo došli konolizirati Oasis.Kolonizirati je(kako zemljani smatraju) preteška riječ pa oni to više predstavljaju javnosti kao neki savez.Ali ipak dok malo više kopkate po toj temi saznat ćete da je to kolonizacija.Ali u ovo doba kada smo mi došli pobune su se več odavno riješile.Preko noći su jedino redari kružili ulicama.Da slučajno nebi došlo do nekih problema.Ovo me malo podsječalo na razdoblje nacista.Par puta je iscurilo u javnost da su zemaljski redarstvenici prebili ljude s Oasisa.te redarstvenike sam si predstavljao kao velike i glupe ljude koji su samo znali mlatiti.Nisi baš bio bistar ako si se prijavio među njihove redove. Na brodu je bilo sve u najboljem redu. Luka je u zadnje vrijeme postao jako tih i nije se baš previše obraćao na nas ostale. Mi to još onda nismo znali ali vraćala se njegova ćud temporalnog agenta. Kao da se zatvarao u sebe. * * *
Drugi dan smo se spakirali i spustili na površinu Oasisa. Čim sam stupio nogom na taj mali planet znao sam da ćemo ga svi zavoljeti kao da nam je rodni planet. Jako me podsjećao na Zemlju. Zapravo kao mala Zemlja. Dočekao nas je kao neki turistički vodič po imenu Hamad. Izgledao je dosta prijatno ali poslije smo Vanja i ja uvijek komentirali da ima neki čudan sjaj u očima. –Dobrodošli na planet Oasis!-reće Hamad. Svi smo se upoznali i činio se kao dobar čovjek. Sa njim su došli još dva tjelesna stražara koji su bili divovski. Nebi se htio sa njima primiti u koštac. Hamad nas je smjestio u jedno dobro prenočište koje je nosilo naziv The shrine. Jako glamurozno ime za jedno prenoćište ako mene pitate. Hoteli na Oasisu su bili previše skupi tako da se nije isplatilo ići u njih. A nama nije trebao neki komfort. Ionako nam je dan bio važniji od noći. Svi smo navečer legli u krevet u zaspali. Probudili smo se dosta rano i krenuli na doručak koji je bio veličanstven. Poslužili su najfiniju hranu koju smo ikada kušali. Neki Oasisov specijalitet. Zvali su to fast fish. Bila je to neka posebna riba koja je živjela samo na Oasisu. Mogli su ju uloviti samo najbrži. Zato je i bila toliko cijenjena. Dan smo proveli istraživajući jedno jezero za koje su tvrdili da je sam centar Oasisa. Malo smo ronili i istraživali dno. Luka je izronio neku školjku koja se otvarala svakih pola sata. U školjci nije bilo ničega. Ljudi koji su živjeli uz jezero su nam rekli da su več sve «bisere» pokupili. Jedan biser raste unutar školjke svakih 5 godina. A biser i nije tako vrijedan. Ali po izgledu ljudi koji su tamo živjeli uz jezero sam zaključio da im je svaki novac dobro došao.
Kada se noć počela spuštati,kapetan,Vanja,Luka i ja smo htjeli otići u neki night club da vidimo kako se lokalci zabavljaju preko noći. Izabrali smo neki ne tako fancy club koji se zvao Night light. Bio je dobro uređen iznutra i imao je čak sobu sa bazenom. Kapetan i ja smo otišli prvo na dio cluba koji je bio sličan našim na Zemlji. Luka i Vanja su otišli baciti pogled na bazen. Kada smo došli do bara naručili smo par pića koja su bila omiljena na Oasisu. Gledali smo oko sebe i pasli oči. Djevojke sa Oasisa su bile prekrasne. Sve su imale duge kose. Malo smo zaboravili na vrijeme i odlučili otići do Vanje i Luke. Oni su sjedili pred bazenom i isto proučavali. Kada smo im se pridružili sjedili smo još otprilike 45 minuta tamo.
Prvo nam je prišla jedna mlada djevojka koja je pitala dali neki od nas treba zabave. Morali smo ju odbiti jer smo ipak došli radi misije na ovaj planet. Par minuta nakon lijepe djevojke prišao nam je neki stariji čovjek koji je iz džepa izvadio paletu droga(očito je to bila droga).
Rekao je da nam da popust ali i to smo odbili. Več nam je bilo dosta tih ponuda koje smo odbijali pa smo odlučili krenuti prema izlazu. Kada smo izašli na ulicu još je bilo puno ljudi vani. Odlučili smo proučiti kvart. Kapetana je netko zvao. –Da?-rekao je. –Pa gdje ste vi?Zašto niste u prenočištu?-pitao je Hamad pomalo uzrujan. –Malo smo odlučili istražiti noć ovog vašeg planeta.Zar ima problema?-zapitao je kapetan Sović. –Zahtijevam da se odmah vratite u prenočište-rekao je Hamad i prekinuo vezu. –Tko je to bio?-pitali smo kapetana. –Hamad.Kaže da se trebamo vratiti u prenočište. –Rekao je kapetan. –Pa što to njega zanima?-pitao je Luka. –Ne znam stvarno što želi.Bolje da krenemo.-rekao je kapetan. Krenuli smo malom tihom ulicom prema prenočištu. Kako smo hodali ulicom Luka je primjetio neke sjene iza nas. –Ovo nije dobro. Požurimo.-rekao je on. Nije ni do kraja izrekao tu rečenicu kada su se ispred nas stvorili redarstvenici. –Dobro dečki,dajte iskaznice!-zaderao se jedan od redarstvenika koji je bio na čelu grupice. –Bili smo u jednom clubu. I sada se vraćamo u prenočište.Ima nekih problema sa tim?-pitao je kapetan Sović približivši im se. Redarstvenici su se pogledali i jedan od njih se nasmijao. –Dečki zar vi ne znate da ne smijete biti ovdje?-pitao nas je jedan sa smijehom na licu. –Zašto ne bismo smjeli biti ovdje-Zapitao je Luka.
-Dosta razgovora.Uhvatite ih!-zaderao se opet onaj na čelu grupice. Svi od redarstvenika su izvadili električne palice koje su malo osvijetlile tamnu uličicu. Mi nenaoružani smo se počeli malo povlačiti prema iza. Očito je bilo da smo previše bili skoncentrirani na njihove palice koji su svojim svijetlom parali mrklu noć i nismo primijetili da su nas izgurali u slijepu uličicu koja nije bila baš ugodna. Bila je dosta nečista. Razbacano smeće na sve strane. I tako smo stajali u zamci. Okrenuti prema šestorici redarstvenika koji su se približavali. A iza nas samo hladni zid koji nam je blokirao put…

Slika koju smo snimili iznad Oasisa
To be continued

Bila je to dobra noć.Prije dolaska nepozvanih gosti smo imali proslavu na novom članu koji je bio jako oduševljen da je s nama(tako je barem izgledalo).Počeo se sjećati tko je i od kamo dolazi.Uspjeli smo konačno potvrditi teoriju da je temporalni agent.Radio je za neku veću korporaciju koja se bavila očuvanjem tih stvari(da svako vremensko razdoblje ide onak kako treba).Ja osobno sam se malo bojao toga.Ali sam i primjetio da nisam jedini.Saznanje da netko među nama zna što će nam se dogoditi i nije baš bilo ugodno.Nisam imao nikakve namjere ga pitati gdje i kada će naše putovanje završiti.Nekada smo se znali zezati kapetan,Vanja i ja da ga jedan od nas pita što ćemo drugi tjedan jesti i takve ludorije.Uglavnom bilo je zabavno sa novim gostom.Uglavnom ta večer je bila dobra i svi smo se dobro zabavili.Nakon što je svaki več ležao barem pola sata u svojoj kabini nešto je počelo lupati i škripati.Prvi koji je zemjetio to je bio jedan niži poručnik koje uglavnom mislio da je to strojar još uvijek kod naše warp jezgre pa ipak nije ništa prijavio.Nakon što se ponovilo to isto,več je bilo par časnika budno.Ja dok sam se probudio začuo sam dernjavu s nižih deckova i pojurio odmah van iz kabine da vidim što se zbiva.Začulo se hladno deranje fazora po metalnim dijelovima broda.Ovo stvarno nije slutilo na dobro i pojurio sam prema mostu.Most je bio prazan.Pogledao sam u zapisnik.Neslužbeni zapis napada je bio zapisan prije 43 minute.Ovo me zbunilo jer bih nešto prije čuo da je napad tako dugo trajao.Fazori su malo pucali pa je pucnjava jenjavala.Bilo je to teško da za slušati pa sam odlučio pronaći kapetana i pridružiti im se.Kada sam izlazio s mosta netko od časnika koji su bili očito blizu pucnjavi su zvali na most. –Brzo pojačanja…-čulo se teško disanje i pucnjava fazora koji su parali uši.-Molim pojačanje,sve ih je više-jecao je glas časnika.Par sekundi nakon toga veza se prekinula.Pretpostavio sam da je časnik koji je pozivao u pomoć več odradiop svoje i umro u hladnoj krvi na palubi nekoliko deckova ispod mjesta na kojem sam ja stajao tog trenutka.Na trenutak su mi odlutale misli…jako daleko…Sjećao sam se vremena kada sam bio još mali dječak…ja i moji prijatelji smo se znali igrati rata i super smo se zabavljali…Ali ova situacija mi nije bila nimalo zabavna.Dok su moje misli letjele pucnjava se pojačavala sve više…Netko od sudionika pucnjave je poslao video zapis na most.Jednostavno nisam mogao vjerovati.Na zapisu je bilo sve puno pucnjave a kad tamo: pojavila se neka čudna spodoba.Bila je kao veliki insekt.Odmah mi je bilo jasno…Naše čovječanstvo je srelo več prije takvu prijetnju.Bili su to KSINDI-bilo ih je raznih vrsta…Ovi su pripadali rodu insektoida.I nisu bili jako prijazni našem ljudskom oku.Dodao sam u zapise.Attacked by:KSINDI-INSECTOIDS…ovaj zapis će ostati-pomislio sam…Nakon što sam vidio te spodobe kako uništavaju Maithreyu,primila me želja da ih zaustavim u tome…Krenuo sam do lifta i izvadio svoj fazor koji se lijepo sjajio.Što se lift više spuštao,u meni se sve više adrenalin punio.Bio sam jednu palubu iznad decka na kojem se odvijala pucnjava koja sad sve jače odzvanjala.Lift je stao a u njega je došao ni manje ni više nego Vanja.Bok,što se dovraga događa?-bio sam vraški sretan što ga vidim a i on je pokazivao znakove da mu je ugodnije kad nije sam u ovom paklu. –Ne znam,očito neki alieni pokušavaju sabotirati misiju.Ali mi nije jasno zašto-rekao je…-To su KSINDIji.Imali smo problema sa njima prije.Ali pričati ćemo poslije.Trebamo se riješiti prijetnje-odgovorio sam najbrže što sam mogao i brzo smo krenuli dizalom do decka broj 3 u hodniku 7 gdje se događala akcija.Vanja i ja smo došli do hodnika ali nije bilo nikoga.Pucnjava je dopirala iz susjednog hodnika.I jaki bljesak uz pucnjavu.Pošli smo da vidimo što se zbiva.Ni manje ni više je tamo bio naš temporalni prijatelj Luka koji je sa svojim fazorom(očito puno nadmočnijim od svih ovdje prisutnih oružja)rasturao Ksindije koji su dolazili sa svih strana na njega.Čovjek kad bi gledao iz daleka bi pomislio da je ovo nepoštena bitka.Ali kada ste oko bolje bacili na opremu onda se vidjelo tko je ovdje nadmočan.Nakon par minuta pucnjave,više nije bilo nadolazećih Ksindija.Mislim da ih je izmrcvario sve.Ksindijevska vlada bi nas tužila da je znala što se ovdje zbiva.Da ste stajali tamo na mom i Vanjinom mjestu učinilo bi vam se da non stop lete raspršena krilca od insekata.Vanja i ja smo došli do Luke i počeli gledati oko sebe.Bilo je dosta ranjenih iz naše posade.-Uh,doktor Trupac će imati puno posla-rekao sam pomalo sa smijehom u svom govoru.Nemojte me krivo shvatiti.Doktor Trupac je bio legenda od doktora.Bio je malo luckast tip koji je volio isprobavati svoje nove miksove lijekova i raznih eksperimenata.
Čovjek je pun ideja.Bilo je i dosta mrtvih ksindija koji su ležali po decku 3.Bilo je pomalo zastrašujuće ali su polako teleportirali svoje žrtve.-Gde je kapetan uostalom?-pitali smo Vanja i ja Luku.-Stvarno ne znam,prisustvovao je u bitci ali se povukao na most ja mislim-odgovorio je.-Idemo na most da vidimo status i to.I da zapisnik obnovimo.Dosta smo saznali.-rekao sam i mi smo krenuli na most.Na mostu je već bio kapetan Sović.-Što ima kapetane-pitali smo ga.-Nije tako loše.Ustvari super je.Ni jedna žrtva.Petorica ranjenih.I ništa više.-rekao je kapetan ponosno.-Treba još nešto pomoći kapetane-pitali smo s nadom da će biti još nekog posla.Jer kada se nešto takvo dogodi ne možeš spavati ni da si tri dana trčao.-pomognite odnesti ranjenike u bolnicu.Doktor Trupac vas očekuje-rekao je kapetan.-Otpust-dodao je. * * *
Nas trojica smo otišli po ranjenike i odnijeli ih u bolnicu.Na vratima bolnice več je nestrpljivo čekao doktor.-Pa gdje ste tako dugo?treba nove lijekove isprobati.-rekao je doktor sa puno nade u svom glasu. –Doktore,zar se vi veselite ranjenicima-zapitao sam ga.-Ne!Naravno da ne!Ali imam par ne isprobanih lijekova.Želite li vi neke?Ima ko glavobolju?-rekao je to sa toliko nade da ćemo nešto uzeti od njegovih lijekova.-Meni ništa ne treba-rekao sam.Nakon mojeg odbijanaj su uslijedili i Vanjino i Lukino.Doktor je pomalo bio razočaran ali situaciju je spasila Vanjina primjedba.-Doktore kada ćemo nešto trebati reći ćemo vam-kazao je Vanja na što je doktor ponovno malo živnuo.-Dobro je dečki vi samo dođite ako nešto trebate.Idem sada ja isprobati to.Vidimo se.-rekao je i odjurio u bolnicu a za njim su se zatvorila vrata.
Nakon tog pothvata smo se nas trojica malo zadržali u kantini.Malo smo nešto pojeli u kasnim večernjim satima.Nakon toga me zvao kapetan da su ksindiji otišli iz ovog područja warpom 4 i da nema smisla ići za njima.Ali ono što je zapravo bio razlog tog poziva je činjenica da je kapetan ksindijevskog broda zvan još i Uruk,zaprijetio da će se vratiti i osvetiti za ovo.Imali smo osječaj kao da nešto imamo uz sebe što nismo smjeli imati.Očito da je od nas trojica ta činjenica najviše pogađala Luku.Postao je tih zadnjih par dana.Ali svi smo mislili da će ga to brzo proći.Nakon kantine smo svi otišli spavati još tih par sati do 7:00 kada smo već trebali svi biti na mostu.Naše putovanje se nastavilo…

Slika Jonathana Archera-kapetana Enterprisea

I. DIO

Sjedim u svome uredu po posljednji put. Nalazim se na postaji u orbiti planeta x-475yk ili kako je dobio ime, Synn. Svemirski brod U.S.S. Darwin me čeka… Zapravo i ne znam što li uopće radim još u postaji. Dečki su mi rekli da će mi orbitalnim liftom poslati iznenađenje… A, evo ga, čuje se poznati zvuk tehnologije stare gotovo dva milenija. Dečki sa planeta poslali su mi Wizardovicu, ili kako hoćete jezgru pomoću koje možete mislima putovati kroz vrijeme. Odlazim. – Welcome on my ship, first comander- obratio mi se kapetan Sin- soy.
-Thank you, capitan.- odvratio sam. Nakon jedva dva sata dolazimo u moje rodno područje Sunčev sistem, ali ovaj put u postaju koja se nalazi na 700km od Sunčeve površine. Postaja je sjedište temporalnih agenata, nema niti jedinog civila. Najniži čin imao sam ja kao najnoviji član Temporal Travel Security. Moj zadatak je da vodim 12 000 ljudi u sklonište ispod Zemlje jer Sunce se priprema da svakog trenutka postane Super nova. Super teleporterom prebačen sam u djeliću sekunde na Zemlju u senzorski stan, gdje su me čekale prave naredbe. 12. 4. 4983. promatram Sunce… najednom temporalna postaja nestaje, komadi postaje velikom brzinom udaraju u gradove Merkura. Žrtve. Zatim eksplozija. Počelo je zračenje, a zatim dolazi i val od eksplozije, približava se velikom brzinom ali uspijevam teleportirati 12 000 odabranih i sebe. Budim se nakon dva dana. Brzo jurim na svoju poziciju u novom gradu, skloništu. Skeniram i uviđam da je svih 37 milijardi Zemljana uništeno zajedno sa životinjama i biljkama, planeti su devastirani, a od jedne velike civilizacije ostao je pijesak, metal i nijedan brod. Prolazi tri mjeseca a ja kao Admiral Temporal Travel Security odnosno jedini agent odlučim vratiti se u prošlost. Zaključujem da antimateriju ne mogu trošiti pa pronalazim jedan izvor- oluju sa nekakvim istraživačkim brodom, po mogućnosti ljudski. Računalo analizira…. Na zaslonu kaže ONE MATCH FOUND! – 2502. ulazim u kapsulu sa nadom da neću uništiti brod ili sebe. Osjećam dizanje adrenalina, nosim svu potrebnu opremu za razvitak novih ljudi koji će spasiti civilizaciju… Sve mi je bijelo i budim se u nekakvoj prostoriji okružen ljudima. Pitao sam- gdje sam?- Na to sam dobio odgovor- Na zvjezdanom brodu H.R. MAITHREYA.- Nisam se ništa sjećao pa sam postao navigator pošto nikoga na tom mjestu nije bilo. Gledao sam, uzimali su moje stvari i počeli ih prilagođavati svojoj tehnologiji. Ali ja se nisam sjećao ništa sve dok se nismo susreli sa jednom neugodnom vrstom. Počeo sam se prisjećati. Snagu mojih fazora prilagođavali su sebi, svome brodu. Mislio sam i shvatio da mijenjaju tijek vremena i vremenske pravce. Pokušao sam ih sabotirati…………………...


To be continued

Ovo je dnevnik broda Hr Maithreya.13.02.2502.g.,prvi dan otkako smo otputovali sa Zemlje.
Pošli smo istražiti jednu oluju elektro-magnetske prirode malo dalje od Mjeseca.Bila je to uobičajena misija za nas koja nije predstavljala neke napetosti ili neugodu u redovima posade.
Kapetan Luka Sović je bio zavaljen u svoju kapetansku stolicu koja je bila opremljena sa najnovijom tehnologijom koju ste u to vrijeme mogli zamisliti.Malo ispred kapetana Sovića je sjedio Vanja.Pilot Maithreye.Na lijevoj strani od kapetana je bilo mjesto za Bornu Kezele.Taktičkog savjetnika i čovjeka za navigacije(obavljao je oba dvije dužnosti jer nije bilo kvalificiranih ljudi na tom području).Približavali smo se oluji i svi sistemi su bili u redu.
-Recite mi kada ćemo biti dovoljno blizu-kazao je kapetan svojim uobičajenim glasom.
-Jasno kapetane-rekao mu je Vanja.Približili smo se dovoljno blizu i trebali smo početi istraživati kada je neki niži poručnik dojurio na most.-Spremni smo za skeniranje-rekao je.
Sve je očito bilo spremno i u redu.-Počnite sa skeniranjem- rekao je kapetan.
U tom trenutku još nitko nije ni slutio da će se dogoditi događaji koji nisu nimalo bili po planiranom.-Je li sve u redu?-pitao je kapetan.-Neke male poteškoće zbog jakosti oluje ali trebalo bi se riješiti to u trenutku kapetane-rekao je Borna. Te male poteškoće pretvarale su se u sve veče turbulencije. –Kapetane,problemi sa jakim turbulencijama-
Brod je bio u redu sve dok nije došlo do jakog bljeska koji je zabljesnuo sve na brodu.Nešto čudno se događalo.Posada nije bila naviknuta na ovakve situacije.Nakon bljeska na brodu je bila grozna tišina koja nije slutila na dobro.-Savjetniče,status?-glasno reće kapetan.
-Sve u redu zasad,ništa novo-rekao sam mu.-Što je to bilo?-pitao je kapetan.-Mislim da neka jača oluja kroz koju smo prošli kapetane-rekoh mu ponovno.-Čekajte!Jedan lifesign na brodu je previše-rekao sam. –Još je netko na brodu,human lifesign-
Dio posade se otputio po osobu koju je došla na brod od niotkuda i nije se micala.
Čim je došla posada do njega je zvala na most.Na prvi pogled to je bila neka osoba koja je izgledala kao iz nekog drugog vremenskog razdoblja.Imala je opremu za koju mi nismo znali.
Obučen u odijelo koje je imalo na izgled mnogo više funkcija nego naša.Fazor je bio opče drukčije građe i imao je jaču snagu.Neki od nas su čuli za taj neki dio flote koji se bavi tim područjima-putovanjem kroz vrijeme-ali nitko od nas nije znao točno tko je bio taj čovjek.
Ti ljudi su se službeno zvali Temporalni agenti koji su više voljeli samostalno raditi nego sa posadom.Tako smo barem mi čuli.Nakon nekoliko sati pridošlica se počeo buditi u bolnici.
Prvo što je pitao je bilo: -Gdje sam?- . Barem je na to pitanje dobio odgovor jer je očito patio od amnezije.Nije znao ništa objasniti što se dogodilo niti iz kojeg je vremena došao.Samo je jedno znao.Svoje ime i prezime.Zvao se Luka Markušić-mi smo pretpostavljali da je temporalni agent ali on nam to nije mogao potvrditi.Očitavanja broda su međutim bila ok i nije bilo nikakvih znakova da smo i mi samo zalutali u neko drugo vremensko razdoblje.Inače te elektro-magnetske oluje su poznate po takozvanim «bacanjima» kroz vrijeme.
Nakon nekoliko dana temporalni agent Luka se prilagodio posadi i izgledalo je kao da prije nije imao život.Očito se nije sjećao ničega što se prije dogodilo.Mi smo nastavili s njim dalje na našem istraživanju.On je postao glavni za navigaciju.Vjerovali smo mu od početka a i znao je dosta o tome svemu.Bio je spreman za zabavu-kada smo mi na mostu imali vremena za nju.
Dosta nas je poučio o navigaciji.Pitali smo ga dali nam posudi njegovu opremu da ju analiziramo i unaprijedimo našu.On je bez prevelikoga razmišljanja to odobrio.Niti sam ne znajući da mjenja povijest.Naše putovanje se nastavilo a Luka se polako prisjećao svega.Ali jako sporo.Postao je malo rezerviraniji.Kao da mu se počela vraćati ona ćud temporalnog agenta.Nas to i nije previše zabrinjavalo jer ga nismo poznavali od prije.Išli smo skenirati jedan planet koji smo pronašli po putu.Planet nije bio nastanjiv.Bio je klase II.Planet sa puno optrovnih plinova.Otrovna atmosfera-slično Jupiteru.Sve je bilo u super stanju i naše putovanje se nastavilo uspješno.Sve dok nismo sreli neku rasu koja je bila iznimno negostoljubiva.Mislili smo da ćemo biti dobri s njima jer nam je to bilo prvo upoznavanje.
Ali stvari nisu išle tako glatko.Nisu nam ni na poziv odgovorili.I mi smo ostali kod tog istog planeta čekajući.Sve dok jedne večeri koja je na našoj rodnoj Zemlji bila hladna jer je bila veljača zaboga,nisu došli neki gosti koji su bili iznimno ne pozvani…

To be continued...

Dakle dragi obožavatelji,obožavateljice i čitaoci ovoga bloga!Evo vam novost na ovom blogu:

I kak je to zapravo čudno sve skupa...vele da nakon kiše ide sunce...a baš jučer i danas se dogodila inverzija...hm...something is wrong here...sutra bude opet ziher sunce i tak vruće kao u paklu!
Pa budu opet djelatnici hitne pomoći imati posla prek ušiju...Te vručine su već nepodnošljive...Ali lepo je to kad znaš da sunce tak kuri...za par godina to sunce će tako kuriti da nebudemo mogli van bez skafandera i tih stvari...ledenjaci se tope...ovo ono...i uskoro ćemo ko na roštilju...smrtna kazna bude glasila: van na sunce bez skafandera,,,(možda ovo sa skafanderima malo pretjerano ali uglavnom ovo sa suncem i ledenjacima je istina)...Uglavnom čovjek bude samog sebe uništio...ozonske rupe sve veče...
Više mjesta za prodor sunca...nije čudo...
Uglavnom primimo se mi malo ovih tema-bend i to...Danas kako već otprije znate(jučerašnji post) su svi članovi Maithreye imali nastavu u jutro(inače ja osobno preferiram u jutro školu radi toga kaj mislim da se u jutro odmah bolje riješiti toga)...I više vremena za vježbanje i to...
Evo dragi nam maturanti danas imaju zadnji dan...hm...malo je to tužno tak napustiti školu i sve...al kaj se tu sada može...niš...tak budemo i mi za 3 godine...uf neču ni razmišljati...
Onda danas oko 19 je nekakvo slikanje za DND-Društvo naša djeca...da se zabilježimo u povijest...(dobro sam ovo rekao)...ajde ljudi uživajte,svirajte,volite se i nadajte boljem vremenu...pozdraf

Eh koji je ovo bil grdi dan-...prvo vruće ko u paklu a onda još i nisam dobro...demit...Luka je trenutno na basu...>Sova se ući 100%...hahahahaha...Vanja ne znam kaj dela trenutno...koja glupost e...
Do vikenda bu valda ok...još sutra u jutro škola...ne znam dali bum išel u školu...a tak mi se ide...
Ali i ne...uglavnom niš ljudi...se vidimo i čujemo kad budem više u stanju da vam nekaj napišem.
Od benda niš novo...u subotu proba kak i inače i tak...uglavnom sve po starom sa bendom.
Ajde budite super...pozdraf od Maithreye...

Današnji dan je bio dosta vruć...a sutra će još biti gore...ima da svi vi skuhate.Al ta vrućina nas ne sprečila da sviramo...yeah!!!Nedjelja je prošla jako brzo pa imam osječaj da je još vikend al svejedno moramo u školu tak da se taj "dobar feeling" odmah zaboravi...Maturantima je danas predzadnji dan škole tak da im želim da još uživaju ta dva dana a posle im želim sreću pri upisima i sve to kako uvijek ide.Kako rekoh škola je već počela a ja več maštam o tom vikendu.Ovaj tjedan je zapravo bezpotreban u školi i ne znam zašto uopće idemo.Ja sam sa ocijenama gotov.Drugi valda još nisu ali sumnjam da bi oni išli u školu to ispravljati.Bend je izgleda u redu...nema nekih gluposti za riješavati.Svirka se svira...Vanja svira,Luka isto,Sova ni ne mora iako je rekel da ovu subotu ima nekaj novo kaj je zmislil...To jedva čekam da vidim...i naravno odmah zmislim neki ritam koji ide uz to.Ja stvarno jedva čekam taj vikend i već pomalo ovo postaje grdo za mene...Aj bude nekak a do onda bok!

Došao sam konačno doma...polubratić je imao firmu pa smo bili malo na gozbi...
bilo je čisto ok...nije bilo dosadnih trenutaka...ma par je bilo al nije to bed...bilo je puno dobrih prizora i dobrih nogu od cura(nem u detalje)...Onda smo išli k njemu nakon gozbe...
Pa malo igrati nogačiju i haklat...uglavnom dan bez sviranja...potpuno u vjerskom duhu...hahahaha...nema šanse...Luka je bil vrlo vjerojatno doma...pa i Sova...pa i Vanja,,,
Uglavnom nadam se da su vježbali...aj ljudi ovaj post bu kratak...se čujemo...

Ljudi baš sam došao doma...bio na koncertu Psihomodo popa-zapravo on još traje...bili smo zapravo na predgrupama-to nas je jako interesiralo jer su svirali naši frendi iz Duranga kojeg ovaj put pozdravljamo...lepo je bilo dečki...lepo ste zakurili...tak treba...živjeli Ramonesi!!!
Uglavnom rasturača...prije je bila svirka celi dan...u jutro proba a popodne proba sa bendom...
sutra imam neke službene stvari za zbaviti al onda posle idem svirati ili kaj...uglavnom samo svirati...
Inače ovaj koncert je nekaj čisto suprotno našoj muzici ali ima mnogo toga za naučiti...
Ovaj koncert je bil jednostavno(kaj se predgrupa tiče) ok...al fakat solidno odsvirano,.,,
Jedva čekam kraj i naš nastup...joj to bu dobro...ajde ljudi sada pozdraf...i sanjajte nekaj lepo...

Našel sam na netu još nekaj...hahahaha...ova je fakat dobra...

Ljudi sad sam došel iz kina baš...uf...ovo je bilo tak legendarno...možda jedan od najboljih filmova koje sam gledal...i radnja je zakon(kaj več otprije znam) a i film je dobro napravljen...ma ludnica...
Evo sad sam inspiriran trenutkom...Ovaj film je uzdrmal kršćane malo...aha kaj je sad?Bili su i neki teški kršćani tam pa onda samo čuješ tam : "koja naiva" i bullshit toga kalibra(velikog kalibra)...
U koja sranja neki vjeruju...e pa to nije normalno...i onda dok pitaš za dokaze-onda šute i nema ih...ah demit...kaj onda vjerujete???u kaj??? Mogel bi se raspravljati celu noć o ovome...i priuštil bi si kojeg kršćana...rasprava bi to bila teška sad...joj...Ja vjerujem u Krista kaj nebi nekaj bilo...ali čoveče...vjerujem i neke činjenice o njemu koje su jako vjerojatne...ali se oni pravi kršćani sa njima nemreju pomiriti...nemrem se ni ja sa vašima nažalost..nema dokaza nema ničega...al na njihovu žalost moja teorija ima dokaze...ali otom potom...ljudi svirajte i bavite se filozofskim diskusijama...pozdraf


iz ove slike su neke stvari jasne...al kako rekoh...otom potom!!!

Pozdraf ljudi...šta ima kod vas???kod mene dosta toga!!!Svirka non stop...Toliko vježbam da več imam non stop osječaj u rukama ko da sam sviral 24 sata non stop...Uglavnom opet sam ftrgel practice pad poznat kao guma...hahahaha...preveč vježbam pa sve ode brzo!!
Uglavnom još uvijek jedva čekam koncert u subotu...mislim (još jenput bum rekel i možda još 100 put nakon toga) da bu zakon!!!Okupila bu se ekipa...praktički svi...to volim...
Onda sam danas htel zeti jedan plakat onaj od psihomodo popa al su svi već uzeti...ah demit...
Bum valda već to ja nabavil...Uglavnom još jedna stvar nova...legendarna knjiga još Da vincijev kod od još legendarnijeg Dana Browna je došla konačno u kina...yeah...sutra idem gledati...sa Lukom,sovom i idu još neke ženske...(valda)...uglavnom i sutra bu veselo jer se fakat veselim to filmu koji bu garant legendarni jer je knjiga neopisiva al fakat!!!Predlažem da pročitate...
Knjiga malo drma kršćanski svijet i to ali svejedno ju čitajte...čak je crkva htela zabraniti taj film!!!E pa nete!!gamad bi tak super film ukinuli...nema šanse...da se to desilo ja bi prosvjedoval...Trebaju ljudi znati kaj se zapravo dogodilo...da...uglavnom...svirka se nastavlja i to tak ide u beskonačnost...vježbamo ko ludi i još i još...uglavnom ruke budu mi otpale...Aj se čujemo...

Linuleum boy i Gobac-legenda

Robert Langdon-sutra čemo vidjeti!!!jedva čekam...

Evo ovaj post se zove zagrijavanje jer vas malo zagrijava (barem varaždince) za koncerte koji predhode...prvo u petak imamo koncert za maturante na partizanu...onda u subotu psihomodo pop u 20:00 al onda tek počinju predgrupe pa bi psihomodo zasviral tek negde oko 22:00 ako i do onda...nema veze uglavnom predlažem vam da dođete u 20:00 i slušate predgrupe...svira jedna grupa koja dobro svira ramonese...ja idem ziher zato jer mi je frend bubnjar te grupe...jedva čekam...ajde živi bili pa vidjeli...bok...