Trebalo se konačno obračunati i sa Žumberkom, a i njegovim najvišim vrhom, koji je ujedno i najviši vrh sjeverozapadne Hrvatske, Svetom Gerom. Dugo sam čekao na ovaj pohod, dugo se Žumberak održao nepokorenim što je pomalo i čudno budući da se nalazi u relativnoj blizini Varaždina/Zagreba. No, umjesto da se nabrajaju razlozi (izlike) zašto sam dosad bio lijen proučiti obronke i staze Žumberka, krećemo odmah in medias res.

U biti, krećemo odmah sa fotografijama koje su zaobišle prvi dio puta - kroz prekrasnu borovu šumicu, ali i prekrasno blato koje je u ovo vrijeme i na ovim stazama uobičajeni prizor pa se pripremite

Početna točka je selo Sošice do kojih se mora voziti kojih, otprilike, sat vremena+ od Zagreba. Može se možda i brže, ali zadnjih 5-6 kilometara vozi se po vijugavim cestama na čijim se dijelovima automobili teško mimoilaze koliko su uske. Simpatična su to sela iako su, kako bi se reklo jezikom gradskih štakora, bogu iza nogu. U jednom trenutku prolazimo pokraj starijeg čovjeka koji "stišće" bicikl uzbrdo i ima ruksak koji mi izgleda kao neki starinski, kvalitetni planinarski ruksak. U svakom slučaju, drukčiji je od ovih današnjih šarenih, možda je vidio i rat, tko zna? Trgovina je od ovog mjesta udaljena poprilično pa zamišljam što sve od potrepština čovjek prenosi u tom ruksaku. U isto vrijeme razmišljam i o našem komforu - komforu gradskih štakora - gdje kraj zgrade u kojoj živite imate dućan na jedva 10 metara. Sve ima svoju cijenu. O slobodi možda malo kasnije. Ne kasnije u ovom zapisu već kasnije u životu.
Tu je već pobjeda u našim šapama, a prije toga trebalo je malo zalutati jer u jednom trenutku, rekao bih otprilike već dva sata duboko u usponu, staza sa široke šumske i blatne prelazi kroz uski prolaz na livadu - oznake su ili loše ili smo se mi udubili u neku raspravu (ili je u pitanju bio samo dolazak do zraka?) pa smo zalutali...

No, nije to ništa čudno. Svi koji su planinarili sa mnom, intimno planinarili (dakle, gledali me u mojem najranjivijem stanju, a to je upravo kad teren još do kraja ne poznajem), znaju da će se lutanja i manje devijacije s puta uvijek događati. To je dio učenja i istraživanja, to lutanje koje bi neki percipirali kao pogreške. Ne možeš znati pravi put ako barem nisi vidio neki krivi put. Pouke za planinu, ali i za život općenito.
Na završnom dijelu uspona nailazimo i na snijeg koji će se vrlo vjerojatno, zbog viših temperatura, narednih dana rastopiti, ali nema straha jer je za vikend najavljen novi, bijeli pokrivač?!

Dan je oblačan i samo se povremeno, u kratkim intervalima, pokazivalo sunce stoga ni pogledi nisu bili nešto, ali osjećaj je bio dobar. Uvijek je dobar na planini

A evo nas i fizički kod Slovenaca (ili barem onoga što oni misle da je njihovo :P)

Vidi se da je zanimljiva ta priča sa Svetom Gerom, ali zbog manjka znanja (u biti vremena da istražujem) neću toliko ulaziti u dubinu. Ono što je lako za saznati jest da Slovenci ovaj vrh nazivaju Trdinov vrh prema svom književniku Janezu Trdini. Mi bi trebali vrh zvati Sveti Ilija, ali ga zovemo po slovenski Sveta Gera (Jera). Kad imaš dva naroda, imaš gore i dvije crkvice, ali samo jednu vojnu bazu. Vijori se na njoj slovenska zastava ako je to ta građevina za koju sumnjam da jest i ona bi trebala biti pretvorena u planinarski dom? Uglavnom, na vrhu nema pl. kuće ili doma tako da se u ovo zimsko, hladnije vrijeme treba zagrijati na druge načine. Skloniti se od vjetra uvijek može u crkvici Svete Jere, a bilo je tamo osim ždranja i skidanja pred oltarom. Šta bi ovaj drugi bog rekao o tome, nemam pojma, ali znam da bogu planine ne smeta golotinja te da je on, dapače, potiče kad god je to moguće - a moguće je skoro pa uvijek. Treba se voljeti, sebe i druge.
Oblak guta vrh

Vojno zdanje (?) i misteriozna atmosfera, doslovno

Skijaško društvo Gorjanci i frontanje njihovog stvarnog čovjeka - mi smo ovom vrhu dali samo svece i to svece koje nazivamo ženskim imenom :D

Kod vrha nije gužva, ali ljudi ima, kako naših, tako i njihovih. Ugodno iznenađenje su bili biciklisti kojih je bilo jedno 4-5 i fino su po šumskom putu došli do vrha - to je pothvat i sam za sebe, a mogu misliti da im blato na putu nije baš pomoglo...

Najslovenskiji dio vršnog platoa (vrh je u biti blizu one kolibice od smučarskog društva Gorjanci)

Mnoga divna mjesta locirana ovdje - Majka Ivanščica, dragi Kalnik, Klek pa i maćeha Učka... a u daljini me uvijek gleda i doziva Triglav

Jeli smo na slovenskom dijelu - kad možeš kod susjeda malo i to za vrijeme korone, zašto ne?

A ovo je zapravo vrh na kojem se nalazi betonski, geodetski stup na kojeg se nismo penjali zbog jakog vjetra, a i hladnoće. Vraćam se ovdje ako ni zbog čega drugog onda da se popnem gore

Vojno zdanje koje će postati planinarski dom. Nećemo rat, hoćemo ljubav (pivo)!

Sveukupno, ne zadržavamo se dugo na vršnom platou jer je bilo dosta hladno, a i čovjek zagrijan dođe gore pa se hladi pa je prehlada bliže nego ikad. Treba to izbjeći pod svaku cijenu. Pogotovo ovih dana kad je svaka prehlada potencijalna sumnja na... znate šta već. Krećemo prema dolje istim putem, ovaj put pogađamo uski prolaz sa livade na šumski put. No, uskoro skrećemo na stranputicu i dolazimo u veliko, ali stvarno veliko blato za koje će se ispostaviti da prati cijelim putem do dolje. Malo se guramo kroz žbunje kako bi izbjegli najdublje blato, ali jednom kad se naviknete i nije toliko strašno. Uglavnom, iz Sošica postoje barem tri puta do Svete Gere. Jedan koji iz sela vodi prema istoku pa se penje kroz lijepu borovu šumicu (tim putem smo se mi uspinjali), ali je u biti zamišljen da vodi do planinarske kuće Vodice podno Pliješa. Mi smo se u jednom trenutku od tog puta odvojili te nastavili pratiti markacije za Svetu Geru. Ima kojih 8 kilometara od ove točke, ali uglavnom se samo prati šumska cesta po kojoj mogu i biciklisti. Pri povratku, Sošicama prilazimo sa zapadne strane što je suprotno od puta kojim smo obavljali uspon. Ako izuzmete blato, ovaj put silaska mi se čini i kao ljepši put uzlaska. Jednom se mora i ovaj put obići.
Srčeka za Žumberak i Svetu Geru - zaslužili su!

Čuvajte se i hodajte po šumskim/planinarskim stazama, ali i izvan njih ako vas tamo vodi Put ;)

Oznake: Žumberak, Sveta Gera, Trdinov vrh, Sv. Ilija, Slovenci i 'rvati