Evo nas natrag na planinama! Još uvijek COVID free. Vrijeme je za malo Učke, točnije Ćićarije. Start je kod PD-a Poklon gdje je parkirano urnebesno puno automobila, a to nije nikad dobar znak. Barem ja ne smatram to dobrim znakom. No, što očekivati? Nedjelja je i ljudi žele na friški zrak nakon oluje. Ipak, sretan sam jer idemo, čini se, jedini u "drugom" smjeru, a to bi značilo kontra-Vojak.

Neki će možda prepoznati gdje se nalazimo makar sam Vam već sve skoro rekao kad sam spomenuo suprotno od Vojaka i stavljam ovu fotografiju tako rano u zapisu

Već smo jednom bili kod Crkvenog vrha pa se ne zadržavamo dugo već nastavljamo dalje prema Orlovim stijenama. Na stazi nema nikoga i odmah ću unaprijed reći: niti nije bilo nikoga još jedno dobro, lijepo vrijeme. Počeo sam koristiti Garminov sat i to isključivo za trčanje (bicikl vozim malo manje u zadnje vrijeme) i iako sam probao uključiti GPS kako bih snimio ovo kao "šetnju", imao je sat nekih problema s pronalaskom GPS signala pa ništa od udaljenosti i GPS zapisa ovaj put. Ma i zašto preopterećivati planinarenja s "utrka" mentalitetom? Za to imamo trailove i ostale utrke. Šetnja je bila ugodna i uglavnom smo u hladu. Približavamo se Orlovim stijenama.
Prvo ka orlovima

Vidi se da je dobro odgojena djevojka...

Kucamo na vratanca, ali orlova, čini se, nema kod kuće

Vrh je šumovit i more se samo malo nazire kroz krošnje...

...ali može se fino sjediti i jesti banane!

Spuštamo se natrag po istom putu do putokaza i grabimo po putu za Brložnik. Nisam to napomenuo na početku, ali krećemo se danas cijelo vrijeme po dijelu Opatijske planinarske obilaznice (oznake OPO na drveću). Kupio sam jednom dnevnik planinarske obilaznice i s njim se dobi prilično korisna karta sa svim kontrolnim točkama. Mala je te stane i u najmanji ruksak. Brložnik želimo vidjeti jer je tamo vidikovac, a i pročitali smo na Internetu da postoji sajla, a to je Maji uvijek zanimljivo iako sam ja odmah znao da će to biti "njah". Da se ja malo pohvalim kad ona ne može - Maja baš završava školu penjanja i sad zna svakakve korisne i zanimljive stvari i što je najbitnije: zna se popesti na stijene! Ja? To me pita i ona. Pustit ćemo tu temu za neka druga vremena, ali ajmo reći da sam trenutno u fazi kada mi je dosta škola :) U jednom trenutku smo u šumi čuli dosta bučno zujanje pa smo malo bili na oprezu, ali nikakve pčele (ili nešto slično) nismo vidjeli ni osjetili. Uskoro dolazimo do mjesta zbog kojeg se SVAKAKO isplati ići do Brložnika. Neka fotografije govore svoje!
Kasnije saznajemo da je ovo čudesno mjesto dio planinarske staze Tihoraja Jelušića

Tihoraj Jelušić je naš čovik, brodograđevni inžinjer, stručnjak za projektiranje podmornica. Osim toga, bio je član Planinarskog društva Opatija i zaslužan je za izradu karte s ucrtanim planinarskim stazama na Učki. Ovo je njegova staza i zaista je prekrasna. Podsjetila nas je malo na Risnjak, ali još više na Velebit. Nismo znali da Ćićarija skriva takve bisere!
Tiho je sretan na podmornici! Fotografija preuzeta sa Hrvatske tehničke enciklopedije

Idilično, vilenjačko mjesto usred šume

Ima i strašna jama blizu staze. Nemojte upasti unutra!

Oznaka na kamenu

Malo naslikavanja kod gospona Jelušića

Nastavljamo dalje i uskoro se malo po malo počinjemo penjati prema onome za što pretpostavljamo da je Brložnik. Uskoro dolazimo i do sajle koja nas malo zabavlja do samog vrha.
Sajla pred vrhom i vidikovcem Brložnik

A onda pred kraj sajle (ja sam išao prvi) začuo sam opet neko zujanje, ali ovaj put to nije bilo ništa prirodno. Shvatili smo da se radi o dronu i uskoro smo začuli glasove s Brložnika. Djevojka i momak s dosta velikim ruksacima. Djevojka nam se obratila na dosta robotskom hrvatskom i bilo je odmah jasno da joj on nije materinji jezik. Oni su se spremali dalje, ali počeli smo čavrljati i uskoro sam shvatio da mi je njezino lice od nekud poznato. Onda je spomenula Via Adriaticu i kockice su se složile.

"Hey! I know you from Facebook!"

Koliko puta ste to stvarno mogli nekome reći (i preživjeti bez da ispadnete stalker i čudak?)? Počeli smo se smijati i zaključili da su oni Audrey i Chris, naši Amerikanci koji trenutno vode svoju borbu sa prolazom Via Adriatice. Ako netko ne zna što je to, pratite poveznicu: VIA ADRIATICA
Audrey i Chris počinju svoju VA avanturu na Kamenjaku - fotografija preuzeta sa Facebook stranice Via Adriatice; tamo možete također pratiti obavijesti o stazi, trenutnim hodačima, itd.

Slikali smo mi njih, slikali su oni nas, slikali smo se skupa (fotografije su kod Chrisa, stavit će na FB VA stranicu pa ću onda možda ja, ako će biti volje, podijeliti s vama ovdje) i ušli u povijest, rekao bih. Zahvaljući njima, naravno. Maja i ja smo samo bezimeni planinari koji se još službeno moraju dokazati i totalno eksponirati na Facebooku. Zezam se malo, nemojte shvatiti krivo: baš je lijepo da ljudi prate i bodre hrabre hodače. Nije laka stvar prehodati od Kamenjaka pa dolje do Prevlake preko planina. Audrey već sad ima žuljeve, ali to će proći. Pozvala nas je da joj se pridružimo prilikom prelaska Velebita jer će Chris morati u jednom trenutku otići zbog posla. Možda bi i mogli, taj Velebit je na meti već jako dugo pa da se ponovno sretnemo s tom mističnom planinom Hrvata u dobrom društvu. Želimo sreću Audrey u nastavku njezine avanture!
Brložnik ima baš dobar vidik

Malo prema gradu koji teče

A onda opet natrag malo se još igrati na igralištu stričeka Tihoraja...
Penjem se po stijenama, zabavlja me taj divokoza mod funkcioniranja. Volim vjerovati da osjećam neku povezanost s prirodom iako inače živim kao kulturom zatrovani buržuj

M kaže da su spontane najbolje, ali i poziranje prolazi

Nakon toga brzi marš prema Poklonu i pomalo nam je već dosadno. Gazimo to, ulazimo u auto i pravac Buzet kod gospona Ježića na pizzu. Maji su kolege iz penjačke škole rekli kako je ovo najbolja pizza u Istri pa idemo probati. Treba nadoknaditi kilokalorije makar je to možda i previše, ali, prokleto, jednom se živi. Jako smo zadovoljni pa ove pizze uspoređujemo sa pizzama iz zagrebačke Karijole. Kreativno, posebno i ukusno. Odlučujemo da ćemo doći ovdje ponovno jer ima još pizza za probati, a ja ću samo dodatno pohvaliti stvarno velik izbor pizza za vegetarijance - ne znam jedino što s jadnim kolegama veganima jer mislim da sve imaju sir.
Kod mene vegetariana plus pelati, a na suprotnoj strani stola Green peace pelati

Nadam se da nakon ove male pauze bez puno planinarenja slijedi opet aktivno razdoblje. Otkazali su nam u potpunosti Hahliće trail i vratili nam novce - moje prijatelje trkače posebno je uznemirio mail u kojem su organizatori napisali da nema korištenja uplaćenih novaca za druge utrke jer nitko ne zna kad će sljedeća utrka biti :/ COVID nas gadno pritišće. Možemo li trčati ako ćemo nositi maske?!?
No, uvijek možete u privatnom aranžmanu. Planina nas čekaju.

Lijep pozdrav svima u blogosferi!

Oznake: Orlove stijene, Brložnik, va, amerikanci, Audrey, chris