Podaren nam je još jedan prekrasni vikend pa ga je trebalo i iskoristiti. Sve su to već ponavljanja, ostaju samo pojedine divlje i duge rute, ali još tu i tamo se nađe stazica ove vrste. Do Korita, Brajkove stijene, pl. kuće Korita i Županj vrha već se išlo, ali sada je trebalo doći preko Korita i do najvišeg vrha Ćićarije - Velikog Planika (1272 mnv).

Ako ostavite automobil u partizanskom selu Brgudac, do ove lokacije vam je potrebno oko 45 minuta uz manji napor (ovisno o vašoj kondiciji, naravno). To su ta famozna Korita, a iznad se uzdiže Brajkova stijena. Tu smo se, kao završni dio planinarske škole, trebali popesti i uzeti diplomu, ali kako je došla korona, planovi su pokvareni. Međutim, i dalje nemamo obećane diplome...

Malo je zahladilo pa sad sadržaj korita izgleda ovako

Evo i tog simpatičnog zdanja - pl. kuća Korita koju nikad nisam vidio otvorenu, a bio sam i vikendom, ali nije da je opskrbljena, barem ne za širu i raznoliku publiku pa nema ni veze. Ako se mislite do ovdje dovući, najbolje je da hladno pivo ponesete u ruksaku. Bila je jedna skupina planinara u šarenim jaknama koji su jeli i pili na klupicama pred kućom. Lijepo mjesto za nešto prigricnuti, a pogodno i za voditi nenaviknute, buduće planinare.

Zanimljiva i lijepa tabla putokaza kod pl. kuće Korita. Međutim, mislim da su malo pretjerali s ovih dva sata do Velikog Planika. Više ne mjerim aktivno vrijeme pa ne mogu reći točno, ali odokativno bih rekao sat i trideset i to max.

Na stazi do Velikog Planika treba paziti na lišće kojega ima napretek, a onda s tim i gdje stajete. Ako slučajno izgubite stazu zbog lišća, samo pratite oznake boga planine, on se uvijek brine za nas nestašne planinare. Bura je puhala kao luda te je hladnoća prolazila sve do kostiju, ali uz prigodnu odjeću nema problema.
Tulci na vrhu su česta meta naljepničara pa su tako ovdje bile svakakve skupine ljudi: vukovi s Biokova, Planinorci i takvi...

Pogled u daljinu. Koliko ćete moći povećati i vidjeti, nisam siguran, međutim jasno se vidjelo da su i naš Snježnik i slovenski Snežnik pod snijegom. Neka me, kao i inače, isprave veći znalci od mene :)

Pogled prema gospođi Učki, s druge strane se vidi i more, a vidio se dobro i Crkveni vrh. Na samom vrhu nije bilo ni žive duše pa se moglo mirno uživati. To jest, koliko je jaki vjetar dopuštao. Skloniti se iza kamenja ako je moguće i prigricnuti malo voća te krenuti natrag

Nije horizontalni (makar može biti i to) boogie, već je Balrogov boogie za kraj ovog kratkog i slatkog posta. Nadam se da se držite i uživate u prirodi!

Oznake: Brgudac, Korita, Veliki Planik, ćićarija, planinarenje

Malo za promjenu - Ćićarija. Nema nekog posebnog razloga zašto skoro dva mjeseca nije bilo nikakvog izvještaja s planinarenja. Osim činjenice da se trebalo priviknuti na malo hladnije vrijeme (nakon što si okupan suncem tijekom ljeta u centralnoj Istri, malo je ipak šok dok pazinske noći i jutra postanu hladnija) te posvećenosti povremenom trčanju. Iako postoji velika ljubav za planine, postoji i za knjige te za film pa se ima što za raditi i u svoja četiri zida. Dosta s opravdanjima!

Nakon što se napusti asfalt Lanišća, počinje ova lijepa stazica koja gleda gore prema stijenama

Južna strana Orljaka i njezino strmo "spuštanje" (ili u ovom slučaju uspinjanje od) prema Lanišću

Na tabli koja se nalazi na početku planinarskog, šumskog puta piše da do Orljaka treba jedan sat i pedeset minuta. Više ne mjerim aktivno vrijeme jer s ukinućem svih ovih trail i trkačkih događanja nema prave potrebe za time. Uz to, ovaj izlet je bio čisto da se nauživa čovjek malo zraka. Jurcanja ostavljam za trkačke patike i trkačke rute. Tko je bio na Ivanščici po Pioniru otprilike će znati što ga ovdje čeka - uspon je postojan, a nedostatak strmijih dijelova kakvih ima na par mjesta na Pioniru, Lanišće-Orljak nadoknađuje malo većom vremenskom dužinom. Otprilike bih rekao da su tu negdje.
Ovdje se može doći i s Korita, a do vrha treba 30 minuta - pogledao sam krajičkom oka na sat te smo mi bili gore za 20. Također, iz Lanišća se može doći do Orljaka i zaobilaznim, dužim putem, ali ovoga puta izabran je strmiji i brži put. Lokacija na slici s tablama je upravo mjesto gdje se ta dva puta susreću

S vrha se, naravno, vidi gospođa Učka i njezin Vojak

Pa malo prema sjeveru...

...a onda prema unutrašnjosti Istre

Vjetrić je na trenutke lagano popuhavao, ali bio je odličan dan za sjesti gore na vrhu i gledati na sve strane, kontemplirati stvari, jednostavno uživati u trenucima. Nažalost, ljudi velikih apetita rijetko kad mogu biti zadovoljni ovakvim kraćim izletima pa sam onda sanjario, gledajući Učku u daljini, kako bih morao cijelu Učku od juga do sjevera proći, a onda bi se moglo i samo nastaviti po Ćićariji...
Hristjanski križ na vrhu Orljaka. Prva stvar koja mi uvijek pada na pamet je naše Čevo i križ od inoksa

Ispričavam se odmah onima koji me znaju kao ljubitelja dobrog piva - pokupljeno ovo usput na benzinskoj postaji, a i nije loše ponekad presijeći s kojim industrijskim lagerom - na planini je sve bolje, a i dobar je podsjetnik koliko zapravo gusto, mutno craft pivo vrijedi

A evo i naših domaćih Zagoraca, bili su ovdje, tko zna kada, na Orljaku! Ova fotka je uslikana u biti da je pošaljem prijatelju koji je dugo vremena živio u Konjšćini, a sad je nedaleko, u Veleškovcu. Znali smo mi u tinejđerskim danima kod te njihove konjšćinske "gradine" popiti koji bambus i pivo

Spuštanje slijedi po istoj stazi i možda bi moglo nekome tko ima problema s koljenima zadavati manje muke, ali za to postoje štapovi. Vjerojatno bi bila bolja ona druga, blaža i duža varijanta za spust do Lanišća, ali juri se prije zalaska sunca dolje pa je poslužila i ova strmija. Otprilike četrdeset minuta za povratak u Lanišće.
Na trenutak stajem pa fotografiram i crkvu sv. Kancija koja mi se čini pomalo impozantna - no, Google nam je svima prijatelj, a ja sam ovdje više zbog prirode i planina nego zbog ljudskih stvari

Svima šaljem lijep pozdrav i boravite čim više u prirodi :)

Oznake: orljak, ćićarija, lanišće