Malo za promjenu - Ćićarija. Nema nekog posebnog razloga zašto skoro dva mjeseca nije bilo nikakvog izvještaja s planinarenja. Osim činjenice da se trebalo priviknuti na malo hladnije vrijeme (nakon što si okupan suncem tijekom ljeta u centralnoj Istri, malo je ipak šok dok pazinske noći i jutra postanu hladnija) te posvećenosti povremenom trčanju. Iako postoji velika ljubav za planine, postoji i za knjige te za film pa se ima što za raditi i u svoja četiri zida. Dosta s opravdanjima!

Nakon što se napusti asfalt Lanišća, počinje ova lijepa stazica koja gleda gore prema stijenama

Južna strana Orljaka i njezino strmo "spuštanje" (ili u ovom slučaju uspinjanje od) prema Lanišću

Na tabli koja se nalazi na početku planinarskog, šumskog puta piše da do Orljaka treba jedan sat i pedeset minuta. Više ne mjerim aktivno vrijeme jer s ukinućem svih ovih trail i trkačkih događanja nema prave potrebe za time. Uz to, ovaj izlet je bio čisto da se nauživa čovjek malo zraka. Jurcanja ostavljam za trkačke patike i trkačke rute. Tko je bio na Ivanščici po Pioniru otprilike će znati što ga ovdje čeka - uspon je postojan, a nedostatak strmijih dijelova kakvih ima na par mjesta na Pioniru, Lanišće-Orljak nadoknađuje malo većom vremenskom dužinom. Otprilike bih rekao da su tu negdje.
Ovdje se može doći i s Korita, a do vrha treba 30 minuta - pogledao sam krajičkom oka na sat te smo mi bili gore za 20. Također, iz Lanišća se može doći do Orljaka i zaobilaznim, dužim putem, ali ovoga puta izabran je strmiji i brži put. Lokacija na slici s tablama je upravo mjesto gdje se ta dva puta susreću

S vrha se, naravno, vidi gospođa Učka i njezin Vojak

Pa malo prema sjeveru...

...a onda prema unutrašnjosti Istre

Vjetrić je na trenutke lagano popuhavao, ali bio je odličan dan za sjesti gore na vrhu i gledati na sve strane, kontemplirati stvari, jednostavno uživati u trenucima. Nažalost, ljudi velikih apetita rijetko kad mogu biti zadovoljni ovakvim kraćim izletima pa sam onda sanjario, gledajući Učku u daljini, kako bih morao cijelu Učku od juga do sjevera proći, a onda bi se moglo i samo nastaviti po Ćićariji...
Hristjanski križ na vrhu Orljaka. Prva stvar koja mi uvijek pada na pamet je naše Čevo i križ od inoksa

Ispričavam se odmah onima koji me znaju kao ljubitelja dobrog piva - pokupljeno ovo usput na benzinskoj postaji, a i nije loše ponekad presijeći s kojim industrijskim lagerom - na planini je sve bolje, a i dobar je podsjetnik koliko zapravo gusto, mutno craft pivo vrijedi

A evo i naših domaćih Zagoraca, bili su ovdje, tko zna kada, na Orljaku! Ova fotka je uslikana u biti da je pošaljem prijatelju koji je dugo vremena živio u Konjšćini, a sad je nedaleko, u Veleškovcu. Znali smo mi u tinejđerskim danima kod te njihove konjšćinske "gradine" popiti koji bambus i pivo

Spuštanje slijedi po istoj stazi i možda bi moglo nekome tko ima problema s koljenima zadavati manje muke, ali za to postoje štapovi. Vjerojatno bi bila bolja ona druga, blaža i duža varijanta za spust do Lanišća, ali juri se prije zalaska sunca dolje pa je poslužila i ova strmija. Otprilike četrdeset minuta za povratak u Lanišće.
Na trenutak stajem pa fotografiram i crkvu sv. Kancija koja mi se čini pomalo impozantna - no, Google nam je svima prijatelj, a ja sam ovdje više zbog prirode i planina nego zbog ljudskih stvari

Svima šaljem lijep pozdrav i boravite čim više u prirodi :)

Oznake: orljak, ćićarija, lanišće