Prije dva tjedna uhvatila nas je neka bolest, a već dva zadnja vikenda imamo gošće pa se nekako teško nalazilo vremena za odlazak u planine. Moram priznati, osjećam i određeni zamor Istrom i njezinom Učkom te Ćićarijom - bili smo gotovo svugdje ili mi se barem tako čini pa sad možemo samo ponavljati gradivo. Nakon odlaska na Bijele i Samarske stijene te Zavižan, dosada se samo pojačala. Čovjek stvarno postane ovisnik o uzbuđenjima i nečem novom. Dobili smo, nakon 6 mjeseci koje im je korona "kupila", poziv iz opće planinarske škole te tako konačno nastavljamo odnosno završavamo i to. Papir kao papir. Neće mi ništa približiti Sloveniju i njezine vrhove. Draga bratučeda preselila je u Ljubljanu zbog početka/nastavka studija te sad s momkom luta po vrhovima koji su visinom jednostavno nadmoćni ovim našima, čak i najvišim vrhuncima. Krn, Grintovec, pogledi prema Triglavu kojeg smo svi zajedno ovo ljeto trebali osvojiti i konačno postati Slovenci (jer nije pravi Zlovenac onaj koji nije osvojio Triglav!)... No, to je tako. Slovenci imaju planine, 'rvati imaju more! Vidinu zadnju (u biti predzadnju) avanturu možete popratiti ovdje: The Wild Hearted Girl. Za one koji nisu vični engleskom jeziku, bacite oko barem na fotografije, nećete požaliti!

Još jedan lijepi kanjon

Ipak, imamo se i mi čime pohvaliti, ali treba se malo više potruditi dok se prođe ono očito. To se može i gledati kao prednost jer treba uložiti određeni trud, pročitati i/ili čuti određene stvari, steći znanja, obići ta mjesta. Budimo realni, u Sloveniji je svaki taj vražji vrh fascinantan, ali onda je i pripremni trud manji.
Penju se, a mi ih špijuniramo

Iskusno oko će već prepoznati gdje se nalazimo, ali za one ostale: geomorfološki spomenik prirode Vela draga. Za penjače ima ovdje svakakvih uzbuđenja, ali ni hodači/planinari nisu zakinuti. Na "šetnici", kružnoj stazi, postavljene su info-ploče na kojima možete saznati zanimljive stvari poput kako su nastale Učka, a onda i kanjon Vela draga. Ima više od 60 uređenih penjačkih smjerova, a ni za vrijeme našeg obilaska penjači nisu spavali. Ako sam dobro zapamtio, najteži smjer se zove Napoleon i procijenjen je na 11 ili -11 (ako mi nije udarilo Sunce u glavu, ovo je točno).
Stara talijanska pruga, privlači naravno mrak i ždrijelo Učke

Evo tih fascinantnih stupova koji znaju biti i do 100 metara visoki

Ima strmog spuštanja/penjanja po stazi i reći ću vam odmah - ako želite uživati u stazi i malo stati tu i tamo, trebat će vam više od 30-45 min hoda

Pa malo kroz sipar

Ovaj sektor kao da dobro opisuje moj život :D

Ubrzo nakon Furija, dolazimo do "glavnog" stupa na koji penje skupina penjača. Jedan pametnjaković visi u hammocku i puno govori, taj nam se odmah nije svidio. Hodamo dalje niz stazu te slijedi strmi spust.
Jedna od penjačica se baš spuštala, natovarena raznoraznim štrikovima

Početak spuštanja

Nisam do kraja siguran, ali mislim da na ovom mjestu ide smjer koji se zove Sunčev vjetar - sam zabrijao, baš mi se sviđa što sam izmislio

Svakakve strukture nakon toga viđamo, ali prije toga i dolaska do talijanske pruge, susrećemo dugokosog gospodina penjača koji paše uz ambijent i upućuje nas kuda dalje. Otvara limenku piva i smije se te govori da je ovo frižider - lijepo je hladno u jednoj od pukotina/špiljica u kojima si penjači ostavljaju opremu.
Svakakvi izvanzemaljski vršci dolaze na vidik

Pogled gore prema tunelu Učka - ne bi čovjek rekao da se u blizini tolikog prometa i gužvi nalaze ovakve ljepote

Moji suputnici me sprečavaju da idem dublje, ali vuče strašno. Da je hrabrija ekipa, tko zna...

Pogled u bili svit

Malo se zabavljamo na pruzi te nakon toga kreće uspon prema sektoru Furija koji je spojna točka kružne staze. No, sad, prije samog kraja, slijede prave poslastice!
El clasico Vele drage

Falus i klitoris Vele drage? Falus je ostatak luka, a klitoris se još drži, ali će i on na kraju postati...

Bilo je dosta vruće, meteorolozima nije nikad do kraja za vjerovati, jadni imaju takav posao gdje teško stiječu i lako gube naše povjerenje, ali ovo je, navodno, bio jedan od zadnjih (predzadnji, makar se već nešto komeša za sljedeći) lijepih vikenda koje je trebalo iskoristiti za kupanje. Zato sjedamo u automobil te potežemo do Rapca gdje se kupamo na plaži blizu kompleksa hotela, ali već je dovoljno kasno "u sezoni" (izvan sezone?) pa nema mnogo ljudi. More je relativno hladno, nije više to kao usred ljeta, a i sa istočne strane Istre čini se hladnije.
Kupanac u Rapcu

Za kraj vam donosim video koji izražava zdravi stav prema svijetu koji nas čeka vani, tamo negdje u gužvi, među ljudima i njihovim glupostima. Međutim, ostanite optimistični i pohodite prirodu - ona je lječilište za naše ranjene duše!

Oznake: Vela draga, kanjon, geomorfološki spomenik prirode, najljepše penjalište u RH, Rabac