Podaren nam je još jedan prekrasni vikend pa ga je trebalo i iskoristiti. Sve su to već ponavljanja, ostaju samo pojedine divlje i duge rute, ali još tu i tamo se nađe stazica ove vrste. Do Korita, Brajkove stijene, pl. kuće Korita i Županj vrha već se išlo, ali sada je trebalo doći preko Korita i do najvišeg vrha Ćićarije - Velikog Planika (1272 mnv).
Ako ostavite automobil u partizanskom selu Brgudac, do ove lokacije vam je potrebno oko 45 minuta uz manji napor (ovisno o vašoj kondiciji, naravno). To su ta famozna Korita, a iznad se uzdiže Brajkova stijena. Tu smo se, kao završni dio planinarske škole, trebali popesti i uzeti diplomu, ali kako je došla korona, planovi su pokvareni. Međutim, i dalje nemamo obećane diplome...
Malo je zahladilo pa sad sadržaj korita izgleda ovako
Evo i tog simpatičnog zdanja - pl. kuća Korita koju nikad nisam vidio otvorenu, a bio sam i vikendom, ali nije da je opskrbljena, barem ne za širu i raznoliku publiku pa nema ni veze. Ako se mislite do ovdje dovući, najbolje je da hladno pivo ponesete u ruksaku. Bila je jedna skupina planinara u šarenim jaknama koji su jeli i pili na klupicama pred kućom. Lijepo mjesto za nešto prigricnuti, a pogodno i za voditi nenaviknute, buduće planinare.
Zanimljiva i lijepa tabla putokaza kod pl. kuće Korita. Međutim, mislim da su malo pretjerali s ovih dva sata do Velikog Planika. Više ne mjerim aktivno vrijeme pa ne mogu reći točno, ali odokativno bih rekao sat i trideset i to max.
Na stazi do Velikog Planika treba paziti na lišće kojega ima napretek, a onda s tim i gdje stajete. Ako slučajno izgubite stazu zbog lišća, samo pratite oznake boga planine, on se uvijek brine za nas nestašne planinare. Bura je puhala kao luda te je hladnoća prolazila sve do kostiju, ali uz prigodnu odjeću nema problema.
Tulci na vrhu su česta meta naljepničara pa su tako ovdje bile svakakve skupine ljudi: vukovi s Biokova, Planinorci i takvi...
Pogled u daljinu. Koliko ćete moći povećati i vidjeti, nisam siguran, međutim jasno se vidjelo da su i naš Snježnik i slovenski Snežnik pod snijegom. Neka me, kao i inače, isprave veći znalci od mene :)
Pogled prema gospođi Učki, s druge strane se vidi i more, a vidio se dobro i Crkveni vrh. Na samom vrhu nije bilo ni žive duše pa se moglo mirno uživati. To jest, koliko je jaki vjetar dopuštao. Skloniti se iza kamenja ako je moguće i prigricnuti malo voća te krenuti natrag
Nije horizontalni (makar može biti i to) boogie, već je Balrogov boogie za kraj ovog kratkog i slatkog posta. Nadam se da se držite i uživate u prirodi!
