I. DIO

Sjedim u svome uredu po posljednji put. Nalazim se na postaji u orbiti planeta x-475yk ili kako je dobio ime, Synn. Svemirski brod U.S.S. Darwin me čeka… Zapravo i ne znam što li uopće radim još u postaji. Dečki su mi rekli da će mi orbitalnim liftom poslati iznenađenje… A, evo ga, čuje se poznati zvuk tehnologije stare gotovo dva milenija. Dečki sa planeta poslali su mi Wizardovicu, ili kako hoćete jezgru pomoću koje možete mislima putovati kroz vrijeme. Odlazim. – Welcome on my ship, first comander- obratio mi se kapetan Sin- soy.
-Thank you, capitan.- odvratio sam. Nakon jedva dva sata dolazimo u moje rodno područje Sunčev sistem, ali ovaj put u postaju koja se nalazi na 700km od Sunčeve površine. Postaja je sjedište temporalnih agenata, nema niti jedinog civila. Najniži čin imao sam ja kao najnoviji član Temporal Travel Security. Moj zadatak je da vodim 12 000 ljudi u sklonište ispod Zemlje jer Sunce se priprema da svakog trenutka postane Super nova. Super teleporterom prebačen sam u djeliću sekunde na Zemlju u senzorski stan, gdje su me čekale prave naredbe. 12. 4. 4983. promatram Sunce… najednom temporalna postaja nestaje, komadi postaje velikom brzinom udaraju u gradove Merkura. Žrtve. Zatim eksplozija. Počelo je zračenje, a zatim dolazi i val od eksplozije, približava se velikom brzinom ali uspijevam teleportirati 12 000 odabranih i sebe. Budim se nakon dva dana. Brzo jurim na svoju poziciju u novom gradu, skloništu. Skeniram i uviđam da je svih 37 milijardi Zemljana uništeno zajedno sa životinjama i biljkama, planeti su devastirani, a od jedne velike civilizacije ostao je pijesak, metal i nijedan brod. Prolazi tri mjeseca a ja kao Admiral Temporal Travel Security odnosno jedini agent odlučim vratiti se u prošlost. Zaključujem da antimateriju ne mogu trošiti pa pronalazim jedan izvor- oluju sa nekakvim istraživačkim brodom, po mogućnosti ljudski. Računalo analizira…. Na zaslonu kaže ONE MATCH FOUND! – 2502. ulazim u kapsulu sa nadom da neću uništiti brod ili sebe. Osjećam dizanje adrenalina, nosim svu potrebnu opremu za razvitak novih ljudi koji će spasiti civilizaciju… Sve mi je bijelo i budim se u nekakvoj prostoriji okružen ljudima. Pitao sam- gdje sam?- Na to sam dobio odgovor- Na zvjezdanom brodu H.R. MAITHREYA.- Nisam se ništa sjećao pa sam postao navigator pošto nikoga na tom mjestu nije bilo. Gledao sam, uzimali su moje stvari i počeli ih prilagođavati svojoj tehnologiji. Ali ja se nisam sjećao ništa sve dok se nismo susreli sa jednom neugodnom vrstom. Počeo sam se prisjećati. Snagu mojih fazora prilagođavali su sebi, svome brodu. Mislio sam i shvatio da mijenjaju tijek vremena i vremenske pravce. Pokušao sam ih sabotirati…………………...


To be continued