Ovo je dnevnik broda Hr Maithreya.13.02.2502.g.,prvi dan otkako smo otputovali sa Zemlje.
Pošli smo istražiti jednu oluju elektro-magnetske prirode malo dalje od Mjeseca.Bila je to uobičajena misija za nas koja nije predstavljala neke napetosti ili neugodu u redovima posade.
Kapetan Luka Sović je bio zavaljen u svoju kapetansku stolicu koja je bila opremljena sa najnovijom tehnologijom koju ste u to vrijeme mogli zamisliti.Malo ispred kapetana Sovića je sjedio Vanja.Pilot Maithreye.Na lijevoj strani od kapetana je bilo mjesto za Bornu Kezele.Taktičkog savjetnika i čovjeka za navigacije(obavljao je oba dvije dužnosti jer nije bilo kvalificiranih ljudi na tom području).Približavali smo se oluji i svi sistemi su bili u redu.
-Recite mi kada ćemo biti dovoljno blizu-kazao je kapetan svojim uobičajenim glasom.
-Jasno kapetane-rekao mu je Vanja.Približili smo se dovoljno blizu i trebali smo početi istraživati kada je neki niži poručnik dojurio na most.-Spremni smo za skeniranje-rekao je.
Sve je očito bilo spremno i u redu.-Počnite sa skeniranjem- rekao je kapetan.
U tom trenutku još nitko nije ni slutio da će se dogoditi događaji koji nisu nimalo bili po planiranom.-Je li sve u redu?-pitao je kapetan.-Neke male poteškoće zbog jakosti oluje ali trebalo bi se riješiti to u trenutku kapetane-rekao je Borna. Te male poteškoće pretvarale su se u sve veče turbulencije. –Kapetane,problemi sa jakim turbulencijama-
Brod je bio u redu sve dok nije došlo do jakog bljeska koji je zabljesnuo sve na brodu.Nešto čudno se događalo.Posada nije bila naviknuta na ovakve situacije.Nakon bljeska na brodu je bila grozna tišina koja nije slutila na dobro.-Savjetniče,status?-glasno reće kapetan.
-Sve u redu zasad,ništa novo-rekao sam mu.-Što je to bilo?-pitao je kapetan.-Mislim da neka jača oluja kroz koju smo prošli kapetane-rekoh mu ponovno.-Čekajte!Jedan lifesign na brodu je previše-rekao sam. –Još je netko na brodu,human lifesign-
Dio posade se otputio po osobu koju je došla na brod od niotkuda i nije se micala.
Čim je došla posada do njega je zvala na most.Na prvi pogled to je bila neka osoba koja je izgledala kao iz nekog drugog vremenskog razdoblja.Imala je opremu za koju mi nismo znali.
Obučen u odijelo koje je imalo na izgled mnogo više funkcija nego naša.Fazor je bio opče drukčije građe i imao je jaču snagu.Neki od nas su čuli za taj neki dio flote koji se bavi tim područjima-putovanjem kroz vrijeme-ali nitko od nas nije znao točno tko je bio taj čovjek.
Ti ljudi su se službeno zvali Temporalni agenti koji su više voljeli samostalno raditi nego sa posadom.Tako smo barem mi čuli.Nakon nekoliko sati pridošlica se počeo buditi u bolnici.
Prvo što je pitao je bilo: -Gdje sam?- . Barem je na to pitanje dobio odgovor jer je očito patio od amnezije.Nije znao ništa objasniti što se dogodilo niti iz kojeg je vremena došao.Samo je jedno znao.Svoje ime i prezime.Zvao se Luka Markušić-mi smo pretpostavljali da je temporalni agent ali on nam to nije mogao potvrditi.Očitavanja broda su međutim bila ok i nije bilo nikakvih znakova da smo i mi samo zalutali u neko drugo vremensko razdoblje.Inače te elektro-magnetske oluje su poznate po takozvanim «bacanjima» kroz vrijeme.
Nakon nekoliko dana temporalni agent Luka se prilagodio posadi i izgledalo je kao da prije nije imao život.Očito se nije sjećao ničega što se prije dogodilo.Mi smo nastavili s njim dalje na našem istraživanju.On je postao glavni za navigaciju.Vjerovali smo mu od početka a i znao je dosta o tome svemu.Bio je spreman za zabavu-kada smo mi na mostu imali vremena za nju.
Dosta nas je poučio o navigaciji.Pitali smo ga dali nam posudi njegovu opremu da ju analiziramo i unaprijedimo našu.On je bez prevelikoga razmišljanja to odobrio.Niti sam ne znajući da mjenja povijest.Naše putovanje se nastavilo a Luka se polako prisjećao svega.Ali jako sporo.Postao je malo rezerviraniji.Kao da mu se počela vraćati ona ćud temporalnog agenta.Nas to i nije previše zabrinjavalo jer ga nismo poznavali od prije.Išli smo skenirati jedan planet koji smo pronašli po putu.Planet nije bio nastanjiv.Bio je klase II.Planet sa puno optrovnih plinova.Otrovna atmosfera-slično Jupiteru.Sve je bilo u super stanju i naše putovanje se nastavilo uspješno.Sve dok nismo sreli neku rasu koja je bila iznimno negostoljubiva.Mislili smo da ćemo biti dobri s njima jer nam je to bilo prvo upoznavanje.
Ali stvari nisu išle tako glatko.Nisu nam ni na poziv odgovorili.I mi smo ostali kod tog istog planeta čekajući.Sve dok jedne večeri koja je na našoj rodnoj Zemlji bila hladna jer je bila veljača zaboga,nisu došli neki gosti koji su bili iznimno ne pozvani…

To be continued...