Nakon svega preživljenoga sa ksindijima,svi smo si zaželjeli odmora pa smo otišli na obližnji planet koji je bio u svemiru poznati kao xy297.Ljudima na Zemlji još poznat kao Oasis.Mislim da mu ime već govori nešto o njemu.Nastanjiv je i više nego 100%.Ljudi su na njemu več odavno napravili malu koloniju.To je raj za turiste.Sve je puno hotela i prenočišta.
Pa smo i mi odlučili malo posjetiti to mjesto.Inače ovo što sam vam dosad ispričao o ovome mjestu je lijepo i krasno za čuti.Ali istina je malo dalje od toga.Prije nego se uspostavio mir na tom planetu,bilo je dosta pobuna lokalne populacije.Oasis su nastanjivali humanoidi dosta slični čovjeku ali njihova karakteristika je bila ta da su mogli biti duže vremena pod vodom bez kisika i imali su velike sposobnosti pod vodom.Vrlo okretni i spretni,zadavali su puno problema ljudima sa zemlje koji su zapravo došli konolizirati Oasis.Kolonizirati je(kako zemljani smatraju) preteška riječ pa oni to više predstavljaju javnosti kao neki savez.Ali ipak dok malo više kopkate po toj temi saznat ćete da je to kolonizacija.Ali u ovo doba kada smo mi došli pobune su se več odavno riješile.Preko noći su jedino redari kružili ulicama.Da slučajno nebi došlo do nekih problema.Ovo me malo podsječalo na razdoblje nacista.Par puta je iscurilo u javnost da su zemaljski redarstvenici prebili ljude s Oasisa.te redarstvenike sam si predstavljao kao velike i glupe ljude koji su samo znali mlatiti.Nisi baš bio bistar ako si se prijavio među njihove redove. Na brodu je bilo sve u najboljem redu. Luka je u zadnje vrijeme postao jako tih i nije se baš previše obraćao na nas ostale. Mi to još onda nismo znali ali vraćala se njegova ćud temporalnog agenta. Kao da se zatvarao u sebe. * * *
Drugi dan smo se spakirali i spustili na površinu Oasisa. Čim sam stupio nogom na taj mali planet znao sam da ćemo ga svi zavoljeti kao da nam je rodni planet. Jako me podsjećao na Zemlju. Zapravo kao mala Zemlja. Dočekao nas je kao neki turistički vodič po imenu Hamad. Izgledao je dosta prijatno ali poslije smo Vanja i ja uvijek komentirali da ima neki čudan sjaj u očima. –Dobrodošli na planet Oasis!-reće Hamad. Svi smo se upoznali i činio se kao dobar čovjek. Sa njim su došli još dva tjelesna stražara koji su bili divovski. Nebi se htio sa njima primiti u koštac. Hamad nas je smjestio u jedno dobro prenočište koje je nosilo naziv The shrine. Jako glamurozno ime za jedno prenoćište ako mene pitate. Hoteli na Oasisu su bili previše skupi tako da se nije isplatilo ići u njih. A nama nije trebao neki komfort. Ionako nam je dan bio važniji od noći. Svi smo navečer legli u krevet u zaspali. Probudili smo se dosta rano i krenuli na doručak koji je bio veličanstven. Poslužili su najfiniju hranu koju smo ikada kušali. Neki Oasisov specijalitet. Zvali su to fast fish. Bila je to neka posebna riba koja je živjela samo na Oasisu. Mogli su ju uloviti samo najbrži. Zato je i bila toliko cijenjena. Dan smo proveli istraživajući jedno jezero za koje su tvrdili da je sam centar Oasisa. Malo smo ronili i istraživali dno. Luka je izronio neku školjku koja se otvarala svakih pola sata. U školjci nije bilo ničega. Ljudi koji su živjeli uz jezero su nam rekli da su več sve «bisere» pokupili. Jedan biser raste unutar školjke svakih 5 godina. A biser i nije tako vrijedan. Ali po izgledu ljudi koji su tamo živjeli uz jezero sam zaključio da im je svaki novac dobro došao.
Kada se noć počela spuštati,kapetan,Vanja,Luka i ja smo htjeli otići u neki night club da vidimo kako se lokalci zabavljaju preko noći. Izabrali smo neki ne tako fancy club koji se zvao Night light. Bio je dobro uređen iznutra i imao je čak sobu sa bazenom. Kapetan i ja smo otišli prvo na dio cluba koji je bio sličan našim na Zemlji. Luka i Vanja su otišli baciti pogled na bazen. Kada smo došli do bara naručili smo par pića koja su bila omiljena na Oasisu. Gledali smo oko sebe i pasli oči. Djevojke sa Oasisa su bile prekrasne. Sve su imale duge kose. Malo smo zaboravili na vrijeme i odlučili otići do Vanje i Luke. Oni su sjedili pred bazenom i isto proučavali. Kada smo im se pridružili sjedili smo još otprilike 45 minuta tamo.
Prvo nam je prišla jedna mlada djevojka koja je pitala dali neki od nas treba zabave. Morali smo ju odbiti jer smo ipak došli radi misije na ovaj planet. Par minuta nakon lijepe djevojke prišao nam je neki stariji čovjek koji je iz džepa izvadio paletu droga(očito je to bila droga).
Rekao je da nam da popust ali i to smo odbili. Več nam je bilo dosta tih ponuda koje smo odbijali pa smo odlučili krenuti prema izlazu. Kada smo izašli na ulicu još je bilo puno ljudi vani. Odlučili smo proučiti kvart. Kapetana je netko zvao. –Da?-rekao je. –Pa gdje ste vi?Zašto niste u prenočištu?-pitao je Hamad pomalo uzrujan. –Malo smo odlučili istražiti noć ovog vašeg planeta.Zar ima problema?-zapitao je kapetan Sović. –Zahtijevam da se odmah vratite u prenočište-rekao je Hamad i prekinuo vezu. –Tko je to bio?-pitali smo kapetana. –Hamad.Kaže da se trebamo vratiti u prenočište. –Rekao je kapetan. –Pa što to njega zanima?-pitao je Luka. –Ne znam stvarno što želi.Bolje da krenemo.-rekao je kapetan. Krenuli smo malom tihom ulicom prema prenočištu. Kako smo hodali ulicom Luka je primjetio neke sjene iza nas. –Ovo nije dobro. Požurimo.-rekao je on. Nije ni do kraja izrekao tu rečenicu kada su se ispred nas stvorili redarstvenici. –Dobro dečki,dajte iskaznice!-zaderao se jedan od redarstvenika koji je bio na čelu grupice. –Bili smo u jednom clubu. I sada se vraćamo u prenočište.Ima nekih problema sa tim?-pitao je kapetan Sović približivši im se. Redarstvenici su se pogledali i jedan od njih se nasmijao. –Dečki zar vi ne znate da ne smijete biti ovdje?-pitao nas je jedan sa smijehom na licu. –Zašto ne bismo smjeli biti ovdje-Zapitao je Luka.
-Dosta razgovora.Uhvatite ih!-zaderao se opet onaj na čelu grupice. Svi od redarstvenika su izvadili električne palice koje su malo osvijetlile tamnu uličicu. Mi nenaoružani smo se počeli malo povlačiti prema iza. Očito je bilo da smo previše bili skoncentrirani na njihove palice koji su svojim svijetlom parali mrklu noć i nismo primijetili da su nas izgurali u slijepu uličicu koja nije bila baš ugodna. Bila je dosta nečista. Razbacano smeće na sve strane. I tako smo stajali u zamci. Okrenuti prema šestorici redarstvenika koji su se približavali. A iza nas samo hladni zid koji nam je blokirao put…

Slika koju smo snimili iznad Oasisa
To be continued