nedjelja, 06.12.2015.

Drugi advent i fini boreki s čokoladom i bademima

Evo nam i drugi advent, došao je tako brzo da se nisam ni snašla. U petak je bio rok za završavanje prevažnog i preogromnog projekta na kojem sam intenzivno radila od početka ljeta, a finiš je izgledao tako da sam danima radila do pet-šest ujutro i nakon samo par sati spavanja sasvim solidno funkcionirala. U petak nisam ni išla spavati - radila sam cijelu noć, uz par pauza za kuhanje kave (pila sam je, pogađate, pred kompjutorom, radeći), oko pola deset (ujutro) završila posao, u deset legla i vrtila se u krevetu do jedanaest, jer mi je mozak još radio tristo na sat. Zatim sam zaspala, odnosno, onesvijestila se, i naravno da uopće nisam čula budilicu pa sam skoro zakasnila po mlađu nasljednicu, koju sam poslijepodne trebala pokupiti iz škole. Beat that!

No, da... Sjećate se da sam vam spomenula adventski sajam u školi starije nasljednice? U prošlom postu naći ćete kekse koje smo pekli za mlađu curku i superfine raspuknute keksiće, a sad obećani novi recepti.

Zarolane kekse pečemo uvijek, oni su prošle godine ušli u stalni postav i vjerojatno će u njemu i ostati.


Budući da starija nasljednica obožava bijelu čokoladu, odlučila sam da većina keksa bude snježnobijela... U to ime, kekse s obojanim staklom ispunila sam bjelkasto-prozirnim bombonima od eukaliptusa i mentola. Ajme! Kako su super mirisali! Ovo definitivno nije posljednji put da biram te bonkase, jedino što ću sljedeći put u tijesto ubaciti koju žlicu kakaa ili malo otopljene tamne čokolade i dobiti kombinaciju okusa iz poznatih After Eight čoksi.




Iz velikih zvijezda izrezivala sam oblike snjegovića i borova, ali budući da su mi snjegovići, kad sam ih malo bolje pogledala, više izgledali kao nekakvi zločesti stalkeri, nego kao dobrodušne nakupine snijega, nakon par komada sam odustala i prebacila se samo na borove, što je kao nusproizvod donijelo i hrpu finih malih prhkih keksića prekrivenih glazurom od bijele čokolade, s nešto ukrasa u nijansama zelene.




Tu su, naravno, bili i nezaobilazni božićno uređeni muffini; na njima je glazura od bijele, ukrasne figurice od mliječne čokolade i malo srebrnih perlica.




I , za kraj obećanje iz naslova: fini prhki borovi s čokoladom i bademima.

Potrebno vam je:

Za kekse:
150 g glatkog brašna
žličica praška za pecivo
50 g šećera u prahu
paketić vanilin šećera
125 g maslaca
50 g naribanih badema
dvije velike žlice kakaa

Za glazuru:
250 g šećera u prahu
2-3 žlice soka od limuna
ukrasi po želji i eventualno jestiva boja

Postupak

Pomiješajte brašno s praškom za pecivo, šećerom u prahu i vanilin šećerom. Zatim dodajte ostale sastojke i izradite glatko tijesto. Zamotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na najmanje sat vremena (ali može i nekoliko dana, neće mu ništa biti).

Kad se tijesto dobro ohladi, prepolovite ga, svaku polovicu promijesite i od nje napravite rolicu dugačku 28 cm i prerežite je na 14 jednakih komada (poslužite se centimetrom). Dakle, ukupno ćete dobiti relativno malih 28 komada tijesta.

Svaki komadić tijesta lagano promijesite u ruci pa od njega napravite pet kuglica različitih veličina. Pleh za pečenje obložite pak-papirom, pa na njega stavite kuglice, koje ćete lagano pritisnuti prstom da dobijete okrugle kekse.

To izgleda otprilike ovako:



Pecite ih 7 minuta u pećnici ugrijanoj na 180°C.

Kekse odvojite od papira tek kad se dobro ohlade.

U međuvremenu pripremite glazuru - šećer dobro promiješajte sa sokom od limuna (najprije dodajte dvije žlice, pa ako vam se čini pregustim, dodajte još žlicu soka). Ako želite, možete dodati i boju; ja sam to učinila, jer mi je ideja bila na borovi izgledaju kao kombinacija smeđih grana i zelenog lišća.

Počevši od najvećeg keksa, premazujte ih glazurom i slažite kekse jedan na drugog sve do najmanjeg. Ako želite staviti ukrase, poput zvjezdica ili kuglica, učinite to odmah.






Ovi keksi su stvarno, stvarno super! Kombinacija čokoladno-bademastih keksa i kiselkaste glazure je izvrsna, a osim toga, zaista su dekorativni. Kod nas se danas pekla i druga runda; ja sam zamijesila tijesto, a cijeli ostatak posla (osim stavljanja u pećnicu i vađenja iz nje) obavile su nasljednice. To je vjerojatno krunski dokaz da ih nije komplicirano napraviti - samo malo pipkavo.

I da... Ako vam ostane malo glazure, posudu dobro zatvorite folijom i glazuru spremite u hladnjak. Kad će vam opet trebati samo je izvadite i dobro promiješajte. I to je to - spremna je za novu upotrebu.

Ovo je dio naših veselih boreka...




...onaj dio koji je preživio.

I da se pohvalim, naši muffini i keksi na adventskom sajmu, čij prihod u potpunosti ide u humanitarne svrhe, zaradili su pedeset eura!


Svratite i ovdje & podijelite s prijateljima!

I uživajte u adventu!

Oznake: Advent, recept, borići od čokolade i badema, keksi

nedjelja, 29.11.2015.

Prvi advent i prvi keksići - stari i novi recepti

Prva nedjelja adventa, hrpe mirisnih keksića i dobar povod za novi post.

Nadam se da ste svi dobro i veselo, da ste ispekli prve sezonske kolačiće i da uživate u mirisima i atmosferi nadolazećih blagdana.


A kod nas? Vrijedni smo. U osnovnoj se školi mlađe nasljednice svake godine u srijedu prije početka adventa održava tradicionalni adventski sajam; na njemu se prodaju dječje rukotvorine (što se uglavnom svodi na to da svako dijete kupi ono što je samo napravilo ), a roditelji ispeku hrpe kolača i doniraju pića. Pića i dio kolača popiju se i pojedu na licu mjesta, jer sajam je ujedno i prigoda za druženje, a dio se prodaje zapakiran, na posebnom štandu. Naravno, cijeli prihod ide u dobrotvorne svrhe, a taj sajam nije jedina humanitarna aktivnost koju djeca tijekom školske godine organiziraju i u kojoj, zajedno s učiteljicama, odgajateljima i roditeljima, sudjeluju.

Za taj se sajam kod nas obavezno peku hrpe keksića i barem jedna runda muffina. Dio, naravno, ostavimo i za doma.

Evo kako je to izgledalo ove godine...

Svake godine, bez iznimke, pečem kekse s obojanim staklom, odnosno stained glass cookies, što i vama najtoplije preporučam. Zašto? Jer su jednostavni za napraviti, jer su izuzetno atraktivni i dekorativni i zato što izrezivanjem oblika iz sredine velikog keksa dobivate mali keks, koji se peče na istoj temperaturi i jednako dugo kao i veliki, samo ih je potrebno različito ukrasiti i to je to. Kad pečete nekoliko vrsta keksa istodobno i bitno vam je da su dobroizgledajući, ovakva vrsta praktičnosti dobro dođe.


Drugi recept na koji vas podsjećam isproban je prošle godine, a ponovljen ove - dvobojni zarolani keksi. Ove sam godine napravila jednu bijelo-crvenu i jednu bijelo-zelenu rolicu.


I, konačno, novi recept za ovu godinu... Riječ je o raspuknutim keksićima, pravoj čokoladnoj poslastici koja se kod nas radi i s oduševljenjem jede već godinama, ali čiji recept još nije došao na red za objavljivanje - pa evo ga sad!

Za raspuknute keksiće potrebno vam je:

60 g maslaca
200 g tamne čokolade
100 g kristal šećera
2 jaja
2 žličice ekstrakta vanilije
210 g glatkog brašna
malo soli
pola žličice praška za pecivo
50 g šećera u prahu (štaub šećera)

Postupak:

1. Na pari rastopite čokoladu i maslac i dobro ih promiješajte dok smjesa ne postane sasvim glatka.

2. Pjenasto izmiksajte jaja i kristal šećer pa dodajte vaniliju i otopljenu čokoladu i miksajte dok smjesa ne postane glatka.

3. Stalno miješajući dodajte sol, prašak za pecivo i brašno, prekrijte posudu folijom i stavite je u hladnjak na nekoliko sati (ja obično stavim preko noći).

4. Kad se smjesa dobro ohladi, obložite pleh za pečenje pak-papirom, zagrijte pećnicu na 170°C, u jednu posudu stavite šećer u prahu te premažite dlanove brašnom i radite kuglice mrvicu manje od Mozart kugli. Svaku kuglicu dobro, sa svih strana uvaljajte u šećer u prahu te ih poslažite na pleh. Pazite da su dovoljno udaljene jedan od drugog, jer će tijekom pečenja narasti i raširiti se.



5. Pecite ih desetak minuta i stavite na rešetku da se ohlade.




I to je to! Uživajte!

I svakako navratite ovdje i podijelite s prijateljima!

Oznake: Advent, recept, raspuknuti keksi, dvobojni zarolani keksi, keksi s obojanim staklom, stained glass cookies, crincle cookies, crincles

utorak, 02.06.2015.

Slatki pozdrav ljetu ili morsko-plažasti muffini

Hojla, dragi moji! Još sam uvijek u misiji zvanoj uredi svoje slastice najbolje što možeš najjednostavnijim ukrasima koje nađeš. Pogledajte kako sam ukrasila muffine kojima pozdravljam dolazak ljeta i inspirirajte se; raznim varijacijama na temu možete ukrasiti ne samo muffine, već i različite kolače i torte.

Idemo redom.

Najprije napravite svoje omiljene muffine. Ja sam ispekla ove, a napunila sam ih marmeladom od malina. Mala napomena: već godinama ne koristim gustim, tj. zamijenim ga glatkim brašnom, što bi značilo da u ove muffine ide 180 g glatkog brašna. Naravno, koristite li gustin, držite se originalnog recepta.

Nakon što se ispeku, muffine stavite na rešetku da se temeljito ohlade.


Za dekoraciju vam je potrebno sljedeće:

eventualno neki zgodniji papiri za muffine
tamna ili mliječna čokolada
bijela čokolada
maslac
plava prehrambena boja
vrhom puna žlica mljevenih lješnjaka, badema ili oraha
bomboni u obliku kuglica
plosnati i široki gumeni bomboni (ja sam koristila Haribove Pasta Basta)
papirnati kišobrani/suncobrani


Postupak:

Morske papire za muffine kupila sam u DM-u.

Ovo su rekviziti za dekoraciju:



Posvuda sam tražila šarene okrugle bombone, no nisam ih uspjela naći pa sam se morala poslužiti običnim rum-kuglicama. Papirnati suncobrani su iz Müllera i, kao što ćete vidjeti na slikama, nisu naročite kvalitete.


Nakon što ste sve pripremili, istovremeno napravite glazuru od tamne i bijele čokolade (postupak je opisan u linku za muffine, a vi sami vidite koji vam je najbolji odnos čokolade i maslaca; budući da ćete svakom vrstom glazure prevlačiti samo polovice muffina, slobodno prepolovite količinu navedenu u receptu). U bijelu čokoladu umiješajte plavu prehrambenu boju. Održavajte glazuru toplom, najbolje u posudi s vrućom vodom.

Muffine ukrašavajte jedan po jedan - najprije donji dio premažite plavom glazurom, a gornji smeđom.




Zatim gornji dio posipajte mljevenim lješnjacima, bademima ili orasima koji glume pijesak. Budući da se glazura relativno brzo hladi, sad je bitno da ste brzi!




Negdje sa strane, možete na rub plavog dijela, utisnite kuglu. Ona glumi loptu za plažu. (Ako to već samo po sebi nije vidljivo. Pazite što ćete reći. )




Otvorite suncobran i zabodite ga pri vrhu pješčanog dijela muffina.




Na kraju pažljivo primite i lagano presavinite gumeni bombon, tako da dobijete oblik ležaljke pa jednu stranu utisnite u čokoladnu glazuru, a drugu naslonite na dršku suncobrana. I to je to! Gotovo!






I evo ih nekoliko na hrpici... Baš su veseli, zar ne? Dobili ste more, plažu, pijesak, ležaljku, loptu i suncobran. I skoro sve je jestivo.




Uglavnom, ovo je samo osnovna ideja kojom se možete poigrati kako vam god padne na pamet. Recimo, ako želite raditi samo glazuru od tamne čokolade, dovoljno je da preko sredine muffina položite gumeni bombon, koji u tom slučaju glumi ručnik za plažu, stavite bombon i zabodete suncobran (muffin u tom slučaju posipajte mljevenim lješnjacima/bademima/orasima tek nakon što ste stavili gumeni bombon i kuglu). Isto tako, možete koristiti samo plavu glazuru s gumenim bombonom i rum-kuglom (ili bilo kojim drugim okruglim bombonom); u tom ćete slučaju dobiti more s luftićem i loptom. Mogućnosti je zaista mnogo, poigrajte se.

Ako su vam se svidjeli moji ljetni muffini, podijelite ih s prijateljima i podržite me na Fejsu - klik... Lajk!

Oznake: muffini, recept, dekoracija, ljeto, kolači za djecu, ljetni muffini

petak, 13.03.2015.

Divni trokutići za grickoljupce

Dragi moji, nakon duge pauze u kojoj se dogodilo toliko toga da bi server blog.hr-a pao kad bih vam sve to nabrojala i napisala, evo me ponovno k vama, ovaj put s jednim jednostavnim receptom za prefine trokutiće koje možete napuniti doslovce čime god želite.

Prije otprilike dvije godine objavila sam foolproof recept za štangice sa sirom i on je, ako je suditi po vašim reakcijama, jedan od omiljenih recepata s mog bloga - vjerojatno zato što je toliko jednostavan da se to čini nestvarno, a rezultat je odličan. Današnji je recept samo varijacija na temu, mrvicu se razliku je prethodnog, a rezultat je, ako smijem primijetiti, možda još i bolji.

Pa, krenimo.


Potrebno vam je:

500 g glatkog brašna
500 g kravljeg sira
250 g maslaca
malo soli

jedno jaje za premazivanje

i nadjevi po želji: sir, šunka, čokoladni namazi, što vam god padne na pamet, bit će fino.


Postupak:

U većoj posudi pomiješajte brašno, sir i maslac. Pazite na to da maslac bude što hladniji; ako radite tijesto s toplim maslacem, bit će gnjecavo i morat ćete ga prije pečenja staviti na par sati u hladnjak. Ako radite s hladnim maslacem, tijesto će odmah biti spremno za pečenje.

Pripremite nadjeve: ja sam dio napunila šunkom, goudom i mozzarellom, dio sirom i vrhnjem, a dio Nutellom.

Razvaljajte tijesto i podijelite ga na četiri jednako velika komada. Te komade zatim razvaljajte u četverokute, koje ćete napuniti nadjevima po širini, ostavljajući posljednju trećinu praznom.

Ako tijesto punite topivim sirom i šunkom, najprije ga namažite kiselim vrhnjem. Ako ga punite sirom i vrhnjem, napravite smjesu s više vrhnja, bit će mnogo sočnije.

Tijesto napunjeno nadjevima smotajte u valjke, stavite u protvanj obložen pak papirom, malo spljoštite, izrežite cik-cak, tako da dobijete trokutiće i na kraju premažite razmućenim jajem.




Pecite na 200°C 20-25 minuta. I to je to! Ovo su moji trokutići: najdonji su punjeni sirom i vrhnjem i okusom jako podsjećaju na pečene štrukle, dva srednja reda premazana su kiselim vrhnjem i punjena su gaudom, mozzarellom i šunkom, a gornji red nadjeven je Nutellom.




I evo konačnog rezultata... Sir i vrhnje...




...sir i šunka...




...i konačno Nutella:




I to je to! Trokutići su fini dok su topli, ali i kad se ohlade. Možete ih napraviti navečer i ispeći ujutro, imat ćete ukusan doručak (stavite svitke u hladnjak, ali nemojte ih izrezati ni premazati jajem - oboje napravite neposredno prije pečenja), odlični su za večeru ili kao grickalica uz film ili tekmu, uz jogurt ili pivo. Uglavnom, ispecite i isprobajte sami!

A do tada, klik...Lajk!

Oznake: recept, trokutići, sir, šunka, nutella, trokutići sa sirom, trokutići s Nutellom, trokutići sa šunkom, grickanje, doručak, večera

subota, 14.02.2015.

Srcoliko iznenađenje s narančama i marcipanom

Ovo je rijetka prigoda da na bilo koji način obilježavam Valentinovo; prije nekih mjesec dana naišla sam na ovaj recept i nisam mu mogla odoljeti, sa srcima ili bez njih. Kolač je jako, jako ukusan, brzo se priprema i još uvijek imate vremena razveseliti sebe i svoje ukućane.


Potrebno vam je:


170 g marcipana (probajte kupiti crveni, a ako ga ne nađete, trebat ćete i prehrambenu boju)
žlica šećera u prahu

180 g maslaca
150 g šećera
naribana korica jedne naranče ili paketić arome naranče
malo soli
tri jaja
220 g glatkog brašna
paketić praška za pecivo

glazura i ukrasi


Postupak:


Umijesite marcipan i šećer u prahu pa oblikujte rolicu u dužini kalupa. Ako vam se marcipan lijepi za prste, lagano ih uvaljajte u šećer u prahu, a njime možete posuti i radnu plohu.

Zatim zarežite rolicu po dužini, razdvojite razrezane strane i lagano ih zaoblite, a na drugoj strani oblikujte špic. U presjeku biste trebali dobiti oblik srca. Ovo moje nije baš simetrično, ali to je šarm domaćih kolača, je l'.




Kalup premažite maslacem i posipajte brašnom. Mikserom pjenasto izmiješajte maslac, šećer, korice naranče i sol, a zatim dodajte jaja jedno po jedno, svako iduće tek nakon što je prethodno dobro umiješano u smjesu. Na kraju dodajte prašak za pecivo i brašno. Kad smjesa bude glatka, stavite tri četvrtine u kalup, a u sredinu utisnite rolicu marcipana.




Ostatak tijesta premažite preko marcipana.




Pecite 50 minuta u donjem dijelu pećnice ugrijane na 180°C i zatim stavite na rešetku da se ohladi.




Kad se kolač ohladi, izvadite ga iz kalupa i ukrasite kako vam je srcu (pun intended ) drago.




I, konačno, presjek. Očekivala sam da će se srčeko spustiti, jer je marcipan teži od biskvita, ali nisam mislila da će pasti na samo dno kolača. Drugi put će i oblik biti bolje napravljen. No, okus je stvarno krasan, biskvit je pjenast, naranča se osjeti vrlo diskretno i moji ukućani smlavili su već pola.




A sad svi klik... Lajk! I podijelite s prijateljima!

Oznake: recept, kolač, Valentinovo. marcipan, naranča

subota, 24.01.2015.

Talijanska divota zvana panzerotti

Nedavno sam vidjela nevjerojatno privlačnu sliku nevjerojatno privlačne namirnice - znate onu vrstu koja vam uopće ne prođe kroz probavni trakt, nego se zalijepi direktno na guzicu i pretvori u celulit - te krenula istraživati o čemu se radi.

Ta divota zove se panzerotti i iako se Talijani žestoko svađaju odakle potječe, većina će ipak priznati Apuliju, južnotalijanski regiju čiji je glavni grad Bari, kao njezin zavičaj. Panzerotti podsjeća na calzone, odnosno preklopljenu pizzu, samo je manjeg formata, a dok je calzone obavezno od dizanog tijesta, panzerotti mogu biti i od prhkog. Naravno, kao i uvijek u takvim slučajevima, recepata ima cijelo brdo, autor svakog od njih tvrdi da je baš njegov originalan (jer je tako pekla njegova nona, je l') i spremni su se potući do krvi.

Ja vam neću tvrditi da je recept koji sam isprobala originalan, već da mi je, od svih koje sam našla na netu, zvučao najbolje. Osim razlika u vrsti tijesta, panzerotti se u Italiji mogu peći u pećnici ili pržiti u dubokom ulju; odlučila sam se za varijatnu s pećnicom jednostavno zato što mi je to draži način pripreme hrane.

Također ima i dosta varijanti punjenja, od klasičnog s mozzarellom, cherry rajčicama i bosiljkom do špinata, gljiva, šunke i kukuruza. U osnovi, možete staviti sve što biste stavili i na bilo koju pizzu i nećete pogriješiti. Igrajte se različitim vrstama sireva, origanom, bosiljkom i drugim finim travama.

Zanimljivo je da su panzerotti, osim u Italiji, jako popularni i na sjevernoameričkom kontinentu; Ameri i Kanađani su ih, doduše, prekrstili u panzarotti i taj naziv smatraju jedninom (iako je u talijanskom množina), tako da na engleskom množina glasi panzarottis. Budući da se Ameri odlikuju iskrenom ljubavlju prema što nezadravijim načinima pripreme hrane, američna varijanta tog jela obavezno je pržena u dubokom ulju, a izbor punjenja mnogo je veći nego u Italiji.


Pa, krenimo.


SASTOJCI:

Tijesto:
850-900 g oštrog brašna
500 g kiselog vrhnja
1,5 žličice soli
velika žlica šećera
200 g maslaca
2 vrećice praška za pecivo
3 jaja

Punjenje:
po želji; ja sam uzela umak od rajčice, mozzarellu, šunku i gaudu

Za premazivanje:
jaje


POSTUPAK:

Najprije mikserom na nižoj brzini umutiti vrhnje, sol, šećer i jaja, zatim dodati mekani maslac i prašak za pecivo. Zatim postupno dodavati brašno; trebat će vam najmanje 850 grama, a ako je tijesto i dalje jako ljepljivo, dodajte još, ali nemojte pretjerati da cijela stvar ne bi postala presuha.

Kad tijesto prestane biti jako ljepljivo, oblikujte loptice, razvaljajte ih na okrugle komade debljine najviše 2 mm (bolje da je tijesto tanje, nego deblje, jer će se u pečenju napuhati) i zatim stavite punjenje po želji. Ja sam najprije namazala umakom od rajčice...



Zatim sam stavila, u prvu rundu, šunku i mozzarellu, ali pokazalo se da bi ipak bilo bolje s više sira, pa sam idućim rundama dodala i mrvicu gaude. I to je to! Savršeni omjer!



Na kraju tijesto treba preklopiti, rubove snažno utisnuti prstima, a zatim još i vilicom (pazite da bude stvarno, stvarno spojeno, jer ako nije, sir će vam iscuriti; meni se to dogodilo na dva komada), premazati razmućenim jajem i peći dvadesetak minuta na 200°C.




Od navedene količine tijesta ispalo je mi je točno 22 komada (dvije runde po pet komada i dvije po šest) i ostala je omanja loptica tijesta koja, umotana u najlonsku foliju, u hladnjaku čeka da je ispečemo.

Panzerotti su prefini vrući, ali sasvim u redu i hladni; nasljednice su ih idući dan nosile u školu za užinu i bile su jako zadovoljne, kao i njihove prijateljice. Možete ih i zagrijati u mikrovalnoj, ako vam se ne sviđaju hladni, a najbolje pašu uz jogurt ili, u ozbiljnijoj varijanti, laganije bijelo vino.

I to je to. Dobar vam tek i uživajte!




Klik... Lajk! I nemojte zaboraviti podijeliti s prijateljima!

Oznake: panzerotti, panzarottis, recept, talijanska kuhinja, gastronomija, panceroti, pancerote

četvrtak, 27.11.2014.

Prvi ovogodišnji adventski kolačići

Danas se u školi mlađe nasljednice održao tradicionalni adventski sajam na kojem se prodaju rukotvorine učenika (što se uglavnom svodi na to da svaki klinac kupi ono što je sam napravio), a roditelji doniraju domaće božićne kolače i kekse. Rad je volonterski, naravno, a ukupan prihod uplaćuje se u humanitarne svrhe; ove godine lova ide jednom Caritasovom projektu u Africi.

Iako obično tom prigodom ispečem dvije-tri vrste muffina (jer ih djeca vole, daju se lijepo ukrasiti i samim tim su igra na sigurno), ove sam godine odlučila ispeći samo jednu vrstu muffina i uz njih napraviti paketiće klasičnih sitnih kolačića. Cijela stvar izgledala je ovako (ako želite vidjeti veću fotku, jednostavno kliknite na nju)...

Pa, idemo redom.

Muffini s čokoladnim mrvicama



Recept je nedavno objavljen na blogu, pronaći ćete ga ovdje. Nakon što su se posve ohladili, prelila sam ih glazurom od bijele čokolade, na nju stavila kupljene likove snjegovića, anđelaka i jelki od mliječne čokolade, dodala srebrne mrvice, zelene jelke i voilŕ, kako bi rekla mlađa nasljednica.


Keksi s obojanim staklom ili stained glass cookies



I oni su već bili na blogu. Za recept i vrlo detaljne upute kliknite ovdje.

Na žalost, nisam se na vrijeme sjetila da tamni bomboni mogu obojati svijetlo tijesto, pa se mjestimično vidi kako su se bomboni topili po tijestu. Idući put u smjesu za tijesto idu žlica-dvije kakaa i problem riješen.


Sitni keksi s čokoladnom glazurom



Ako ste pročitali prethodni recept, jasno vam je da su ovi keksi nusprodukt prethodnih te za njih nije potreban baš nikakav dodatni napor; da ispune svoju svečarsku zadaću, premazala sam ih klasičnom čokoladnom glazurom i posipala mrvicama u božićnim bojama - bijelom, crvenom i tamnozelenom.


Dvobojni zarolani keksi

E sad. Ideja iza ovih keksa bila je napraviti bijelo-crvene keksiće koji bi podsjećali na klasične božićne lizalice, znate one bijelo-crvene štapiće s blago savijenim vrhovima? E, baš te.

Na žalost, apsolutno bijelo tijesto prilično je teško dobiti, pa sam se pomirila sa žućkastim; što se pak crvene pruge tiče, koristila sam boju koja se u praksi pokazala intenzivnom, no očito je nisam stavila dovoljno, jer je u konačnici ispala poput boje lososa - ali nema veze, kolačići su ukusni i svima su se svidjeli.

Naravno, moguće je staviti koju god boju želite, tako da ovi keksi vrlo zahvalno nadopunjuju boje ukrasa na boru i dekoracije prostorije u kojoj ste ih odlučili ponuditi. I proždrijeti.


Potrebno vam je:

500 g glatkog brašna
paketić praška za pecivo
75 g šećera
paketić vanilin šećera
dva jaja
175 g maslaca (hladnog!)
5 jušnih žlica vode
(možete staviti i koju kap arome vanilije ako vam neće smetati tamnožuta boja tijesta)

bjelanjak i još mrvica vode


Postupak:

Tu nema baš nikakve filozofije; sve sastojke osim bjelanjka mijesite dok tijesto ne postane sasvim glatko. Tijesto zatim podijelite na dva dijela, od kojih jedan ostaje u svojoj izvornoj boji, a drugi ćete obojati u crvenu. Pripazite, prehrambene boje teško se ispiru pa ako ne želite izgledati kao netko tko je na vrlo okrutan način golim rukama ubio povelik broj ljudi, za ovaj korak navucite gumene rukavice.

Oba tijesta razvaljajte i oblikujte jednako debele i jednako velike četverokute. Ja sam od ove količine tijesta dobila dva bijela i dva crvena komada.

U manjoj posudi viljuškom razmutite što manji bjelanjak imate (zaista vam ga treba jako, jako malo), dodajte žlicu-dvije vode, pa razmutite ponovno. Komad tijesta stavite na aluminijsku foliju, kistom ga premažite razmućenim bjelanjkom i zatim pažljivo, vrlo pažljivo, na njega stavite tijesto druge boje. Bjelanjak će ih spojiti.



(Crveno tijesto jako sliči ogromnom sirovom odresku. Zanemarite taj dojam.)

Pazite da su ta dva komada tijesta uredno složena jedan na drugom. Zatim premažite bjelanjkom i gornji komad tijesta, pa cijelu stvar smotajte u roladu, a roladu pak umotajte u aluminijsku foliju i stavite je u hladnjak da se dobro, dobro ohladi (najmanje tri-četiri sata).


Kad se tijesto ohladi, izvadite ga iz hladnjaka. Dobit ćete dvije vrlo čvrste roladice; ja sam jednoj stavila crveno, a drugoj bijelo tijesto s vanjske strane, tako da su izgledale poput pozitiva i negativa.






Pleh obložite papirom za pečenje, ugrijte pećnicu na 180°C i oštrim nožem režite šnite široke 2-3 mm. Nemojte ih poslagati preblizu jedne drugima, jer će se keksi tijekom pečenja mrvicu raširiti.




Keksi se peku 10 do 12 minuta. Kad ih izvadite iz pećnice, pustite ih da se ohlade na rešetki. Meni je od ove količine sastojaka ispalo 59 keksića - dakle, sasvim solidna količina. Iako crvena po mom mišljenju nije ispala dovoljno intenzivno, keksi stvarno izgledaju odlično, pogotovo kad ih se posluži s drugim kolačićima.





I to je to za ovaj put! A sad svi brzo klik... Lajk!

Oznake: recept, božićni kolačići, sitni kolačići, keksi, stained glass cookies, keksi s obojanim staklom, zarolani dvobojni keksi, muffini s čokoladnim mrvicama

utorak, 21.10.2014.

Kako sam nestala, kako sam se vratila i kako je u našu obitelj ušla vreća krumpira

Kao što vidite, vraćam se nakon vjerojatno najduže pauze otkad je ovog bloga. On je u međuvremenu, tiho i diskretno, samo kratkom objavom na fejsu obilježio svoj okrugli deseti rođendan. Što se u međuvremenu događalo od mene? Brojna putovanja, obaveze, novi planovi, novi projekti, nove životne okolnosti, a pomalo i zamor materijala. Deset godina nije malo, znate vi to? (Ja sam, s druge strane, naravno cvjetić. )

Uglavnom, sad sam ovdje, u glavi je dosta priča, putopisa, dogodovština i recepata koje želim podijeliti s vama, pa bear with me, please.

A krumpiri? Što je s njima?

Svatko tko ima djecu ili se sjeća vlastitog djetinjstva zna da djeca povremeno uspiju izvaliti nešto što u njihovih roditelja izaziva reakcije od okretanja očima preko užasnute potrage za najbližim zaklonom do facepalma veličine nebodera.

Tako je starija nasljednica jednog dana oduševljeno došla iz vrtića s informacijom da je probala nešto pre-fi-no i da to odsad želi jesti i doma! A to pre-fi-no se zove, pazite sad, kivi. Činjenica da je kod kuće redovito nutkamo kivijem - kojeg je i tada bilo u zdjeli s voćem - nije ni najmanje omela njezin entuzijazam novootkrivenom voćnom divotom. Odmah sam joj donijela dva oguljena, na kriške narezana kivija, koja je poslušno pojela, idućeg dana s nešto manje oduševljenja, prekidućeg s još manje, da bi ih na kraju posve odbila jesti.

Mlađa nasljednica odgovorna je za sličnu zgodu u čijoj je glavnoj ulozi bio ananas. U vrtiću savršen, kod kuće užasan. A glavna poanta obje priče je što su djeca u vrtiću odlučno rekla da to još nikad nigdje nisu ni vidjela, a još manje probala, što je rezultiralo sažalnim kimanjem glave njihovih odgojiteljica u mom smjeru tijekom idućih nekoliko susreta, a i ponekim govorkanjem ispod glasa.

A sad krumpiri. Mlađa nasljednica iz predmeta koji je ovdašnji pandan prirodi i društvu ima različite projekte - od uzgoja leptira u razredu do sadnje vlastitog razrednog vrta s graškom i mrkvicama. Posljednji projekt zvao se, jednostavno i nedvosmisleno, krumpir, a završetak projekta bio je svečano obilježen cjelodnevnim odlaskom na obližnju farmu krumpira, gdje su dječica marljivo i s puno žara brala a što drugo nego krumpire.

I tako, dođem ja toga dana u školu po dijete, a ono mi presretnog izraza lica pruža ooooogromnu vreću krumpira (zaista ne znam kako ju je uspjela dovući s farme u autobus i iz autobusa u školu) i uzbuđeno kaže: "Mama!!! Krumpiri!!! Hrana!!! Besplatna hrana! Uzela sam nam krumpire za doma! Besplatne! Hranu!!!" I evo opet zemljo-otvori-se trenutka za yours truly.

Na sreću, ispostavilo se da su sva djeca dobila vreće jednake veličine i dozvolu da ih napune do vrha, a plijen ponesu kući. Prema riječima mlađe nasljednice, neka su djeca najprije napunila svoje vreće, a zatim trpala krumpire po džepovima jakni, hlača, pa čak i u hlače. Ergo, ipak nisam vlasnica najvećeg facepalma u razredu. Ovaj put.

I tak. Sad jedemo krumpire češće nego inače, jer nije da ih nemamo dovoljno, na opće oduševljenje mlađe nasljednice, koja je jako ponosna svaki put kad ih pripremim.

Budući da ne volim hranu prženu u dubokom ulju, pokazat ću vam kako da ispečete nešto zdraviju varijantu čipsa: krumpir ogulite, operite i narežite na što tanje ploškice (ja sam rezala rezalicom za šunku i sir). Protvanj premažite maslinovim uljem, ploškice krumpira poslažite po ulju tako da se što manje dodiruju te ih s gornje strane još malo pošpricajte maslinovim uljem i pecite u pećnici zagrijanoj na 220°C dok ne dobiju lijepu zlatnu boju. Kad ga izvadite, možete ga posoliti.

I to je to! Čips je gotov!

Eh, da. Ako ploške krumpira poslažete tako da se preklapaju, one će se tijekom pečenja zalijepiti jedna za drugu. Nije strašno; okus je i dalje odličan, samo je vizualni dojam nešto lošiji. Isprobano na prvoj turi. Kasnije smo bili pametniji. Očekujte još recepata. S krumpirom se daju napraviti stvarno super jela.


I za kraj - klik... Lajk!

Oznake: blog, krumpiri, recept, čips, maslinovo ulje, djeca, zgode, hrana, pria

utorak, 25.03.2014.

Francuska slastica uz prijepodnevnu kavu

Dragi moji, već neko vrijeme želim ispeći fine francuske keksiće madeleines (one koje je proslavio Proust), ali nikako da nađem prikladni kalup. Naravno, net ih je prepun, ali ja volim imati u ruci ono što kupujem, tako da sam najprije iscrpila bečke trgovine i pritom izludila prodavačice koje, čak ni u najskupljima i najšminkerskijima, nisu imale pojma o čemu je riječ, pa su mi nudile sve i svašta, od kalupa za muffine do kalupa za pomodne cake popse. Konačno sam ih na netu našla za relativno sitnu lovu, odnosno, na rasprodaji, pa sam odustala od kupovine uživo. To je bio kompromis broj jedan. Kompromis broj dva bio je izbor materijala; naime, uvijek koristim metalne kalupe, a ovaj put sam napravila eksperiment i kupila silikonske. Pa, da vidimo kako je to sve ispalo.


Za nježne madeleine keksiće koji se tope u ustima potrebno vam je sljedeće:

125 g glatkog brašna
125 g maslaca
150 g šećera u prahu
žličica praška za pecivo
4 jaja


A ovo je postupak:

1. Odvojite bjelanjke od žutanjaka te od bjelanjaka napravite čvrsti snijeg, u koji ćete dodati šećer u prahu.

2. Žutanjke miješajte mikserom dok ne postanu pjenasti. Zatim im dodajte maslac, prašak za pecivo, brašno i naposljetku snijeg od bjelanjaka.

3. U uputama koje sam dobila uz silikonske kalupe pisalo je da ih potrebno namastiti samo prije prve upotrebe. Stoga sam otopila malo maslaca i premazala ih. Kao što vidite, kupila sam kalup za mini madeleines. Ovaj recept dovoljan je za 90 keksića, odnosno točno tri runde s dva kalupa.



4. Pecite desetak minuta u pećnici zagrijanoj na 160°C.




Ovo je osnovni recept; madeleine keksi rade se i s okusom naranče ili limuna (naribajte koricu, ali samo ako ste sigurni da naranče i limuni nisu tretirani pesticidima), s dodatkom mljevenih badema ili lješnjaka, ružine vodice i sl. Prve dvije runde ispekla sam upotrebljavajući sastojke iz recepta i ispali su vrlo lagani i pjenasti, no za moj ukus malo preobični. Stoga sam u treću rundu ubacila mrvicu soli, pola velike žlice mljevenih lješnjaka i veliku, vrhom punu žlicu mljevenih badema i meni je ta runda osjetno bolja od prve dvije. Mužić i mlađa nasljednica kažu da su im obje varijante jednako dobre, a starijoj nasljednici više se sviđa osnovni recept. Varijanta za lijenčine je da ne odvajate bjelanjke od žutanjaka, nego odjednom umiješate cijelo jaje. Okus se neće promijeniti, ali keksi neće biti onako pjenasti kao ako pratite recept.

A što se tiče silikona, nisam baš presretna. Prva runda se teško odvajala, druga nešto lakše, a treća, koju sam ostavila da se u potpunosti ohladi u kalupu, je ispala najljepše - prekrasnog oblika i lijepe, sjajne korice. Hoću li silikonske kalupe baciti? Sigurno ne. Bih li, nakon ovog iskustva, za neke druge kolače kupila silikonski kalup? Isto tako, sigurno ne.

No, da ne duljim, evo i finalnog proizvoda.







U slast!


A sad svi na Fejs, komentirati i podijeliti s prijateljima! Klik... Lajk!

Oznake: recept, keksi, madeleines, francuska kuhinja

ponedjeljak, 03.03.2014.

Žličnjaci za prste polizat'

Dragi moji, fašnik je bio samo direktan povod da se baš ovih dana odlučim napraviti žličnjake. Kao što vjerojatno znate, varijante su brojne, recepata ima na tone - s jogurtom, sa sirom, s grožđicama ili sušenim brusnicama, s naribanim jabukama, i tako dalje, unedogled. U nekim se krajevima zovu žličnjaci (jer se rade žlicom), a u nekima fritule, no riječ je u osnovi o istoj finoj slastici.

Evo varijante koju mi volimo.

Potrebno vam je:
2 jaja
2 žlice šećera
250 g jogurta
12 žlica glatkog brašna
paketić vanilin šećera
1/2 paketića praška za pecivo

otprilike 3 dcl ulja

Postupak:

1. Sastojke miješajte mikserom dok ne dobijete kompaktno tijesto.

2. U manjoj posudi ugrijte ulje i kad bude dovoljno toplo žlicom stavljajte tijesto u njega; žličnjaci će se sami okrenuti kad jedna strana bude dovoljno pečena. Pecite ih dok ne dobiju lijepu zlatnosmeđu boju, ali pazite da ulje ne bude prevruće, jer će vam unutra ostati sirovi.

Pečene žličnjake stavljajte na papir koji će upiti višak masnoće.





3. Naposljetku ih posipajte prosijanim šećerom u prahu i uživajte!







P.S. Sutra ih pečemo još jednom, dvostruku količinu.


Khm... Klik... Lajk!

Oznake: žličnjaci, fritule, recept, fašnik, maskenbal

nedjelja, 01.12.2013.

Prvi advent, prehlada i keksi od lješnjaka

I tako. U petak poslijepodne, taman kad sam krenula pokupiti nasljednice iz škole, osjetila sam laganu grlobolju. Otišla sam po curke, pokupila i frendicu mlađe nasljednice koja je trebala prespavati kod nas, vratila se kući i grlobolja je postala jaka. Nakon što smo djecu utrpali u krevet i pogledali nekoliko epizoda The Big Bang Theory, moje se grlo pretvorilo u pustinjski kaktus, u ušima mi je tutnjalo, a u glavi vladala pramajka svih glavobolja. Djetešce koje smo ugostili pokazalo se reinkarnacijom Damiena (znate onog malog čijeg filmskog tatu je glumio Gregory Peck, a kojem su u kosi pronašli tri šestice), što je moju glavobolju učinilo još jačom, a kazaljke na satu kretale su se, u očekivanju majke koja je iduće jutro trebala pokupiti svoje dražesno čedo, sve sporije i sporije.

Nakon što je mlada gošća idućeg jutra napustila našu rezidenciju, mužić i nasljednice otišli su u šetnju i kupovinu - nabavili su sav materijal potreban za izradu adventskog vijenca i marljivo se dali na posao. Ja sam pak u subotu uspjela proviriti iz kreveta tek navečer i čmrljiti uz idućih par epizoda Sheldona i društva, da bih danas konačno bila koliko-toliko svoja. Mužić je odveo djecu na jedan od prekrasnih bečkih božićnih sajmova, a ja sam za to vrijeme razmišljala čime da ih iznenadim.

I sjetila sam se! Mi smo iskreni štovatelji Crabtree & Evelyn keksića od lješnjaka (koje sad ne mogu pronaći u online dućanu, najsličniji koje sam uspjela naći su od badema). No da, osim što nisu najjeftinija namirnica na svijetu, industrijski proizvod je industrijski proizvod i uvijek ga je bolje zamijeniti domaćim. Uspjela sam pronaći recept koji je zvučao kao da bi to moglo biti to, mrvicu sam ga modificirala i, voila, i našom se kuhinjom raširio miris adventskih kolačića.


A sad izvadite papir i olovku, jer ćete ih sigurno htjeti napraviti.

SASTOJCI:

125 g prženih meljevenih lješnjaka
125 g maslaca (što hladnijeg)
100 g šećera
paketić vanilin šećera
prstohvat soli
jaje
190 g brašna
60 g gustina
žličica praška za pecivo


PRIPREMA:

1. Od maslaca, šećera, vanilin šećera i soli zamijesite (dobra stara metoda - rukama) glatko tijesto.




2. Dodajte jaje i dobro kratko promijesite; na kraju dodajte brašno, gustin, prašak za pecivo i lješnjake te mijesite dok masa ne postane glatka.




3. Oblikujte valjke promjera otprilike 2 cm.




4. Valjke umotajte u alu-foliju i stavite ih preko noći u hladnjak ili na sat vremena u duboko zamrzavanje (ja sam ih stavila na dva sata u hladnjak i pola sata u duboko).




5. Kad se tijesto ohladi, izrežite valjke na šnitice debljine pola centimetra.




6. Stavite pećnicu da se grije na 200°C, a protvanje obložite papirom za pečenje. Keksiće rasporedite na papir tako da se ne dodiruju i pecite ih u ugrijanoj pećnici nekih 10-12 minuta.




7. Kad su pečeni, stavite ih na rešetku da se ohlade. Meni je ispalo 30 keksića po protvanju, četiri i pol ture - znači, nešto manje od 150 komada.




8. Originalni Crabtree & Evelyn keksi nisu obloženi čokoladom, no ja sam odlučila dio mrvicu oplemeniti, pa sam na brzinu smutila čokoladnu glazuru (100 g čokolade, 30 g maslaca i žlica ulja, otopljeno na pari) i umakala keksiće do pola u čokoladu. Imala sam glazure za nešto manje od 70 keksića.




Na kraju je cijela stvar, uz prekrasni vijenac koji su izradile nasljednice (uz asistenciju mužića), izgledalo ovako:






Bila bih optimistična kad bih vam napisala ono što je pisalo u receptu, naime, da kekse možete spremiti u limenu kutiju i držati ih puna četiri tjedna. Možda vam i uspije, kod mene nema šanse - trećina je već nestala.

(Ovo pokraj keksića je kruh od banane, recept ćete pronaći ovdje. I njega sam na brzinu ispekla, a sad se idem srušit'.)


* * *

I za kraj još nešto... Svi koji me malo duže i/ili bolje poznajete, virtualno ili uživo, znate da sam grammar nazi. U to ime, molim lijepo, pripazite na jedno od trenutačno najčešće kršenih pravopisnih pravila: advent ili došašće piše se malim početnim slovom (kao i pridjevi izvedeni iz imenice "advent" - dakle, adventski vijenac, adventski sajam, adventski kolačići). Ako mi ne vjerujete, pogledajte ovdje, zanima vas točka t (nazivi vjerskih razdoblja, dijelova crkvene godine, obreda i običaja koji nisu blagdani te općih vjerskih simbola i pojmova). Vjerujte da sam luda od ovog velikog početnog slova koje mi se samo od sebe pojavi kad riječ "advent" upišem u tag; oči mi krvare, a ne mogu si pomoći. Uredništvo? Pretty please. :trep-trep:


A sad svi... Klik... Lajk!

Oznake: keksi od lješnjaka, recept, Advent, adventski vijenac

ponedjeljak, 11.11.2013.

Jesenska (po)slastica - muffini s čokoladom i kestenima

Dragi moji, već se dugo nismo bavili klopom, pa evo jednog pravog jesenskog recepta - muffini s čokoladom i kestenima.


Potrebno vam je:

100 g čokolade
100 g maslaca
250 g kesten pirea
2 jaja
75 g šećera u prahu
125 g oštrog brašna
2 žličice praška za pecivo
12 kockica čokolade


Priprema:

1. Rastopite maslac i čokoladu, pa ih stavite sa strane da se malo ohlade. Kalup za muffine obložite papirnatim čašicama ili premažite maslacem.



2. Rastopljenu čokoladu presipajte u veću posudu i u nju umiksajte kesten pire, a zatim dodajte jaja i šećer.



3. Kad smjesa postane glatka, dodajte joj brašno i prašak za pecivo te još jednom dobro izmiksajte.

4. Kalupe za muffine napunite do polovice smjesom te na svaki muffin stavite kockicu čokolade.



5. Preostalom smjesom napunite kalup do kraja.



6. Pecite dvadeset minuta u pećnici zagrijanoj na 180°C. Kad muffini budu gotovi, stavite ih na rešetku da se ohlade.



7. Kad se ohlade, po želji ih prelijte čokoladnim preljevom (100 g čokolade otopite s 33 g maslaca i kad je smjesa već gotovo sasvim stopljena dodajte žlicu suncokretovog ulja za sjaj).

I to je to. Uživajte!






Kao i većina kolača s kestenima, i ovi su muffini mrvicu suhi i zato su idealni uz čaj, kavu ili šalicu kuhanog vina. Dobri su topli, a dobri su i dan-dva kasnije, kad se ohlade. Mlađa nasljednica ih obožava, pa ih jede u školi za užinu. Zna dijete što je dobro. Starija pak kaže da u njima, citiram, ima previše čokolade.



Čitajte, komentirajte, podijelite s prijateljima... Klik... Lajk!

Oznake: muffini s čokoladom i kestenima, recept

petak, 13.09.2013.

Ranojesenski muffini sa šljivama

Znate li onaj trenutak, gotovo da ga možete dotaknuti, u kojem se ljeto pretvori u jesen, trenutak u kojem vam postaje hladno hodati u majicama kratkih rukava, a noću se počnete pokrivati debljim pokrivačem, trenutak kad krošnje postaju šarene, a pod nogama vam je vlažni asfalt i pokoji smeđi list zalijepljen za mokro tlo?

E, upravo taj trenutak najbolji je za početak nove sezone novih mirisa u kuhinji. Danas sam ispekla muffine od šljiva, pa da podijelim s vama... Možda će vam dobro doći za sutra ili preksutra. Nema boljeg od kasnog ustajanja, lagane kavice i mirisne slastice.





Potrebno vam je:

125 g maslaca
75 g smeđeg šećera
paketić vanilin šećera
malo soli
3 jaja
250 g oštrog brašna
žličica praška za pecivo
žličica cimeta
75 ml mlijeka
300 g šljiva


A radite sljedeće:

1. U kalup za muffine stavite papire ili ga premažite maslacem.

2. Operite, izvadite koštice i narežite na kockice 300 g mekanijih šljiva (vagano nakon vađenja koštica).



3. Pjenasto istucite maslac, šećer, vanilin šećer i sol te dodajte jaja, jedno po jedno, uz neprestano miješanje.

4. Zatim dodajte brašno, prašak za pecivo, cimet i mlijeko.



5. Više vam ne treba mikser. Pažljivo kuhačom umiješajte šljive u smjesu i kad budu ravnomjerno raspoređene, napunite njome kalup.



6. Pecite 25-30 minuta na 170°C. Kad muffini budu gotovi, stavite ih na rešetku da se malo ohlade...



...ali ne previše, jer najfiniji su dok su još topli.




Dobar vam tek i uživajte!


(Obavezna postaja: klik... Lajk!)

Oznake: muffini sa šljivama, recept

petak, 12.07.2013.

Devet godina na blogu i slavljenička torta!

Dragi moji, danas je devet godina od prvog posta napisanog na mom blogu! (I ne, još uvijek nemam novi komp s kojim bih vam se mogla javiti kao čovjek, ali nadam se da će uskoro i to.)

I sad, budući da vas ne mogu počastiti pravom tortom, ponudit ću vam barem virtualnu. Riječ je o predivnoj slastici imenom pavlova, za čije se porijeklo tuku Australija i Novi Zeland. Naime, nekoć popularna balerina Ana Pavlova dvadesetih je godina prošlog stoljeća posjetila obje zemlje i u jednoj od njih (službeni podaci ipak daju prednost Novom Zelandu) smislili su, njoj u čast, upravo ovaj desert, nazvavši ga njezinim prezimenom.

Hm, da. Tortica je jako slatka, tako da nije namijenjena onima koji paze na liniju, ali sadrži i puno prefinog sezonskog voća, pa je upravo sad vrijeme da uživate u njoj (iako sam na netu čitala da su je radili i s drugim vrstama voća, pa čak i sa zaleđenim).


Za šest velikih ili osam manjih porcija potrebno vam je:
4 bjelanjka
280 g šećera
paketić vanilin šećera
žličica octa
žličica gustina
cca 300 g slatkog vrhnja
voće po izboru (po mogućnosti jagode, maline, ribizle, kupine, šipak...), očišćeno, narezano i pomiješano (ja sam koristila oko 100 g malina i 150 g jagoda)

Priprema:

Stavite pećnicu da se grije na 180°C. Na pleh za pečenje stavite masni papir na kojem ćete običnom olovkom iscrtati krug (ja sam radila u veličini naopako okrenutog tanjura za juhu).

Bjelanjke umutite kao kad radite snijeg, polako im dodajte šećer i vanilin šećer, a kad smjesa postane čvrsta polako u nju umiješajte žličicu octa i gustin.




Smjesu ravnomjerno premažite unutar kruga koji ste iscrtali na papiru za pečenje te žlicom oblikujte rubove visoke otprilike tri centimetra, tako da cijela stvar podsjeća na zdjelicu.




Zatim temperaturu u pećnici spustite na 100°C i pecite otprilike sat vremena. Nakon što je "zdjelica" gotova (izvana mora biti hrskava, iznutra mekana), isključite pećnicu, otvorite vrata i ostavite "zdjelicu" da se još pola sata hladi u pećnici.

Za to vrijeme očistite, osušite i narežite voće te od slatkog vrhnja napravite šlag (nemojte mu dodavati šećer!) i njime napunite sredinu "zdjelice".




Na kraju na šlag stavite voće i uživajte!

Tortica je stvarno prefina, a osim što je fina, odlično izgleda... Evo je iz ptičje perspektive,




a evo i presjeka:




Ovime ujedno proglašavam i početak ljetne pauze, pa vam svima šaljem veliku pusu i puno pozdrava te vam želim što bolji ljetni provod, temeljiti odmor, zanimljiva putovanja... Sve što si sami želite!


I da... Nemojte da netko zaboravi! Klik... Lajk!

Oznake: blog, internet, obljetnica, torta, Pavlova, recept

nedjelja, 12.05.2013.

Torta u bojama duge

Kao što možda znate, prije par tjedana moje su nasljednice imale rođendane, a proslavili smo ih ovaj i prošli vikend (svaka sa svojim društvom, naravno). Budući da sam ih htjela iznenaditi, odlučila sam im napraviti nešto što je, ako je vjerovati internetu, u Americi i Britaniji prilično uobičajeno, a kod nas još uvijek manje-više nepoznato - torte u bojama duge. Vjerojatno ste navikli na to da na mom blogu nalazite foolproof recepte za jela čija je priprema brza i jednostavna - e, pa ovo će biti iznimka. Sam recept nije kompliciran, ali cjelokupni proces je pipkav i traje sa-ti-ma. Dakle, nemate li strpljenja i jaaaako puno vremena, nemojte se upuštati u ovu avanturu.

Za one koji su odlučni i hrabri, evo nekih osnovnih napomena: riječ je o torti koja se sastoji od šest (!) slojeva biskvita, pa imajte na umu da je i količina sastojaka dvostruko veća od uobičajene, stoga tortu pripremajte u najvećoj zdjeli koju imate. Želite li raditi tortu normalne veličine (s tri sloja biskvita), jednostavno prepolovite količinu sastojaka (a što se tiče jaja, budući da sam koristila pet velikih, za pola smjese uzimite tri manja). Kalup je promjera 26 cm, iako će dobro ispasti i u manjem (24 cm), ali imajte na umu da će tada biskvit biti osjetno deblji i torta razmjerno viša.

Pri kupovini prehrambenih boja pazite na to da su boje namijenjene pečenju; naime, velik broj boja lijepo će obojati kreme i file, ali u pečenju će izblijediti. Za ove sam torte koristila AmeriColor boje u gelu kupljene u online dućanu Cukermanija, za čiju ljubaznu vlasnicu imam samo pohvale. Evo i koje sam konkretno boje koristila: fuchsia, nebesko plava, električno zelena, električno žuta, narančasta i super crvena.


Potrebno vam je:
350 g maslaca
300 g bijelog šećera (kristal šećera)
5 velikih jaja
3 vrećice vanilin šećera
750 g glatkog brašna
2 vrećice (30 g) praška za pecivo
žličica soli
350 ml mlaćenice (buttermilcha)
325 ml mlijeka
boja


Priprema:
Dobro je da maslac i jaja neko vrijeme prije početka pripreme budu na sobnoj temperaturi, bolje će se povezati s drugim sastojcima.

Maslac miksajte sa šećerom i vanilin šećerom dok smjesa ne postane pjenasta, a zatim dodajte jaja i ponovno miksajte.

U jednoj posudi promiješajte brašno, prašak za pecivo i sol, a u drugoj mlaćenicu i mlijeko, te ih naizmjenično dodajte smjesi maslaca i jaja, uz temeljito miksanje.

Nakon što smjesa postane posve glatka, podijelite je u šest porcija što sličnije težine (u svakoj bi trebalo biti oko 400 g smjese - bilo bi dobro da ih stavite u šest identičnih posudica te ih na kraju izvažete, jer ako u nekoj ima više smjese, te će boje biti više u torti).




Sad umiješajte boju - najbolje je da dodate najprije malo boje, temeljito promiješate, pa ako vam se čini nedovoljno intenzivnom, dodate još.




Kalup za tortu prekrijte papirom za pečenje tako da rubovi papira vire van, a unutarnji (okomiti) rub kalupa premažite maslacem. Pažljivo izlijte smjesu jedne boje u kalup, pazeći da je što ravnomjernije raspoređena. Budući da se tijesto pri pečenju uvijek malo digne u sredini, bolje je da na rubove stavite mrvicu više smjese. Pecite 12-15 minuta na 170°C.

Čim pečeni biskvit izvadite iz pećnice, odmah skinite okvir kalupa i budite pažljivi prilikom odvajanja rubova. Pečeni biskvit stavite na rešetku da se hladi, za to vrijeme operite okvir, dobro ga osušite, maknite donji dio kalupa s pečenog biskvita (koji i dalje ostaje na rešetki dok se posve ne ohladi), prekrijete ga papirom za pečenje i tako ponovite postupak za svaki sloj iznova. Naravno, imate li dva ili više kalupa identičnog promjera, možete peći više slojeva odjednom, što osjetno ubrzava cijelu stvar.


Nakon što ste gotovi s pečenjem, imate ćete šest raznobojnih biskvita, ovako nekako... (Na žalost, roza/ljubičasti biskvit nije pretjerano fotogeničan; uživo je izgledao odlično!)




Sad je vrijeme da ih spojite...

Varijanta prva:

Za rođendan mlađe nasljednice pripremila sam tortu u bojama duge čiji su slojevi spojeni marmeladom od marelice, budući da mlada dama voli sachericu, u kojoj marelica također igra važnu ulogu. Ta je marmelada vizualno neutralna i vrlo se brzo upije u biskvit, tako da se slojevi ne vide, ali biskvit je sočan i ima finu voćnu notu. Umjesto marmelade od marelice možete koristiti bilo koju svijetlu marmeladu; koristite li tamnu, ostavit će ružne tragove u biskvitu i uništit će efekt duge.




I sad je vrijeme da tortu ukrasite. Naravno, ovdje su jedina granica vaša mašta i vještina. Ja sam se odlučila za vrlo jednostavnu varijantu; uzela sam parfe kremu od vanilije Dr Oetkera, pripremila je prema uputama, obložila njome tortu sa svih strana, dodala šarene bombončiće i to je bilo to.


Torta je izgledala ovako...




...a odrezani komad torte na tanjuru ovako:




Varijanta druga:

Tjedan dana kasnije radila sam istu tortu za proslavu rođendana starije nasljednice, koja nije ljubiteljica voćnih torti, pa sam njezinu tortu ispunila tim istim parfeom od vanilije. Po mom mišljenju (ali, naravno, ukusi se razlikuju), torta puno ljepše izgleda sa slojevima bijele kreme između biskvita.

Izvana i odozgora napravila sam vrlo jednostavnu, ali izuzetno ukusnu čokoladnu kremu, za koju vam je potrebno 500 g tamne čokolade i 500 ml slatkog vrhnja. Ukoliko se odlučite za nju, imajte na umu da ju je potrebno početi raditi prije nego što počnete raditi biskvit, jer se hladi doslovce satima.

Dakle, u jednu posudu stavite čokoladu usitnjenu na kockice i slatko vrhnje te grijte, uz stalno miješanje, dok ne provri. Pustite da kratko kipi te maknite s vatre i ostavite da se ohladi na sobnu temperaturu. (Da, da... To traje jedno tri-četiri sata.) Nakon što se ohladi stavite čokoladnu smjesu na pola sata-sat u hladnjak.

Kad je izvadite iz hladnjaka, smjesa bi trebala biti zaista hladna, ali još uvijek će biti tekuća. Miksajte je na najvećoj brzini sve dok ne postane čvrsta i nešto svjetlija. Tada njome premažite tortu, a posebnu pažnju obratite na to da ispunite rubove između pojedinih slojeva biskvita u kojima možda nema dovoljno bijele file. Tortu ukrasite po želji i gotovo!


Ovako je ispala torta starije nasljednice:






Nakon što završite pripremu, tortu svakako stavite na nekoliko sati (ili preko noći) u hladnjak.


* * *


Nadam se da je svima jasno da su ove boje čista kemija (bez obzira na to što kaže proizvođač) i da hranu tog tipa ne bi trebalo konzumirati prečesto (ovo je disclaimer unaprijed za sve one kojima je pri vrhu prstiju da mi prigovore za nezdravu hranu ).

Naravno, ne morate raditi tortu u bojama duge, možete je raditi u kojoj god kombinaciji i visini želite; u bojama slavljenikovog omiljenog nogometnog kluba, u nijansama plave boje za rođendan koji se slavi na moru ili u cvjetnim bojama za rođendan osobe koja je vrsna vrtlarica... Ne promiješate li boju dobro, dobit ćete mramorni efekt, možete se igrati s intenzitetom iste boje... Imate li talent za oblikovanje figurica od marcipana ili ticino mase, takva će torta biti pravo malo umjetničko djelo, iako imajte na umu da pretjerano ukrašavanje nije potrebno; tajna ove torte je u iznenađenju koje slijedi nakon što se prereže i nakon što prva šnita završi na nečijem tanjuru. Rekla bih da je čak i bolje da torta izgleda relativno obično, tada je i iznenađenje veće, no to je zaista stvar osobnog ukusa.

Dakle... Želim vam puno sreće, dobar tek i svakako mi javite rezultat.


I da, ako još niste... Klik... Lajk!

Oznake: torta u bojama duge, rainbow cake, recept

subota, 13.04.2013.

Kruh od banane

Dragi moji, nekoliko sam puta na svom blogu spomenula kruh od banane i svaki put dobila dosta upita o receptu, što u komentarima, a što mailom - pa, evo ga.

Riječ je (ponovno) o izuzetno jednostavnom receptu čija priprema ne traje više od petnaestak minuta. Preporučila bih da kruh od banane servirate kao slatki doručak ili uz kavu i čaj, iako mislim da će sladokuscima uvijek pasati.


Potrebno vam je:

4-5 banane (malo zrelije)
1/3 šalice otopljenog maslaca (šalica = 2,5 dcl)
1/2 šalice smeđeg šećera
jaje
malo vanilije
žličica sode bikarbone
malo soli
1,5 šalica oštrog brašna


A radite sljedeće:

Stavite pećnicu da se grije na 180°C. Maslac narežite na kockice i stavite u mikrovalnu (kockicu-dvije ostavite vani za premazivanje kalupa), na najniži stupanj, na četiri-pet minuta (ili ga izvadite iz hladnjaka jedno pola sata prije pripreme kolača, bitno je da bude zaista mekan). Dok je maslac u mikrovalnoj, u većoj posudi viljuškom zdrobite banane, ali tako da ostanu u komadićima.

Otprilike ovako:




Zatim kalup za pečenje kruha premažite maslacem.


Maslac koji ste izvadili iz mikrovalne kuhačom pomiješajte s bananama. Zatim dodajte šećer i ponovno promiješajte. U manjoj posudi razmutite jaje i dodajte ga bananama. Konačno dodajte i par kapi vanilije. Smjesa je sad gotovo tekuća.




Zatim, jedan po jedan, umiješajte suhe sastojke (sodu bikarbonu, sol i brašno). Bitno je da nakon dodavanja svakog pojedinog sastojka dobro promiješate smjesu. Preporučila bih vam da za pripremu ovog kruha ne koristite mikser, jer ćete pretjerano usitniti komade banane. Dobro je da se komadići banane vide. Stavite smjesu u kalup...




...i pecite, ovisno o jačini pećnice, između 45 i 55 minuta na temperaturi od 180°C.


Kad je kruh gotov (ako niste sigurni, upiknite ga čačkalicom i ukoliko ona izađe čista iz kruha, znači da je pečen) izvadite ga iz pećnice i stavite, ne vadeći ga iz kalupa, na rešetku da se ohladi.




Nakon što prestane biti vruć, prebacite ga na tacnu, narežite i uživajte.





Plus, naravno... Klik... Lajk!

Oznake: recept, kruh od banane

ponedjeljak, 18.03.2013.

Tuga, jad i štangice sa sirom

Najprije ću vam se požaliti, a vi me strpljivo saslušajte i nježno virtualnom rukom potapšajte po virtualnoj glavi.

Dakle, idući tjedan, otprilike mjesec i pol prije početka velike europske turneje, u Beču će se održati jedan sasvim poseban koncert Depecheovaca, za koji se ne mogu kupiti ulaznice, nego samo dobiti od sponzora. A zašto se ne mogu kupiti? Pa, zato što će koncert biti održan za toliko mali broj ljudi da će svaki pojedinac u publici imati osjećaj da Dave pjeva samo za njega. Ekskluziva teška. Naravno da ću probati nabaviti ulaznice, ali nemam neku nadu da ću zaista i uspjeti. Otprilike svaka treća punoljetna negluhonijema osoba u Beču pokušat će ili je već pokušala to isto. (Sad slijedi vaš tapš-tapš. I ne, nemojte mi predlagati da skoknem 23. svibnja do Zagreba, nije preveć izvedivo. Jedino, hm, možda dva dana kasnije u Bratislavu? U srpnju u Prag? Mužiću, čitaš? :trep-trep: )

Tugu, jad i čemer trebalo bi, kako tradicija i lijepi običaji nalažu, utopiti u alkoholu, ali budući da svi oko mene spavaju, a ja nisam solo drinker, što mi drugo preostaje doli utjeha u kalorijama, pa makar i onima s fotografija. I zato 'ajmo se mi prebacit' na štangice sa sirom, prefino i neizrecivo jednostavno jelo koje mi kontinentalci poznajemo još iz djetinjstva u izvedbi naših baka, a idealno je za večeru ili, možda još bolje, topli i mirisni doručak.


Za štangice sa sirom potrebno vam je:

250 g oštrog brašna
250 g maslaca
250 g svježeg kravljeg sira
malo soli
pola vrećice praška za pecivo

Uglavnom, skužili ste... Koliko brašna, toliko maslaca i jednako toliko sira. Povećate li ili smanjite njihovu količinu, nemojte zaboraviti da sol i prašak za pecivo moraju pratiti gorenavedeni omjer.


Priprema

Ne znam što bih vam rekla, zaista. Strpajte sastojke u jednu zdjelu...





...i dobro ih mijesite dok tijesto ne postane sasvim glatko.

Zatim ga stavite u hladnjak na jedno dva sata, a može i preko noći, ako štangice namjeravate raditi za doručak. U svakom slučaju, nakon što ohlađeno tijesto izvadite iz hladnjaka, još jednom ga premijesite, razvaljajte na debljinu od 2-3 milimetra i izrežite na željene oblike. Ja sam radila varijantu za lijenčine, pa sam izrezala najobičnije štangice. Ambiciozniji mogu, recimo, čašom izrezivati krugove ili već prema trenutačnoj inspiraciji. A za najambicioznije postoji i varijanta u kojoj štangice premažete žutanjkom i posipate sezamom ili naribanim parmezanom.

Štangice pecite na 180°C dok ne postanu zlatne (ovisno o vrsti pećnice, to je nekih 20-25 minuta).

Od mjere "sve po 250" ispast će vam dva protvanja štangica, a na ovoj slici vidite pola porcije, odnosno prvi protvanj. Na žalost, štangice nisu preživjele dovoljno dugo da ih slikam zajedno s drugom rundom. To je samo dokaz da su fine.





Dobar vam tek! A ja odoh mozgati kako do ulaznica.

(Ali ipak imam i utješnu vijest: želite li pogledati bečki koncert, možete to napraviti putem live-streama na stranici Electronic Beats.)



I, ako još uvijek niste to učinili... Klik... Lajk!

Oznake: recept, štangice sa sirom, Depeche Mode, koncert, live stream

utorak, 12.03.2013.

Posljednji zimski recept - muffini s jabukama, čokoladom i cimetom

Dragi moji, ne znam kako je kod vas, ali ovdje je svakim danom sve hladnije. Proljeće se bilo sramežljivo pokazalo, kafići su otvorili svoje terase, ljudi su šetali u tanašnim jaknicama, no to su tempi passati, jer sutra navečer mogao bi nas još jednom razveseliti snijeg. Dakle, pravo vrijeme za - vjerojatno posljednji put ove sezone - još jednu slasticu nakon čijeg pečenja kuhinja satima ima onaj fini zimski miris po jabukama i cimetu.

Za muffine s jabukama, čokoladom i cimetom potrebno vam je:

350 g (kiselkastih) jabuka
250 g oštrog brašna
3 žličice praška za pecivo
malo soli
50 g smeđeg šećera
žličica mljevenog cimeta
paketić vanilin šećera
150 g jogurta
dva jaja
75 ml mlijeka
3 žlice ulja (ja koristim suncokretovo)
50 g zdrobljene tamne čokolade (mogu i kupovne čokoladne kapljice/mrvice/nešto tog tipa)
malo kakaa i štaub-šećera


A napravit ćete ih ovako:

1. Operite i ogulite jabuke te ih narežite na sitne kockice ili ih naribajte. U kalup za muffine stavite papirnate kalupe ili ga premažite maslacem.


2. U većoj posudi pomiješajte sve suhe sastojke (brašno, prašak za pecivo, sol, šećer, cimet i vanilin šećer).




3. U posebnoj posudici izlupajte jaja te ih, zajedno s drugim mokrim sastojcima (jogurtom, mlijekom i uljem) dodajte suhoj smjesi. Tijesto miješajte kuhačom, za ove muffine ne treba vam mikser. (U nekom od ovih koraka stavite pećnicu da se grije; sami najbolje znate koliko joj je vremena potrebno.)




4. Na kraju smjesi dodajte čokoladu i jabuke te je još jednom dobro promiješajte...




...i ravnomjerno rasporedite u kalup.




5. Pecite 25 minuta na 180°C. Kad muffini budu pečeni, izvadite ih što prije iz kalupa i stavite na rešetku.




6. Još vruće muffine posipajte (kroz sito) najprije kakaom i odmah zatim štaub-šećerom.




Uživajte!


P.S. I ne zaboravite... Klik... Lajk!

Oznake: recept, muffini s jabukama, čokoladom i cimetom

petak, 15.02.2013.

Brzinski ručak - quiche lorraine

Dobila sam dosta vaših mailova u kojima me pitate kad ću ponovno objaviti neki recept (skužili su ljudi da ne objavljujem komplicirane recepte za jela nad kojima treba stajati satima, pa se s pravom nadaju da ću se i dalje držati brzog i jednostavnog), pa evo. Ako još niste odlučili što ćete jesti za vikend, preporučila bih vam ovo jelo, jer mu je priprema brza i jednostavna, a fino je i po mom mišljenju baš paše u hladne zimske dane.

Riječ je o jelu koje se zove quiche i, ako je vjerovati Wikipediji, izvorno potječe iz Njemačke, a ne iz Francuske, kao što se danas obično vjeruje. Čak je i riječ quiche zapravo iskvareni oblik njemačke riječi Kuchen, koja znači kolač. A riječ je o jelu koje na kolač podsjeća samo izgledom.


Quiche lorraine vjerojatno je najpopularnija varijanta ovog jela, pa ću vam napisati i pokazati kako se radi.


Potrebno vam je:

ZA TIJESTO:
200 g brašna
jaje
malo soli
5 velikih žlica mlijeka
80 g hladnog maslaca

ZA NADJEV:
150 g dimljene slanine (špeka, pancete)
2 žlice maslaca
150 g kuhane šunke (može i prešane)
150 g sira gruyere (stavite li gaudu ili ementaler nećete mnogo pogriješiti)
200 g kiselog vrhnja
4 jaja
muškatni oraščić
papar
vlasac


Priprema:

TIJESTO:

Od navedenih sastojaka izmijesite glatko tijesto, zatim ga razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi. Pomoću kalupa za pečenje (promjera 26-28 cm) izmjerite veličinu; tijesto bi trebalo biti otprilike tri centimetra šire od površine kalupa. Kad ga razvaljate na željenu veličinu, pažljivo ga prebacite u kalup, dobro utisnite rubove te izbodite viljuškom. Tijesto stavite u hladnjak na 45 minuta.

Ne brinite ako vam se tijesto raspadne ili vam ispadne neuredno, u svakom će slučaju biti fino. Da ne mislite da je kod mene sve savršeno...




NADJEV:

Slaninu narežite na sitne kockice i prepecite na dvije žlice ugrijanog maslaca.



Nakon što slanina postane hrskava, izvadite je iz tave, pazeći da što bolje ocijedite maslac. (Inače, preostali maslac možete kasnije upotrijebiti za pripremu kajgane ili pohanog kruha.)

Ispečenu slaninu stavite na tanjur da čeka svoj svijetli trenutak te šunku narežite na uske prugice, a sir na što manje kockice ili ga jednostavno naribajte. Stavite pećnicu da se grije na 200°C.

U većoj posudi dobro promiješajte kiselo vrhnje s jajima te im dodajte muškatni oraščić i papar (u većini recepata stoji i sol, međutim, slanina i šunka toliko su slane da zaista nije potrebno stavljati dodatnu sol, jednostavno bude preslano). Šunku, slaninu i sir dodajte mješavini jaja i vrhnja. Izvadite iz hladnjaka tijesto i ravnomjerno po njemu rasporedite nadjev. Vlasac narežite na sitne kolutiće i njima posipajte nadjev (možete ga staviti i u samu smjesu, kako vam je draže).



Temperaturu u pećnici smanjite na 180°C te na srednjoj rešetki pecite nekih 40 minuta, dok tijesto ne dobije lijepu zlatnosmeđu boju. Nakon što quiche izvadite iz pećnice, ostavite ga da se desetak minuta hladi na rešetki i tek ga zatim režite.

Poslužite sa zelenom salatom i bijelim vinom. Dobar tek!






To je to - jednostavno, zar ne? Ljepota quichea jest u tome što u nadjev možete staviti gotovo sve što imate kod kuće, od šunke i sira do najrazličitijeg povrća. Na netu ćete pronaći brojne recepte, a možete i sami eksperimentirati. Ako isprobate ovaj recept, svakako mi javite kako vam je uspjelo.


I mali dodatak za kraj... Prije dosta godina stavila sam na blog brojač posjeta, no prije dvije i pol godine doživio je havariju, pa sam stavila novi i krenula ispočetka. Iako nemam običaj održavanja raznih virtualnih proslava i svečanosti, moram priznati da mi je bilo jako drago kad sam ovih dana vidjela da se okrenula brojka od 200 000 posjeta. Znam da mnogi blogovi imaju i više od toga, ali ovih 200 000 u posljednje dvije i pol godine meni je jako dragocjeno (tj. vi ste mi jako dragocjeni ) jer nije riječ o ljudima koji su na blog došli nakon što su na drugim stranicama bili zatrpani reklamama za blog ili dovabljeni raznim nagradnim igrama.

Jako me veseli što mi ostavljate komentare (na ovom blogu postoji i opcija anonimnog komentiranja, dakle, želite li nešto napisati, ne morate imati blog ili se ulogirati svojim FB profilom), javljate mi se mailom, a zadnjih mjeseci čujemo se i preko FB-a. Moram priznati da sam prema toj društvenoj mreži godinama bila izuzetno sumnjičava i tek sam nedavno (nakon dugog, upornog i odlučnog nagovaranja) otvorila svoj privatni profil, a nakon što sam shvatila da je FB mnogo manje zlo od onog čega sam se bojala, a puno ugodnije, zabavnije i ležernije mjesto od onog što sam očekivala, otvorila sam i stranicu za blog.

Stoga, sviđa li vam se ovaj blog, podržite ga i lajkom na stranici (kliknite ovdje), a sadržaje koji vam se sviđaju lajkajte ili podijelite sa svojim prijateljima. A ja vam obećavam da vaš newsfeed neću zatrpavati vječnim spamovima, lančanim porukama ili slikama koje u tri dana vidite nekoliko desetaka puta; dapače, stavljam uglavnom svoje vlastite fotke ili linkove na teme za koje se nadam da bi vam mogle biti zanimljive. Stoga... Pridružite mi se!

Oznake: recept, quiche lorraine

subota, 12.01.2013.

Savršen doručak za vikend - muffini od sira

Imala sam inspiraciju za još jednu kobasičetinu od teksta, nešto na tragu ovog prethodnog, ali budući da vikend upravo počinje, radije idem laganini, s još jednim receptom koji će vam možda dobro doći već sutra ujutro. Riječ je, naime, o prefinim muffinima sa sirom za čiju ćete pripremu trebati tek 10-15 minuta plus 20-25 minuta za pečenje. I to je to!

Dakle...


Potrebno vam je...

70-90 g topivog sira nasjeckanog na kockice (količinu odredite ovisno o svojoj ljubavi prema siru)
280 g oštrog brašna
velika žlica šećera
žličica praška za pecivo
žličica soli
dva jaja
60 ml ulja
1,8 dcl mlaćenice

i, po želji, malo mljevene crvene paprike

Ako želite, dio sira možete zamijeniti kockicama šunke u kojem god omjeru vam odgovara, ali nemojte da njihova ukupna količina prijeđe 100 g.


A radite sljedeće...

Nasjeckajte sir (ja najviše volim gaudu, a vi uzmite svoj omiljeni, važno da je topiv) na što sitnije kockice. Možete ga i naribati.



Brašno, šećer, prašak za pecivo i sol stavite u jednu veću posudu i dobro promiješajte kuhačom (za ovaj recept ne treba vam mikser).

U nešto manjoj posudi razmutite jaja te im dodajte ulje i mlaćenicu (neki je proizvođači prodaju pod njemačkim imenom buttermilch). Kad smjesa postane jednolična, polako je sipajte u brašno, usput miješajući. Kad tijesto postane glatko, dodajte mu kockice sira i još jednom dobro promiješajte.



Tijestom ravnomjerno napunite kalup za muffine (namašćeni ili obložen papirnatim kalupima) te ih po želji posipajte mljevenom paprikom.



Pecite 20-25 minuta na 170°C i uživajte!






Muffini sa sirom odlično pašu uz jogurt ili kiselo mlijeko, a možete ih i prerezati te namazati maslacem. Jako su mekani i fini, sir je u njima u potpunosti otopljen (manje kockice stope se s tijestom, a veće se onako fino rastežu)... Jedu se topli, ali ako vam koji ostane, možete ih jesti hladne ili jednostavno prigrijati u mikrovalnoj. U svakom slučaju... Mljac!

Oznake: muffini sa sirom, recept

nedjelja, 09.12.2012.

Keksići s obojanim staklom iliti vitraž kolačići

Neću vas više bombardirati ljetnim slikama i ignorirati činjenicu da je došao advent. Mi smo punom parom u adventskim zbivanjima, obilazimo božićne sajmove, pečemo kolačiće (što kod kuće, što u poznatoj dječjoj pekarskoj radionici u Vijećnici), dočekali smo svetog Nikolu, a nasljednice su čak i nešto sitno glumile u dječjem kazalištu "Dschungel". No, kao i obično kad se živi intenzivno, prije ili kasnije netko se razboli. Ovaj put mužić se prehladio, a mlađa nasljednica od ranog je jutra povraćala, tako da su oboje proveli nedjelju u krevetu, a starija nasljednica i ja tražile smo načine da se što bolje zabavimo; potapale smo brodove, kartale se i igrale Monopoly, no najbolje od svega bili su keksići s obojanim staklom (ovo je moj slobodni prijevod, inače se na engleskom zovu stained glass cookies) koje smo ispekle na opće zadovoljstvo. Mlađa nasljednica, doduše, još uvijek nema apetit i ne pada joj na pamet ni da ih gricne, ali zato su prošli strogi mužev sud.

Dakle, ako ih i sami poželite ispeći... Priprema je vrlo jednostavna, jedino vam je potrebno nešto više snage za staklo. Idemo redom.


Potrebno vam je:

250 g oštrog brašna
125 g šećera
paketić vanilin-šećera
veliko jaje
125 g maslaca
i paketić od 150-200 grama raznobojnih tvrdih voćnih bombona




Priprema:

1. Brašno, šećer, vanilin-šećer, jaje i maslac mijesite dok ne dobijete kompaktno tijesto. Kad tijesto postane glatko, zamotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na otprilike sat vremena.

2. Dok se tijesto hladi, odmotajte bombone, razdvojite ih po bojama, bombone svake boje stavite u posebnu vrećicu i usitnite ih maljem za meso (pazite da ih ne pretvorite u prašinu). Zatim bombone stavite u zdjelice.



3. Protvanj(e) obložite papirom za pečenje, izvadite tijesto iz hladnjaka, još jednom ga dobro premijesite, razvaljajte na podlozi koju ste posuli brašnom i izrežite velike oblike.

4. Velike oblike pažljivo prebacite na protvanj te još pažljivije u sredini velikih izrežite male. Ako želite da keksići budu ukras za božićno drvce, probušite i manju rupicu kroz koju ćete kasnije provući traku.

5. Sredinu ispunite usitnjenim voćnim bombonima. Možete miješati boje, raditi šare, igrati se... Mi smo radili jednobojne.



Male keksiće (sredinu velikih) jednostavno ispecite zajedno s velikima, a ako imate volje i strpljenja, možete i njima u sredini napraviti rupicu i napuniti je bombonima.

6. Pecite u pećnici ugrijanoj na 180°C otprilike desetak minuta. Bitno je da se bomboni ravnomjerno otope, ali da se ne počnu stvarati mjehurići.

7. Nakon što izvadite protvanj iz pećnice, stavite ga na rešetku da se keksići ohlade. Kad su relativno hladni, maknite ih iz protvanja i zajedno s papirom za pečenje prebacite na rešetku, a od papira ih pažljivo odvojite tek nakon što se posve ohlade.


Dodatak prvi:
Ovo je recept za osnovno prhko tijesto. U njega još možete dodati različite arome (npr. vaniliju), malo cimeta, čokoladu, mljevene lješnjake, bademe ili orahe, koricu limuna ili naranče... Granica je vaša mašta.

Dodatak drugi:
Kad stavljate bombone u kekse, pazite na to da u sredinu stavite najveće komade, a sitnim komadićima i prašinom napunite rubne dijelove. Ako radite svijetle kekse, pazite da vam rubovi budu uredni, jer boja bombona prelazi na tijesto. Također, prije pečenja razina bombona mora biti barem milimetar-dva iznad razine keksa. Pečenjem se bomboni slegnu i ako ih stavite premalo, dobit ćete pretanki sloj (to se nama dogodilo s prvom rundom). Mislim, nije neka tragedija, nego čisto stvar estetike.

Dodatak treći:
Nikad ne pecite istodobno bombone različitih proizvođača, jer se može dogoditi da imaju različite temperature topljenja, pa se jedni keksići prepeku dok drugima bomboni još nisu posve otopljeni.



Mi smo ispekle kekse od dvije runde tijesta, prve s čokoladom, a druge točno po receptu, i za njih smo potrošile paketić od 200 g tvrdih bombona. Budući da u prvu, čokoladnu rundu nismo stavile dovoljno bombona, rekla bih da ćemo idući put uzeti barem 50 g više.

Iskustvo s bojama kaže da su u pečenoj verziji žuti i narančasti bomboni gotovo identični, isto kao i svijetlocrveni i tamnocrveni (ali okusi se i dalje razlikuju).


I, konačno, ovako izgledaju kad su pečeni... Pravi božićni kolačići, zar ne?

Oznake: božićni kolačići, vitraž keksi, recept, keksići s obojanim staklom

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31