petak, 13.03.2015.

Divni trokutići za grickoljupce

Dragi moji, nakon duge pauze u kojoj se dogodilo toliko toga da bi server blog.hr-a pao kad bih vam sve to nabrojala i napisala, evo me ponovno k vama, ovaj put s jednim jednostavnim receptom za prefine trokutiće koje možete napuniti doslovce čime god želite.

Prije otprilike dvije godine objavila sam foolproof recept za štangice sa sirom i on je, ako je suditi po vašim reakcijama, jedan od omiljenih recepata s mog bloga - vjerojatno zato što je toliko jednostavan da se to čini nestvarno, a rezultat je odličan. Današnji je recept samo varijacija na temu, mrvicu se razliku je prethodnog, a rezultat je, ako smijem primijetiti, možda još i bolji.

Pa, krenimo.


Potrebno vam je:

500 g glatkog brašna
500 g kravljeg sira
250 g maslaca
malo soli

jedno jaje za premazivanje

i nadjevi po želji: sir, šunka, čokoladni namazi, što vam god padne na pamet, bit će fino.


Postupak:

U većoj posudi pomiješajte brašno, sir i maslac. Pazite na to da maslac bude što hladniji; ako radite tijesto s toplim maslacem, bit će gnjecavo i morat ćete ga prije pečenja staviti na par sati u hladnjak. Ako radite s hladnim maslacem, tijesto će odmah biti spremno za pečenje.

Pripremite nadjeve: ja sam dio napunila šunkom, goudom i mozzarellom, dio sirom i vrhnjem, a dio Nutellom.

Razvaljajte tijesto i podijelite ga na četiri jednako velika komada. Te komade zatim razvaljajte u četverokute, koje ćete napuniti nadjevima po širini, ostavljajući posljednju trećinu praznom.

Ako tijesto punite topivim sirom i šunkom, najprije ga namažite kiselim vrhnjem. Ako ga punite sirom i vrhnjem, napravite smjesu s više vrhnja, bit će mnogo sočnije.

Tijesto napunjeno nadjevima smotajte u valjke, stavite u protvanj obložen pak papirom, malo spljoštite, izrežite cik-cak, tako da dobijete trokutiće i na kraju premažite razmućenim jajem.




Pecite na 200°C 20-25 minuta. I to je to! Ovo su moji trokutići: najdonji su punjeni sirom i vrhnjem i okusom jako podsjećaju na pečene štrukle, dva srednja reda premazana su kiselim vrhnjem i punjena su gaudom, mozzarellom i šunkom, a gornji red nadjeven je Nutellom.




I evo konačnog rezultata... Sir i vrhnje...




...sir i šunka...




...i konačno Nutella:




I to je to! Trokutići su fini dok su topli, ali i kad se ohlade. Možete ih napraviti navečer i ispeći ujutro, imat ćete ukusan doručak (stavite svitke u hladnjak, ali nemojte ih izrezati ni premazati jajem - oboje napravite neposredno prije pečenja), odlični su za večeru ili kao grickalica uz film ili tekmu, uz jogurt ili pivo. Uglavnom, ispecite i isprobajte sami!

A do tada, klik...Lajk!

Oznake: recept, trokutići, sir, šunka, nutella, trokutići sa sirom, trokutići s Nutellom, trokutići sa šunkom, grickanje, doručak, večera

utorak, 28.10.2014.

Berlin, treći dio - za sladokusce i gurmane

Sve što počnem, to i završim, pa ću tako i trilogiju o Berlinu privesti kraju, makar i sa zakašnjenjem. Najprije sam vas povela u šetnju gradom, zatim sam vam pokazala neke od stvari koje u Berlinu možete raditi s djecom i evo nas na kraju, naravno, na klopi, a da se previše ne udebljamo, nabacit ćemo i koju kraću šetnjicu.

Dakle, krenimo redom.


Doručak

Slično kao i u Beču, doručak u Berlinu ima gotovo kultni status. Teško je pronaći kafić koji ga ne nudi, ali za razliku od Beča i većine drugih gradova, u Berlinu ima mnogo više ljudi koji u tom doručku mogu zaista i uživati. Tamo, naravno, ima mnogo ljudi koji na poslu provode klasično radno vrijeme od devet do pet, no također je ogroman broj onih koji su takozvanih slobodnih profesija i koji sami oblikuju svoj radni dan. Berlin je grad umjetnosti, književnosti, raznih marketinških i PR agencija, glazbenika i glumaca, medija i novinara, općenito kreativaca, onih koji sami kroje svoje radno vrijeme i kojima nije problem doručkovati od 11 do 14 sati, jer rade u nekom drugom terminu. Stoga su kafići u vrijeme doručka puni ne samo studentarije i turistarije, već i brojnih lokalaca, i pritom ne mislim na onu vrstu hipsteraja koja nad svojim iBookom uz kavu i pred publikom piše svoj prvi roman, već na pripadnike svih mogućih dobnih, profesionalnih i društvenih skupina.

Iako ćete u Berlinu naići na lokale svih mogućih uglavnom američkih lanaca, čini mi se da oni nisu toliko česti kao u drugim gradovima. Mnogo je malih, nezavisnih lokala koji s ponosom ističu da poslužuju ekološki i lokalno uzgojenu hranu za, rekla bih, sasvim pristojnu lovu. Najviše ih je na Prenzlauer Bergu, dijelu grada u kojem je bio i naš hotel, pa je to možda samo moj subjektivni dojam, budući da smo tamo bili više i češće nego drugdje.

Jedan od najpoznatijih svakako je Anna Blume, zgodna kombinacija cvjećarnice, kafića i slastičarnice. Nalazi se u prekrasnoj secesijskoj zgradi, a ispred lokala je ogromna, dijelom zagrijana terasa.

Naručili smo trokatni doručak po kojem je lokal poznat, a uz njega smo dobili i košaricu svježe pečenih, još toplih peciva. Uglavnom, milina.

(Kliknite na slike ako ih želite vidjeti u većem formatu.)

Moja je preporuka, ukoliko se zaputite u Anna Blume, da prethodno nazovete i rezervirate si stol.


Ručak

Zapravo, u Berlinu nismo pojeli nijedan loš obrok - bilo na brzinu, bilo u nekom boljem restoranu, sve je uvijek bilo i više nego dobro, s vrlo korektnim i realnim odnosom cijene i kvalitete. Što se ručka tiče, preporučila bih vam dvije stvari - prva je, iznenadili biste se, kebab. Iako je riječ o tradicijskom turskom jelu, predaja kaže da je prvi njemački kiosk s kebabom otvoren upravo u Berlinu. Možete ići kod popularnog Mustafe ili u bilo koji drugi turski lokal, svejedno. Kebabi su u Berlinu zaista odlični; pecivo je nešto drugačije od lepinja u kojima se kebab servira u Austriji i za razliku od austrijskog kebaba, u kojemu je meso odvojeno od povrća, u berlinskim sam lokalima primijetila da se između slojeva mesa nalaze slojevi povrća, koji mesu daju posebnu aromu. Tu je još i obilna porcija salate, luka i umaka... Za polizati prste!

I nešto sasvim drugačije; pretpostavljam da ćete koje prijepodne provesti u shoppingu i da će Vas put navesti do poznate robne kuće KaDeWe (Kaufhaus des Westens). Na njezinoj najvišoj, šestoj etaži nalazi se prekrasan samoposlužni restoran Le Buffet, a u njemu se nudi cijeli niz različitih jela, od klasičnih njemačkih preko talijanskih do dalekoistočnih, uz i više nego solidan izbor sokova, vina i piva. Baš gledam svoje fotke, napravljene telefonom, i nijedna nije uspjela dostojno prikazati taj prekrasan ugođaj; zato kliknite na link i pogledajte fotke koje su napravili profesionalci. U tom ćete restoranu jesti doslovce pod nebom Berlina. Prekrasno.


Večera? Ne, slatkiši!

Na kraju, odvesti ću vas na Gedarmenmarkt, meni najljepši berlinski trg. Na njemu se nalaze njemačka i francuska katedrala, Konzerthaus i, u samom središtu, spomenik Friedricha Schillera.








Trg je uokviren prekrasnim nizom njegovanih kuća u čijim su prizemljima gotovo bez iznimke bolji restorani, a u jednoj od njih je poznata berlinska slastičarnica i tvornica čokolade Fassbender & Rausch.

U prizemlju je prodavaonica čokoladnih proizvoda iz vlastite proizvodnje, a u izlozima su ogromne čokoladne skulpture; tu ima svega, od berlinskih prizora do Titanica, izrađenih s nevjerojatnim smislom za detalje.









I to bi bilo to što se tiče Berlina. Uskoro putujemo dalje, a pomalo i kuhamo, odnosno pečemo. A do tada, što čekate, klik... Lajk!


P.S. Ima li netko odgovor na pitanje zašto se veličina i boja fonta mijenja nakon što umetnem prvu fotku i kako da to izbjegnem? Hvala unaprijed!

Oznake: Berlin, Njemačka, Putovanja, putopis, hrana, restorani, Anna Blume, Fassbender & Rausch, doručak, čokolada, slatkiši, slastičarnica

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31