nedjelja, 06.12.2015.

Drugi advent i fini boreki s čokoladom i bademima

Evo nam i drugi advent, došao je tako brzo da se nisam ni snašla. U petak je bio rok za završavanje prevažnog i preogromnog projekta na kojem sam intenzivno radila od početka ljeta, a finiš je izgledao tako da sam danima radila do pet-šest ujutro i nakon samo par sati spavanja sasvim solidno funkcionirala. U petak nisam ni išla spavati - radila sam cijelu noć, uz par pauza za kuhanje kave (pila sam je, pogađate, pred kompjutorom, radeći), oko pola deset (ujutro) završila posao, u deset legla i vrtila se u krevetu do jedanaest, jer mi je mozak još radio tristo na sat. Zatim sam zaspala, odnosno, onesvijestila se, i naravno da uopće nisam čula budilicu pa sam skoro zakasnila po mlađu nasljednicu, koju sam poslijepodne trebala pokupiti iz škole. Beat that!

No, da... Sjećate se da sam vam spomenula adventski sajam u školi starije nasljednice? U prošlom postu naći ćete kekse koje smo pekli za mlađu curku i superfine raspuknute keksiće, a sad obećani novi recepti.

Zarolane kekse pečemo uvijek, oni su prošle godine ušli u stalni postav i vjerojatno će u njemu i ostati.


Budući da starija nasljednica obožava bijelu čokoladu, odlučila sam da većina keksa bude snježnobijela... U to ime, kekse s obojanim staklom ispunila sam bjelkasto-prozirnim bombonima od eukaliptusa i mentola. Ajme! Kako su super mirisali! Ovo definitivno nije posljednji put da biram te bonkase, jedino što ću sljedeći put u tijesto ubaciti koju žlicu kakaa ili malo otopljene tamne čokolade i dobiti kombinaciju okusa iz poznatih After Eight čoksi.




Iz velikih zvijezda izrezivala sam oblike snjegovića i borova, ali budući da su mi snjegovići, kad sam ih malo bolje pogledala, više izgledali kao nekakvi zločesti stalkeri, nego kao dobrodušne nakupine snijega, nakon par komada sam odustala i prebacila se samo na borove, što je kao nusproizvod donijelo i hrpu finih malih prhkih keksića prekrivenih glazurom od bijele čokolade, s nešto ukrasa u nijansama zelene.




Tu su, naravno, bili i nezaobilazni božićno uređeni muffini; na njima je glazura od bijele, ukrasne figurice od mliječne čokolade i malo srebrnih perlica.




I , za kraj obećanje iz naslova: fini prhki borovi s čokoladom i bademima.

Potrebno vam je:

Za kekse:
150 g glatkog brašna
žličica praška za pecivo
50 g šećera u prahu
paketić vanilin šećera
125 g maslaca
50 g naribanih badema
dvije velike žlice kakaa

Za glazuru:
250 g šećera u prahu
2-3 žlice soka od limuna
ukrasi po želji i eventualno jestiva boja

Postupak

Pomiješajte brašno s praškom za pecivo, šećerom u prahu i vanilin šećerom. Zatim dodajte ostale sastojke i izradite glatko tijesto. Zamotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na najmanje sat vremena (ali može i nekoliko dana, neće mu ništa biti).

Kad se tijesto dobro ohladi, prepolovite ga, svaku polovicu promijesite i od nje napravite rolicu dugačku 28 cm i prerežite je na 14 jednakih komada (poslužite se centimetrom). Dakle, ukupno ćete dobiti relativno malih 28 komada tijesta.

Svaki komadić tijesta lagano promijesite u ruci pa od njega napravite pet kuglica različitih veličina. Pleh za pečenje obložite pak-papirom, pa na njega stavite kuglice, koje ćete lagano pritisnuti prstom da dobijete okrugle kekse.

To izgleda otprilike ovako:



Pecite ih 7 minuta u pećnici ugrijanoj na 180°C.

Kekse odvojite od papira tek kad se dobro ohlade.

U međuvremenu pripremite glazuru - šećer dobro promiješajte sa sokom od limuna (najprije dodajte dvije žlice, pa ako vam se čini pregustim, dodajte još žlicu soka). Ako želite, možete dodati i boju; ja sam to učinila, jer mi je ideja bila na borovi izgledaju kao kombinacija smeđih grana i zelenog lišća.

Počevši od najvećeg keksa, premazujte ih glazurom i slažite kekse jedan na drugog sve do najmanjeg. Ako želite staviti ukrase, poput zvjezdica ili kuglica, učinite to odmah.






Ovi keksi su stvarno, stvarno super! Kombinacija čokoladno-bademastih keksa i kiselkaste glazure je izvrsna, a osim toga, zaista su dekorativni. Kod nas se danas pekla i druga runda; ja sam zamijesila tijesto, a cijeli ostatak posla (osim stavljanja u pećnicu i vađenja iz nje) obavile su nasljednice. To je vjerojatno krunski dokaz da ih nije komplicirano napraviti - samo malo pipkavo.

I da... Ako vam ostane malo glazure, posudu dobro zatvorite folijom i glazuru spremite u hladnjak. Kad će vam opet trebati samo je izvadite i dobro promiješajte. I to je to - spremna je za novu upotrebu.

Ovo je dio naših veselih boreka...




...onaj dio koji je preživio.

I da se pohvalim, naši muffini i keksi na adventskom sajmu, čij prihod u potpunosti ide u humanitarne svrhe, zaradili su pedeset eura!


Svratite i ovdje & podijelite s prijateljima!

I uživajte u adventu!

Oznake: Advent, recept, borići od čokolade i badema, keksi

nedjelja, 29.11.2015.

Prvi advent i prvi keksići - stari i novi recepti

Prva nedjelja adventa, hrpe mirisnih keksića i dobar povod za novi post.

Nadam se da ste svi dobro i veselo, da ste ispekli prve sezonske kolačiće i da uživate u mirisima i atmosferi nadolazećih blagdana.


A kod nas? Vrijedni smo. U osnovnoj se školi mlađe nasljednice svake godine u srijedu prije početka adventa održava tradicionalni adventski sajam; na njemu se prodaju dječje rukotvorine (što se uglavnom svodi na to da svako dijete kupi ono što je samo napravilo ), a roditelji ispeku hrpe kolača i doniraju pića. Pića i dio kolača popiju se i pojedu na licu mjesta, jer sajam je ujedno i prigoda za druženje, a dio se prodaje zapakiran, na posebnom štandu. Naravno, cijeli prihod ide u dobrotvorne svrhe, a taj sajam nije jedina humanitarna aktivnost koju djeca tijekom školske godine organiziraju i u kojoj, zajedno s učiteljicama, odgajateljima i roditeljima, sudjeluju.

Za taj se sajam kod nas obavezno peku hrpe keksića i barem jedna runda muffina. Dio, naravno, ostavimo i za doma.

Evo kako je to izgledalo ove godine...

Svake godine, bez iznimke, pečem kekse s obojanim staklom, odnosno stained glass cookies, što i vama najtoplije preporučam. Zašto? Jer su jednostavni za napraviti, jer su izuzetno atraktivni i dekorativni i zato što izrezivanjem oblika iz sredine velikog keksa dobivate mali keks, koji se peče na istoj temperaturi i jednako dugo kao i veliki, samo ih je potrebno različito ukrasiti i to je to. Kad pečete nekoliko vrsta keksa istodobno i bitno vam je da su dobroizgledajući, ovakva vrsta praktičnosti dobro dođe.


Drugi recept na koji vas podsjećam isproban je prošle godine, a ponovljen ove - dvobojni zarolani keksi. Ove sam godine napravila jednu bijelo-crvenu i jednu bijelo-zelenu rolicu.


I, konačno, novi recept za ovu godinu... Riječ je o raspuknutim keksićima, pravoj čokoladnoj poslastici koja se kod nas radi i s oduševljenjem jede već godinama, ali čiji recept još nije došao na red za objavljivanje - pa evo ga sad!

Za raspuknute keksiće potrebno vam je:

60 g maslaca
200 g tamne čokolade
100 g kristal šećera
2 jaja
2 žličice ekstrakta vanilije
210 g glatkog brašna
malo soli
pola žličice praška za pecivo
50 g šećera u prahu (štaub šećera)

Postupak:

1. Na pari rastopite čokoladu i maslac i dobro ih promiješajte dok smjesa ne postane sasvim glatka.

2. Pjenasto izmiksajte jaja i kristal šećer pa dodajte vaniliju i otopljenu čokoladu i miksajte dok smjesa ne postane glatka.

3. Stalno miješajući dodajte sol, prašak za pecivo i brašno, prekrijte posudu folijom i stavite je u hladnjak na nekoliko sati (ja obično stavim preko noći).

4. Kad se smjesa dobro ohladi, obložite pleh za pečenje pak-papirom, zagrijte pećnicu na 170°C, u jednu posudu stavite šećer u prahu te premažite dlanove brašnom i radite kuglice mrvicu manje od Mozart kugli. Svaku kuglicu dobro, sa svih strana uvaljajte u šećer u prahu te ih poslažite na pleh. Pazite da su dovoljno udaljene jedan od drugog, jer će tijekom pečenja narasti i raširiti se.



5. Pecite ih desetak minuta i stavite na rešetku da se ohlade.




I to je to! Uživajte!

I svakako navratite ovdje i podijelite s prijateljima!

Oznake: Advent, recept, raspuknuti keksi, dvobojni zarolani keksi, keksi s obojanim staklom, stained glass cookies, crincle cookies, crincles

utorak, 13.10.2015.

Kulerica u tvornici snova ili čokolada gdje god se okreneš - Zotter

Ovo smo ljeto bili posvuda, između ostalog i tjedan dana u prekrasnom štajerskom gradiću Bad Gleichenbergu, u kojem smo mužić i ja uživali udvoje, dok su nasljednice bile nekoliko desetaka kilometara dalje, na ljetnom sportskom treningu svog kluba. I što smo radili, pitate se? Svašta; laganini razgledavali regiju, skoknuli do Graza, uživali u gastronomiji, išli s kave u saunu, iz saune na bazen, s bazena u šetnju, iz šetnje na večeru i tako u krug.

Između ostalog, posjetili smo poznatu tvornicu čokolade Zotter, koja se nalazi u nedalekom Berglu i koja je, kako čujem, postala čest dio programa jednodnevnih i dvodnevnih izleta iz Zagreba u Graz. Da, išli smo gledati (i jesti ) čokoladu bez djece, sram nas bilo.

Uglavnom, to je tako divan doživljaj da ga želim podijeliti s vama.

U osnovi, ulaznice bi se trebale moći rezervirati online, no Zotterovoj sam stranici pristupala s telefona (pametnog, nego kaj) i ona nam nije pružala tu opciju pa smo se jednostavno zaputili do Bergla.


Kad smo se sparkirali i krenuli prema tvornici, najprije nas je dočekao ovaj prizor (kliknite sliku ako želite da vam se prikaže u većem formatu)...

...a odmah zatim i ovaj, koji nas je, moram priznati, prilično šokirao...




Na tabli, naime, piše "Jestivi zoološki vrt". S prospekata smo znali da je u sklopu tvornice i zoološki vrt s domaćim životinjama, ali zamislili smo ga kao mjesto s dražesnim kozlićima i telićima te pokojom priglupom kokoškom koje maze razdragana dječica, a ne... Ovo. No, na zoološki ću se vrt još vratiti.

Bio je lijep dan pa smo prije obilaska tvornice sjeli ispred ulaza na kavu. I kava je, mogu vam reći, bila stvarno dobra - kratka i jaka, takozvana kava-budnica. Usred sjedenja na sunčanoj terasi ničim izazvana zaputila sam se do blagajne pitati kako je organiziran posjet i žena mi je rekla da su baš taj dan imali nevjerojatnu gužvu i da su zbog toga umetnuli izvanredan termin koji počinje, pazite sad, za sedam minuta. I tako smo mi eksnuli kavicu, brzinski uzeli karte i ubacili se u grupu koja je upravo ulazila u kino-dvoranu.

Tu nas je pozdravio neki ljubazni gospodin, a zatim smo pogledali dva filma, jedan o povijesti tvornice Zotter, koja je od malog obiteljskog poduzetničkog projektića (koji je u međuvremenu doživio i bankrot i po drugi put krenuo od nule) došao do tvornice čokolade po kvaliteti rangirane kao osme na svijetu. Drugi film je dokumentarac o tome kako gospon Zotter, njegova žena i najmlađe dijete, tada jedanaestogodišnja kći, idu u Belize i tamo kupuju kakao direktno od proizvođača bez ikakvog cjenkanja, po fer cijenama koje uzgajivačima kakaovca omogućavaju pristojan standard i dostojanstven život. Uglavnom, filmovi ne traju dugo, ali dobri su, informativni i zabavni. Zanimljivo je da su baš svi sastojci koje Zotter upotrebljava u svojim čokoladama iz održivog biološkog uzgoja i plaćeni prema fair trade tarifi.

Nakon toga dobivate keramičku žličicu i slobodni ste kretati se po tvornici kojim god tempom želite, usput isprobavajući sve te čokoladaste divote (gospon Zotter nas je u završnoj sceni filma upozorio da tijekom obilaska i degustacije svako malo popijemo gutljaj vode i da čokoladu jedemo s puno poštovanja, jer ona nije stvorena za halapljivo gutanje, već svemirski užitak).


Prva stanica - zrna kakaa. I fakat se razlikuju od zemlje do zemlje, ne bi čovjek rekao.




I sad hodate, hodate, hodate... A pred vama su slapovi čokolade, doslovno. Bijele, skroz svijetle mliječne, pa malo tamnije, pa još malo tamnije, pa skroz tamne, pa skoro crne, pa čokolade s rižinim mlijekom, pa čokolade sa sojinim mlijekom, pa s dodacima lješnjaka ili badema, malina ili _____ (na ovom mjestu dodajte što god vam je srcu drago, od konjaka preko papaje do krupnih zrna oceanske soli ili latica provansalske lavande). I tako hodate tvornicom, probate kap tu, kap tamo (a smijete probati i tri, deset, dvadeset ili sto kapi - sve je dozvoljeno), pa popijete malo vode, pa postanete mrvicu izbirljiviji, pa komadić ovaj, komadić onaj... I svaki put mislite da je baš to što jedete savršena čokolada, baš nju kasnije morate kupiti, baš ćete nju i samo nju jesti od ovog trena sve do vječnosti, ali onda naletite na iduću, koja je još bolja i još joj lakše poklonite svoju buduću sladokusnu vjernost. I zatim na iduću. I iduću od idućine iduće.

Ovo je jedan od načina prezentiranja i serviranja čokolade - imate dva visoka stupa napunjena tablama čokolade, a na dnu je ručkica kojom si sami odlomite komadić, koji zatim pojedete. Ili dva komadića. Ili pet.




Čokolade su predstavljene u serijama u kojima se proizvode. Ovo je, recimo, serija Mitzi Blue.




Ovdje je i kafić u kojem možete odabrati pločicu čokolade za piće, a ljubazna konobarica dat će vam čašu vrućeg mlijeka i u njemu otopiti odabranu čoksu. Ne moram ni reći da okusi idu od klasične mliječne s nešto malo nugata do, recimo, tamne čokolade s džumbirom i viskijem. Pokušali smo prebrojati vrste, ali nije nam uspjelo.

I tu je negdje, baš oko kafića, u trenutku kad većinu posjetitelja već puca napad histerije od viška ugljikohidrata i, posljedično, energije, mužiću pozlilo. Jednostavno je digao ruke od te silne čokolade i tužno gledao nas otpornije kako pobožnim pokretima stavljamo u usta prefine zalogajčiće raznih boja i zatim znalački komentiramo: "Mmmmmmm!!!"

Dakle, izdržite li do kraja (a tajna je zaista u tome da ni na jednom mjestu ne pretjerate i da stvarno svako malo pijete vodu), bit ćete nagrađeni najluđim i najekstravagantnijim vrstama čokolade koje postoje, a koje se pred vama vrte na traci, poput running sushija. Vi samo trebate ispružiti ruku i jesti, jesti, jesti.


I, konačno, prije izlaza nalazi se dućan, ali to ste već i sami pretpostavili. U njemu, osim što možete kupiti sve te divote koje se proizvode samo korak-dva dalje, možete složiti i vlastitu čokoladnu kreaciju ili, jednostavno, ziheraški uzeti nešto što su pripremili stručnjaci kojima se ne vrti u glavi, kao trenutačno vama.




Sjećate se prve slike? One divne zelene livade? E, tamo smo se uputili nakon razgledavanja tvornice. Osim što se u tom zoološkom vrtu nalaze sve životinje koje se u našem podneblju uzgajaju i jedu, tu su i ljetno kino te krasan kafić s restoranom. Ali, prije svega, tu je jedan izuzetno duhovit kutak - groblje neuspjelih ideja. Za svaku su ideju koja im je pala na pamet napravili grobni humak, a na križ ili grobni kamen napisali su o kojem je proizvodu riječ, koliko je dugo bio u proizvodnji i zašto je propao ili, u nekim slučajevima, zašto nije ni ušao u proizvodnju. To je mjesto na kojem doslovce odzvanja glasni smijeh posjetitelja. I ne samo što je stvar sama po sebi ludo zabavna, nego i vrlo jasno govori o tome da i poznata, uspješna poduzeća imaju svoje promašaje pa dobijete prilično realnu sliku o odnosu broja promašaja i pogodaka. Meni se jako, jako svidjelo što se u Zotteru ne srame svojih grešaka, nego se i s njima i sa sobom kvalitetno zezaju.




A ideja iza jestivog zoološkog vrta je sljedeća: jedemo (mi koji nismo vegetarijanci) životinje. Živa bića. I s tim se moramo moći suočiti. Ako to ne možemo, slobodni smo postati vegetarijanci ili vegani, a ako i dalje želimo uživati u svinjskom pečenju ili hrskavim pilećim krilcima, moramo moći tim životinjama pogledati u oči. Priznat ćete, ima logike. Osim toga, Zotterovci kažu da je bolje i za životinje i za ljude koji ih jedu da (životinje, ne ljudi) ugodno žive i slobodno šeću zelenim livadama prije nego što ih se smjesti u lonac ili na roštilj. I tako su spojili ugodno s korisnim, pa vam prijepodne pokažu prekrasno, mazno tele, a poslijepodne vam serviraju odrezak od njegovog buta. Malo karikiram, ali kužite što želim reći.

Ovo je izvadak iz cjenika, u kojem lijepo piše da je jelo pripremljeno od bivših stanovnika zoološkog vrta.




Na svakom će vas stolu dočekati ladica s nekoliko vrsta domaćeg kruha (također iz vlastite proizvodnje), koji je u potpunosti besplatan (što inače po restoranima nije slučaj). Sad, nemam pojma što bi rekli kad bi neki gost iz svoje torbe izvadio, recimo, sirni namaz i poslužio se , ali kruha u osnovi možete pojesti koliko god želite, a konobar redovno provjerava imate li ga dovoljno i povremeno napuni ladicu.




Za kraj vas častim kavom i finom limunadom s mentom. Uživajte!




I da, obavezna stanica, klik... Lajk!

Oznake: putovanje, Štajerska, Austrija, Zotter, Tvornica čokolade, Bergl, putopis, fotografija, zoološki vrt

subota, 03.10.2015.

Nagradna igra

Dragi moji,

nakon ljetne pauze, u pripremi je novi post, a do tada nagradna igra koja već teče na Fejsu.

Poštujući glasove većine u glasanju organiziranom prošli tjedan, pripremila sam vam nagradu povezanu sa slasticama - pred Vama je paketić bijelog fondana (mase koja se koristi za ukrašavanje), paketić sa šest živahnih boja kojima možete obojati taj isti fondan, ali i bilo koju drugu kremu ili tijesto, paketić s 24 papirnate košarice i ukrasa za muffine te, konačno, ukrasne salvete. Na vama je još samo da odete na blog, pronađete recept koji vam se najviše sviđa i pripremite ga! Što kažete?

Što morate učiniti?

Četiri (sve četiri, lijepo molim!) jednostavne stvari:

1. ako već niste, lajkajte FB stranicu www.facebook.com/Kulerica
2. lajkajte post s nagradnom igrom (ovom fotografijom),
3. podijelite ga na svom profilu (objava mora biti javna, odn. public, inače ne mogu vidjeti da ste je podijelili) i
4. u komentaru na post (na FB) napišite kakva vam slatka kreacija pada na pamet.

O dobitniku će odlučiti random.org, a nagradna igra završit će u nedjelju, 4. 10. u 23.59.

Sretno svima!

utorak, 02.06.2015.

Slatki pozdrav ljetu ili morsko-plažasti muffini

Hojla, dragi moji! Još sam uvijek u misiji zvanoj uredi svoje slastice najbolje što možeš najjednostavnijim ukrasima koje nađeš. Pogledajte kako sam ukrasila muffine kojima pozdravljam dolazak ljeta i inspirirajte se; raznim varijacijama na temu možete ukrasiti ne samo muffine, već i različite kolače i torte.

Idemo redom.

Najprije napravite svoje omiljene muffine. Ja sam ispekla ove, a napunila sam ih marmeladom od malina. Mala napomena: već godinama ne koristim gustim, tj. zamijenim ga glatkim brašnom, što bi značilo da u ove muffine ide 180 g glatkog brašna. Naravno, koristite li gustin, držite se originalnog recepta.

Nakon što se ispeku, muffine stavite na rešetku da se temeljito ohlade.


Za dekoraciju vam je potrebno sljedeće:

eventualno neki zgodniji papiri za muffine
tamna ili mliječna čokolada
bijela čokolada
maslac
plava prehrambena boja
vrhom puna žlica mljevenih lješnjaka, badema ili oraha
bomboni u obliku kuglica
plosnati i široki gumeni bomboni (ja sam koristila Haribove Pasta Basta)
papirnati kišobrani/suncobrani


Postupak:

Morske papire za muffine kupila sam u DM-u.

Ovo su rekviziti za dekoraciju:



Posvuda sam tražila šarene okrugle bombone, no nisam ih uspjela naći pa sam se morala poslužiti običnim rum-kuglicama. Papirnati suncobrani su iz Müllera i, kao što ćete vidjeti na slikama, nisu naročite kvalitete.


Nakon što ste sve pripremili, istovremeno napravite glazuru od tamne i bijele čokolade (postupak je opisan u linku za muffine, a vi sami vidite koji vam je najbolji odnos čokolade i maslaca; budući da ćete svakom vrstom glazure prevlačiti samo polovice muffina, slobodno prepolovite količinu navedenu u receptu). U bijelu čokoladu umiješajte plavu prehrambenu boju. Održavajte glazuru toplom, najbolje u posudi s vrućom vodom.

Muffine ukrašavajte jedan po jedan - najprije donji dio premažite plavom glazurom, a gornji smeđom.




Zatim gornji dio posipajte mljevenim lješnjacima, bademima ili orasima koji glume pijesak. Budući da se glazura relativno brzo hladi, sad je bitno da ste brzi!




Negdje sa strane, možete na rub plavog dijela, utisnite kuglu. Ona glumi loptu za plažu. (Ako to već samo po sebi nije vidljivo. Pazite što ćete reći. )




Otvorite suncobran i zabodite ga pri vrhu pješčanog dijela muffina.




Na kraju pažljivo primite i lagano presavinite gumeni bombon, tako da dobijete oblik ležaljke pa jednu stranu utisnite u čokoladnu glazuru, a drugu naslonite na dršku suncobrana. I to je to! Gotovo!






I evo ih nekoliko na hrpici... Baš su veseli, zar ne? Dobili ste more, plažu, pijesak, ležaljku, loptu i suncobran. I skoro sve je jestivo.




Uglavnom, ovo je samo osnovna ideja kojom se možete poigrati kako vam god padne na pamet. Recimo, ako želite raditi samo glazuru od tamne čokolade, dovoljno je da preko sredine muffina položite gumeni bombon, koji u tom slučaju glumi ručnik za plažu, stavite bombon i zabodete suncobran (muffin u tom slučaju posipajte mljevenim lješnjacima/bademima/orasima tek nakon što ste stavili gumeni bombon i kuglu). Isto tako, možete koristiti samo plavu glazuru s gumenim bombonom i rum-kuglom (ili bilo kojim drugim okruglim bombonom); u tom ćete slučaju dobiti more s luftićem i loptom. Mogućnosti je zaista mnogo, poigrajte se.

Ako su vam se svidjeli moji ljetni muffini, podijelite ih s prijateljima i podržite me na Fejsu - klik... Lajk!

Oznake: muffini, recept, dekoracija, ljeto, kolači za djecu, ljetni muffini

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31