kulerica

& svakodnevna spika

utorak, 13.10.2015.

Kulerica u tvornici snova ili čokolada gdje god se okreneš - Zotter

Ovo smo ljeto bili posvuda, između ostalog i tjedan dana u prekrasnom štajerskom gradiću Bad Gleichenbergu, u kojem smo mužić i ja uživali udvoje, dok su nasljednice bile nekoliko desetaka kilometara dalje, na ljetnom sportskom treningu svog kluba. I što smo radili, pitate se? Svašta; laganini razgledavali regiju, skoknuli do Graza, uživali u gastronomiji, išli s kave u saunu, iz saune na bazen, s bazena u šetnju, iz šetnje na večeru i tako u krug.

Između ostalog, posjetili smo poznatu tvornicu čokolade Zotter, koja se nalazi u nedalekom Berglu i koja je, kako čujem, postala čest dio programa jednodnevnih i dvodnevnih izleta iz Zagreba u Graz. Da, išli smo gledati (i jesti naughty njami ) čokoladu bez djece, sram nas bilo.

Uglavnom, to je tako divan doživljaj da ga želim podijeliti s vama. yes

U osnovi, ulaznice bi se trebale moći rezervirati online, no Zotterovoj sam stranici pristupala s telefona (pametnog, nego kaj) i ona nam nije pružala tu opciju pa smo se jednostavno zaputili do Bergla.


Kad smo se sparkirali i krenuli prema tvornici, najprije nas je dočekao ovaj prizor (kliknite sliku ako želite da vam se prikaže u većem formatu)...




...a odmah zatim i ovaj, koji nas je, moram priznati, prilično šokirao...




Na tabli, naime, piše "Jestivi zoološki vrt". S prospekata smo znali da je u sklopu tvornice i zoološki vrt s domaćim životinjama, ali zamislili smo ga kao mjesto s dražesnim kozlićima i telićima te pokojom priglupom kokoškom koje maze razdragana dječica, a ne... Ovo. nono smijeh No, na zoološki ću se vrt još vratiti.

Bio je lijep dan pa smo prije obilaska tvornice sjeli ispred ulaza na kavu. I kava je, mogu vam reći, bila stvarno dobra - kratka i jaka, takozvana kava-budnica. Usred sjedenja na sunčanoj terasi ničim izazvana zaputila sam se do blagajne pitati kako je organiziran posjet i žena mi je rekla da su baš taj dan imali nevjerojatnu gužvu i da su zbog toga umetnuli izvanredan termin koji počinje, pazite sad, za sedam minuta. I tako smo mi eksnuli kavicu, brzinski uzeli karte i ubacili se u grupu koja je upravo ulazila u kino-dvoranu.

Tu nas je pozdravio neki ljubazni gospodin, a zatim smo pogledali dva filma, jedan o povijesti tvornice Zotter, koja je od malog obiteljskog poduzetničkog projektića (koji je u međuvremenu doživio i bankrot i po drugi put krenuo od nule) došao do tvornice čokolade po kvaliteti rangirane kao osme na svijetu. Drugi film je dokumentarac o tome kako gospon Zotter, njegova žena i najmlađe dijete, tada jedanaestogodišnja kći, idu u Belize i tamo kupuju kakao direktno od proizvođača bez ikakvog cjenkanja, po fer cijenama koje uzgajivačima kakaovca omogućavaju pristojan standard i dostojanstven život. Uglavnom, filmovi ne traju dugo, ali dobri su, informativni i zabavni. Zanimljivo je da su baš svi sastojci koje Zotter upotrebljava u svojim čokoladama iz održivog biološkog uzgoja i plaćeni prema fair trade tarifi.

Nakon toga dobivate keramičku žličicu i slobodni ste kretati se po tvornici kojim god tempom želite, usput isprobavajući sve te čokoladaste divote (gospon Zotter nas je u završnoj sceni filma upozorio da tijekom obilaska i degustacije svako malo popijemo gutljaj vode i da čokoladu jedemo s puno poštovanja, jer ona nije stvorena za halapljivo gutanje, već svemirski užitak).


Prva stanica - zrna kakaa. I fakat se razlikuju od zemlje do zemlje, ne bi čovjek rekao.




I sad hodate, hodate, hodate... A pred vama su slapovi čokolade, doslovno. Bijele, skroz svijetle mliječne, pa malo tamnije, pa još malo tamnije, pa skroz tamne, pa skoro crne, pa čokolade s rižinim mlijekom, pa čokolade sa sojinim mlijekom, pa s dodacima lješnjaka ili badema, malina ili _____ (na ovom mjestu dodajte što god vam je srcu drago, od konjaka preko papaje do krupnih zrna oceanske soli ili latica provansalske lavande). I tako hodate tvornicom, probate kap tu, kap tamo (a smijete probati i tri, deset, dvadeset ili sto kapi - sve je dozvoljeno), pa popijete malo vode, pa postanete mrvicu izbirljiviji, pa komadić ovaj, komadić onaj... I svaki put mislite da je baš to što jedete savršena čokolada, baš nju kasnije morate kupiti, baš ćete nju i samo nju jesti od ovog trena sve do vječnosti, ali onda naletite na iduću, koja je još bolja i još joj lakše poklonite svoju buduću sladokusnu vjernost. I zatim na iduću. I iduću od idućine iduće.

Ovo je jedan od načina prezentiranja i serviranja čokolade - imate dva visoka stupa napunjena tablama čokolade, a na dnu je ručkica kojom si sami odlomite komadić, koji zatim pojedete. Ili dva komadića. Ili pet.




Čokolade su predstavljene u serijama u kojima se proizvode. Ovo je, recimo, serija Mitzi Blue.




Ovdje je i kafić u kojem možete odabrati pločicu čokolade za piće, a ljubazna konobarica dat će vam čašu vrućeg mlijeka i u njemu otopiti odabranu čoksu. Ne moram ni reći da okusi idu od klasične mliječne s nešto malo nugata do, recimo, tamne čokolade s džumbirom i viskijem. Pokušali smo prebrojati vrste, ali nije nam uspjelo.

I tu je negdje, baš oko kafića, u trenutku kad većinu posjetitelja već puca napad histerije od viška ugljikohidrata i, posljedično, energije, mužiću pozlilo. Jednostavno je digao ruke od te silne čokolade i tužno gledao nas otpornije kako pobožnim pokretima stavljamo u usta prefine zalogajčiće raznih boja i zatim znalački komentiramo: "Mmmmmmm!!!"

Dakle, izdržite li do kraja (a tajna je zaista u tome da ni na jednom mjestu ne pretjerate i da stvarno svako malo pijete vodu), bit ćete nagrađeni najluđim i najekstravagantnijim vrstama čokolade koje postoje, a koje se pred vama vrte na traci, poput running sushija. Vi samo trebate ispružiti ruku i jesti, jesti, jesti. fino


I, konačno, prije izlaza nalazi se dućan, ali to ste već i sami pretpostavili. U njemu, osim što možete kupiti sve te divote koje se proizvode samo korak-dva dalje, možete složiti i vlastitu čokoladnu kreaciju ili, jednostavno, ziheraški uzeti nešto što su pripremili stručnjaci kojima se ne vrti u glavi, kao trenutačno vama.




Sjećate se prve slike? One divne zelene livade? E, tamo smo se uputili nakon razgledavanja tvornice. Osim što se u tom zoološkom vrtu nalaze sve životinje koje se u našem podneblju uzgajaju i jedu, tu su i ljetno kino te krasan kafić s restoranom. Ali, prije svega, tu je jedan izuzetno duhovit kutak - groblje neuspjelih ideja. Za svaku su ideju koja im je pala na pamet napravili grobni humak, a na križ ili grobni kamen napisali su o kojem je proizvodu riječ, koliko je dugo bio u proizvodnji i zašto je propao ili, u nekim slučajevima, zašto nije ni ušao u proizvodnju. To je mjesto na kojem doslovce odzvanja glasni smijeh posjetitelja. I ne samo što je stvar sama po sebi ludo zabavna, nego i vrlo jasno govori o tome da i poznata, uspješna poduzeća imaju svoje promašaje pa dobijete prilično realnu sliku o odnosu broja promašaja i pogodaka. Meni se jako, jako svidjelo što se u Zotteru ne srame svojih grešaka, nego se i s njima i sa sobom kvalitetno zezaju.




A ideja iza jestivog zoološkog vrta je sljedeća: jedemo (mi koji nismo vegetarijanci) životinje. Živa bića. I s tim se moramo moći suočiti. Ako to ne možemo, slobodni smo postati vegetarijanci ili vegani, a ako i dalje želimo uživati u svinjskom pečenju ili hrskavim pilećim krilcima, moramo moći tim životinjama pogledati u oči. Priznat ćete, ima logike. Osim toga, Zotterovci kažu da je bolje i za životinje i za ljude koji ih jedu da (životinje, ne ljudi) ugodno žive i slobodno šeću zelenim livadama prije nego što ih se smjesti u lonac ili na roštilj. I tako su spojili ugodno s korisnim, pa vam prijepodne pokažu prekrasno, mazno tele, a poslijepodne vam serviraju odrezak od njegovog buta. Malo karikiram, ali kužite što želim reći.

Ovo je izvadak iz cjenika, u kojem lijepo piše da je jelo pripremljeno od bivših stanovnika zoološkog vrta.




Na svakom će vas stolu dočekati ladica s nekoliko vrsta domaćeg kruha (također iz vlastite proizvodnje), koji je u potpunosti besplatan (što inače po restoranima nije slučaj). Sad, nemam pojma što bi rekli kad bi neki gost iz svoje torbe izvadio, recimo, sirni namaz i poslužio se smijeh , ali kruha u osnovi možete pojesti koliko god želite, a konobar redovno provjerava imate li ga dovoljno i povremeno napuni ladicu.




Za kraj vas častim kavom i finom limunadom s mentom. Uživajte! party




I da, obavezna stanica, klik... Lajk!

Oznake: putovanje, Štajerska, Austrija, Zotter, Tvornica čokolade, Bergl, putopis, fotografija, zoološki vrt

13.10.2015. u 01:01 • 14 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.05.2015.

Budimpeštanski Zoološki vrt i njegovi simpatični stanovnici - Budimpešta, 3. dio

Dragi moji, u zadnje ste mi vrijeme često slali mailove s pitanjima kamo da čovjek ode u proljeće, kad se nižu produženi vikendi, da vožnja ne bude preduga, a destinacija zanimljiva; neki su me pak vrlo konkretno pitali bih li preporučila nekolikodnevno putovanje u Budimpeštu. Što da vam kažem... Budimpešta je, živite li u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Sloveniji, Vojvodini ili istočnoj Austriji, zaista odličan odgovor na prvo pitanje. Iskreno priznajem da nije riječ o gradu koji me je osvojio na prvi pogled - možda i stoga što sam u njemu prvi put bila tijekom prvih tmurnih postsocijalističkih godina - ali u zadnje sam vrijeme relativno često u njemu i tijekom posljednjih par godina u potpunosti me osvojio.

Prije otprilike dvije godine objavila sam dvodjelni putopis kojim možete obići Peštu, a zatim i Budim. Naravno, to su samo natuknice pomoću kojih možete nadograđivati putovanje po svom izboru, dodajući mu muzeje, galerije, restorane, buvljake i sve ostalo što vas privlači.

Danas ću vam pak pisati o destinaciji koju, imate li dječicu, nikako ne biste smjeli propustiti - o budimpeštanskom Zoološkom vrtu.

Prvi dojam - maksimalno je sređen i ušminkan. Osnovan prije gotovo 150 godina (okrugla obljetnica proslavit će se iduće godine) i jedan je od starijih zooloških vrtova Europe. Prepun je divne vegetacije, životinje su u njemu smještene geografski, a jedan od glavnih prigovora je nedostatak ploča s natpisima na stranim jezicima. Budimpeštanske se turističke službe trude uvjeriti goste grada da je posjet Zoološkom vrtu neizostavan, ali kad jednom uđete, prepušteni ste samo svom vlastitom smislu za snalaženje (kao i uvijek, kliknite na sliku ako je želite pogledati u većem fortmatu).




Edukativne table nalaze se na više mjesta, ali... Treba vam neka aplikacija za prevođenje ili barem džepni rječnik!




Neću vam stavljati previše slika životinja, znate i sami kako izgledaju... Evo samo jednog simpa susreta prpošnog vrapca i umornih klokana.




Malo praktičnih informacija - u Zoološki vrt stigli smo javnim prijevozom (linijom M1 podzemne željeznice, stanica Széchenyi Fürdő) nakon doručka i kraće šetnje gradom. Budući da smo relativno česti gosti bečkog i zagrebačkog zoološkog vrta, a koji mjesec ranije bili smo i u berlinskom, iz iskustva smo očekivali neki restorančić u kojem ćemo moći posjesti lagani ručak ili barem nešto u stilu tost-hot dog (nemojte komentirati, molim vas - sila ne pita!)-pržene krumpire... Dakle, nešto brzinski pripremljeno i ne preskupo. Međutim, toga nema. N-e-m-a! Na nekoliko se mjesta nalaze kiosci s grickalicama i sokovima, naravno da je riječ o mini pakiranjima i maksi cijenama, pronašli smo jedan kafić u kojem smo dobili i sladoled, a na samom ulazu/izlazu je baš pravi restoran, ali, ono... U njemu ozbiljna hrana i ozbiljne cijene. Uglavnom, pouka bi bila, ili ručajte prije dolaska ili donesite svoje sendviče, grickalice, vodu ili sokove.




Ima tu i nekoliko tematskih parkova. Ovo je fotka iz japanskog vrta.




Ovo je pak dio prekrasnog cvjetnog nasada kraj ulaza.




A vidite njega kak' je fora. cerek yes




Prošle godine, kad je sve ovo slikano, Zoološki vrt pohvalio se brojnim podmlatkom rođenim prethodne godine, što je značilo da je u vrijeme našeg posjeta sve bilo puno razigranih mladunaca.




Opći dojam - imate li na putovanjima običaj posjećivati zoološke vrtove ili ste u posjedu mladunaca koji to vole, svakako navratite i u budimpeštanski. Nećete biti impresionirani kao u nekim drugima, ali provest ćete ugodno prijepodne ili poslijepodne (da, pola dana vam je i više nego dovoljno). Iako sam na Wikipediji našla podatak da budimpeštanski Zoo ima punih 17 hektara (usporedbe radi, zagrebački ima, ovisno o izvoru, između pet i sedam hektara), međutim, subjektivni mi je dojam da je zaista mali pa bih rekla, ovako napamet, da su u tih 17 hektara brojili veličinu cijelog parka u kojem se zoološki vrt nalazi, a u kojem su i cirkus, još neki drugi parkovi i da ne nabrajam dalje.

Položaj mu je dobar, vrlo ćete lako doći do njega podzemnom željeznicom, a ako ste dovoljno ludi, hrabri i izdržljivi, možete i prošetati duž Andrassy ut - mi smo to jednom napravili, od Oktogona do kraja avenije, ali tada nam cilj nije bio Zoološki vrt, već kojih stotinjak metara udaljen Trg heroja. Cijenu ulaznice pronaći ćete na linku koji je pri vrhu posta, no dobro je da se za eventualne aktualne popuste raspitate u turističkim uredima, budući da povremeno nude popuste ako istodobno kupite ulaznice za neke druge institucije ili javni prijevoz.

Najedite se. Ozbiljna sam. smijeh yes Uzmite bocu vode. Kava u Zoološkom vrtu je očajna, ali terasa prekrasna pa ćemo zanemariti okus. Sladoled je ok.

Na ulaznom dijelu i na dječjem igralištu ulovit ćete besplatni wi-fi. I što još? Ako sam nešto zaboravila, pitajte!


Do tada, obavezna postaja: klik... Lajk!

Oznake: Budimpešta, Mađarska, zoološki vrt, Životinje, fotografija, putopis, putovanja s djecom

14.05.2015. u 03:21 • 18 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.12.2014.

Advent u Bratislavi

Prošlog smo vikenda odlučili provjeriti kakvo je stanje kod susjeda - u Bratislavi smo bili doslovce nebrojeno puta, ali nijednom tijekom adventa, a čuli smo da je sve skupa jako zgodno sređeno. Budući da nam nije daleko, sjeli smo u auto i u tren oka bili na tamo.

Bratislava je, kao što vjerojatno znate, relativno mali grad, tako da je i u njoj sve prilično maleno; adventskih i božićnih sajmova samo su dva, jedan na Starom trgu (Stare mesto) i drugi ispred Slovačkog narodnog kazališta, gdje je između štandova podignuto i malo klizalište.


Krenimo redom... Poslijepodne na Starom trgu (za povećanje kliknite na sliku).




Tu je, naravno, štand na štandu i čovjek na čovjeku. Fora mi je kako Slovaci i dan danas koriste riječi koje su u drugim jezicima izbrisane pod histeričnim naletima političke korektnosti; tako se kod njih još uvijek mogu kupiti razne ciganske juhe i slične poslastice koje nisam probala, ali definitivno imaju maštovita imena. Osim suvenira, hrane, vrućih alkoholnih i bezalkoholnih pića, tu su i neizbježne slastice, među kojima posebno mjesto imaju licitari s ljubavnim porukama.








Nakon pauze za (kasni) ručak, pao je mrak, idemo dalje! Šetnja središtem grada... Ukrasi, svjetla, pahuljice i zvjezdice, zgodni detalji.








I vraćamo se na trenutak na Stari trg prije nego što krenemo dalje.




A sad idemo u smjeru Kazališta... Pogled prema noćnom nebu!




Evo nas i kod Kazališta. Nismo išli na klizanje, ali popili smo tradicionalno slovačko piće, kuhano vino s medicom. Neobično je, za moj ukus mrvicu preslatko, ali sve u svemu dobro. Cijene su u usporedbi s bečkima bagatela - samo za usporedbu, šalica kuhanog vina ili groga u Beču košta, ovisno o tome što točno i na kojem sajmu kupujete, od 3,50 do 4,80 eura, a za šalicu ćete platiti kauciju od 2,50 do 3 eura; u Bratislavi je kaucija za šlicu tek 2 eura, a jednako toliko koštaju i sva topla pića. Izbor je ogroman, a vlasnici štandova šamaraju se natpisima poput "najbolje kuhano vino u gradu", "najljepše kuhano vino u gradu", "najfinije kuhano vino u gradu", sve jedan pokraj ili preko puta drugog. Na pozornici preko puta Kazališta nastupala je neka postarija teta koja je pjevala božićne pjesme i, sve u svemu, bilo je skroz ok.






I za kraj jedna reklama kojoj smo se dugo smijali... Slovačka riječ "užasny" na hrvatskom znači "izvrstan, odličan", pa to cijeloj priči daje drugo značenje, ali fora je fantastična - užasne fotke, užasna knjiga, sve u svemu, užasan poklon. smijeh nono




Ovom užasnom slikom zasad vas pozdravljam, želim vam lijep blagdanski tjedan i svakako navratite ovdje: klik... Lajk!

Oznake: Advent, Bratislava, Slovačka, putovanje, putopis, fotografija, Božić, božićni sajam

22.12.2014. u 03:16 • 27 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.08.2013.

Trst u novom ruhu

I tako... Nakon prijepodneva provedenog u dvorcu Miramare, zaputismo se u Trst. I, jedna od prvih stari na koje smo naletjeli bilo je upozorenje... Pa, nek' se zna!



Trst zaista više nije ono čega se sjećamo iz osamdesetih; nema štandova, gužve i glasnih trgovaca koji vas vuku za rukav. Tu i tamo neki kineski dućan (kao i svugdje, uostalom), a sve ostalo je šminka i elegancija. Dakle, Trst u novom ruhu!

Budući da smo po dolasku u Trst već bili poprilično gladni, prva postaja bila je hranidba. Vaša najdraža, budući da se Trsta sjećala samo u nejasnim fragmentima, aktivirala je svoj štreberski karakter još par dana prije izleta, istražila gdje se i što može dobro pojesti te povela svoju malu obitelj u Tommaseo, lokal kojeg su voljeli Joyce i Freud, pa kud ne bismo i mi. I nismo pogriješili. Vino je bilo izvrsno, hrana odlična, posluga diskretna i ljubazna, a cijene sasvim pristojne.


Pogledajte kako je serviran pribor za jelo; ovo je možebitna ideja za sve vas (nas) koje su bake opremile heklanim tabletićima i sad nemate (nemamo) pojma što s njima.




Ispričavam se na mutnim fotkama, prekrasno sam skužila da nemam nijedne oštre na kojoj nije barem jedan član moje obitelji; ovo je tek toliko da dobijete dojam o atmosferi (aha, sjedili smo unutra, jer je bilo ugodno klimatizirano, a vani je bilo plus tisuću, predvorje sedmog kruga pakla).






I cappuccino za kraj.




Budući da je restoran u središtu grada, polako smo se prošetali i evo što smo vidjeli... Tršćanski Canal Grande, koji završava katoličkom crkvom Sant'Antonio Nuovo.




Koji korak dalje, Piazza della Unita d'Italia ili Trg ujedinjenja Italije, na kojem se nalazi gradska Vijećnica i brojne druge palače.








Ovo je zgrada Burze...




...a ovo antički amfiteatar iz 1. stoljeća n.e.






Bio je vruć ljetni dan, djeca i mužić su zaželjeli sladoled, a ni ja nisam imala ništa protiv još jedne kave, tako da smo sjeli u kafić Stella Polare, također poznat po slavnim gostima, mahom književnicima. No da, bila je to greška. Mužić i starija nasljednica otišli su u kafić pogledati kojih sve vrsta sladoleda ima, dok smo mlađa i ja uhvatili stol na terasi. Došao je mrzovoljni stari konobar, nervozno obrisao stol i maknuo čaše prethodnih gostiju te preko volje uzeo našu narudžbu. Muž i starija nasljednica vratili su se za stol taman kad nam je donio kavu i sladoled te pokušali naručiti, ali im je mrzovoljni gospodin jednostavno okrenuo leđa i otišao - i tako nekoliko puta! Naravno, da nas dvije nismo bile dobile svoje iće i piće, ustali bismo i otišli u neki drugi kafić, no u konkretnoj nam je situaciji preostalo samo da vučemo konobara za rukav i nadamo se najboljem. Na kraju je mužić morao ustati, ući unutra, posvađati se i nakon nove runde čekanja stigao je i njihov sladoled. Aleluja. Sam kafić je, moram reći, jako lijep, iako ga nikad nikom ne bih preporučila. No, svaka čast označavanju "književnih itinerera" po gradu i pametnoj turističkoj propagandi.




I još koja slička za kraj.








Naravno, kao i svaki put, klik... Lajk!



Oznake: Trst, italija, putovanje, izlet, putopis, fotografija

19.08.2013. u 15:13 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




< prosinac, 2015  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


Brojim vas...

hit counter

od ljeta 2010.!


NOVO!
Pratite me na fejsu!

Kulerica na FB-u. Klik... Lajk!


Linkovi


Sezonski adventski kutak

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio



Pišite mi na
kulerica@hotmail.com



VAŽNO
U ovaj je blog uloženo previše slobodnog vremena, truda i volje da bi služio kao platforma za besplatne oglase. Komentari koji sadrže linkove na druge web stranice ili bilo koji drugi oblik reklame bit će bez iznimke brisani.

Želite li na mom blogu objaviti oglas ili reklamu, javite mi se na kulerica@hotmail.com i dogovorit ćemo se na obostrano zadovoljstvo. sretan



© kulerica, 2004.-2014., sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje, objavljivanje ili bilo koja druga uporaba teksta i fotografija s bloga u bilo koje svrhe bez dozvole autorice. Za dogovor o bilo kakvom korištenju materijala s ovog bloga javite se na kulerica@hotmail.com.




Fotoputopisi:

Brno

Prag, prvi dio
Prag, drugi dio
Prag, treci dio

Salzburg 2005.

Krumbach

Beograd, prvi dio
Beograd, drugi dio

Crikvenica

Sheffield
Nottingham

Bratislava, 2005., prvi dio
Bratislava, 2005., drugi dio

Rodos, prvi dio
Rodos, drugi dio
Rodos, treći dio

Faliraki

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio

Salzburške Alpe, prvi dio
Salzburške Alpe, drugi dio

Hallein

Bad Ischl

Preduskrsni Beč

Borj Cedria, Tunis
Hammam Lif, Tunis
Nabeul, Tunis

München, prvi dio
München, drugi dio (Oktoberfest)

Bratislava 2007.

Konakli, Turska
Alanya, Turska

Oldenburg

Bremen, prvi dio
Bremen, drugi dio

Metković i okolica

Rim, 1. dio
Rim, 2. dio (Vatikan)
Rim, 3. dio (Explora)

Bleiburg 2010.
Petzen 2010.
Klagenfurt 2010.

Kemer, Turska
Tahtali Dagi, Olympos, Turska
Antalya, Turska

Petzen 2011.
Klagenfurt 2011.

Sisak

Mondsee
Bad Gastein
Stubnerkogel
Salzburg 2011.

Istra, 1. dio (Pula i Rovinj)
Istra, 2. dio (Brijuni i Fažana)

Bratislava 2011.

Bled, 1. dio
Bled, 2. dio

Postojnska jama

Venecija

Poreč i Rovinj

Minimundus, Austrija

Petzen 2013.

Graz

Familypark Neusiedlersee/Nežidersko jezero

Budimpešta, 1. dio
Budimpešta, 2. dio

Miramare, Italija
Trst, Italija

Styrassic Park, Austrija

Bad Vöslau, Austrija

Chiemsee, Bavarska, Njemačka
Legoland, Bavarska, Njemačka
Hohenschwangau i Neuschwanstein, Bavarska, Njemačka

Linz, Austrija

Željezno/Eisenstadt, Austrija






Zbog čega Kulerica?


Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već bila zauzeta. Blogera očito ima puno previše. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.