ponedjeljak, 22.12.2014.

Advent u Bratislavi

Prošlog smo vikenda odlučili provjeriti kakvo je stanje kod susjeda - u Bratislavi smo bili doslovce nebrojeno puta, ali nijednom tijekom adventa, a čuli smo da je sve skupa jako zgodno sređeno. Budući da nam nije daleko, sjeli smo u auto i u tren oka bili na tamo.

Bratislava je, kao što vjerojatno znate, relativno mali grad, tako da je i u njoj sve prilično maleno; adventskih i božićnih sajmova samo su dva, jedan na Starom trgu (Stare mesto) i drugi ispred Slovačkog narodnog kazališta, gdje je između štandova podignuto i malo klizalište.


Krenimo redom... Poslijepodne na Starom trgu (za povećanje kliknite na sliku).

Tu je, naravno, štand na štandu i čovjek na čovjeku. Fora mi je kako Slovaci i dan danas koriste riječi koje su u drugim jezicima izbrisane pod histeričnim naletima političke korektnosti; tako se kod njih još uvijek mogu kupiti razne ciganske juhe i slične poslastice koje nisam probala, ali definitivno imaju maštovita imena. Osim suvenira, hrane, vrućih alkoholnih i bezalkoholnih pića, tu su i neizbježne slastice, među kojima posebno mjesto imaju licitari s ljubavnim porukama.








Nakon pauze za (kasni) ručak, pao je mrak, idemo dalje! Šetnja središtem grada... Ukrasi, svjetla, pahuljice i zvjezdice, zgodni detalji.








I vraćamo se na trenutak na Stari trg prije nego što krenemo dalje.




A sad idemo u smjeru Kazališta... Pogled prema noćnom nebu!




Evo nas i kod Kazališta. Nismo išli na klizanje, ali popili smo tradicionalno slovačko piće, kuhano vino s medicom. Neobično je, za moj ukus mrvicu preslatko, ali sve u svemu dobro. Cijene su u usporedbi s bečkima bagatela - samo za usporedbu, šalica kuhanog vina ili groga u Beču košta, ovisno o tome što točno i na kojem sajmu kupujete, od 3,50 do 4,80 eura, a za šalicu ćete platiti kauciju od 2,50 do 3 eura; u Bratislavi je kaucija za šlicu tek 2 eura, a jednako toliko koštaju i sva topla pića. Izbor je ogroman, a vlasnici štandova šamaraju se natpisima poput "najbolje kuhano vino u gradu", "najljepše kuhano vino u gradu", "najfinije kuhano vino u gradu", sve jedan pokraj ili preko puta drugog. Na pozornici preko puta Kazališta nastupala je neka postarija teta koja je pjevala božićne pjesme i, sve u svemu, bilo je skroz ok.






I za kraj jedna reklama kojoj smo se dugo smijali... Slovačka riječ "užasny" na hrvatskom znači "izvrstan, odličan", pa to cijeloj priči daje drugo značenje, ali fora je fantastična - užasne fotke, užasna knjiga, sve u svemu, užasan poklon.




Ovom užasnom slikom zasad vas pozdravljam, želim vam lijep blagdanski tjedan i svakako navratite ovdje: klik... Lajk!

Oznake: Advent, Bratislava, Slovačka, putovanje, putopis, fotografija, Božić, božićni sajam

utorak, 16.12.2014.

Kako napisati blagdansku čestitku

Vrijeme je čestitanja, je l' tako? Bez obzira na to jeste li oldskul pa šaljete klasične papirnate čestitke poštom ili se odlučujete za elektroničke, vjerujem da ćete ovih dana ispisati priličan broj blagdanskih želja, a budući da ne želite da njihovim primateljima prokrvare oči, bio bi red napisati ih ispravno.

U ovo doba godine uvjerljivo najčitaniji post iz arhive mog bloga upravo je deset godina stari, čestitarsko-pravopisni, do kojeg čitatelji dolaze guglajući pravopisna pravila i imena blagdana.

Dakle, nije zgoreg napisati novi post na tu temu i opet smo mirni idućih deset godina.

Idemo redom.


Božić

Božić se bez iznimke piše velikim početnim slovom, svejedno želite li da on bude sretan, čestit, blagoslovljen ili kakavgod.

S druge strane, pridjev izveden iz imena blagdana piše se malim početnim slovom.

Dakle, ispravno bi bilo: "Želim Ti sretan Božić i mirne božićne blagdane!"


Advent

Advent ili došašće piše se malim početnim slovom, jednako kao i pridjev izveden iz te riječi. Dakle, "ove je godine advent svečaniji nego inače" i "ispekli smo mnogo adventskih kolača".

(Početno slovo u riječi "advent" u tagovima ovog posta nije moja pogreška; to je predefinirano u blogu i jednostavno se ne da napisati drugačije. Lijepo molim uredništvo blog.hr-a, ako ovo čita, da makne ovu pogrešku. Pretty please.)


Nova godina

E sad, točno je i Nova godina i nova godina, ovisno o tome što želite reći.

Blagdan koji slavimo 1. siječnja zove se Nova godina i njegovo se ime piše upravo tako kako sam ga napisala. Poželite li nekom "sretnu Novu godinu", znači da mu želite sretan 1. siječnja, odnosno samo prvi dan godine koja upravo počinje, no Vaše se želje ne odnose na ostatak godine - imajte to na umu.

Želite li primatelju svoje čestitke sretnu cijelu godinu, pridjev "nova" tretirajte kao i svaki drugi i pišite ga malim početnim slovom: "želim Vam sretnu novu godinu". To u osnovi znači da osobi želite punih 365 dana sreće.

I lijepo vas molim, tako vam svih postojećih lijepih želja, zvončića i kolača da ni u kom slučaju ne pišete riječ "godina" velikim početnim slovom.

Imate li bilo kakvih dodatnih nedoumica, zavirite ovdje.


A sad svi klik... Lajk!

Oznake: čestitka, Božić, Advent, nova godina, pravopis

subota, 29.12.2012.

Blagdanska šetnja Bečom

Novine i portali puni su naslova ovih i onih, oko nekih se priča diže prašina (pa i previše), dok se druge - kao što je to često običaj - provlače neprimijećene u dimu koji se digao oko onih prvih. A ja sjedim sa strane, promatram i mislim si svoje... Što sam starija, tim češće dozvoljavam da taj medijski spin jednostavno prođe pokraj mene, sve se manje živcirajući oko stvari koje prepoznajem, ali na koje zaista nikako ne mogu utjecati. I zato neću živcirati ni sebe ni vas, neću ni sebi ni vama pisati o politici, demonstracijama, recesiji i sličnim temama... Božić je iza nas, Silvestrovo je pred nama, mnogima se još uvijek nisu ispraznili želuci prepunjeni blagdanskom hranom, a i krv nam se tek polako vraća u vene, zauzimajući svoje mjesto u kofeinu i alkoholu koji njima trenutačno teku. I zato, 'ajmo mi laganini u jednu šetnjicu - neobaveznu, blagdansku...


Ovo je alfa i omega svih bečkih adventskih sajmova, onaj ispred Vijećnice. Ne znam jeste li znali da je Beč već četvrtu godinu zaredom proglašen najboljim gradom za život - na svijetu!








U Hofburgu se svake godine održava dječji božićni bal... Da, da. Starija nasljednica ove je godine sudjelovala na njemu kao gošća jedne svoje frendice iz razreda koja je upravo tamo slavila svoj deveti rođendan, uz "Orašara" i Straussove svečane zvukove.




I sajam ispred dvorca Schönbrunn gotovo je nezaobilazan. Ove smo godine došli odmah poslije ručka i ostali sve dok se nije spustila noć. Bila je nedjelja predvečer, autobusi s turistima odavno su krenuli svojim odredištima, s male pozornice su se orile božićne pjesme i pio se vrući punč. I što ćeš bolje?




A ovo je sajam na Karlsplatzu, meni također jako drag.




Pa Belvedere... Opet dvorac, mnogo manje ljudi nego ispred Schönbrunna, a za dodatni ugođaj čak je i koja pahuljica snijega odlučila preletjeti zrakom. (Ali sve su se odmah otopile.)






Evo i šetnje središtem grada: katedrala, poznatija kao Steffl, Rotenturmstraße i Graben.








I za kraj malo domaćih kolača. Slikano na Badnjak, do danas ih je ostalo... Pa... Jako malo. Sutra pečemo nove.

Oznake: Beč, Advent, Božić, nova godina

ponedjeljak, 24.12.2012.

Sretan Božić!

Od srca vam svima želim sretan Božić i prekrasne blagdane!

Provedite ih upravo onako kako si želite - u provodu, odmaranju, s hrpom veselih ljudi ili s nekolicinom najdražih.

Oznake: Božić

četvrtak, 04.12.2008.

Advent u Beču, Kids Special edition

Budući da moje nasljednice - a i mama im - uživaju u veseloj i šarenoj predbožićnoj atmosferi, trudimo se svake godine posjetiti i osjetiti adventsku atmosferu i u nekom stranom gradu. Prošle smo godine tako bili u Innsbrucku (u kojem smo sreli patuljke, čega se možda i sjećate), a ove smo prvi adventski vikend proveli u Beču.

Kako se tamo osjećamo kao kod kuće, nismo sumanuto poput američkih ili japanskih turista obilazili sve moguće i nemoguće gradske lokacije, nego smo laganim i opuštenim tempom pročešljali one koje su najzgodnije za dječicu sitnog zuba. Budući da me poznati i nepoznati često zovu ili me u mailovima pitaju kako što bolje i kvalitetnije provesti vikend u Beču s djecom, ovaj će post biti posvećen upravo tome - adventskom provodu s obiteljskim potomcima.


Recimo, jedno od boljih odredišta je Museumsquartier, odn. MQ u kojem je popularni trendovski Cafe Leopold otvorio prigodnu verziju kafića nazvanu Ledena palača, odnosno Eispalast.





Osim ozbiljnih muzeja za velike, u MQ-u se nalaze i dva raja za klince. Prvi je Zoom, muzej za djecu, a drugi je Dschungel, kazalište za djecu i mlade. U oba mjesta postoje programi za koje nije važno znati njemački jezik, no putujete li tijekom Adventa, poželjno je rezervirati ulaznice čak i tjednima unaprijed. Recimo, u Zoomu postoji program Ocean namijenjen bebama od sedmog-osmog mjeseca nadalje, a u Dschungelu ćete često pronaći plesne i lutkarske predstave, samo pratite oznake za što mlađu dob. Na igranje uvijek možete svratiti i u WienXtra, mjesto koje je zapravo namijenjeno informiranju o događanjima za djecu i obitelji, ali ima i vlastitu igraonicu. Tu također navratite (prije putovanja virtualno, a tijekom putovanja došetajte) kako biste saznali što se sve u gradu nudi za djecu određene dobi.


Mi smo se pak prošetali i božićnim sajmom na Marien-Theresien Platzu, trgu na kojemu su smješteni Prirodoslovni te Muzej lijepih umjetnosti.






Naravno, iako mama, tj. yours truly iskreno prezire kičeraj ispred Vijećnice, nasljednice su upravo tamošnji božićni sajam proglasile najljepšim mjestom u gradu, pa smo, htjeli-ne htjeli, u dva navrata prošli sve što on nudi. Osim bezbroj štandova sa zaista raznolikom ponudom, od kineske plastike i svjetlucavog smeća do fine klope, kuhanog vina i raznih vrsta punča do lokalnih specijaliteta i vrhunskih čajeva, u parku ispred Vijećnice drveće je ukrašeno svjetlećim kuglicama, a posvuda su postavljene kućice koje glume planinske brvnare i u svakoj od njih je neki program - naravno, besplatan. U jednoj se prikazuju crtići, u drugoj čarobna šuma priča božićnu priču, u trećoj neke histerične lutke sumanuto plešu na pleh-izdanje božićnih pjesama, u četvrtoj se u određenim terminima pričaju priče, a izvan tih termina djeca mogu doći i sama listati knjige prigodne tematike, u petoj je pak nešto peto...








Važno je da je sve to veselo i zabavno, a i financijska komponenta besplatne zabave nije za odbaciti. Jedine dvije stvari koje se plaćaju su vožnja vlakićem i jahanje ponija.

Obišli smo mi još dosta toga prošlog vikenda, od sajma na Mariahilferstraße do onog ispred Belvederea, ali na žalost nismo se svugdje slikali ili imam samo slike s dječicom, pa vam ih ne mogu pokazati.

U svakom slučaju, budući da vidim kako gotovo polovica novih posjetitelja na moj blog ovih dana dolazi tražeći podatke o Adventu u Beču (nemojte pitati što traže ostali ), evo još jednom linkova na opise najatraktivnijih točaka u gradu - istina, riječ je o pretprošlogodišnjim tekstovima, ali vjerujte mi da se nije mnogo toga promijenilo. I, naravno, nemojte misliti da su ovo jedine lokacije koje se isplati posjetiti; naravno da nisu, ovo je samo bio moj osobni izbor u vrijeme kad sam ih stavljala na blog.


Dakle:

Dvorac Schönbrunn i pripadajući mu božićni sajam

Spittelberg - moj omiljeni adventski sajam

Altwiener Christkindlmarkt na Freyungu

Božićno uređeni Graben

Božićni sajam na Hilferici

Božićni sajam u Altes AKH, odn. Campusu

Sajam ispred Vijećnice


Budući da smo u Beču doživjeli i preživjeli tri Božića, stanujući u neposrednoj blizini popularne Hilferice, dobro se sjećam gužvi koje su tada vladale i tijekom tjedna, a pogotovo vikendom. Sad bih pak rekla da se kriza prilično osjeti - čak ni u subotu nije bila baš neka prevelika gužva. S užasom sam ušla u h&m kupiti nasljednicama zimske kapice, očekivala gužvu i ljude koji se jedni drugima penju na glavu, no bilo je sasvim pristojno - ni gužve, ni laktarenja, ni prevelikog reda na blagajni. U obližnjem Starbucksu smo također bez većih poteškoća pronašli mjesta za sjedenje (i to u omiljenim nam foteljama). Čini se da je recesija ušla u Austriju na velika vrata. U mnogim su dućanima već počela sniženja cijena i zaista mi je žao što nemam neku podeblju ušteđevinu, jer slutim da će se u siječnju moći kupiti prekrasne stvari za sitnu lovu. No dobro, o tom potom.

Uživajte u predblagdanskom raspoloženju!

Oznake: Beč, Advent, Božić

nedjelja, 24.12.2006.

Sretan Božić!

I tako, konačno nam stiže i Božić - nekima nakon ogromne strke, frke i panike, a nekima mirno i spokojno. Mogu reći da mi, zapravo kao i obično, nismo imali preveliku gužvu, jer se rijetko kad ponesemo masovnim panično-kaotičnim ponašanjem, poklone smo kupovali malo pomalo, a bakanalije ne pripremamo, pa je sve bilo relativno uobičajeno. Jedino što je predbožićno vrijeme razlikovalo od ostatka godine bio je prekrasno uređen grad u kojem smo maksimalno uživali, adventski sajmovi koje smo posjećivali te brojni događaji, okupljanja i tulumi kojima smo se rado odazvali.

Danas sam, dok je mužić zabavljao mlađu nasljedicu, sa starijom pekla najprije muffine, a zatim i tortu. Budući da ona torte veže prvensteveno uz rođendane, zbunjeno je zbrajala i oduzimala: Ja nemam rođendan. Beba nema rođendan. Tata nema rođendan, a ni ti nemaš rođendan. I tako sam joj, dok smo miješale sve moguće sastojke, ispričala sažetu i za njezinu dob prikladnu priču o Božiću. Kad je idući put mužić navratio u kuhinju, nasljednica ga je pitala: Tata, znaš tko sutra ima rođendan? Mali Isusek.

Prekrasno moje djetešce.






Svima od srca želim sretan Božić te mirne i čarobne blagdane. Uživajte u društvu svojih najmilijih, pazite se i mazite, ljubite i volite!

Na slici je Karlskirche, crkva u središtu Beča pred kojom je jedan od najljepših adventskih sajmova u gradu.

Oznake: Božić

petak, 22.12.2006.

Pod okriljem caričinih halja

Iako je Beč već godinama the destinacija za Advent i Božić te se kao takav uspješno prodaje turistima, što ovima iz okolnih zemalja koji dolaze za jednodnevni ili vikend shopping upotpunjen šalicom vrućeg kuhanog vina čiji miomirisi otupljuju bol zbog prevelike količine potrošene love, što onima s drugih kontinenata koji se čude činjenici da ovdje ljudi hodaju u trapericama, a ne u krinolinama i ne kriju svoje razočarenje zbog toga, ove je godine adventski turizam doživio procvat svih procvata. Subjektivnim dojmom zaključujem da gužve nikad nisu bile veće, a službene brojke iznesene uglavnom divljenjem, a ponekad i nevjericom ili zgražanjem u dnevnom tisku ili na televizijskim vijestima potvrđuju moj osjećaj za feeling. Razulareni turisti željni vruće alkoholne kapljice, lijepih prizora, idiličnih blagdanskih prizora i povoljno obavljene kupovine božićnih poklona razmiljuju se gradom u potrazi za svime time, sretni ako ulove barem nešto, a Bečani se, kao pravi brižni domaćini, trude ugoditi svojim gostima, pa adventske sajmove, po kojima je grad ionako poznat, smještaju na svaki prazan kvadratni milimetar gradske površine. Odlična zarada pritom je tim dobrim dušama tek slučajna nuspojava, vjerujte mi na riječ.


Tako su, recimo, prije par godina otvorili takozvano Božićno selo ispred dvorca Belvedere, uz već posjeće u sveučilišnom kampusu, tj. Altes AKH. Ove godine je seoce iz iste serije osvanulo i na Marien-Theresien-Platzu, tj. Trgu Marije Terezije, odnosno onom prelijepom parku između Kunsthistorisches i Naturhistorisches Museuma, na mjestu koje je ne samo lijepoizgledajuće, nego i strateško odabrano, budući da se točno ispred tih muzeja parkira velika većina turističkih autobusa iz koje brojni posjetitelji idu razgledati već spomenute muzeje, prelaze park kako bi došli do Museumsquartiera ili - budimo realni - kako bi došli u Hilfericu i bacili se na trgovine.




Budući da taj sajmić nije prevelik, nije prekomercijalan, nije pregužvastičan, a i blizu je naše kuće, nasljednice i ja, a povremeno i mužić, tamo smo česti gosti. Šetnjica, promatranje štandova s ukrasima, divljenje šarenim reflektorima - i zabava za jednu bebu i jednu malu curku je zagarantirana. Kad nam je dosta šetnje, moje male Bečanke i ja se parkiramo i kupimo mjericu kestena, koje pojedemo stojeći, naslonjene na visoke stolove, kako se to ovdje uglavnom radi, a ako je mužić u kombinaciji, padne koje kuhano vince ili pak punč od šumskih jagoda.






Pogledajte kako teta Marija Terezija budnim okom prati što joj podanici rade...




Kupuju se i prodaju svakojake stvarčice. Kinesko-tajvansko-bangladeškog plastičnog kičeraja nema, prednost je dana djelima obrtničkih ruku iz Austrije, ali i nekolicini iz Češke i Slovačke.




A ovo je moj omiljeni štand s pićem i vjerojatno jedini štand na svijetu osvjetljen lusterima.






I tak... Još par dana i eto Božića! Nemrem vjerovat' kak' je ove godine brzo došao! Danas sam si pustila božićnu mjuzu (internešnl favorit: Macy Gray: This Christmas i kroejšn favorit Diletanti: Božić dolazi.) da se malo ufuram u blagdansko raspoloženje, ali nekako mi ne ide uz ovih desetak stupnjeva i sunašce koji nas griju. Ajde, idem po mužića da nam skuha vinčeko, možda mi uspije.

Oznake: Beč, Advent, Božić

ponedjeljak, 23.01.2006.

Božićna zvona odzvonila, povratak u hladnu stvarnost!

Ok, obećavam da je ovo posljednji nastavak božićne sage. Obećajem da ću uskoro napisati pravi post. Obećavam, obećavam.. Ali ne mogu izostaviti božićni sajam pred Vijećnicom, a kad i ako pročitate tekst, skužit ćete i zašto. Jer je neizostavan. Mislim, sajam, a ne tekst.


Taj je sajam, naime, često nazivan i sajmom svih sajmova, najrazvikaniji je, najpoznatiji, najposjećeniji, ali i najkičastiji i najozloglašeniji. Naravno, sajmovi kojima sam vas prošetala nisu jedini u gradu, daleko od toga, no neki su od njih izvrsni, neki slove kao izuzetno kvalitetni, a neki su mom malom srdašcu mili. Ovaj, konkretno, nije ništa previše od toga, ali posjetite li Beč tijekom Adventa, a propustite šetnju kroz šarene štandove uredno složene pred Vijećnicom, većina će vam škvadre reći da je to kao da i niste bili u Beču.



Budući da je ovaj sajam smješten u najstrožem središtu grada, već je sam pogled na okolne zgrade i više nego atraktivan: preko puta Vijećnice nalazi se Burgtheater, odnosno kazalište koje bi se, uvjetno rečeno, moglo usporediti s Dramom Hrvatskog narodnog kazališta (ono što je kod nas Balet i Opera u Beču se nalazi u zasebnoj zgradi Državne opere, odnosno Staatsoper), s jedne je strane zgrada Sveučilišta, a s druge Parlament. Ispred Vijećnice se, osim ogromnog asfaltiranog platoa na kojemu se redovito održavaju različite manifestacije, prostire i lijepo uređen park koji u predbožićno doba postaje raj za djecu svih dobi.





Dakle, dođete li na spomenuti sajam opremljeni kvalitetnim fotićem ili kamerom, vjerojatno nećete ostati bez slika kojima ćete moći zadiviti ili zadaviti, ovisno o vlastitim vještinama prezentacije, svoje bližnje, a dođete li sa željom da kupite neki od suvenira ili sitnica koje se ovdje nude, pripremite se na to da morate biti prilično podfutrani. Osim već hrpu puta spomenute cuge, kobasa i slastica, šećernih vata, licitara i kestena, ovdje se nudi najveće prazničko šarenilo ever.







Tu su vunene kape, staklene i plastične kuglice, sjajni ukrasi za bor, raspjevani anđeli i djedamrazovi, zapravo, nema što nema, no daju se naći i fine stvari poput sireva od alpskog mlijeka, domaćih čajeva najrazličitijih okusa, šunkica i ostalih blagodati relativno tradicijskog blagovanja.

Dječica će posebno doći na svoje u parku koji okružuje štandove. Od vrtuljaka svih veličina do simpatičnih ponija, zimskih pejzaža složenih od plišanih igračaka, sve je stvoreno kako bi patuljcima izmamilo osmijeh, a roditeljima nofčeke. Tek su rijetke stvari besplatne, poput lutkarskih predstava za najmanje. Vlakiće i ostala čuda ne moram ni spominjati. U samoj Vijećnici za djecu se organizira pečenje kolačića, slikanje, modeliranje i slične kreativne aktivnosti.





I, za kraj, nemojte samo gledati oko sebe - podignite pogled! Ogoljele krošnje drveća ukrašene su brojnim lampionima u svim bojama, prizor koji je noću dopadljiv čak i odraslima - pod uvjetom da su konzumirali štogod od vrućih alkoholnih užitaka s nekog od štandova.




* * *

Ne smijem ostati dužna odgovoriti na pitanja iz komentara prethodnog posta. Vještice jedne, naravno da ste skužile zbog čega pijem vruće čokolade umjesto punča ili barem kuhanog vina. Naravno, vaša draga i mila (i nadasve skromna) blogerica, autorica ovih dirljivih redaka, čeka bebu, ponovno curicu! Starija nasljednica barem zasad pokazuje zadovoljstvo činjenicom da ćemo dobiti bebu, a mlađa nasljednica se redovito javlja preciznim šutevima uperenima uglavnom u mjehur, ali i ostale unutarnje organe svoje voljene mame. Očekujemo malu ovčicu ili bikicu, vidjet ćemo. Nasljednica je, naime, trebala biti ovčica, pa je odlučila malo pričekati i time promijenila svoj horoskopski znak, a koji će se znak svidjeti mlađoj nasljednici ne možemo znati. Primam čestitke, izlijeve oduševljenja, izjave tipa znala sam i sve drugo što vam padne na pamet, no ne odgovaram na pitanja o imenu (hihihi).

I da ne kažete da na mom blogu ne vlada demokracija, otvaram malu anketu o tome što želite u idućem postu: tekst ili putopis. Vratili smo se, naime, sa zimovanja na prekrasnim alpskim vrhovima u okolici Salzburga. Bilo je super, a naravno da je nasljednica najviše uživala. Sanjkala se k'o velika, probala se i skijati, sagradila je ako ne najvećeg, onda barem najljepšeg snjegovića na svijetu, sprijateljila se s hotelskom mačkom i, sve u svemu, nije joj bilo loše. Tata je skijao, a mama ove godine nije smjela. Jedine sportske aktivnosti koje su joj bile dozvoljene bilo je koturanje niz brijeg, što je ujedno i jedini način da u svojim trenutnim dimenzijama savlada nizbrdicu.

Na kraju vam moram objasniti i naslov posta. Meteorolozi su nam ovaj tjedan obećali sibirsku klimu. Noću -25, a danju će se temperatura velikodušno popesti do -16 (ili, prema jednom drugom izvoru, čak -11) i time prouzročiti neopisive žege. Mole se srčani bolesnici da ne izlaze bez potrebe iz svojih stanova te da uvijek nose sa sobom bocu negazirane vode i šeširić.

Eto.

Oznake: Beč, Advent, Božić, Vijećnica, Rathausplatz

petak, 13.01.2006.

Studentarija slavi Božić

Jedan od sajmova na koje vjerojatno nećete naletjeti dođete li kao turist, pogotovo na jednodnevni izlet, jest onaj u sveučilišnom Kampusu, poznatijem pod nazivom Altes AKH, odnosno Stara Opća bolnica. U bivšem su se kompleksu Opće bolnice, naime, tijekom vremena izredale javne institucije ove ili one prirode, da bi se posljednjih par godina u njemu udobno smjestio divno uređen Kampus Sveučilišta u Beču, jednog od brojnih bečkih sveučilišta koje se ovdje radi lakšeg raspoznavanja još naziva i Hauptuni. Naravno, ako ne ulijećete u cijelu priču kao naivni turist, nego čitate moje tekstove znat ćete di je tulum te ćete upućeno i sigurnim korakom zakoračiti prema Devetom Bezirku, odlično se provesti, a možda i mene počastiti kuhanim vinom ili punčem. :-)))




Studentarija k'o studentarija, važno je da se dobro jede i pije te da spomenute aktivnosti ne koštaju previše nofčeka. Na žalost, ovaj se sajam ne razlikuje od ostalih po ne znam kako niskim cijenama, kao što bi se na prvi pogled možda moglo pretpostaviti, no razlikuje se opuštenom atmosferom, glasnim jazzom u izvedbi uživo, brojnim mladim ljudima i nikad prestajućim žamorom.




U Kampusu se, uz brojne sveučilišne institute i razne studentske organizacije, nalaze i uredi nekolicine tvrtki, nekoliko pivnica i restorana, turistička agencija, poslovnica banke, samoposluživanje, park uređen za bebe i djecu svih dobi, te štošta drugo što ovaj kompleks čini zanimljivim i privlačnim ne samo studentima i njihovim profesorima. Zanimljivo je da Bečani, suprotno općem mišljenju, ne hodaju svijetom sputani uštogljenim odijelima s kravatama ili sivo-tamnoplavo-bezličnim kostimićima kakve vani obično nose nevažne činovnice, a kod nas žene koje se žele predstaviti kao uspješne i poslovne, nego se trude živjeti, izgledati i odijevati opušteno i udobno. To, naravno, ne znači da će u kazalište doći u trapericama, jerbo se do bontona i te kako drži, no u svakodnevnom će životu odabrati ugodnu odjeću, a za provođenje slobodnog vremena s prijateljima radije će izabrati sveučilišnu pivnicu s drvenim klupama nego ušminkanu kavanu s velebnim lusterima. Stoga u ovom opuštenom prostoru nije teško naići na poznate sveučilišne profesore, znanstvenike, umjetnike, političare, kulturnjake i druge koji, kako se to običava reći, tvore društveni ili javni život.




A sajam k'o sajam - ima svega. Od nostalgičnih vrtuljaka do kobasa sušenih na svježem alpskom zraku, s naglaskom na tričarije vrlo slične onima koji se nude na Spittelbergu.








I dok mi na asfaltu pod prozorom nastaje užasna mješavina otopljenog snijega i prastarog prljavog leda, a sve zbog jednako užasne mješavine kiše i snijega koja nas cijeli dan časti svojim padanjem, s nostalgijom se sjećam prefine vruće čokolade sa šlagom popijene u mojoj omiljenoj Sveučilišnoj pivnici u kojoj se, između ostalih, nude vrste piva iz vlastite proizvodnje pod maštovitim nazivima docent ili profesor. I zapravo me ništa ne sprečava da se ovih dana ponovno prošetam do Kampusa i popijem vruću čoksu, zar ne?

Oznake: Beč, Advent, Božić, Campus, Altes AKH

subota, 07.01.2006.

Koja ulica dalje - uživanje za nas polubankrotirane obične smrtnike

Najprije, sretna vam svima nova godina - nadam se da će vas u njoj pratiti ne samo sreća, nego i dobro zdravlje, puno ljubavi, uspjeha, nofčeka i uživanja na svim poljima.


Iako smo službeno skinuli ukrase s bora i svi uzdišemo za brzinski proteklim blagdanima te na velika vrata ulazimo u filozofske rasprave o protoku vremena, kratkoći života i sličnim teškim temama, potpomognuta izrekom it ain't over till the fat lady sings samoinicijativno odlučih produžiti blagdanski ugođaj i još vam malo pisati o Božiću u Beču.

Što bi bio Božić bez kupovine za nas moderne homo shopiensise koji osjećaju laganu nervozu ako nekoliko tjedana, a određeni primjerci vrste i dana ili čak sati, zaredom ne uspiju potrošiti svoj teško stečeni novac? Pa ništa, samo neki od običnih blagdana; utopio bi se u moru anonimnih neradnih dana koje rado slavimo, obilježavamo i štujemo, ali nikad nismo točno sigurni što oni zaista znače i kome su zapravo posvećeni.


Ako niste obdareni natprosječno visokom plaćom, opasno bogatim mužem ili neočekivanim nasljedstvom nakon smrti nepoznatog ujaka koji je živio negdje u bespućima južnoameričkog kontinenta i obogatio se sumnjivim uzgojem goveda u uskoj suradnji s preprodajom droge, bolje vam je da se klonite mjesta iz prethodnog teksta i vratite u realnost, odnosno u poznatu bečku Mariahilferstraße, ulicu koja je zakon za kupovinu.




Naravno, i u njoj postoje brojne trgovine u kojima nije problem pronaći suknjicu za šestotinjak eura ili torbicu za trostruko viši iznos, no većina je tamošnjih trgovina ipak sasvim prihvatljiva za nas obične smrtnike.


U borbi za kupca, koju središte grada iz godine u godinu vodi s velikim kupovinim centrima smještenima po rubovima grada ili izvan njega, popularna se Hilferica uključila ne samo idiličnom blagdanskom rasvjetom i prigodno uređenim trgovinama u kojima nježni zvuci Zvončića miluju vaše uši kako ne biste primjećivali zvukove novčanica koje vam nestaju iz novčanika ili kartice koja se svakim provlačenjem kroz onu napravu na blagajni sve više stanjuje, nego i proglašavanjem pješačke zone tijekom adventskih subota te produživanjem radnog vremena.




Osim trgovina i brojnih kafića, putniku-namjerniku nudi se i mali slatki adventski sajmić ispred crkve po kojoj je ulica i jedan od na nju naslonjenih gradskih okruga dobila ime. Na njemu je tek nekoliko štandova, no nude odlično piće i još bolju hranu, a vjerojatno je i jedino mjesto u gradu (točnije: jedino koje sam ja, usprkos upornoj i požrtvovnoj potrazi uspjela locirati) na kojem možete kupiti prefini crni kruh s orasima. Nije bitno što jedna štruca košta 16 eura, Božić je jednom godišnje, a taj kruh je najbolji kojeg sam ikad probala. A inače baš i ne jedem puno kruha, tek toliko da znate.






I za kraj, evo jedne istinite priče sa spomenutog sajma.

Na štand s kobasama i pićima dolazi Austrijanac koji naručuje kranjsku kobasicu sa sirom, ali bez kruha. Prodavačica ga ne razumije dobro, pa ga ponovno pita što želi.
- Kranjsku sa sirom i bez kruha - ponavlja on nestrpljivo.
- Šta ovaj oće? - glasno viče jedna prodavačica drugoj.
- Oće kezekrajner bez brota - jednako joj glasno odgovara druga.

Oznake: Beč, Advent, Božić, Mariahilfer Straße

četvrtak, 29.12.2005.

Za džep duboki i oči radoznale

Kao što rekoh u prošlom postu, danas šećemo u blizini Freyunga. Krenete li samo ravno, proći ćete trgom Am Hof, na kojem se također nalazi adventski sajam. On uglavnom nudi antikvitete i budući da me takve stvari ne zanimaju - barem dok se dobro ne obogatim - obično njime samo prođem ne stajući. Zanimljivo je da je na najuočljivijem dijelu trga podignuto božićno drvce koje je donirala Bank Austria - Creditanstalt, tako da ono nije, poput ostalih borova, ukrašeno blagdanskim ukrasima, već stiliziranim logotipom spomenute banke. Kao što dobropoznata pjesma kaže, money makes the world go round, the world go round, the world go round...


A da je zaista tako lako je uvjeriti se već iza idućeg ugla, iza kojega nas čeka početak ili kraj, ovisno o gledanju, poznate bečke ulice Graben na kojoj se, osim na susjednom Kohlmarktu, nalaze najelitnije prodavaonice najskupljih proizvođača nakita, satova, odjeće, obuće i drugih luksuznih proizvoda.




Riječ je o relativno kratkoj ulici na čijem je jednom kraju smještena prodavaonica Julius Meinl am Graben koja se ponosi naslovom najluksuznije trgovine živežnih namirnica u Europi. Osim prekrasnog interijera i pažljivo biranih proizvoda, razmaženim se kupcima i znatiželjnim turistima nudi zaista jedinstveni ugođaj za kupovinu, od posebno dizajniranih kolica i košarica s kožnim drškama do elegantnih liftova i nevjerojatno uslužnih prodavača, a nije problem pronaći pakiranje neke fine paštete od 50 grama za ciglih pedesetak eura. Preko puta Meinla nalaze se prodavaonice Cartiera s basnoslovno skupim nakitom i satovima te Mont Blanca, u kojoj možete birati između kemijskih olovaka od 150 eura do naliv-pera koja koštaju i po četiri tisuće nofčeka iste valute. I tako se nastavlja niz kojeg možete dopuniti po volji, da bi ulica završila neuobičajeno povoljnim trgovinama poput Stefanela, Zare i h&m-a, no rekla bih da je riječ o najljepšoj i najelegantnijoj h&m-ovoj filijali koju sam ikad vidjela.


Naravno da je tako elegantna ulica jednako elegantno ukrašena. Prošlih su nekoliko godina zaredom u uporabi bili isti ukrasi koji su ove godine donirani Sofiji, da bi Graben zasjao novim sjajem, figurativno i doslovno: tisuće malih žaruljica osvjetljava ovu neveliku uličicu iz konstrukcija koje podsjećaju na elegantne salonske lustere.




Naravno da nije riječ tek o ulici za luksuznu kupovinu, već i o okupljalištu te jednom od glavnih mjesta društvenog života boljestojećih Bečana, koji se kod Meinla tradicionalno okupljaju kako bi na dobrotvornim štandovima popili vrući punč ili kuhano vino nakon što su za najobičnije namirnice iskrcali lovu od koje bi prosječna četveročlana obitelj jako solidno mogla živjeti par tjedana.




Graben i njegova najbliža okolica često su metom kritika zbog nevjerojatno visokih cijena, luksuznih trgovina i ogromne količine love koja se ovdje vrti, okreće i troši na, kako se to obično kaže, snobovske gluposti. Iskreno, iako mi je nedostižno ušetati u Ferragamovu trgovinu na Kohlmarktu i kupiti si torbicu za tri i pol soma eura, obožavam se prošetati tim dijelom grada, čak i brojnim turistima usprkos. :-)))



Ovdje je stalno neki moving, moguće je sresti prijatelje koje niste vidjeli sto godina, a ljeti su ulice ukrašene brojnim terasama na kojima se dokono piju kavice. Za ljubitelje arhitekture i must-see dijelova grada Graben je zaista neizostavan, ne samo zbog poznatih Haas Hausa i katedrale sv. Stjepana koji se nalaze na suprotnoj strani od Mainlove trgovine, već i zbog brojnih drugih građevina i priča koje se uz njih vežu.

I tak. Ja vam jako volim Graben, a možda ću jednog dana moći ući u Chanel i ne gledajući cijenu kupiti haljinu koja mi se sviđa.

Kako je ono išlo? Dragi Djede Mraze...

Oznake: Beč, Advent, Božić, Graben

nedjelja, 25.12.2005.

Malo okupljalište, okrijepilište i papalište

U samom središtu grada, ali nekako ipak izvan glavnih turističkih puteva nalazi se Freyung, mali trg najpoznatiji po odličnoj galeriji BA-CA, odnosno Bank Austria - Creditanstalt, u kojoj redovno gostuju vrhunske izložbe. Kao što ste vjerojatno pretpostavili nakon prošlog teksta, namjera mi je prošetati vas popularnim bečkim, a ne prvenstveno turističkim blagdanskim okupljalištima, pa ako vas put nanese u Beč u ovo adventsko vrijeme da znate gdje ćete se moći pomiješati s domaćima.



Uglavnom, oko Freyunga nalaze se sjedišta brojnih dobrostojećih firmi, tako da je taj trg i zbivanja na njemu poznat kao okupljalište poslovnjaka, da ne kažem yuppieja, jer oni su navodno izumrli još osamdesetih godina prošlog stoljeća zajedno s vatiranim ramenima i loše izvedenim mini-valom (iako bih rekla da je riječ o lažnoj glasini, budući da se preživjelih primjera te čudne i rijetke vrste još uvijek može naći ne samo na bečkim ulicama).

Na tom se nevelikom prostoru redovno odvijaju razni sajmovi, a između štandova koji tradicionalno nude prave obrtničke rukotvorine širi se ugodan miris tople hrane i vrućih pića.


Za razliku od šminkerskog Schönbrunna ili umjetničkog Spittelberga, ovdašnji vam štandovi nude zaista prave rukotvorine; riječ je o širokom izboru proizvoda, od ručno pletenih košara do blagdanskih ukrasa.








Naravno, kao i na većini sličnih sajmova, glavna se pažnja pridaje piću i hrani. Osim što i ovdje, kao i svugdje drugdje, možete popiti kuhano vino ili prefini punč u već poznatim vrati-me-ne-vrati-me šalicama ili pojesti vruću kobasu uz odličan domaći kruh, postoji i brdo štandova na kojima možete kupiti hranu koju ćete ponijeti kući - a jako je lijepo što većina trgovaca nudi degustaciju, tako da zaista znate što kupujete.




A tek koji korak dalje, iza dva ugla, nalazi se tema idućeg teksta i iduće šetnje...


Drage moja čitateljice i dragi moji čitatelji, redovni posjetitelji, slučajni prolaznici, hvalitelji i kritičari, od srca vam želim sretan Božić! Provedite ga u miru i što ljepšoj atmosferi, uživajte i dobro se odmorite!

Oznake: Beč, Advent, Božić, Freyung

srijeda, 21.12.2005.

Petica za umjetnički dojam

Naravno da Schönbrunn nije jedni dio Beča koji se može pohvaliti adventskim sajmom. Jedan od većih i Bečanima najomiljenijih svakako je Spittelberg, tek par koraka udaljen od široke i užurbane Hilferice s jedne strane i Ringa s druge.





Riječ je o četvrti koja se nalazi u Sedmom okrugu, odnosno središtu grada, no djeluje sasvim izdvojeno, ne samo prostorom, nego i vremenom. Naime, tek nekoliko desetaka metara od izlaza Volkstheater na liniji U3 podzemne željeznice nalazi se splet uskih malih uličica koje lagano podsjećaju na zagrebački Gornji Grad, no od njega je mnogo manji. Te su ulice cijele godine pješačka zona i u njima se često održavaju prigodni sajmovi, no svakako je najpoznatiji božićni, na kojemu se, za razliku od pomno odabranih sadržaja pred velebnim Schönbrunnom, može naći mnogo labaviji izbor suvenira, ukrasa, raznih proizvoda, ića i pića.

Budući da se taj dio grada i inače smatra svojevrsnim hibridom umjetničkog i gastronomskog jerbo se u njemu skrivaju neke od najpopularnijih malih galerijica, prodavaonica antikviteta i staretinarnica, kao i najposjećeniji restorani (među kojima je nezaobilazni Lux), kafići i pivnice, ni izbor proizvoda koji se nude ne odmiče od tog imidža.


Dakle, mnogobrojni umjetnički proizvodi od keramike, stakla ili tekstila, sezonski ukrasi, nakit, ali i điđe uvezene iz Azije i drugih trenutno visokokotirajućih dijelova svijeta ponuđeni su bok uz bok vrućim pićima i tradicionalnoj bečkoj klopi koja se jede s nogu. Osmijeh ovog gospodina mogao bi se protumačiti kao zadovoljstvo poslom koji mu u ovo doba godine skroz dobro ide.




Kao i u Schönbrunnu, i ovdje možete dobiti prigodnu šalicu ako odlučite ne vratiti onu iz koje ste pili i tako dobiti svoja dva eura natrag. U tim je uličicama ogromna gužva bez obzira na doba dana pa ni ružno vrijeme, vjetar ili negativni supnjevi ne mogu obeshrabriti vojske znatiželjnika, šetača i dokonih uživatelja u finom kuhanom vinu.



I za kraj, da ne mislite da je sve u Beču svečano i dostojanstveno poput pažljivo njegovanog Schönbrunna - ukusi su različiti, kao i publika; Bečani ovdje rado dolaze jer Spittelberg još nije postao poznat turistima, a iz samo njima znanih razloga smatraju da je lakše, ljepše ili poželjnije gurati se kroz gomile domaćih, nego stranaca, a u obožavanju ove četvrti ne mogu ih omesti čak ni kičasti ukrasi poput bora koji vašim očima nudi garantiranu bol i patnju

Oznake: Beč, Advent, Božić, Spittelberg

subota, 17.12.2005.

Božić na carski način

Ako je Beč poznat po ičemu, onda je to po posebnom ugođaju u predbožićno doba. A ako je ikoji europski grad poznat po čarobnom Adventu, onda je to Beč. I kad već počinjem pisati o carskom gradu, red bi bio da započnem baš s Adventom i to nigdje drugdje doli ispred carske palače.

Naime, ulice i trgovi Beča pred Božić su nakićene adventskim sajmovima koji su više-manje ugodni, lijepi, atraktivni, kičasti i prigodničarski, a uglavnom sve do navedenog. Iako se glavnim, a turistima svakako i najnezaobilaznijim smatra kičeraj ispred Vijećnice kojeg se jedne godine odrekla čak i Crkva, svoju ću šetnju bečkim adventskim sajmovima započeti ispred Schönbrunna. Kad je carski grad, nek' je i carski sajam, je l' tako?


Prošle smo subote nezaobilaznu podnevnu kavicu odlučili zamijeniti nečim konkretnijim, sjeli na podzemnu i našli se u gomili što Bečana, a što turista koji su hrlili put Schönbrunna. Dan je bio prekrasan - sunčan i hladan, jedan od onih kad vam britki zrak gricka bradu i obraze, a vama to ni najmanje ne smeta. Prošle smo godine predbožićni punč na ovom istom mjestu popili u mirne sate predvečerja, kad su bjelkaste žaruljice osvjetljavale dvorac i u njegovim sjenama pružale utočište duhovima prošlih Božića, a ove nas je gotovo zaslijepilo blještavilo velebne građevine iznad koje su sunčeve zrake rezale nebo.




Međutim, ispred dvorca sakupilo se dosta ljudi koji su razgledavali štandove, papali finu hranu i okrijepljivali se toplim, uglavnom alkoholnim pićima.








Jako mi se sviđaju ti bečki prigodni sajmovi, bili oni božićni, uskrsni ili kakvi god. Nema tu sve-za-deset-kuna kiča iz Kine niti lažiranih levisica s Tajvana. Gradske su vlasti ili tko već dodjeljuje štandove jako pažljive te prednost daju lokalnim obrtnicima koji prodaju svojih ruku djela, a ponekad i nedjela, pazeći pritom na ravnotežu svih mogućih djelatnosti i prigodni karakter ponuđenih stvari.


I tako, ima tu nezaobilaznih kuglica, anđelčića i drugih rukotvorina koje bi vaš dom trebale pretvoriti u oazu božićnog mira ili pak pakao sezonskog kiča, ovisno o željama, preferencama i osobnom ukusu, no i mnogih drugih proizvoda poput kolačića, alkoholnih pića, proizvoda na bazi meda i njima sličnih.










Austrijanci su inače poznati po spremnom sudjelovanju u najrazličitijim dobrotvornim akcijama i bez obzira bile one potaknute božićnim duhom i sezonskim naletima dobre volje i svekolike ljubavi prema cjelokupnom čovječanstvu ili pak elitističko isfuravanje raznih Lions, Rottary i njima sličnih klubova, mora se priznati da je odaziv uvijek velik. I tako, po cijelome su gradu ili barem njegovim atraktivnijim dijelovima, postavljeni štandovi na kojima možete kupiti piće ili neku sitnu klopu u korist djece iz Afrike, raznih SOS-sela, područja stradalih u prirodnim katastrofama, itd. Bečki se šminkeri svih dobnih skupina rado okupljaju oko takvih štandova i dokono ispijaju svoja pića, a običaj se, naravno, proširio i na štandove koji s dobrotovornim radom nemaju apsolutno ništa zajednčko i iako Schönbrunn nije baš najpraktičnije mjesto u gradu za takva okupljanja (pritom prvenstveno mislim na relativnu udaljenost od središta grada), i tu se nađe Bečana koji dođu tek lagano prošetati, popiti pićence, pojesti koju kobasu i tako provesti subotnje prijepodne.


Kao što vidite, i ekipica prodavača tekuće i krute okrijepe uveseljava se čekajući iduće mušterije, a veseli im osmijesi govore da se ne griju tek toplim čajevima i trljanjem ruke o ruku, ak' me kužite.




Nije austrijska izmišljotina, ali mi se sviđa - svaki put kad kupite piće, natoče vam ga u šalicu s prigodnim natpisom i slikom. Kaucija za šalicu je dva eura i ne morate je vratiti, nitko neće trčati za vama. Dakle, sviđa li vam se, jednostavno je ponesete sa sobom i imate uspomenu na božićnu cugu, a ako želite, vratite je na bilo koji štand koji prodaje pića i dobit ćete natrag svoju lovu. Mi smo na tu foru sakupili šalica i šalica s božićnih sajmova diljem Europe, tako da pozdravljam ideju, duboko joj se klanjam i toplo je preporučam zagrebačkim sajmotvorcima.




A kaj se pije? Pije se uglavnom vrući alkohol. Punča ima hrpa vrsta, a meni je najdraži Beerenpunsch, tj. punč u kojem su se kuhali najrazličitiji jagodičasti plodovi - jagode, maline, ribizl, brusnice, borovnice i tako dalje. Tu je i neizostavno kuhano vino, kao i Jagatee, što bi naivci nazvali čajem s rumom, a zapravo je rum s čajem. Ako ne volite, ne smijete ili ne želite piti alkohol, uvijek možete popiti dječji punč koji je također odličan.

O hrani neću previše - možda u jednom od idućih javljanja, a do tada vam preporučam da zaronite nosićima u kotlove i tavice te odaberete ono od čega vam se ustašca najobilnije vlaže.

I to bi za danas bilo to.

Oznake: Beč, Advent, Božić, dvorac Schönbrunn

nedjelja, 10.10.2004.

Kradu mi dane, tjedne, mjesece...

Znam da je trgovcima posao da nam prodaju sto vise nepotrebnih stvari, znam da od toga zive, znam da money makes the world go round, znam da su postali strucnjaci u tome da nam uvale ne samo ono sto nam je potrebno, vec i u izmisljanju ne samo potreba, vec i blagdana koji su, gle cuda, rasporedjeni tijekom cijele godine, ne bismo li ravnomjerno trosili i sto duze i dublje bili u minusu, jer, naravno, banke zive od kamata i rado ce nam odobriti odlazak u crveno. Sve ja to znam, ali mi ipak ide na zivce.

Recimo, do te su mjere iskomercijalizirali vec postojece blagdane da nije bitno obiteljsko okupljanje na bozicnom rucku, vec pazljivo mjerkamo tko nam je sto poklonio. To im nije bilo dovoljno, pa su nas natjerali da se lose osjecamo ako polovicom veljace ne dobijemo cestitku, cvijece, poklon i poziv na finu veceru, jer tada je - pogodili ste - Valentinovo i ako ste pomislili da ga mozete obiljeziti kako zelite ili cak biti toliko drski da ga preskocite, varate se, jer tocno je propisano sto biste trebali dobiti, a sto dati kako se ne bi poremetila svemirska ravnoteza. A vi, malen ispod zvijezda, naravno, niste taj koji ce se usuditi poremetiti svemirsku ravnotezu i uzrokovati mozebitnu propast civilizacije.

Godinama mi ide na zivce sto me vec po povratku s mora - obicno ljetujem u kolovozu - u izlozima docekaju bundeve, kosturi, vjestice, vampiri i mrtvacke glave. Naravno, sve je to skroz predvidljiva scenografija za jos jedan blagdan kojeg smo odjednom, gotovo preko noci odlucili slaviti - Halloween ili, naski receno, Noc vjestica. Ne bi me toliko smetala cinjenica da nam stalno nesto uvaljuju, uz obaveznu griznju savjesti ako odlucimo neobiljeziti spomenutu prigodu, koliko me smeta osjecaj koji bez iznimke dobijem, a taj je da smo vec debelo ugazili u jesen i da je ljeto odavno zavrsilo. Sto nije. Ni izdaleka. Iako trgovine odaju taj dojam.

Isto tako, nekako u vrijeme kad se rijesimo cijelog tog Halloween crapa dodje moj rodjendan i odmah nakon njega zapocinju bozicna uredjenja trgovina, a ponegdje i ulica, a sumanutu kupovinu kuglica, svjetlucavih traka za bor, prskalica i petardi, poklona i zacina za kuhano vino ne moram ni spominjati. I ne, nisam rodjena u prosincu, nego pocetkom studenog.

I vec sam se nekako pomirila s tim da za rodjendanski poklon od nepoznatih trgovaca dobivam bozicno uredjene trgovine, sto u meni ponovno probudi osjecaj prebrzog prolaska vremena - jer, realno, do kraja godine imamo jos dva mjeseca, a Bozic je asocijacija na njezin kraj - kadli jucer (podsjecam, listopad je!) dozivim novi sok.

Probudili smo se rano i krenuli na dorucak i kupovinu u nasu omiljenu trgovinu namjestajem, XXXLutz, koji je ono sto ja nazivam rajem za trosenje love. Odlicno uredjen prostor, nekoliko tisuca kvadrata napunjenih namjestajem i svime ostalim sto vam je potrebno za kucu, najveca trgovina namjestaja u Austriji, u kojoj mozete naci sminkerske kuhinjske stolce za petsto eura i dnevne sobe za deset somova, ali i stolce za deset i cijele sobe za par stotina - doslovce za svakog ponesto.

I tako, nista ne sluteci, usli smo u taj nesretni Lutz i ostali sokirani: glavnim prostorom dominirao je nekoliko katova visok umjetni bor, prepun sjajnih kuglica i vate koja je glumila snijeg, ukusno rasporedjenih traka i svjetlucavih lampica... A oko njega nevjerojatan broj polica s kuglicama i ostalom opremom u svim bojama koje postoje.

Nisu cekali ni da prodje fuckin' Halloween (za kojeg je jedan becki lanac pekara, kako bi sto bolje prodao proizvode od bundeve, duhovito napisao Hello, Wien!), nego su odmah puknuli bozicne dekoracije.

Iz kupacih gaca na ledja Djeda Mraza.

Ma, fuck!

Doslovce sam se osjecala pokradeno. Kao da mi je netko dosao i nekim posebnim strojem, vremenokradicom, nasilno oteo par mjeseci zivota. Vratite mi moje mjesece! Hocu natrag, redom, listopad, studeni i pola prosinca! Ne dam svoje vrijeme!

Oznake: Božić, Halloween, blagdani

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31