Marketing
Božić na carski način
Ako je Beč poznat po ičemu, onda je to po posebnom ugođaju u predbožićno doba. A ako je ikoji europski grad poznat po čarobnom Adventu, onda je to Beč. I kad već počinjem pisati o carskom gradu, red bi bio da započnem baš s Adventom i to nigdje drugdje doli ispred carske palače.
Naime, ulice i trgovi Beča pred Božić su nakićene adventskim sajmovima koji su više-manje ugodni, lijepi, atraktivni, kičasti i prigodničarski, a uglavnom sve do navedenog. Iako se glavnim, a turistima svakako i najnezaobilaznijim smatra kičeraj ispred Vijećnice kojeg se jedne godine odrekla čak i Crkva, svoju ću šetnju bečkim adventskim sajmovima započeti ispred Schönbrunna. Kad je carski grad, nek' je i carski sajam, je l' tako?
Prošle smo subote nezaobilaznu podnevnu kavicu odlučili zamijeniti nečim konkretnijim, sjeli na podzemnu i našli se u gomili što Bečana, a što turista koji su hrlili put Schönbrunna. Dan je bio prekrasan - sunčan i hladan, jedan od onih kad vam britki zrak gricka bradu i obraze, a vama to ni najmanje ne smeta. Prošle smo godine predbožićni punč na ovom istom mjestu popili u mirne sate predvečerja, kad su bjelkaste žaruljice osvjetljavale dvorac i u njegovim sjenama pružale utočište duhovima prošlih Božića, a ove nas je gotovo zaslijepilo blještavilo velebne građevine iznad koje su sunčeve zrake rezale nebo.
Međutim, ispred dvorca sakupilo se dosta ljudi koji su razgledavali štandove, papali finu hranu i okrijepljivali se toplim, uglavnom alkoholnim pićima.
Jako mi se sviđaju ti bečki prigodni sajmovi, bili oni božićni, uskrsni ili kakvi god. Nema tu sve-za-deset-kuna kiča iz Kine niti lažiranih levisica s Tajvana. Gradske su vlasti ili tko već dodjeljuje štandove jako pažljive te prednost daju lokalnim obrtnicima koji prodaju svojih ruku djela, a ponekad i nedjela, pazeći pritom na ravnotežu svih mogućih djelatnosti i prigodni karakter ponuđenih stvari.
I tako, ima tu nezaobilaznih kuglica, anđelčića i drugih rukotvorina koje bi vaš dom trebale pretvoriti u oazu božićnog mira ili pak pakao sezonskog kiča, ovisno o željama, preferencama i osobnom ukusu, no i mnogih drugih proizvoda poput kolačića, alkoholnih pića, proizvoda na bazi meda i njima sličnih.
Austrijanci su inače poznati po spremnom sudjelovanju u najrazličitijim dobrotvornim akcijama i bez obzira bile one potaknute božićnim duhom i sezonskim naletima dobre volje i svekolike ljubavi prema cjelokupnom čovječanstvu ili pak elitističko isfuravanje raznih Lions, Rottary i njima sličnih klubova, mora se priznati da je odaziv uvijek velik. I tako, po cijelome su gradu ili barem njegovim atraktivnijim dijelovima, postavljeni štandovi na kojima možete kupiti piće ili neku sitnu klopu u korist djece iz Afrike, raznih SOS-sela, područja stradalih u prirodnim katastrofama, itd. Bečki se šminkeri svih dobnih skupina rado okupljaju oko takvih štandova i dokono ispijaju svoja pića, a običaj se, naravno, proširio i na štandove koji s dobrotovornim radom nemaju apsolutno ništa zajednčko i iako Schönbrunn nije baš najpraktičnije mjesto u gradu za takva okupljanja (pritom prvenstveno mislim na relativnu udaljenost od središta grada), i tu se nađe Bečana koji dođu tek lagano prošetati, popiti pićence, pojesti koju kobasu i tako provesti subotnje prijepodne.
Kao što vidite, i ekipica prodavača tekuće i krute okrijepe uveseljava se čekajući iduće mušterije, a veseli im osmijesi govore da se ne griju tek toplim čajevima i trljanjem ruke o ruku, ak' me kužite.
Nije austrijska izmišljotina, ali mi se sviđa - svaki put kad kupite piće, natoče vam ga u šalicu s prigodnim natpisom i slikom. Kaucija za šalicu je dva eura i ne morate je vratiti, nitko neće trčati za vama. Dakle, sviđa li vam se, jednostavno je ponesete sa sobom i imate uspomenu na božićnu cugu, a ako želite, vratite je na bilo koji štand koji prodaje pića i dobit ćete natrag svoju lovu. Mi smo na tu foru sakupili šalica i šalica s božićnih sajmova diljem Europe, tako da pozdravljam ideju, duboko joj se klanjam i toplo je preporučam zagrebačkim sajmotvorcima.
A kaj se pije? Pije se uglavnom vrući alkohol. Punča ima hrpa vrsta, a meni je najdraži Beerenpunsch, tj. punč u kojem su se kuhali najrazličitiji jagodičasti plodovi - jagode, maline, ribizl, brusnice, borovnice i tako dalje. Tu je i neizostavno kuhano vino, kao i Jagatee, što bi naivci nazvali čajem s rumom, a zapravo je rum s čajem. Ako ne volite, ne smijete ili ne želite piti alkohol, uvijek možete popiti dječji punč koji je također odličan.
O hrani neću previše - možda u jednom od idućih javljanja, a do tada vam preporučam da zaronite nosićima u kotlove i tavice te odaberete ono od čega vam se ustašca najobilnije vlaže.
I to bi za danas bilo to.
Post je objavljen 17.12.2005. u 15:03 sati.